Broj: Gž R-557/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovoga suda Vedrani Perkušić, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz Š., zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u Š., protiv tuženika Državne geodetske uprave, Središnji ured Z., zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi poništenja odluke, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 5Pr-112/16 od 6. veljače 2017., 2. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Ukida se rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 5Pr-112/16 od 6. veljače 2017. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba podnesena sudu dana 6. svibnja 2016. kao preuranjena, temeljem odredbe članka 186.a stavak 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP).

Protiv tog rješenja žali se tužitelj i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je poništenje rješenja o prestanku radnog odnosa, te vraćanje na posao.

Sporno je u žalbenom stupnju je li tužitelj mogao s uspjehom zatražiti sudsku zaštitu prije nego li je postupio u smislu odredaba članka 186.a ZPP-a (dakle prije nego se obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu).

Naime, prvostupanjski je sud tužbu tužitelja odbacio uz shvaćanje da je tužitelj trebao postupiti prema odredbi članka 186.a stavak 1. ZPP-a, a da kako to nije učinio, ne postoji procesna pretpostavka za suđenje o njegovom zahtjevu za sudsku zaštitu i da zbog toga tužbu valja odbaciti.

Odredbama iz članka 186.a stavak 1. ZPP-a propisano je da je osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, dužna prije podnošenja tužbe obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu, koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati i tužba.

Dakle, odredbom članka 186.a stavak 1. ZPP-a propisana je i iznimka od obveze “...obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu“:ona (iznimka) postoji samo za slučajeve kad je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe.

Budući je ovdje riječ o postupku ostvarivanja prava iz radnog odnosa na koji se primjenjuju odredbe članka 133. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, dalje: ZR), prema kojima: (stavak 1.) „Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava“, (stavak 2.) „Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom“, (stavak 3.) „Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa“, (stavak 4.) „Ako je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu predviđen postupak mirnoga rješavanja nastaloga spora, rok od petnaest dana za podnošenje tužbe sudu teče od dana okončanja toga postupka“, konkretno upravo o slučaju (iznimke) o kojem „govori“ navedena odredba članka 186.a stavak 1. ZPP-a (u kojemu je ZR-om određen rok za podnošenje tužbe kakvu je tužitelj podnio u ovom predmetu), tužitelj nije bio dužan obratiti se nadležnom državnom odvjetništvu u smislu citirane odredbe iz članka 186.a stavak 1. ZPP-a: kako su rokovi iz članka 133. ZR-a prekluzivne naravi, protekom kojih podnositelj tužbe gubi pravo na sudsku zaštitu zbog nezakonito danog mu otkaza ugovora o radu, pravilno je zaključiti (kako to žalitelj i navodi) da je tužitelj sudsku zaštitu mogao zatražiti bez ovog obraćanja i da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je tužbu tužitelja odbacio pozivom na odredbe članka 186.a ZPP-a.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U Splitu 2. svibnja 2018.