Broj: Gž R-534/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Svjetlane Vidović kao predsjednice vijeća, mr. sc. Dražana Penjaka kao suca izvjestitelja i Verice Franić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.-Č. d.o.o., S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika I. G. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. V., odvjetnici u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-775/15 od 20. travnja 2018., u sjednici vijeća od 14. lipnja 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-775/15 od 20. travnja 2018.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 45.005,04 kune sa kamatama kako je to pobliže naznačeno u točki I. izreke te na ime troškova postupka sud je naložio tužitelju da isplati tuženiku iznos od 7.000,00 kuna.

 

Protiv ove presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda preinači na način da se prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije dat.

 

Žalba tužitelja je neutemeljena.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao poslodavca spram tuženika kao radnika za isplatu ugovorenih penala zbog povrede zabrane natjecanja radnika s poslodavcem.

 

Pravilno je sud prvog stupnja odbio zahtjev za isplatu naknade zbog povrede ugovorene zabrane natjecanja jer smisao, cilj ugovorene zabrane natjecanja je zaštita opravdanih interesa poslodavca, odnosno, da mu radnik ne konkurira znanjem, vještinama i kontaktima stečenim dok je kod njega bio u radnom odnosu. S druge strane pak, ona radniku bitno onemogućava zapošljavanje, napredovanje i zaradu, budući da se radi o poslovima za koje je radnik obučen, a kojim je stekao određeno znanje i iskustva te tako postao relevantan čimbenik na tržištu rada.

 

U praksi se to može odnositi na slučaj kad poslodavac uloži vrijeme i novac za edukaciju i osposobljavanje radnika, omogućivši mu stjecanje znanja, vještine i kontakata koje će on upotrijebiti nakon prestanka radnog odnosa, te tako izravno postati konkurencija bivšem poslodavcu.

 

Iz priloženih isprava za spis je razvidno da je tužitelj zaključio ugovor o radu 26. srpnja 2013., radi obavljanja poslova brodomontera I, a da mu je radni odnos prestao 7. svibnja 2014., dakle, trajanje ugovora o radu bilo je nepunih 10 mjeseci. U ovom roku ne može se govoriti da bi tuženik kod tužitelja stekao neka specijalistička znanja, vještine, a niti je tužitelj dokazao da je uložio vrijeme i novac za edukaciju i osposobljavanje tuženika, koje bi on mogao upotrijebiti kod poslodavca koji se nalazi u tržišnom natjecanju.

 

U provedenom postupku tužitelj nije također dokazao da se bivši i sadašnji poslodavci tuženika nalaze u tržišnom natjecanju. Naime, oni bi se nalazili u tržišnom natjecanju samo kad se oba bave istom ili sličnom djelatnošću, bez obzira na njihovu registriranu djelatnost, budući da poslodavci često preširoko određuju djelatnost prilikom registriranja.

 

Iz prednje iznesenoga može se zaključiti da ugovorenu zabranu natjecanja u smislu članka 94. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR), cilj ugovorene zabrane tržišnog natjecanja nije povrijeđen jer cijeneći područje, vrijeme i svrhu zabrane, a u odnosu na opravdane poslovne interese poslodavca, nesrazmjerno je ograničavati rad i napredovanje radnika u takvoj situaciji.

 

Ugovorena zabrana natjecanja ne obvezuje radnika ukoliko između poslodavca i radnika nije ugovorena obveza poslodavca da će radniku za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati naknadu najmanje u iznosu polovice prosječne plaće, isplaćene radniku tri mjeseca prije prestanka ugovora  o radu (članak 95. stavak 1. ZR). U provedenom dokaznom postupku nije utvrđeno da se poslodavac obvezao isplaćivati, isplatiti, tu naknadu.

 

Stoga, radnika (tuženik) ne obvezuje ugovorena zabrana natjecanja.

 

Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je dio ugovora o radu koji se odnosi na ugovorenu zabranu tržišnog natjecanja ništetan, jer je utvrđeno da je tužitelj primao plaću koja je manja od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj (članak 94. stavak 6. ZR-a), što sve neutemeljeno osporava tužitelj u žalbi.

 

Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi članka 154. stavku 1. ZPP-a. Tuženiku su dosuđeni samo troškovi koji su bili nužni za vođenje postupka.

 

Poradi iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a. i članka 380. točke 2. ZPP-a.

 

U Splitu 14. lipnja 2018.