Broj: Gž R-289/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Osijeku, po sucu Katici Krajnović, kao sucu pojedincu u  pravnoj stvari tužiteljice D. P. iz Z…, OIB: …, koju zastupa pun. R. Ž., odvj. iz Odvjetničkog društva Ž. i P. iz Z., protiv tuženika T. d.d., Z… 2, OIB: …, koga zastupa pun. S. M., odvj. iz Odvjetničkog društva S. D. M., radi nedopuštenosti otkaza, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika, protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-867/17-103 od 24. svibnja 2018., 30. kolovoza 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

              Žalba tužiteljice se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, a žalba tuženika se odbija kao neosnovana, te se presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-867/17-103 od 24. svibnja 2018.:

 

a)      potvrđuje pobijano rješenje,

 

b)     preinačava pobijani dio presude (toč. II. izreke) u odluci o parničnom trošku, tako da svaka stranaka snosi svoje parnične troškove. 

 

Obrazloženje

 

              Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

 

              "I/  Nalaže se tuženiku T. d.d., Z…, OIB: … da tužiteljici D. P. iz Z…, OIB: … na ime nezakonito uskraćenih isplata plaća isplati iznos od 1.816,81 kn i to:

                    - na iznos od 375,65 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 10.06.2009. do isplate;

                    - na iznos od 375,65 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 10.07.2009. do isplate;

                    - na iznos od 375,65 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 10.08.2009. do isplate;

                    - na iznos od 689,86 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 10.09.2009. do isplate;

                  a koje zakonske zatezne kamate se računaju do 01. kolovoza 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to sve u roku od 8 dana.

 

              II/  Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.812,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2018. god. do isplate," a

 

r j e š e nj e m   s e

 

Odbacuje tužba sa zahtjevom:

-                      na utvrđenje da je otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenog dana 23.11.2007. između tužiteljice D. P. i tuženika T. d.d., Z., sadržan u Odluci o izvanrednom otkazu zbog skrivljenog ponašanja od dana 10.09.2010. od strane tuženika, nedopušten, te da se

-                      nalaže tuženiku, da tužiteljici na ime neisplaćene plaće isplati bruto iznos od 251.281,24 kn i to sa zateznom kamatom od dospijeća svakomjesečno naznačenog iznosa pa do isplate, sve to u roku od 8 dana, te da se

-                      raskida ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 23.11.2007. između tužiteljice i tuženika s danom donošenja ove presude, kao i da se

-                      nalaže tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 12 (dvanaest) prosječnih bruto mjesečnih plaća koje je tužiteljica ostvarila kod tuženika u posljednja tri mjeseca prije otkaza ugovora o radu, a što iznosi ukupno 50.246,04 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, i to u roku od 8 (osam) dana.

 

Ovu presudu u pobijanom dijelu u odluci o parničnom trošku kao i rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13. i 89/14., dalje ZPP) s prijedlogom da se odluka o parničnom trošku sadržana u pobijanom dijelu presude preinači u pravcu žalbenih navoda, a da se pobijano rješenje preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Ovu presudu u pobijanom dijelu u odluci o parničnom trošku (toč. II. izreke) pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP-a s prijedlogom da se odluka o parničnom trošku sadržana u pobijanom dijelu presude preinači u pravcu žalbenih navoda.

 

U odgovoru na žalbu tuženik je porekao osnovanost žalbenih navoda tužiteljice i predložio da se žalba na rješenje odbije kao neosnovana, a njemu dosudi trošak odgovora na žalbu.

 

              Žalba tužiteljice je djelomično osnovana u pogledu parničnog troška.

 

              Žalba tuženika nije osnovana.

 

              Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud odbacuje tužbu za utvrđenje da je izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici nedopušten, nastavno ostali zahtjevi za sudski raskid ugovora o radu i naknadi štete te naknadi plaće, jer pravilno ocjenjuje da je tužiteljica prekludirana u svom zahtjevu za sudsku zaštitu pravilnom primjenom odredbe čl. 129. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., dalje ZR).

 

              Prema odredbi čl. 129. st. 2. ZR-a ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva za zaštitu prava radnika, ne udovolji tom zahtjevu radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

 

              Nije sporno među strankama da je tužiteljica zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava podnijela tuženiku preporučenom pošiljkom putem pošte dana 20. rujna 2010., a na koji zahtjev se tuženik nije očitovao, a tužba je podnesena sudu 22. listopada 2010. poštom preporučeno.

 

              Suprotno žalbenim navodima tužiteljice valjano je prvostupanjski sud postupio kada je dan predaje zahtjeva za zaštitu prava preporučenom pošiljkom pošti smatrao dan dostave tuženiku kao poslodavcu u konkretnom slučaju i od tada računao početak roka za podnošenje tužbe sudu pravilnom primjenom odredbe čl. 112. i 113. st. 2. i 8. ZPP-a o računanju rokova, obzirom da odredbom čl. 129. st. 2. ZR-a nije određen način računanja rokova od dana dostave poslodavcu zahtjeva za zaštitu prava.

 

              Dakle,  kako je tužiteljica propustila u daljnjem zakonskom roku od 15 dana od dana dostave zahtjeva za zaštitu prava tuženiku (putem pošte preporučeno) podnijeti tužbu sudu, to je u smislu odredbe čl. 129. st. 2. ZR-a, tužba nepravodobna i ista je valjano odbačena pobijanim rješenjem.

 

              Neosnovano tužiteljica u žalbi ponavlja da se radniku rok od 15 dana računa od dana kada je poslodavac faktički zaprimio zahtjev za zaštitu prava a ne od dana kada je radnik predao zahtjev za zaštitu prava na poštu preporučenom pošiljkom pozivajući se na jednu rješidbu Vrhovnog suda RH koja joj ide u prilog, međutim jasna je sudska praksa po pitanju računanja rokova iz čl. 129. st. 2. ZR-a u vezi s čl. 113. ZPP-a, time nije povrijeđeno pravo tužiteljice na pravnu sigurnost na koju se poziva u žalbi.

 

              Zbog izloženog, valjalo je žalbu tužiteljice na pobijano rješenje odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

 

              Međutim, odluka o parničnom trošku sadržana u pobijanom dijelu presude donesena je uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

              Naime, tužiteljica je predmetnu tužbu podnijela i sa zahtjevom za isplatu nezakonito uskraćene plaće prije izvanrednog otkaza u iznosu od 1.816,81 kn sa zateznom kamatom koji je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti u nepobijanom dijelu presude (toč. I. izreke), a tužba s tužbenim zahtjevom na utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza nastavno s zahtjevom za sudski raskid ugovora o radu i naknade štete i naknadu plaće je odbačena.

 

              Kako se u konkretnom slučaju radi o objektivnoj kumulaciji tužbenog zahtjeva uspjeh tužiteljice u parnici se ocjenjuje u odnosu na svaki zahtjev, tako je za zahtjev za isplatu plaće u cijelosti uspjela, a u odnosu na tužbeni zahtjev primarno za utvrđenje nedopuštenosti otkaza nije uspjela, time je njezin uspjeh djelomičan koji ovaj sud ocjenjuje 50%, a ne prema ocjeni prvostupanjskog suda od 0,005 %.

 

              Tužiteljici za tužbeni zahtjev u kojem je uspjela u cijelosti pripada trošak prema vrijednosti predmeta spora toga dijela prema Tbr. 7. toč. 1.  Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a tuženiku pripada trošak prema Tbr. 7. toč. 2. alineja 5 Tarife u visini jednokratne nagrade od 200 bodova, time proizlazi da su troškovi stranaka podjednaki, cijeneći troškove u povodu žalbi (čl. 166. st. 2. ZPP-a), pa je valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.

 

              Žalbeni navodi tuženika kojim osporava odluku o parničnom trošku nisu osnovani, obzirom da u dijelu u kojem tužiteljica nije uspjela u parnici nije odlučna vrijednost predmeta spora prema visini zatraženog novčanog potraživanja, jer se radi primarno o sporu za utvrđenje nedopuštenosti otkaza, a ostali zahtjevi su samo posljedično vezani za osnovanost primarnog zahtjeva.

 

              Zbog izloženog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.  

 

              Nepobijani dio presude (toč. I. izreke) ostaje neizmijenjen.

 

Osijek, 30. kolovoza 2018.