Broj: Gž R-408/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Melite Novoselac,  predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ljiljane Banac i sutkinje Jadranke Toša Berečić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz O…, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I, M., odvjetnica u O., protiv tuženika H. L. d.o.o., Z…, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. M., dipl. iur., radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 5. rujna 2017. poslovni broj Pr-2018/2016-19, u sjednici vijeća održanoj 13.rujna 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 5. rujna 2017. poslovni broj Pr-2018/2016-19.

             

Obrazloženje

 

              Presudom prvostupanjskog suda je odlučeno:

 

              "Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja D. G. koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 17. lipnja 2016. nezakonita i nedopuštena te se utvrđuje da je Odluka sa obrazloženjem broj :HLOD-… od 14.7.2016. kojom se odbija Zahtjev za zaštitu prava tužitelja nezakonita i nedopuštena.

 

II. Nalaže se tuženiku H. L. d.o.o., Z…, OIB: …, tužitelja D. G. iz O… OIB:…, vratiti na rad i radno mjesto Prodavač, sektor prodaje regija Istok, poslove i radne zadatke koje je obavljao prije nego mu je ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj:…. od 25.5.2015-godine nezakonito otkazan, te tužitelju priznati kontinuitet svih prava iz radnog odnosa od dana otkazivanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme  broj : …. od 25.5.2016 do povratka na rad.

 

III. Nalaže se tuženiku platiti prouzročeni parnični trošak."

 

Ovu presudu  pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o parničnim troškovima, s prijedlogom  da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda ili da je ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja,  ovaj sud nije uočio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st.  2. ZPP).

 

Pobijana presuda je razumljiva, nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka, tako da ju je moguće ispitati, pa nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t.1 11 ZPP- na koju neosnovano u žalbi upire tužitelj.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno i istinito su utvrđene sve činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

Žalitelj u žalbi daje svoju ocjenu izvedenih dokaza, te osporava razloge prvostupanjske presude kojima su ocijenjeni provedeni dokazi. Ocjena izvedenih dokaza dana je na način određen čl. 8. ZPP-a, pa žalitelj takovu ocjenu prvostupanjskog suda neosnovano napada.

 

Naime, na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik dana 17.lipnja 2016. pozivom na odredbu čl. 115. Zakona o radu (NN 93/14, dalje ZR) donio odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja, a kao razloge naveo da se isti otkazuje zbog“nepristojnog ponašanja prema igračima i neizvršavanja ugovornih obveza, odnosno pisanih i usmenih radnih naloga, uslijed čega nastavak radnog odnosa među strankama više nije moguć.“ 

 

              Iz procesne dokumentacije i stanja spisa proizlazi:

              - da je tužitelj bio zaposlenik tuženika,

              - da se po prijavi igrača koji se požalio neljubazno i nepristojno ponašanje prodavača (ovdje tužitelj), te da se prodavač većinom nalazi ispred prodajnog mjesta, da puši ispred prodajnog mjesta, nakon čega je pregledana snimka video nadzora sa prodajnog mjesta od 2.5.2016. i ustanovljeno da tužitelj napušta radno mjesto i ostavlja igrače same na prodajnom mjestu, i izlazi van pušiti,

              - da je tužitelj u 8 navrata (u periodu od 1997. do 2015.) upozoravan na kršenje obveza iz radnog odnosa upravo iz istih razloga (upozorenja i opomene na listu 26. do 34. spisa),

- da je tuženik dana 17. lipnja 2016. donio Odluku o redovnom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika (list 10. spisa; nastavno Odluka),

- da je tuženik dopisom tužitelja od 2.6.2016. pozvan na davanje obrane (list 38. spisa), koju preporučenu pošiljku tuženik nije podigao, niti je obranu dao,

- da je proveden postupak savjetovanja sa radničkim vijećem, koje se protivilo otkazu,

- da je tužitelj na spornu Odluku tuženika uložio zahtjev za zaštitu prava 24.6.2016. (list 7. spisa), koji je tuženik odlukom od 14.7.2016. odbio (list 21. spisa), pa je tužitelj pokrenuo ovaj postupak,

- da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju koja priliježe spisu predmeta, saslušao tužitelja i više svjedoka, te pregledao nadzornu snimku.

 

Suprotno navodima tužitelja, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju može govoriti o kršenju obveza iz radnog odnosa i takvo ponašanje može biti razlog za redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.

 

              U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je tuženik, zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, više puta usmeno i 8 puta pismeno upozoravao tužitelja na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza, a na koja upozorenja tužitelj nije reagirao. Višekratno nesavjesno i nepravovremeno obavljanje radnih zadataka, na što je radnik bio pisano upozoravan, razlog je za otkaz ugovora o radu.

 

              Obzirom na navedeno,  ovaj sud smatra da je  valjano prvostupanjski sud ocijenio  da je tuženik imao opravdan razlog za otkaz Ugovora o radu tužitelju, sukladno odredbi čl. 115. i 135. st. 3. ZR-a, pa je uz pravilnu primjenu materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

              Naime, pri ocjeni postoje li razlozi za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika valja imati na umu ukupno ponašanje radnika za trajanja ugovorenog radnog odnosa, i to ponašanje s obzirom na obveze koje proizlaze iz naravi posla koje je morao obavljati (tako i VSRH, Revr-580/16 od 29.11.2016.)

 

              Osim toga, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ako za to ima opravdani razlog u slučaju kada radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz skrivljenim ponašanjem radnika). Otkaz prema toj pravnoj osnovi specifična je sankcija radnog prava za neispunjenje obveza iz ugovora o radu. Zakon o radu posebno ne propisuje što se smatra kršenjem obveze iz radnog odnosa. Zato se dopuštenost takvog otkaza procjenjuje prema okolnostima pojedinog slučaja. Činjenica da je poslodavac, kada je radnik opetovano prekršio radne obveze, i to nakon višekratnih poslodavčevih upozorenja, kao i zbog vrste povrede radne obveze, izgubio povjerenje u tužitelja, opravdan je razlog za redoviti otkaz zbog skrivljenog radnikova ponašanja. (tako i VSRH Revr-897/14 od 1.7.2015 i Revr-691/12 od 9.6.2012.)

 

              U odnosu na žalbeni razlog da prvostupanjski sud temelji svoju odluku na video snimci, a što je suprotno odredbi čl. 43. st. 2. i 7. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14 i dr.) potrebno je žalitelju ukazati da upravo iz citirane odredbe  proizlazi : „Dopušteno je korištenje nadzornih uređaja radi kontrole ulazaka i izlazaka iz radnih prostorija i prostora radi smanjenja izloženosti radnika riziku od razbojstva, provala, nasilje, krađa i sličnih događaja na radu ili u vezi s radom.“, i po mišljenju ovoga suda, a suprotno stavu žalitelja, snimke nadzorne kamere se smiju koristiti radi kontrole ulazaka i izlazaka iz radnih prostorija i prostora, ne samo igrača kako to pogrešno tumači žalitelj već i radnika, te sličnih događaja na radu i u vezi s radom, kao što su izlasci i ulasci u lokal bez odjavljivanja na terminalu, a što je radnik dužan prema uputama tuženika i predstavlja povredu na radu (iskaz svjedoka M. R. na listu 76. spisa).

 

              S obzirom na naprijed navedeno, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio, o svojim razlozima dao valjano obrazloženje, koje kao pravilno i zakonito prihvaća i ovaj sud, bez potrebe ponavljanja (čl. 375. st. 5. ZPP-a).

 

              Budući žalba nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, pa je temeljem odredbe članka 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.              

 

Osijek, 13. rujna 2018.