Broj: Gž R-218/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Jadranke Toša Berečić i Ljiljane Banac kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz O…, OIB …, koju zastupa punomoćnica K. P., dipl.iur. iz N. Z., protiv tuženika Z. za j. z. O.-b. ž. iz O…, OIB …, koga zastupa Odvjetničko društvo B. & D. iz O., radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, rješavajući žalbu tuženika, protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 4. svibnja 2018., broj Pr-123/17-16, u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Prihvaća se žalba tuženika, te se preinačava presuda Općinskog suda u Osijeku od 4. svibnja 2018., broj Pr-123/17-16 i odbija tužbeni zahtjev kojem tužiteljica traži donošenje slijedeće presude:

 

              I/ Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 3. siječnja 2017., Klasa: …, Ur.broj: …, kojom je tuženik Z. za j. z. O.-b. ž. iz O…, OIB: …, otkazao tužiteljici M. P. iz O…, OIB: …, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 27. rujna 2007. zbog organizacijskih razloga.

 

II/ Utvrđuje se da radni odnos tužiteljice M. P. iz O…, OIB: …, kod tuženika Z. za j. z. O.-b. ž. iz O…, OIB: …, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 27. rujna 2007. nije prestao, te se utvrđuje da tužitelja kod tuženika u razdoblju otkazivanja ima sva prava za obavljanje složenosti poslova I vrste koja proizlaze sukladno zvanju tužiteljice pa nadalje.

 

III/ Nalaže se tuženiku Z. za j. z. O.-b. ž. iz O…, OIB: …, da tužiteljicu M. P. iz O…, OIB: …, vrati na poslove sukladno zvanju za obavljanje složenosti poslova I vrste s pravima i obvezama utvrđenim Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme sklopljenim 27. rujna ili na radno mjesto odgovarajuće visokoj stručnoj spremi tužiteljice, sve u roku osam dana.

 

Prihvaća se žalba tuženika, te se zahtjev tuženika za naknadu parničnog i troška žalbenog postupka prihvaća kao djelomično osnovan i rješava:

 

IV/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana.

 

V/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 1.562,50 kn u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

"I/ Utvrđuje se da je nedopuštena  Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 3. siječnja 2017., Klasa: …, Ur.broj: …, kojom je tuženik Z. za j. z. O.-b. ž. iz O…, OIB: …, otkazao tužiteljici M. P. iz O…, OIB: …, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 27. rujna 2007. zbog organizacijskih razloga.

 

II/ Utvrđuje se da radni odnos tužiteljice M. P. iz O…, OIB: …, kod tuženika Z. za j. z. O.-b. ž. iz O…, OIB: …, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 27. rujna 2007. nije prestao, te se utvrđuje da tužitelja kod tuženika u razdoblju otkazivanja ima sva prava za obavljanje složenosti poslova I vrste koja proizlaze sukladno zvanju tužiteljice pa nadalje.

 

III/ Nalaže se tuženiku Z. za j. z. O.-b. ž. iz O…, OIB: …, da tužiteljicu M. P. iz O…, OIB: …, vrati na poslove sukladno zvanju za obavljanje složenosti poslova I vrste s pravima i obvezama utvrđenim Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme sklopljenim 27. rujna ili na radno mjesto odgovarajuće visokoj stručnoj spremi tužiteljice, sve u roku osam dana. "

 

              Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. t. 1., 2., i 3. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu tuženiku troška parničnog i žalbenog postupka, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

             

              U odgovoru na žalbu tužiteljica je porekla osnovanost žalbenih navoda i predložila da se žalba kao neosnovana odbije.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Između parničnih stranaka nije sporna činjenica da je tuženik 3. siječnja 2017. donio Odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici s ponudom izmijenjenog ugovora o radu.

 

              Nije sporno niti da je navedenom odlukom otkazan ugovor o radu za radno mjesto medicinsko laboratorijski inženjer za koje je uvjet visoka stručna sprema, te da je ponuđen ugovor o radu za radno mjesto zdravstvenog djelatnika u javnom zdravstvu – inženjer medicinsko laboratorijske dijagnostike, a za koje radno mjesto je uvjet stručni studij medicinsko laboratorijske dijagnostike, kao i da radničko vijeće tuženika nije dalo suglasnost na takvu odluku.

 

Sporno je između parničnih stranaka tijekom prvostupanjskog postupka, a i sada u žalbi je li tuženik imao opravdan razlog tužiteljici otkazati ugovor o radu uz ponudu izmijenjenog ugovora o radu.

 

U konkretnoj pravnoj stvari mjerodavna je odredba čl. 59. Zakona o djelatnostima u zdravstvu ("Narodne novine", br. 87/09) koji je stupio na snagu 29. srpnja 2009. Navedenom odredbom propisano je da se temeljno obrazovanje za obavljanje medicinsko laboratorijske djelatnosti stječe uspješnim završavanjem stručnog studija za zanimanje stručni prvostupnik medicinsko-laboratorijske dijagnostike.

 

              Odredbom čl. 56. st. 1. tog Zakona propisano je da stručni prvostupnici medicinsko laboratorijske dijagnostike svoju djelatnost provode u timu čiji je nositelj odgovarajući specijalist medicine ili medicinske biokemije, odnosno osoba sa završenim studijem medicinske biokemije na svim razinama zdravstvene zaštite, sukladno standardima koje će pravilnikom utvrditi ministar.

 

              Kod tuženika su organizirani takovi timovi, čiji su nositelji liječnici.

 

              Uredba na koju se poziva tuženik tijekom prvostupanjskog postupka i izjavljenoj žalbi o izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" br. 9/14) stupila je na snagu 1. veljače 2014., a zdravstvenog djelatnika u bolnici, primarnoj zdravstvenoj zaštiti i javnom zdravstvu razvrstala je u radna mjesta II. vrste zvanja.

 

              Navedenom Uredbom određeno je radno mjesto zdravstvenog djelatnika u zdravstvenom zavodu kao radno mjesto I. vrste zvanja, uz koeficijent od 1,659, a što je odgovaralo radnom mjestu I. vrste zvanja za VSS zdravstvenog djelatnika prema Uredbi ("Narodne novine" br. 25/13).

 

U Uredbi i u Izmjenama i dopunama te Uredbe napravljena je razlika u odnosu na zdravstvenog djelatnika u javnom zdravstvu, tako da je ono razvrstano u radno mjesto II. vrste zvanja i uz koeficijent od 1,164.

 

Prema stanju spisa, proizlazi da je tuženik uskladio svoje opće akte prema Uredbi, odnosno njenoj Izmjeni i dopuni, tako da je Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji naziv radnog mjesta tužiteljice medicinsko laboratorijski inženjer promijenjen u zdravstveni djelatnik u javnom zdravstvu – inženjer medicinsko laboratorijske dijagnostike. Promijenjeni su i uvjeti rada, jer je usklađen sa Zakonom o djelatnostima u javnom zdravstvu, tako da je to radno mjesto razvrstano u radna mjesta II. vrste zvanja, za koje je koeficijent složenosti poslova određen u visini od 1,164, a prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu koji je stupio na snagu dana 25. veljače 2014. godine.

 

Iz Ugovora o obrazovanju radnika proizlazi da je tužiteljica 2008. upućena na doktorski studij, a za potrebe tuženika, te je 12. listopada 2012. stekla akademski stupanj doktora znanosti.

 

Tužiteljica je 17. studenog 2006. završila Fakultet zdravstvenih studija u Sarajevu i stekla zvanje diplomiranog inženjera medicinsko laboratorijske dijagnostike, dakle visoku stručnu spremu, a što proizlazi i iz rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje od 13. veljače 2007. i rješenja Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku od 27. travnja 2007.

 

Pravilnom ocjenom tog dokaza, proizlazi i da je tužiteljica završila obrazovanje prije stupanja na snagu Zakona o djelatnostima u zdravstvu.

 

Prema rezultatima postupka, proizlazi i da je Hrvatska komora zdravstvenih radnika izdala Odobrenje za samostalan rad tužiteljici za poslove magistra medicinsko-laboratorijske dijagnostike za razdoblje od 7. ožujka 2016. do 21. srpnja 2017., dakle sukladno Zakonu o djelatnostima u zdravstvu.

 

              U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je odbiti tužbeni zahtjev. Ovo iz razloga jer kod otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora o radu sud ispituje opravdanost razloga za otkaz iz čl. 115. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14 - dalje ZR). Na temelju naprijed iznesenog valjalo je utvrditi da je poslodavac imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu zbog nove zakonske regulative tog područja zdravstva, te sukladno tome izmijenjenih općih akata prema kojima je radno mjesto tužiteljice sistematizirano na drugačiji način, odnosno zbog organizacijskih razloga.

 

Pri tome je potrebno istaknuti i da se pri ocjeni opravdanosti razloga za otkaz ugovora o radu ne ispituje valjanost novog ugovora upravo iz razloga jer je predmet zaštite ugovorni odnos.

 

Radni odnos ne prestaje, tako da je iz tog razloga ograničeno ispitivanje opravdanosti razloga za otkaz, i to u smislu je li time povrijeđeno neko od prava zaštićenih čl. 7. ZR-a.

 

Kod tuženika su prema Zakonu o djelatnostima u zdravstvu ustrojeni zdravstveni timovi čiji je nositelj ili liječnik specijalist ili specijalist medicinske biokemije sa završenim diplomskim sveučilišnim studijem, sukladno čl. 56. st. 1. tog Zakona. Za nositelje timova propisana je visoka stručna sprema, točno određene medicinske struke, a što je i ugrađeno u opće akte.

 

Tužiteljica je završila Fakultet zdravstvenih studija u Sarajevu i stekla je zvanje diplomiranog inženjera medicinsko-laboratorijske dijagnostike, a koje prema rješenju Hrvatske komore zdravstvenih radnika od 9. veljače 2016. odgovara u Republici Hrvatskoj kvalifikaciji magistra medicine laboratorijske dijagnostike.

 

Tužiteljica ima i Odobrenje za samostalan rad magistre medicinsko-laboratorijske dijagnostike, a koju je izdala Hrvatska komora zdravstvenih radnika za razdoblje od 2016. do 2017. godine, i to nije izmijenjeno.

 

Obzirom da takvo odobrenje nije izmijenjeno, to su se stekli uvjeti za poslovno uvjetovani otkaz, jer poslodavac zbog zakonskih izmjena i sistematizacije više nije u mogućnosti tužiteljicu zadržati na radnom mjestu, za koje su izmijenjeni uvjeti rada i plaće, uz mogućnost priznanja istoj visoke stručne spreme, budući su Zakonom o djelatnostima u zdravstvu, određene samo dvije vrste obrazovanja, srednja i viša stručna sprema.

 

Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, irelevantno je da je tužiteljica stekla zvanje magistar struke-biomedicine-medicinsko laboratorijske dijagnostike (VSS), jer joj tuženik navedenu stručnu spremu ne može priznati, dokle god Zakonom o djelatnostima u zdravstvu, ne bude određena i treća razina obrazovanja, odnosno visoka stručna sprema.

 

Slijedom izloženoga proizlazi da u trenutku otkazivanja i nuđenja novog ugovora o radu, nije bilo mogućnosti tužiteljici ponuditi radno mjesto kod tuženika u nekom drugom odjelu, gdje bi joj se priznala njezina visoka stručna sprema, već na ono na koje se zahtjeva VŠS, što je tuženik i učinio.

 

Iako radno mjesto tužiteljice nije ukinuto, izmjenama Pravilnika (str. 43-54), promijenjen je naziv radnog mjesta  na kojem je tužiteljica radila (medicinsko-laboratorijski inženjer), te su izmijenjeni posebni uvjeti rada potrebni za to radno mjesto.

 

Tako je predmetno radno mjesto određeno kao radno mjesto II. vrste, izmijenjen je naziv radnog mjesta u inženjer medicinsko-laboratorijske dijagnostike, a za predmetno radno mjesto umjesto visoke, potrebna je viša stručna sprema.

 

Sukladno navedenome, a polazeći od tuženika kao poslodavca koji organizira javno zdravstvo prema zakonskim propisima, s ciljem zdravlja ljudi, koje se ostvaruje i popisivanjem te ustrojene točno određenih medicinskih struka kao nositelja tima, nije bilo mjesta za usvajanjem tužbenog zahtjeva kao osnovanoga, kao ni primjene odredbe čl. 7. st. 2. ZR, jer nije dokazano da je otkaz ugovora o radu diskriminatorno postupanje prema tužiteljici, već je poslovno uvjetovan i kao takav dopušten, to tim više, a što je već navedeno, da ukoliko radni odnos ne prestaje kao u konkretnom slučaju, opravdanost razloga za otkaz je ograničena u smislu je li time povrijeđeno neko od zaštićenih prava reguliranih čl. 7. ZR.

 

Slijedom izloženoga, temeljem odredbe čl. 373. t. 1. ZPP, pobijanu presudu je valjalo preinačiti, usvojiti žalbu tuženika i odlučiti kao u izreci.

 

Tuženiku je valjalo sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP priznati trošak postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa PDV-om (Tbr. 7. t. 2. alineja 6. Odvjetničke tarife), te trošak sastava žalbe s PDV-om s kojim je uspio u iznosu od 1.562,50 kn.

 

Nije priznat zatraženi trošak pristojbe na žalbu, jer spisu ne prileži dokaz da je isti pozvan na plaćanje iste, odnosno da ju je platio.

 

Osijek, 13. rujna 2018.