Broj: Gžp-190/2012

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Sovjetke Režić, predsjednice vijeća, Blaženke Rilov Ćurin, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mihe Mratovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz S. D., kojeg zastupa punomoćnica M. Đ., odvjetnica u Z., protiv tuženika J. C. iz K. N., kojeg zastupa punomoćnica H. D., odvjetnica u S., radi predaje u posjed,  odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Trogiru broj P-162/2011 od 28. rujna 2011., u sjednici održanoj 20. prosinca 2012.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Trogiru broj P-162/2011 od 28. rujna 2011. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, na način da se prihvaća tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              Dužan je tuženik predati u posjed tužitelju zidine kamene kuće – palače C. – C. u T. na čest. zem. kat. oznake 3874 i čest. zem. kat. oznake 3870 k.o. T. navedene u vještvu T. Č. dipl. ing. geodezije – stalnog sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju od 6. veljače 2009. i S. Z. dipl. ing. građevine – stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina od 10. ožujka 2009., slobodne od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Odlučivanje o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Trogiru broj P-162/2011 od 28. rujna 2011. u dijelu kojim je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere, ukazuje se bespredmetnim.

 

              II. Odbija se tuženik sa zahtjevom da mu tužitelj naknadi parnični trošak u iznosu od 6.700,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se obveže tuženika da preda tužitelju u posjed zidine kamene kuće – palače C. – C. u T. na čest. zem. kat. oznake 3874 i čest. zem. kat. oznake 3870 k.o. T., navedene u vještvu T. Č. dipl. ing. geodezije – stalnog sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju od 6. veljače 2009. i S. Z. dipl. ing. građevine – stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina od 10. ožujka 2009., slobodne od osoba i stvari, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

              Nadalje, odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere kojom se tuženiku zabranjuje da poduzima radove mijenjanja podova, farbanja i bilo kakvih radova na i u zidanoj kamenoj kući – palači C. – C. u T. na čest. zem. kat. oznake 3874 i čest. zem. kat. oznake 3870 k.o. T. navedenoj u vještvu T. Č. dipl. ing. geodezije – stalnog sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju od 6. veljače 2009. i S. Z. dipl. ing. građevine – stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina od 10. ožujka 2009., time da se tuženiku ostavlja rok od 72 sata računajući od dostave rješenja o određivanju privremene mjere da ispuni navedenu obvezu, a ako istu ne ispuni te nastavi sa izvođenjem radova da mu se izreče novčana kazna u iznosu od 30.000,00 kuna a za svako daljnje postupanje, protivno rješenju, u iznosu od 20.000,00 kuna, a koju da će sud provesti po službenoj dužnosti. Ujedno je zatraženo da se odluči kako žalba protiv rješenja o određivanju privremene mjere ne odgađa njegovo izvršenje, privremena mjera da traje do pravomoćnog okončanja parnice P-162/2011, ili do nastupa okolnosti koje bi privremenu mjeru učinile nepotrebnom.

 

              Odlukom o parničnom postupku naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku trošak u iznosu od 6.700,00 kuna u roku od 15 dana.

 

              Protiv tih odluka prvostupanjskog suda žalio se tužitelj, pobijajući iste zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se ukinu pobijane odluke i predmet vrati na ponovno suđenje, time da se Općinski sud u Trogiru izuzme od suđenja u ovom predmetu.

 

              Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja te predložio odbijanje iste kao neosnovane, uz potvrdu pobijanih odluka prvostupanjskog suda.

 

              Nakon što su odluke prvostupanjskog suda ispitane u okviru odredbe članka 365. ZPP-a, a i uz primjenu odredbe članka 373.a istog Zakona, odlučeno je kao u izreci iz sljedećih razloga:

 

              Tužitelj u ovoj parnici, vlasničkom tužbom zahtjeva od tuženika predaju u posjed zidina kamene kuće – palače C. C. u T.

 

              Tuženik se usprotivio zahtjevu tužitelja.

 

              Prvostupanjski sud je, vezano za predmet spora, u bitnome utvrdio:

 

              - da je u zemljišnoj knjizi za k.o. T. Z.U. 1424 drugo zemljišnoknjižno tijelo tužitelj uknjižen kao vlasnik zgrade bez zemljišta sagrađene na čest. zem. 955/1 i 955/3, označene sa čest. zgr. 502/1 i 503 – prilaz, odnosno dvorište,

 

              - da su u katastru zemljišta predmetne zidine zgrade položene na čest. zem. 3870 i 3874 k.o. T.,

 

              - da su unutar zidina napravljeni određeni zahvati u smislu korištenja ugostiteljskog objekta,

 

              - da je tužitelj pisanom izjavom, ovjerenom po javnom bilježniku 26. travnja 2004., odobrio tuženiku da u njegovo ime čuva, koristi do daljnjega, održava i uređuje te zastupa tužitelja kod svih pregovora o iznajmljivanju, uz ograničenje tuženiku da objekt proda, ili ga da u najam ili optereti kreditom,

 

              - da je tužitelj "povukao i stavio van snage" navedenu punomoć izdanu tuženiku 26. travnja 2004.,

 

              - da se tuženik još od vremena prije podnošenja tužbe nalazi u zatvoru.

 

              Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da tuženik nije u posjedu predmetne nekretnine, te da na taj način nije "ispunjena procesna pretpostavka kao jedna od kumulativno taksativno navedenih za pružanjem vlasničkopravne zaštite", pa je tužbeni zahtjev odbijen.

 

              Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, za pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu u ovoj parnici, bitne činjenice koje nije utvrdio prvostupanjski sud, moguće je utvrditi temeljem izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu prvostupanjskog suda.

 

              Naime, u ovom žalbenom stadiju postupka nije sporno da je tuženik, po ovlaštenju tužitelja od 26. travnja 2004., ušao u posjed predmetne nekretnine.

 

              Punomoć koju je tužitelj dao tuženiku u izjavi (kako je naziva tužitelj), a koju je tužitelj potpisao pred javnim bilježnikom 26. travnja 2004., u svrhu čuvanja, korištenja, održavanja te zastupanja tužitelja u pregovorima radi iznajmljivanja predmetne nekretnine, nije bila vremenski ograničena, što bi značilo da je ista izdana do opoziva. Navedeno ovlaštenje dato tuženiku, tužitelj je opozvao 26. travnja 2006. izjavom kojom "povlači i stavlja van snage punomoć danu gospodinu J. C. iz K. N., izdanu 26. travnja 2004.", ali tužitelj nije dostavio, a niti ponudio dokaz na okolnost da je tuženiku dostavljen opoziv ovlaštenja. Stoga, ovaj drugostupanjski sud smatra da tužba sadrži izričiti opoziv, pa je, dakle, ako ne prije, primitkom tužbe 18. travnja 2008. godine tuženik saznao za opoziv, što znači, da od tada nije imao ovlaštenje koje mu je tužitelj dao u izjavi od 26. travnja 2004.

 

              Nadalje, u pobijanoj presudi prvostupanjski sud je utvrdio da se unutar spornog prostora nalazi ugostiteljski objekt. Ovaj ugostiteljski objekt, prema zapisniku prvostupanjskog suda sastavljenom na licu mjesta 12. rujna 2008., nosi naziv P. a vlasništvo je A. C.

 

              Prvostupanjski sud nije utvrdio odnos tuženika i vlasnika ugostiteljskog objekta P. A. C., smatrajući da tuženik nije u posjedu predmetne nekretnine iz razloga što se nalazi u zatvoru. Međutim, imajući u vidu izneseno utvrđenje na licu mjesta od 12. rujna 2008., ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je bitnu činjenicu u baš posjed tuženika, moguće utvrditi na temelju izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, prema kojima je tuženik posredan posjednik predmetnog prostora (članak 10. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 72/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje: ZV) koji faktičnu vlast izvršava preko treće osobe. Stoga, a kraj utvrđenja da je tužitelj opozvao ovlaštenje koje je dao tuženiku podnošenjem tužbe koja je tuženiku uručena 18. travnja 2008., pa da tuženik, bez valjane pravne osnove drži u posjedu predmetnu nekretninu koja je vlasništvo tužitelja, tužitelj je ovlašten zahtijevati od tuženika predaju u posjed, jer su ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbom članka 162. stavka 1. ZV-a. Zato je osnovom odredbe članka 373.a ZPP-a preinačena presuda prvostupanjskog suda  na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

 

              Kako je ovom odlukom drugostupanjskog suda pravomoćno okončan parnični postupak u kojemu je tužitelj zahtijevao i određivanje privremene mjere, a čije trajanje je ograničeno do pravomoćnog okončanja parnice, to se odlučivanje o žalbi tužitelja protiv rješenja o odbijanju prijedloga za određivanje privremene mjere, ukazuje bespredmetnim.

 

              Obzirom da je u povodu žalbe tužitelja, preinačena presuda prvostupanjskog suda na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev, sukladno odredbi članka 166. stavka 2. ZPP-a, trebalo je odlučiti o trošku cijelog postupka.

 

              Međutim, kako tužitelj nije popisao parnični trošak do završetka raspravljanja koje je prethodilo odlučivanju o troškovima postupka, a niti je parcijalno ranije to učinio uz poduzimanje pojedine procesne radnje, to tužitelju nije dosuđen parnični postupak. S druge strane, kako je prvostupanjski sud tuženiku priznao parnični trošak koji se odnosi na zastupanje u vezi s tužbenim zahtjevom a ne i u vezi s prijedlogom za određivanje privremene mjere, trebalo je, obzirom da u ovoj parnici tuženik nije uspio, odbiti njegov zahtjev za naknadu parničnog troška.

 

              Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude i rješenja.

 

U Splitu 20. prosinca 2012.