Broj: Gžo-247/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vicka Prančića kao predsjednika vijeća, te Denis Pancirov Parcen kao suca izvjestitelja i članice vijeća i Nataše Jerković kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja P. M. iz K., zastupanog po punomoćniku G. P., odvjetniku u S., protiv tuženika 1. T. M. pok. V. iz S., 2. D. V. iz S., 3. Ž. Z. iz S. i 4. T. M. pok. N. iz Z., ovi 1. i 2. zastupani po punomoćniku B. S., odvjetniku u S., a ovaj 4. zastupan po punomoćniku V. B., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ništavnosti ugovora i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-8/11 od 5. prosinca 2012., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2014.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se žalba tužitelja kao osnovana i preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-8/11 od 5. prosinca 2012. i sudi:

 

1. Utvrđuje se da je ništav i bez pravne valjanosti Diobeni ugovor zaključen dana 14. listopada 2000. između pok. N. M. pok. A. iz K., T. M. pok. V. iz S., D. V. iz S. i Ž. Z. iz S., ovjerovljen pred javnim bilježnikom iz S., D. M. OV-1956/00 od 26. listopada 2000. te ovjerovljen pred javnim bilježnikom iz K. S., J. D.-S. OV-5781/00 dana 30. listopada 2000.

 

2. Utvrđuje se da je uknjižba etažiranja na nekretnini čest. zgr. 553/1 upisane u Z.U. 2149 k.o. K. izvršena na temelju diobenog ugovora, a provedena u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Z-288/00 pravno nevaljana.

 

3. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi navedenog diobenog ugovora i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe diobenog ugovora.

 

4. Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana nadoknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.187,50 kuna.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

1. Utvrđuje se da je ništav i bez pravne valjanosti Diobeni ugovor zaključen dana 14. listopada 2000. između pok. N. M. pok. A. iz K., T. M. pok. V. iz S., D. V. iz S., i Ž. Z. iz S., ovjerovljen pred javnim bilježnikom iz S., D. M. OV-1956/00 dana 26. listopada 2000. te ovjerovljen pred javnim bilježnikom iz K. S., J. D.-S. OV-5781/00 dana 30. listopada 2000.

2. Utvrđuje se da je uknjižba etažiranja na nekretnini čest. zgr. 553/1 upisane u Z.U. 2149 k.o. K., izvršena na temelju diobenog ugovora, a provedena u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Z-288/00 pravno nevaljana.

3. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi navedenog diobenog ugovora i uspostava zemljišno-knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe diobenog ugovora.

4. Nalaže se tuženicima naknaditi prouzročene parbene troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate.

 

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženicima parnični trošak i to kako slijedi:

- tuženicima 1. i 2. u iznosu od 2.812,50 kuna,

- tuženiku 4. u iznosu od 1.875,00 kuna.

 

i riješeno je :

 

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere koja glasi:

1. Zabranjuje se tuženicima otuđenje i opterećenje na čestici zgrade bez zemljišta 553/1 u Z.U. 2149 k.o. K.

2. Ova privremena mjera trajat će do okončanja spora."

 

Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu u cijelosti uključujući i rješenje o troškovima postupka pobija tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka, te predlaže da se žalba uvaži, preinači prvostupanjska presuda na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti podredno ukine pobijana presuda.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je osnovana.

 

Među strankama nije sporno da je tužitelj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu upisan kao suvlasnik na čest. zgr. bez zemljišta 553/1 Z.U 2149 k.o. K. i to prema sadašnjem zk. stanju na prvoj, drugoj, trećoj, četvrtoj i petoj etaži za 3/40 dijela na svakoj etaži.

 

Nadalje je nesporno da su 4. listopada 2000. N. M. pok. A. (otac tužitelja i tuženika 4. i tuženici 1., 2. i 3. sklopili diobeni ugovor, te je izvršena podjela zgrade na način da su ocu tužitelja pripali prizemlje-u naravi stan i prvi kat-u naravi stan, tuženom 1. T. M. druga etaža koja u naravi predstavlja stan, tuženom 2. D. V. treća etaža koja u naravi također predstavlja stan i četvrta etaža Z. Ž. tuženoj 3. koja također u naravi predstavlja stan, dakle, svakom po jednu etažu.

 

Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

 

- tužitelj je uknjižen za udio od 3/40 dijela na svih 5 etaža č. zgr. 553/1 k.o. K. (navedeno proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige za Z.U. 2149);

 

- diobeni ugovor od 14.10.2000. su sklopili N. M. pok. (otac tužitelja i tuženika 4. i tuženici 1., 2. i 3. te je izvršena podjela na način da su ocu tužitelja pripali prizemlje i prvi kat, a tuženicima 1. do 3. etaže na drugom, trećem i četvrtom katu, svakom po jedan kat (navedeno proizlazi iz tog ugovora);

 

- J. M. je 18. kolovoza 2000. izradila elaborat etažiranja predmetne zgrade koji je poslužio kao predložak za diobu (navedeno proizlazi iz diobenog ugovora i tog elaborata);

 

- svi stanovi iz elaborata etažiranja od 18. kolovoza 2000. imaju status samostalne uporabne cjeline (navedeno proizlazi iz potvrde od 27. rujna 2004.);

 

- F. P. je svoj dio na stanovima na drugom katu i u potkrovlju darovala tuženiku 1. koji je također od tuženice 3. kupio i njezin udio na stanu na četvrtom katu-potkrovlju (navedeno proizlazi iz ugovora o darovanju nekretnine od 15. prosinca 2004. i ugovora o kupoprodaji nekretnina od 28. rujna 2001.);

 

- etažni elaborat je proveden u zemljišnoj knjizi dana 2. studenog 2000. pod brojem Z-288/00 (navedeno proizlazi iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za Z.U. 2149 k.o. K.);

 

- prije provedbe etažnog elaborata tužitelj je bio uknjižen za 3/40 dijela, baš kao i tuženik 4., a osim njih su bili uknjiženi još i njihov otac N. M. za 6/20, F. P. za 2/20 te A. M. za 18/40 dijela (navedeno proizlazi iz povijesnog izvatka);

 

- udio koji je bio uknjižen na ime N. M. je prenesen na tuženika 4. temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 6. studenog 2003. (navedeno proizlazi iz navedenog ugovora);

 

- A. M. je tuženiku 1. darovala svoj udio na predmetnoj nekretnini (navedeno proizlazi iz ugovora o darovanju od 8. veljače 2000.);

 

- tuženiku 2. je udio na predmetnoj nekretnini kupio od A. M. (navedeno proizlazi iz kupoprodajnog ugovora od 16. listopada 1996. koji je pohranjen u zbirci isprava pod brojem Z-288/00);

 

- prijedlog za provedbu etažnog elaborata je podnio tuženik 1., rješenje broj Z-288/00 od 26. lipnja 2001. kojim je prihvaćen prijedlog je otpremljen tužitelju na način da je dostava izvršena njegovom ocu, ali dostava nikad nije izvršena jer je vraćena uz naznaku da je dotični umro (navedeni proizlazi iz preslika spisa br. Z-288/00);

 

- F. P. je potpisala i ovjerila izjavu od 5. travnja 2006. u kojoj je navela da je veći broj nekretnina, koje su bile u suvlasništvu nje, tužitelja i drugih srodnika, otuđene bez znanja tužitelja,

 

- nije sporno da su tužitelj i tuženik 4. jedini nasljednici N. M.

 

Odredbom članka 53. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje u tekstu: ZV) je normirano ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će se određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo) uzima se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa će na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću.

 

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, ali je na isto pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Naime, uspostava etažnog vlasništva znači da će se sa određenim suvlasničkom dijelom povezati vlasništvo posebnog dijela nekretnine kao što su stan, samostalna garaža i sl. (članak 67.). Etažno vlasništvo se uspostavlja tek odgovarajućim upisom u zemljišnoj knjizi (članak 72.) ili polaganjem isprava (članak 120/4).

 

Ako je predmet diobe jednokatna zgrada koja se sastoji od više prostorija, među suvlasnicima mora biti postignuta suglasnost o horizontalnoj (etažnoj) diobi. Ako se suglasnost ne postigne odnosno ne ispune pretpostavke za horizontalnu diobu jednokratne poslovne zgrade, diobu na način kako su to učinili tuženi nije moguće provesti.

 

Iz diobenog ugovora proizlazi da su četiri suvlasnika izvršili horizontalnu diobu i svakom je u naravi pripao jedan stan a da u postupku nije sudjelovao tužitelj. Sama činjenica na koju upiru tuženi, da je tužitelj ostao uknjižen za određeni suvlasnički dio, nije relevantna u ovoj pravnoj stvari, budući da su tuženi načinom horizontalne diobe a bez suglasnosti tužitelja podijelili sve stambene jedinice, tako da konkretnom diobom, kako to nedvojbeno proizlazi iz postupka, tužitelj nije dobio niti jedan faktično odvojeni dio odnosno ni jednu etažnu cjelinu.

 

Dakle, pravni temelj upisa u zemljišnoj knjizi je zahtjev suvlasnika koji ima odgovarajući suvlasnički dio (članak 72. stavak 1.) ili zahtjev suvlasnika utemeljen na suglasnoj odluci svih suvlasnika o uspostavi etažnog vlasništva na posebnim dijelovima (članak 43.) ili je pravna osnova jednostrano raspolaganje vlasnika zemljišta odnosno nositelja prava građenja na zemljištu kojim dijeli svoje pravo vlasništva nekretnine na suvlasničke dijelove iz uz njih povezuje prava vlasništva na pojedinim stanovima ili drugim posebnim dijelovima zgrade koja je jest ili tek treba biti izgrađena (članak 75.).

 

Odredbom članka 43. stavkom 1. ZOV-a normirano je: "sastoji li se nekretnina od zemljišta sa zgradom, suvlasnik čiji je suvlasnički dio te nekretnine dovoljno velik za to ovlašten je uz suglasnost ostalih suvlasnika pod daljnjim pretpostavkama iz glave 4. trećeg dijela ovog Zakona uspostaviti i sa svojim suvlasničkim dijelom povezati vlasništvo određenog posebnog dijela te nekretnine (etažno vlasništvo)".

 

Tri su dakle osnove stjecanja odnosno uspostave etažnog vlasništva:

 

- na zahtjev jednog suvlasnika (zajedničkog vlasnika, više suvlasnika posebnog dijela) s odgovarajućim suvlasničkim dijelom uz suglasnost svih suvlasnika,

 

- suglasnom odlukom svih suvlasnika nekretnine,

 

- očitovanjem volje vlasnika nekretnine odnosno nosioca prava građenja.

 

Jednak učinak ima i razvrgnuće suvlasništva uspostavom etažnog vlasništva (članak 53.).

 

Pobijani ugovor o diobi uspostavom etažnog vlasništva bez suglasnosti svih suvlasnika dakle, tužitelja, protivan je prisilnim pravima koji reguliraju uspostavu etažnog vlasništva.

 

U konkretnom slučaju do uspostave etažnog vlasništva bez suglasnosti svih suvlasnika došlo je temeljem pravnog posla-diobenog ugovora koji je protivan prisilnim propisima pa je u smislu članka 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 88/01, a koje odredbe se primjenjuju sukladno odredbi članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj 35/05 i 41/08, dalje u tekstu: ZOO) ništav jer su etažiranje i diobeni ugovor provedeni na način da je tužitelj u potpunosti isključen.

 

Prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio da knjižno pravo tužitelja nije povrijeđeno.

 

Kako ništavi ugovori ne proizlaze nikakve pravne učinke od samog zaključenja pa nadalje, to je ovaj sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i u tvrdio da je ugovor o diobi ništavan, a čija je pravna posljedica poništavanje i svih učinaka koji su provedeni u zemljišnoj knjizi, a pogrešno obrazlaže prvostupanjski sud da se radi o brisovnoj tužbi.

 

Kako je žalba tužitelja osnovana to je kao takva prihvaćena a prvostupanjska presuda preinačena u točki I. njene izreke temeljem odredbe članka 373. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje u tekstu: ZPP).

 

Nakon donošenja ove drugostupanjske presude trebalo je donijeti i odluku o troškovima postupka, koja se sastoji od troška punomoćnika tužitelja za zastupanje i to sastav tužbe u iznosu od 750,00 kuna, sastav podneska od 10. veljače 2011. u iznosu od 750,00 kuna, za pristup ročištu od 26. siječnja 2012. 750,00 kuna, podnesak od 13. veljače 2012. 750,00 kuna, pristup ročištu od 20. studenog 2012. 750,00 kuna te prijedlog za privremenu mjeru 500,00 kuna ili sveukupno 4.250,00 kuna kojem iznosu treba pridodati i trošak za sastav žalbe u iznosu od 937,00 kuna pa proizlazi da je parnični postupak tužitelja sveukupno 5.187,50 kuna.

 

Odluka o trošku donesena je temeljem odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a.

 

U odnosu na rješenje prvostupanjskog suda kojime je odbijen zahtjev za izdavanje privremene mjere prvostupanjsko rješenje ostaje nepromijenjeno.

 

U Splitu 14. svibnja 2014.