Broj: Rev-x 1054/13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja: 1. I. B. iz P., 2. D. U. iz M., T., i 3. D. S. iz M., T., koje zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u P., protiv tuženika G. P., P., kojeg zastupa punomoćnik E. M., dipl. iur. kod tuženika, radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž - 2946/12-2 od 6. svibnja 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Poreču-Parenzo broj P - 351/11-40 od 11. svibnja 2012., u sjednici održanoj 1. travnja 2015.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje: - da su tužitelji suvlasnici na jednake dijelove prostora u prizemlju zgrade označenog s „A“, 1. etaža: 0/0 i prostora u prizemlju zgrade označenog s „C“, 3. etaža: 0/0., a koji se nalaze u dvokatnoj višestambenoj zgradi u P., sagrađena na k. č. br. 154. upisane u z.u. 68. poduložak 1. k.o. P. etažne knjige, u naravi ugostiteljska radnja „P. “, koja se sastoji od dvije prostorije i sanitarija, a koje se nalaze u prizemlju navedene zgrade, kao i zahtjev na izdavanje tabularne isprave pogodne za upis stečenog prava vlasništva u zemljišne knjige, te - da su tužitelji suvlasnici na jednake dijelove terase koja se nalazi na k. č. br. 155. dvorište upisane u z.u. 3582. k.o. P., da su suvlasnici na jednake dijelove na k. č. br. 155. dvorište upisane u z.u. 3582. k.o. P. na kojoj se nalazi navedena terasa, kao i zahtjev na izdavanje tabularne isprave pogodne za upis stečenog prava vlasništva u zemljišne knjige.

              Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, ujedno postavljajući pravna pitanja o kojima prema mišljenju tužitelja ovisi odluka u sporu a važna su za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužitelji predlažu da se preinači drugostupanjska presuda shodno navodima iznesenim u reviziji, odnosno ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              O reviziji tužitelja odlučeno je u skladu s odredbom čl. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) jer je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a ZPP-a.

Tuženik je odgovorio na reviziju s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osim toga, ne postoji ni proturiječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano je za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidenta, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva nad poslovnim prostorom u prizemlju zgrade označenog s „A“, prva etaža i prostora u prizemlju zgrade označenog s „C“ treća etaža zgrade sagrađene na k. č. br. 154. upisane u z.u. 68. poduložak 1. k.o. P. i terase označene kao k. č. br. 155. z.u. 3582. k.o. P., a sve kao osnov provedbe upisa stečenog prava u zemljišne knjige. Svoj zahtjev tužitelji temelje na činjeničnom osnovu da su o svom trošku na temelju odobrenja nadležnih vlasti proveli prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu, te tako temeljem zakona stekli pravo vlasništva nad navedenim posebnim dijelovima nekretnine.

Zahtjev tužitelja je odbijen nakon što je u provedenom postupku utvrđeno: - da predmetni prostor nije predstavljao zajedničke prostorije zgrade u vrijeme izvršene adaptacije krajem 70-tih i početkom 80-tih godina od strane prednika tužitelja, te - da tužitelji tijekom postupka nisu dokazali da su prenamjenu prostora kojeg u tužbi određuju kao „prostor u prizemlju zgrade označen s „A“, prva etaža i prostor u prizemlju zgrade označen s „C“ treća etaža zgrade sagrađene na k. č. br. 154. upisane u z.u. 68. poduložak 1. k.o. P.“ proveli na temelju odobrenja nadležnih vlasti.

Kako tužitelji dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporavaju i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi tužitelja kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

Na naprijed navedeno utvrđeno činjenično stanje, ispravno je primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja odbijen. Naime, shodno odredbi čl. 372. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP), posebni etažni dijelovi nastali prenamjenom, nadogradnjom, prigradnjom ili dogradnjom stupanjem na snagu ZVDSP-a (1. srpnja 1997.) stečeni su po samom zakonu, odnosno na njima je uspostavljeno vlasništvo tog posebnog dijela, ako su ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke: da je prenamjena učinjena u zgradi u društvenom vlasništvu do stupanja na snagu ZVDSP-a, - da je prenamjena učinjena uz odobrenje nadležne vlasti za takvo imovinskopravno raspolaganje, te – da je prenamjena učinjena o vlastitom trošku. U konkretnom slučaju, prema utvrđenju nižestupanjskog suda, predmetni prostor nije predstavljao zajedničke prostorije zgrade u vrijeme izvršene adaptacije, dok tužitelji nisu dokazali da su prenamjenu prostora kojeg u tužbi određuju kao „prostor u prizemlju zgrade označen s „A“, prva etaža i prostor u prizemlju zgrade označen s „C“ treća etaža zgrade sagrađene na k. č. br. 154. upisane u z.u. 68. poduložak 1. k.o. P.“ proveli na temelju odobrenja nadležnih vlasti za takvo imovinskopravno raspolaganje, čime nisu ispunjene naprijed citirane pretpostavke o stjecanju prava vlasništva prenamijenjenih prostorija kao posebnog dijela nekretnine. Kako nisu ispunjene pretpostavke stjecanja prava vlasništva prenamijenjenih prostorija kao posebnog dijela nekretnine, to se tužitelji neosnovano pozivaju i na pretpostavke stjecanja terase kao sporednog dijela (čl. 67. st. 3. ZV-a) koji služi navedenom posebnom dijelu nekretnine u smislu odredbe čl. 373. st. 1. i 2. ZV-a.

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393 ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 1. travnja 2015.