Broj: Rev 1780/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Brune Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice B. B. iz S., (kod ...), zastupane po punomoćniku J. F., odvjetniku u S., protiv I. tuženika A. B. pok. J. iz J. kod S. i II. tuženika R. K. iz P., zastupanog po punomoćniku I. P., odvjetniku u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji II. tuženika R. K. protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžst-15/11 od 7. veljače 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pl-8386/09 od 4. studenog 2010., u sjednici održanoj 15. rujna 2015.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžst-15/11 od 7. veljače 2011. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom kao neosnovan odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zahtijevala da se utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između tuženika A. B. i R. K., ovjeren kod Javnog bilježnika S. Z. pod brojem .. od ... i da se temeljem ove presude u k.o. P. ima uspostaviti zemljišnoknjižno stanje koje je prethodilo sklapanju navedenog ugovora, te da se tuženicima naloži naknaditi joj parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

Drugostupanjskom presudom kao osnovana prihvaćena je žalba tužiteljice i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je kao osnovan prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je tuženicima naloženo naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 13.068,75 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio II. tuženik R. K. na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koja se odredba primjenjuje u ovom postupku na temelju odredaba čl. 53. st. 4. i čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj 57/11) pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i preinači drugostupanjska presuda odbijanjem tužbenog zahtjeva, ili podredno ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

              Tužiteljica je odgovorila na reviziju i predlaže njezino odbijanje. Ujedno je zahtijevala i naknadu parničnog troška za sastav odgovora na reviziju.

 

              Revizija II. tuženika je osnovana.

 

              Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

              Pazeći po službenoj dužnosti na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP ovaj sud nije našao da bi bila počinjena ova bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

              U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka II. tuženik u reviziji ističe da je tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, budući da izreka presude nije razumljiva i proturječi sama sebi i razlozima presude, jer nisu na valjan način navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni nejasni su i proturječni, a posebno postoji proturječnost izreke i obrazloženja te sadržaja isprava.

 

              Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između tuženika A. B. i R. K., ovjeren kod Javnog bilježnika S. Z. pod brojem ... od ... i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo sklapanju navedenog ugovora.

 

              Tužbeni zahtjev temelji na činjeničnoj osnovi da nekretnine koje su bile predmetom navedenog ugovora predstavljaju zajedničku imovinu nje i I. tuženika, njezinog bivšeg bračnog druga, stečenu tijekom trajanja njihove bračne zajednice, a kojom je I. tuženik samostalno raspolagao u korist II. tuženika, bez njezine suglasnosti i saznanja.

 

              U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

              - da su tužiteljica i I. tuženik A. B. bili u braku od ... do ...,

              - da je tijekom trajanja braka ... kupljena nekretnina k.č. 2566 upisana u zk.ul. 754 k.o. P., koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo I. tuženika,

              - da je u vrijeme trajanja njihove bračne zajednice na navedenoj nekretnini izgrađena obiteljska kuća,

              - da je I. tuženik, kao prodavatelj ugovorom o kupoprodaji sklopljenim ... navedenu nekretninu prodao II. tuženiku R. K.

 

              Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud odbio je kao neosnovan zahtjev tužiteljice zaključujući da se u konkretnom slučaju radi o prodaji tuđe stvari, pa na temelju odredbe čl. 382. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) kupoprodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje i takav ugovor nije ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1.ZOO. Osim toga, zaključuje i da je II. tuženik prilikom sklapanja navedenog ugovora u kupoprodaji postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige u smislu odredbe čl. 8. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01,100/04,107/07,152/08 i 126/10 – dalje: ZZK).

 

              Drugostupanjski sud je na temelju istih činjeničnih utvrđenja, koristeći se procesnim ovlaštenjima iz odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačio prvostupanjsku presudu i kao osnovan prihvatio tužbeni zahtjev zaključujući da nekretnine koje su predmetom navedenog kupoprodajnog ugovora, s obzirom na vrijeme njihova stjecanja, predstavljaju zajedničku imovinu tužiteljice i I. tuženika stečenu tijekom trajanja njihova braka, kojom na temelju odredbe čl. 283. st. 1 i 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 52/71 i 52/73 – dalje: ZBPO) bračni drugovi raspolažu sporazumno, a svojim udjelima u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga teretiti pravnim poslom među živima. Stoga, izražava pravno shvaćanje da je navedeni kupoprodajni ugovor sklopljen protivno ovoj zakonskoj odredbi ništetan na temelju odredbe čl. 322. ZOO, radi čega se II. tuženik ni ne može pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige jer za upis prava vlasništva nije bila ispunjena jedna od općih zakonskih pretpostavki – valjanost pravnog posla. Osim toga, zaključuje i da II. tuženik prilikom sklapanja navedenog pravnog posla nije postupao u dobroj vjeri.

 

              Ispitujući pobijanu presudu u okviru revizijskih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ovaj revizijski sud utvrđuje da revident osnovano ukazuje da je drugostupanjski sud počinio ovu bitnu povredu parničnog postupka, obzirom da pobijana presuda u dijelu u kojem drugostupanjski sud, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, zaključuje da II. tuženik prilikom sklapanja navedenog ugovora o kupoprodaji nije postupao u dobroj vjeri nema uopće razloga, radi čega se, s obzirom na ovaj nedostatak, ne može niti pravilno ispitati.

 

              Naime, obzirom na nespornu činjenicu da nekretnine koje su bile predmetom navedene kupoprodaju predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i I. tuženika i s obzirom na vrijeme njezina stjecanja (1984.) mjerodavno pravo u ovom postupku predstavljaju slijedeći propisi:

 

              Članak 277. ZBPO kojim je propisano:

 

              „Imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina.“

 

              Članak 283. ZBPO, prema kojem: „Zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno.“

 

              Članak 57. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09. i 153/09., u daljnjem tekstu: ZV), koji glasi:

 

              „Kad je stvar na temelju zakona u zajedničkom vlasništvu dvaju ili više zajedničara, nema utjecaja na to činjenica da je u zemljišnim knjigama ili bilo gdje drugdje prikazana kao vlasništvo samo nekoga od njih, osim prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti.“

 

              Članak 61. ZV-a kojim je propisano da:

 

              „(1) Zajedničkim stvarima raspolažu zajedničari zajednički; pojedini od njih može stvarju raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali. (2) Iznimno, od stavka 1. ovoga članka, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća će osoba moći, na temelju pravnoga posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva: - na pokretnoj stvari, ako je stvar pribavila na temelju naplatnog a posla, postupajući u dobroj vjeri, - na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko.(3) Odredbe stavka 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na stjecanje drugih stvarnih prava na zajedničkoj stvari.“

 

              Člankom 124. stavak 1. ZV-a, propisano je:

 

              „Stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.“

 

              Osim toga, u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. (objavljena u „Narodnim novinama“ br. 77/11), uz ostalo, izraženo je slijedeće pravno shvaćanje:

 

              „…U vezi s navedenim, Ustavni sud napominje da je tužiteljica imala mogućnost zaštiti svoje pravo (zajedničkog) vlasništva sporne nekretnine jer je isključivo o njezinoj inicijativi ovisilo hoće li poduzeti odgovarajuće pravne radnje (zahtijevati upis, pokrenuti parnični postupak radi utvrđenja, zahtijevati zabilježbu spora, tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom i dr.). Međutim, tužiteljica nije poduzela nijednu od navedenih radnji, već je tužbu za utvrđenje svog suvlasničkog dijela podnijela tek tri (3) godine nakon donošenja rješenja o ovrsi, a njezin suprug, drugotuženik u tom parničnom postupku, priznao je tužbeni zahtjev.

 

              Slijedom navedenog, Ustavni sud ocjenjuje da je u osobitim okolnostima konkretnog slučaja činjenica savjesnosti ili nesavjesnosti (prethodnog) postupanja tužiteljice bitna za pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava odnosno za prosudbu ima li mjesta primjeni načela povjerenja u zemljišne knjige.

 

              Osim toga, u času kada bračni drug koji je upisan kao isključivi vlasnik nekretnine raspolaže dalje tom nekretninom u korist treće osobe, zemljišnoknjižno stanje nije neistinito, već nepotpuno pa u korist treće osobe, ako su za to ispunjene pretpostavke, nastupaju pravni učinci zaštite povjerenja u potpunost, a ne u istinitost zemljišnih knjiga.

 

              Ustavni sud ovom odlukom djelomično odstupa od svog dotadašnjeg stajališta o apsolutnoj ništavosti pravnog posla sklopljenog po (samo) jednom bračnom drugu, predmet kojeg je zajednička imovina bračnih drugova, uslijed koje (ništavosti) kod takvih raspolaganja ne vrijedi (derogira se) načelo povjerenja u zemljišne knjige u korist trećih (odluke broj: U-III-493/2002 od 13. listopada 2004. i U-III-821/2007 od 18. lipnja 2008. - vidi točke 6. i 7. obrazloženja ove odluke).

 

              Sukladno utvrđenjima u prethodnim točkama obrazloženja ove odluke, Ustavni sud smatra da će se u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla morati procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa.“

 

              Dakle, iz sadržaja navedene odluke vidljivo je da je i kod Ustavnog suda Republike Hrvatske došlo do djelomičnog odstupanja od dotadašnjeg stajališta o apsolutnoj ništavosti pravnog posla sklopljenog po (samo) jednom bračnom drugu, predmet kojeg je zajednička imovina bračnih drugova, uz zaključak da je za ocjenu o pravnoj valjanosti odnosno nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe bitna pretpostavka - postojanje savjesnosti i poštenja treće osobe

 

              Stoga, na temelju prije naznačenih zakonskih odredbi, uzimajući pri tom u obzir i navedenu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, valja zaključiti da je za prosudbu o pravnoj valjanosti odnosno nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe, odlučno postojanje savjesnosti i poštenja treće osobe (u ovom slučaju II. tuženika kao njihova kupca ).

 

              Kako drugostupanjski sud, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, o toj odlučnoj činjenici zaključuje da je II. tuženik, kao treća osoba-sudionik navedenog pravnog posla, bio nesavjestan, a za takav zaključak nije naveo nikakve razloge, to se u konkretnom slučaju pobijana presuda ne može pravilno ispitati i zaključiti o pravnoj valjanosti odnosno nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treću osobu II. tuženika, kao sudionika navedenog pravnog posla, radi čega je i počinjena navedena bitna povreda odredbi parničnog postupka čl. 354. st. 1. ZPP.

 

              Stoga je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP drugostupanjsku presudu valjalo ukinuti i vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi tužiteljice uzimajući pri tom u obzir i navedeno shvaćanje ovog revizijskog suda.

 

              Odluka o parničnim troškovima utemeljena je na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

 

Zagreb, 15. rujna 2015.