Broj: Rev 2164/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća te Brune Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja R. M. iz G., zastupanog po punomoćnici S. Č., odvjetnici u Z., protiv I. tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S. i II. tuženika G. G., zastupanog po punomoćnici Z. S., odvjetnici u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji I. tuženice Republike Hrvatske protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-662/11 od 3. lipnja 2011., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Glini poslovni broj P-213/10-63 od 25. siječnja 2011. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-213/10-66 od 15. ožujka 2011., u sjednici održanoj 27. listopada 2015.,

 

r i j e š i o   j e

 

I.              Ukida se presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj: Gž-662/2011 od 3. lipnja 2011. u dijelu u kojem je kao djelomično osnovana prihvaćena žalba tužitelja i preinačena presuda Općinskog suda u Glini poslovni broj P-213/10-63 od 25. siječnja 2011. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-213/10-66 od 15. ožujka 2011. i I. tuženici Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti tužitelju iznos od 57.600,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te u odluci o troškovima postupka, pa se predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje

 

II.              O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom ispravljenom rješenjem o ispravku istog suda poslovni broj P-213/10-66 od 15. ožujka 2011. u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao da se tuženicima naloži isplatiti mu iznos od 77.400,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom s osnove neisplaćene zakupnine. Ujedno je u točki II. izreke tužitelju naloženo naknaditi I. tuženici Republici Hrvatskoj troškove postupka u iznosu od 82.500,00 kn i II. tuženiku G. G. u iznosu od 58.461,50 kn .

 

              Drugostupanjskom presudom kao djelomično osnovana prihvaćena je žalba tužitelja i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je kao djelomično osnovan prihvaćen zahtjev tužitelja te je I. tuženici Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti mu iznos od 57.600,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom iznosu iznad dosuđenog  u odnosu na I. tuženicu zahtjev odbijen, kao što je i u cijelosti odbijen zahtjev u odnosu na II. tuženika G. G. Ujedno je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a odbijen je i zahtjev I. tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem nije ostvarila uspjeh I. tuženica Republika Hrvatska je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11, 148/11 pročišćen tekst – dalje: ZPP), koja se odredba primjenjuje u ovom postupku na temelju odredaba čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" broj 57/11), iz zakonskih razloga iz čl. 385. ZPP. Predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu presudu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i vratiti istu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

              Revizija I. tuženice Republike Hrvatske je osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP revizijski sud je, u povodu revizije I. tuženice, pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 77.400,00 kn zbog nemogućnosti korištenja poslovnog prostora koji je bio dan na privremeno korištenje trećoj osobi na temelju Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom („Narodne novine“ broj 73/95, 7/96, 100/97 ).

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužitelj vlasnik kuće u G., sagrađenoj na k.č.br. 637 upisanoj u z.k.ul. 301 k.o. G. u kojoj se nalazi poslovni prostor površine 45 m2,

- da je navedena nekretnina na temelju Zakona o privremenom preuzimanju i upravljenu određenom imovinom stavljena pod upravu Republike Hrvatske i dodijeljena na korištenje I. P.,

- da je i navedeni poslovni prostor, II. tuženik G. G. na temelju istog Zakona, Pravilnika o poslovnom prostoru Općine G. i na temelju provedenog natječaja dodijelio istom korisniku-I. P.,

- da je ... s I. P. sklopljen Ugovor o zakupu poslovnog prostora u trajanju od tri godine s ugovorenom zakupninom u visini 900,00 kn mjesečno neto,

- da je tužitelj zahtjevom od 4. kolovoza 1998. i zamolbom za povrat u posjed imovine od 12. ožujka 1999. zatražio od grada G. povrat i stupanje u posjed svoje imovine u G.,

-da je Stambena komisija grada G. rješenjem od ... ukinula rješenje kojim je imovina tužitelja dana na privremeno korištenje I. P., te je određeno da će se dotadašnjem privremenom korisniku i njegovoj obitelji osigurati alternativni smještaj, te da je privremeni korisnik dužan iseliti u roku od 10 dana od dana osiguranja alternativnog smještaja,

- da je tužitelj stupio u posjed svoje nekretnine ...

 

Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je kao neosnovan odbio zahtjev tuženika zaključujući da tužitelj nije dokazao štetu u vidu izmakle dobiti koju je trpio zbog nemogućnosti davanja svog poslovnog prostora u zakup, visinu štete te razdoblje u kojem je štetu trpio, radi čega nema pravo na naknadu štete zbog nemogućnosti korištenja navedene nekretnine. Pritom izražava i shvaćanje da mu zbog duljine trajanja razdoblja u kojem je bio onemogućen u posjedu svoje imovine nije nametnut prekomjeran teret u odnosu na legitiman cilj zbog kojeg mu je navedena imovina oduzeta iz posjeda.

 

Drugostupanjski sud je na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, koristeći se procesnim ovlaštenjima iz odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, prihvaćajući kao djelomično osnovanu žalbu tužitelja, preinačio prvostupanjsku presudu i kao djelomično osnovan prihvatio zahtjev tužitelja zaključujući da tužitelju na temelju odredbe čl. 165. st. 2. u vezi sa st. 1. i 6. istog članka Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 73/00 i 114/01) pripada pravo na naknadu štete zbog nemogućnosti korištenja poslovnog prostora od dana podnošenja zahtjeva za vraćanje imovine u posjed tužitelju do njenog vraćanja. Pritom zaključuje da se visina naknade za nemogućnost korištenja poslovnog prostora može utvrditi upravo u visini zakupnine od 900,00 kn mjesečno, koju bi tužitelj ostvarivao da je svoj poslovni prostor sam vlasnik davao u zakup, obzirom na nesporno utvrđenje da je navedeni poslovni prostor dat u zakup za ugostiteljsku djelatnost i da je visina mjesečne zakupnine u ugovornom razdoblju ugovorena upravo u navedenom iznosu od 900,00 kn, pa je I. tuženici s ove osnove naložio isplatiti mu ukupni iznos od 57.600,00 kn za razdoblje od 1. lipnja 2000. do 31. kolovoza 2005., dok je za dio njegove tražbine dospjele prije 27. svibnja 2000. utvrdio da je nastupila zastara zahtijevati navedenu isplatu.

 

U okviru revizijskog navoda bitne povrede odredaba parničnog postupka revidentica navodi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je proturječna sama sebi i razlozima presude, odnosno u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, čime zapravo sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Ukazujući na ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka revidentica ističe da se u obrazloženju pobijane presude navodi da je tužitelj u posjed predmetne nekretnine stupio ... i da mu pripada pravo na zahtjevnu isplatu tri godine unazad od dana podnošenja tužbe, ali se pri tom ne navodi do kada se to pravo tužitelju priznaje, a u izreci je to pravo priznato sve do kraja kolovoza 2005.

 

Ispitujući pobijanu presudu u okviru revizijskih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ovaj revizijski sud utvrđuje da je drugostupanjski sud počinio ovu bitnu povredu parničnog postupka.

 

Naime, u pobijanoj presudi drugostupanjski sud prihvaćajući zahtjev tužitelja zaključuje da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu naknadu zbog nemogućnosti korištenja navedenog poslovnog prostora od dana podnošenja njegova zahtjeva za vraćanje imovine u posjed do njegova stupanja u posjed i da mu to pravo pripada tri godine unazad od dana podnošenja tužbe. Međutim, pritom se ne navodi do kada mu to pravo pripada, iako je u postupku koji je prethodio ovom revizijskom postupku utvrđeno da je u posjed  predmetne nekretnine stupio ..., a u izreci pobijane presude ta se naknada dosuđuje i za razdoblje nakon toga, zaključno s kolovozom 2005.

 

Stoga, pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito je izreka presude nerazumljiva i proturječi razlozima presude, pa ovaj sud utvrđuje da je počinjena navedena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog koje je navedenu presudu, u pobijanom dijelu, valjalo ukinuti i na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Osim toga, revizija I. tuženice osnovana je i u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka jer kad je tužitelj tijekom postupka smanjivao tužbeni zahtjev, o parničnim troškovima se odlučuje prema uspjehu stranaka u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog tužbenog zahtjeva, time da tuženik ima pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi s dijelom tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, budući smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, ali to samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva. 

 

U ponovnom postupku, drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka i potom donijeti novu odluku u kojoj će pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti i o troškovima postupka.

 

Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 27. listopada 2015.