Broj: Rev 545/09

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje u tekstu: tužitelj) zadruga P.₁ iz P., koju zastupa upraviteljica B. K. i punomoćnica G. K. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika-protutužitelja (dalje u tekstu: tuženik) M. C. iz P., kojeg zastupaju punomoćnice Z. Z.-B., odvjetnica u Z., a i V. N., odvjetnica u K., radi utvrđenja prava vlasništva, i u pravnoj stvari tužitelja M. C. iz P. koga zastupaju punomoćnice Z. Z.-B., odvjetnica u Z. i V. N., odvjetnica u K., protiv tuženika zadruga P.₂ iz P., koga zastupa upraviteljica B. K. i punomoćnica G. K. M., odvjetnica u Z., radi predaje posjeda, odlučujući o reviziji tuženika protiv tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zlataru poslovni broj Gž-1611/07-2 od 26. studenoga 2008. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pregradi poslovni broj P-122/05-34 od 29. prosinca 2006., u sjednici održanoj 24. studenoga 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana, u odnosu na tužbeni zahtjev.

 

r i j e š i o   j e

 

              Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena u odnosu na protutužbeni zahtjev.

 

Obrazloženje

 

              Presudom Općinskog suda u Pregradi poslovni broj P-122/05-34 od 29. prosinca 2006. u st. I. izreke utvrđeno je da tužitelju pripada pravo vlasništva čkbr. 931/14 k.o. P. koja se sastoji od zemljišta i zgrade zadružni dom površine 1150 čhv, pa je tuženik M. C. dužan izdati mu tabularnu ispravu sposobnu za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama a ukoliko to ne učini tabularnu ispravu zamijenit će ova presuda. Prema st. II. izreke odbijen je kako neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika kojim traži nalaganje tužitelju predaje posjeda zk. čestice broj 931/14 k.o. P. – zgrada – zadružni dom, neplodno i dvorište sve površine 1150 čhv i to slobodno od osoba i stvari kao i naknadu parničnih troškova. Ujedno je u st. III. izreke naloženo tuženiku M. C. naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 114.997,20 kn.

 

              Presudom Županijskog suda u Zlataru poslovni broj Gž-1611/07-2 od 26. studenoga 2008. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači nižestupanjske presude na način da tužbeni zahtjev tužitelja odbije a protutužbeni zahtjev prihvati.

 

              Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

              Revizija tuženika u odnosu na tužbeni zahtjev nije osnovana, a u odnosu na protutužbeni zahtjev je nedopuštena.

 

              Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

Postupajući u smislu prethodno navedene odredbe Vrhovni sud Republike Hrvatske nije našao da bi u konkretnom slučaju bila učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, a na koju pazi po službenoj dužnosti.

 

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

              Nije, također, učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 375. st. 1. ZPP koju tuženik prema sadržaju svoje revizije posebno ističe, jer je drugostupanjski sud u žalbenom postupku ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za donošenje odluke u ovom sporu.

 

              Ostali revizijski razlozi koji se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, zapravo su činjenični prigovori. U reviziji tužitelj iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i iznosi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova. Tvrdnje revidenta kojima osporava utvrđenje nižestupanjskih sudova o izgradnji sporne zgrade zadružnog doma od strane tužitelja njegovim vlastitim sredstvima su prigovori pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji se u reviziji prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP ne mogu isticati, pa takve prigovore ovaj sud nije uzeo u razmatranje jer revizijski sud odlučujući o reviziji polazi od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova.

 

              S druge strane, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čini revident. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ona je dana u skladu sa čl. 8. ZPP.

 

              Polazeći od zakonske obveze revidenta da određeno navede razloge zbog kojih podnosi reviziju (čl. 386. st. 1. ZPP), revizijski sud se nije upuštao u ocjenu onih revizijskih navode u kojima se revident generalno poziva na ranije vlastite žalbene navode posebno ne obrazlagajući ih.

 

              Slijedom navedenog, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

              Nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

              - da je zadruga P.₁ pravni slijednik zadruge P.₂,

 

              - da je nekretnina koja je predmet spora kčbr. 931/14 zgrada i dvorište od 1150 čhv sada upisana u zkul. broj 233 k.o. P. na vlasnika M. C. iz B.,

 

              - da je predmetna nekretnina prema povijesnom z.k. izvadku bila upisna u z.k.ul. broj 253 k.o. P. kao kčbr. 931/14 oranica od 1150 čhv i kčbr. 931/14 zgrada – zadružni dom i dvorište u P. 1150 čhv u A/I1, dok je u A/III bila upisana nekretnina kčbr. 931/14 neplodno i dvorište u P. od 1150 čhv, a u A/V zgrada i zadružni dom sagrađen na kčbr. 931/14 nekretnina 931/14 zgrada zadružni dom i zadružni dom i dvorište u P. iz A.I. dijeljena je na zemljišnoknjižno tijelo bez zgrade i zemljišnoknjižno tijelo zgrada bez zemljišta i to kao zemljišnoknjižna tijela sa upisima pod A/III i A/V, da je nekretnina kao zemljišnoknjižno tijelo zemljišta A/III upisana kao društveno vlasništvo

 

              - da je izvršena eksproprijacija nekretnine kčbr. 931/14 u površini od 1150 čhv upisane tada u zkul. broj 153 k.o. P. i to u potpunosti od prijašnjeg vlasnika T. V., a radi izgradnje zadružnog doma u P. koji zadružni dom je izgradila po zadruga P.₂ i to upravo na nekretnini čkbr. 931/14 upisanoj tada u z.k.ul. broj 253 k.o. P.,

 

              - da je prema sadržaju rješenja Narodnog odbora Kotara Krapina Komisije za nacionalizaciju od 27. studenoga 1959., zadruga P.₂ izgradila zgradu zadružnog doma na nekretnini čkbr. 931/14 upisan u zkul. broj 253 k.o. P.₂ sredstvima iz općeg investicijskog fonda i dijelom iz vlastitih sredstava,

 

              - da je zadruga P.₁ u posjedu čitave nekretnine,

 

- da je M. C. bio upoznat da zadruga P.₁ vodi spor sa T. O. vezano za vlasništvo nekretnine koja je predmet postupka,

 

- da je ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 3. veljače 1998. T. O. prodala nekretninu čkbr. 931/14 upisane u zkul. 2333 k.o. P. M. C.,

 

- da je u posjedovnom listu broj 1228 k.o. P. na nekretnini čkbr. 467 dvorište, 467 kuća i 468 pašnjak kao posjednik upisan M. C.,

 

              - da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-3233/84 od 29. svibnja 1984. nasljednikom iza umrlog T. V. proglašena O. T., a rješenjem Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-8073/96 od 16. siječnja 1997. je, između ostalog, kao naknadno pronađena imovina iza umrlog T. V. O. T. uručena i nekretnina čkbr. 931/14 kao zk. tijelo A/3, te A/4 i A/5 upisana u z.k.ul. broj 253 k.o. P. sve u 2/3 dijela,

 

              - da je navedeno rješenje o nasljeđivanju provedeno u zemljišnim knjigama pa je nekretnina čkbr. 931/14 kao zk. tijelo A/I i A/III i zk. uloška 253 k.o. P. otpisan i upisana u zkul. broj 2327 k.o. P. kao društveno vlasništvo s pravom korištenja T. O., a potom je uknjiženo spajanje navedenih zemljišnoknjižnih tijela u jedno zemljišnoknjižno tijelo uz istodobno brisanje društvenog vlasništva s pravom korištenja i prenešena je nekretnina u novi zkul. broj 233 kao u korist T. O. kao vlasnice nekretnine čkbr. 931/14,

 

              - da pravni prednik T. O. V. T. nije bio vlasnik niti nositelj prava korištenja predmetne nekretnine.

 

              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da je vlasnik nekretnine kčbr. 931/14 zgrada – zadružni dom sagrađen na nekretnini čkbr. 931/14 zadruga P.₁, pa prihvaćaju tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 367. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 – dalje: ZVDSP), a odbijaju protutužbeni zahtjev ocijenivši da tuženik ne može zahtijevati od vlasnika koji i posjeduje nekretninu predaju iste u posjed u smislu čl. 161. st. 1. i 2. i čl. 162. st. 1. ZVDSP.

 

              S obzirom na prednja činjenična utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da su na strani tužitelja ostvarene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva. u smislu odredbe čl. 367. ZVDSP.

 

Prema odredbi čl. 367. ZVDSP ako je do stupanja na snagu tog Zakona (stupio je na snagu 1. siječnja 1997.) na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada u nečijem vlasništvu, te upisana u zemljišnim knjigama kao zemljišnoknjižno tijelo zasebno od zemljišta na kojem je izgrađena, vlasnik zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine spajanjem svih tih zemljišnoknjižnih tijela u jedno uz upis prava vlasništva na spojenom tijelu u korist vlasnika zgrade.

 

              U odnosu na primjenu materijalnog prava prvenstveno valja revidentu odgovoriti, da suprotno njegovom stajalištu, okolnost da nekadašnje pravo korištenja na nekretninama nije upisano u zemljišne knjige ne predstavlja zapreku dokazivanja njegova stjecanja (tako i ovaj sud u svojoj odluci Rev-85/02 od 28. listopada 2003.).

 

              Utoliko su nižestupanjski sudovi pravilno prihvatili kao mjerodavno za prosudbu stvarnopravnih odnosa na spornoj nekretnini gruntovno stanje na koje se poziva tuženik. Ovo zato što iz utvrđenja nižestupanjskih sudova utemeljenih na konačnim i pravomoćnim upravnim aktima tada nadležnih upravnih tijela jasno proizlazi da je ranijem vlasniku sporne zemljišne čestice (neizgrađenog zemljišta) kčbr. 931/14 od 1150 čhv pok. V. T. (od čije je univerzalne nasljednice T. O., tuženik naplatnim poslom realizirao osnovu za ishođenje upisa prava vlasništva u zemljišne knjige) predmetno zemljište sukladno tada važećim propisom još 1948. eksproprirano i deposedirano upravo u svrhu izgradnje zadružnog doma koji je i izgrađen od strane prednika tužitelja zadruge P.₂ kao korisnika (list 14 spisa). Kasnijim aktom o nacionalizaciji to je i potvrđeno pa je zgrada zadružnog doma (kao "od ranije društvena svojima") izuzeta od režima nacionalizacije (list 6 spisa). Prema tome, nema dvojbe da je i zemljište i na njemu izgrađena zgrada po tužitelju, sve od eksproprijacije 1948. bila u društvenom vlasništvu s pravom korištenja u korist tužitelja, pa su suprotna razlaganja u reviziji bez uporišta u stanju spisa.

 

              Na takav bitni pravni zaključak nižestupanjskih sudova nema utjecaja činjenica zemljišnoknjižnog upisa u korist tuženika s obzirom na prethodni izostanak zemljišnoknjižne provedbe upravnih akta kojima je utemeljeno društveno vlasništvo i tabularni upis novoizgrađene zgrade na prijašnjeg vlasnika zemljišta. Nije postojala pravna mogućnost da takvim putem, zemljišnoknjižnim upisom prava vlasništva nekretnine iz režima društvenog vlasništva pređu u vlasničkopravni (građanskopravni) status. Slijedom izloženog revident neosnovano osporava pravna utvrđenja nižestupanjskih sudova.

 

Pored navedenog treba uputiti i na odredbe čl. 364. st. 6. ZVDSP koja izravno normira slučaj tužitelja kao neupisanog titulara prava korištenja koji s obzirom na zemljišnoknjižno stanje bez odluke suda ne može ostvariti upis prava vlasništva izvedenog iz činjenice prethodnog izvanknjižnog prava na nekretnini u društvenom vlasništvu.

 

              Prema odredbi čl. 388. st. 5. ZVDSP ne primjenjuje se u korist tuženika kao stjecatelja zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, s obzirom na kontekst prethodnog društvenog vlasništva i činjenicu da je na predmetnoj nekretnini (zemljištu) bilo upisano a nije brisano prije stupanja na snagu ZVDSP, pa se suprotni revizijski navodi ukazuju neosnovanim.

 

Stoga je u konkretnom slučaju govoriti o vlasništvu i sredstvima zadruge koja je P.₁ nije stekla na temelju Zakona o zadrugama ("Narodne novine" broj 36/95, 67/01 i 12/02) je bespredmetno.

 

Zbog navedenog valjalo je reviziju tuženika u odnosu na tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovanu sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Revizija nije dopuštena u odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika.

 

              Naime u konkretnom slučaju protutužbeni zahtjev tuženika ne odnosi se na novčanu svotu (odnosi se na predaju u posjed stvari), pa je u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tuženik naznačio u protutužbi. Kako je tuženik u protutužbi naznačio vrijednost predmeta spora u visini od 20.000,00 kn, upravo taj iznos je mjerodavna vrijednost predmeta spora i za dopuštenost revizije u ovom predmetu.

 

              Zbog navedenog u ovom slučaju nije dopuštena revizija prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi 100.000,00 kn.

 

              Stoga je valjalo reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu u odnosu na protutužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 392. ZPP.

 

Zagreb, 24. studenoga 2015.