Broj: Rev 2285/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja A. d.d. iz O., zastupanog po punomoćnici S. P., odvjetnici u O., protiv I. tuženika T. d.o.o. iz Z., zastupanog po punomoćniku R. Ž., odvjetniku u Z., i II. tuženika G. d.o.o. iz O., zastupanog po punomoćniku D. Z., odvjetniku u O., radi utvrđenja i uspostave prijašnjeg stanja, odlučujući o reviziji I. tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž-2696/2011-2 od 1. ožujka 2012., kojom je dijelom preinačena, a dijelom potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. broj P-2840/07-76 od 1. travnja 2011., u sjednici održanoj 1. prosinca 2015.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž-2696/2011-2 od 1. ožujka 2012., u dijelu pod toč. a) u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. broj P-2840/07-76 od 1. travnja 2011., kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja protiv I. tuženika za isplatu zakupnine u iznosu od 12.567,44 kn, počev od 1. prosinca 2007., pa sve do uspostave prijašnjeg stanja i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose od 15. u mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate, te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o naknadi troška revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da prestaje pravo služnosti provoza i prolaza preko k.č. br. 9735/12 na sjeveroistočnu među k.č. br. 9735/1 u dužini od 35 m upisane u zk. ul. broj 17284 k.o. O., za korist II. tuženika G. d.o.o. O., te se II. tuženiku G. d.o.o. O. zabranjuje svako daljnje korištenje ovom služnošću.

 

II. II. tuženik G. d.o.o. O. je dužan tužitelju A. d.d. O. izdati ispravu temeljem koje će se izvršiti brisanje upisa služnosti provoza i prolaza preko k.č. br. 9735/12 na sjeveroistočnu među k.č. br. 9735/1 u dužini od 35 m upisane u zk. ul. broj 17284 k.o. O., u roku od 15 dana, koju će ispravu za slučaju neizdavanja zamijeniti ova presuda.

 

III. Utvrđuje se da ne postoji pravo stvarne služnosti staze i kolnika preko k.č. br. 9735/12, a za korist kč. br. 9735/1, te se zabranjuje I. tuženiku T. d.o.o. Z. daljnje izvršavanje sadržaja te služnosti.

 

IV. Nalaže se I. tuženiku T. d.o.o. Z. da s nekretnine tužitelja k.č. br. 9735/12 k.o. O., ukloni naprave – podzemne spremnike za gorivo, čijom izgradnjom je zašao na nekretninu tužitelja, te uspostavi prijašnje stanje, kao i da tužitelju plati zakupninu za korištenje dijela tužiteljeve k.č. 9735/12 k.o. O., u površini od 236 m2, u iznosu od 12.567,44 kn mjesečno, počev od 18. listopada 2006. godine, pa sve do uspostave prijašnjeg stanja i to dospjele iznose odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće za svaki mjesec do 15.og u mjesecu za prethodni mjesec, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinog iznosa do isplate, i to od 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. godine pa do isplate po stopi od 17% godišnje, a u slučaju promjene uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

 

V. Nalaže se II. tuženiku G. d.o.o. O. da tužitelju A. d.d. O., plati zakupninu za korištenje dijela tužiteljeve k.č. br. 9735/15, k.o. O., u površini od 158 m2, za razdoblje od 1. prosinca 2004. godine od 28. travnja 2008. godine u iznosu od 279.825,60 kuna (slovima: dvjestosedamdeset i devet tisuća, osamstodvadesetset kuna i šezdeset lipa), sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinog iznosa do isplate, i to od 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. godine pa do isplate po stopi od 17% godišnje, a u slučaju promjene uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

VI. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade trošak u iznosu od 49.465,76 kuna, u roku od 15 dana."

 

Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

 

"I. Povučeni dio tužbenog zahtjeva glede potraživanja tužitelja s naslova zakupnine za k.č. br. 9735/12, a za period od 1. prosinca 2004. godine do 18. listopada 2006. godine, u odnosu na I. tuženiku T. d.o.o. Z., smatra se kao da nije bio ni podnesen i može se ponovno podnijeti.

 

II. Odbija se I. tuženik T. d.o.o. Z. sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u ukupnom iznosu od 14.760,00 kn, a za povučeni dio tužbenog zahtjeva, kao neosnovanim."

 

Drugostupanjskom presudom i drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

"Žalbe I. i II. tuženika djelomično se odbijaju kao neosnovane, a djelomično uvažavaju, pa se presuda i rješenje suda prvog stupnja:

 

a) potvrđuje u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu zakupnine prema I. tuženiku u iznosu od 12.567,44 kn počev od 1. prosinca 2007. g. pa sve do uspostave prijašnjeg stanja, time da dospjele obroke plati odjednom, a ubuduće do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% do 31. prosinca 2007. g. a od 1. siječnja 2008. g. u visini eskontne stope HNB, uvećane za 5 postotnih poena, u roku od 15 dana (toč. IV.)

 

b) preinačava i sudi:

 

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu zakupnine prema I. tuženiku za vremensko razdoblje od 18. listopada 2006. g. do 1. prosinca 2007. g. (toč. IV.)

 

c) potvrđuje u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev za isplatu zakupnine prema II. tuženiku počev od 1. prosinca 2007. g. pa do 28. travnja 2008. g. do iznosa od 34.125,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća mjesečnog iznosa zakupnine od 6.825,60 za prosinca 2007. g. po stopi od 15% godišnje, a za preostale iznose za I., II., III i IV mjesec 2008. g. sa zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB uvećane za 5 postotnih poena do dospijeća, pa do isplate, sve to u roku od 15 dana (toč. V.)

 

d) preinačava i sudi:

 

Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva za isplatu zakupnine prema II. tuženiku za vremenskom razdoblje od 1. prosinca 2004. g. pa do 1. prosinca 2007. g. (toč. V.)

 

e) ukida se presuda u dosuđujućem dijelu pod toč. I. II., III. izreke, te pod toč. IV. u dijelu u kojem se I. tuženiku naloženo da sa kč. br. 9735/12 k.o. O. ukloni naprave – podzemne spremnike za gorivo, te uspostavi prijašnje stanje, te u odluci o trošku (toč. VI. presude) i toč. II. rješenja, i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci."

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod toč. a), reviziju je u smislu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) podnio I. tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju I. tuženika.

 

Revizija I. tuženika je osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP, revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu u reviziji ukazuje I. tuženik. Drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu ima nedostatke radi kojih se ne može preispitati. Ovo stoga što u tom dijelu drugostupanjska presuda ne sadrži jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi drugostupanjske presude su međusobno proturječni.

 

Drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu u dijelu u kome je naloženo tužitelju platiti zakupninu (pravilno bi bilo naknadu u obliku novčane rente), za korištenje dijela tužiteljeve nekretnine i to kč. br. 9735/12 k.o. O. u površini od 236 m2, i to sve u mjesečnim iznosima od 12.567,44 kn, a počev od 1. prosinca 2007., pa sve do uspostave prijašnjeg stanja. Drugostupanjski sud zaključuje da je u tom dijelu osnovan tužbeni zahtjev tužitelja protiv I. tuženika i to na temelju odredbe čl. 155. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP).

 

Prema odredbi čl. 155. st. 3. ZVDSP vlasnik zemljišta na kojem se nalazi dio tuđe zgrade ima pravo na naknadu u obliku novčane rente, a u visini zakupnine za zahvaćeno zemljište, koju je svagdašnji vlasnik zgrade dužan plaćati svagdašnjem vlasniku opterećenog zemljišta sve dok postoji dio zgrade na tom zemljištu, tim se ne dira u pravo na naknadu pretrpljene štete.

 

Iz rezultata dosadašnjeg postupka proizlazi da je prije navedena nekretnina tužitelja zahvaćena gradnjom podzemnih spremnika goriva od strane I. tuženika u površini tek od 24,05 m2, a da se na preostaloj površini te nekretnine do 236 m2 nalazi pristupna cesta (za koju nije utvrđeno da ju je izgradio I. tuženik), te hortikulturna površina.

 

Stoga, ostalo je nejasno iz kojeg razloga drugostupanjski sud smatra da bi I. tuženik bio u obvezi plaćati tužitelju zakupninu predmetne čestice u ukupnoj površini od 236 m2 kada dakle, iz dosadašnjih rezultata postupaka proizlazi da je I. tuženik prekoračenjem međe građenja zahvatio tek 24,05 m2 nekretnine tužitelja.

 

Dodatne nejasnoće u razloge drugostupanjske presude u pobijanom dijelu unosi okolnost što drugostupanjski sud pri ukidanju prvostupanjske presude u dijelu u kome je naloženo I. tuženiku da predmetne nekretnine ukloni podzemne spremnike za gorivo, te uspostavi prijašnje stanje, ocjenjuje, da je preran zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na uspostavu prijašnjeg stanja u odnosu na uklanjanje spremnika za gorivo, jer da je prvostupanjski sud propustio raspraviti da li je I. tuženik bio pošten graditelj te jer je prvostupanjski sud propustio ocijeniti da li je ekonomski opravdano da se nalaže uspostava prijašnjeg stanja spremnika za gorivo koji su neophodni za obavljanje redovne djelatnosti benzinske crpke.

 

Naime, netom navedeno obrazloženje drugostupanjskog suda upućivalo bi na to da je sporni odnos tužitelja i I. tuženika moguće riješiti i kroz primjenu odredbe čl. 155. st. 4. ZVDSP, kojom je propisano da vlasnik zemljišta na kojem je izgrađen dio tuđe zgrade ima pravo zahtijevati da vlasnik zgrade otkupi cijelo njegovo zemljište po tržišnoj cijeni; to može zahtijevati i vlasnik zgrade koji je bio pošteni graditelj, ako je vlasnik zemljišta zahtijevao uspostavu prijašnjeg stanja, a ta nije moguća bez znatnije štete za ostali dio zgrade ili nerazmjerno velikih troškova.

 

Ako bi sporni odnos tužitelja i I. tuženika bilo moguće riješiti uz primjenu odredbe čl. 154. st. 4. ZVDSP, onda, barem za sada, nema mjesta rješenju toga odnosa uz primjenu odredbe čl. 155. st. 3. ZVDSP sve dok se ne raspravi i utvrdi da li je osnovan zahtjev (makar jedne stranke) za otkup cjelovitog zemljišta tužitelja te kada je i koja stranka takav zahtjev postavila. K tome, ukoliko u konkretnom slučaju uspostava prijašnjeg stanja ne bi bila moguća bez znatnije štete za ostali dio zgrade ili nerazmjerno velikih troškova, onda već po samoj prirodi stvari ne bi bilo mjesta tužitelju dosuditi predmetnu rentu za buduće razdoblje do uspostave prijašnjeg stanja.

 

S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te predmet u tom dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će ponovno odlučiti o preostalom dijelu žalbe I. tuženika protiv prvostupanjske presude, a u kojoj odluci će dati jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama.

 

Odluka o naknadi troška revizijskog postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 1. prosinca 2015.