Broj: Rev 105/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. d.d. S., B. i H., kojega zastupa punomoćnik A. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. d.o.o. Z., kojega zastupaju punomoćnici- odvjetnici u Odvjetničkom društvu Š. & P., Z., radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-358/2007 od 18. prosinca 2008. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Novskoj poslovni broj P.194/05-18 od 7. prosinca 2006., u sjednici održanoj 1. prosinca 2015.

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženika se prihvaća te se preinačuju:

 

presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-358/2007 od 18. prosinca 2008. kojom je potvrđena točka 1. i 2. presude Općinskog suda u  Novskoj poslovni broj P.194/05-18 od 7. prosinca 2006. i točka 1. i 2. presude Općinskog suda u  Novskoj poslovni broj P.194/05-18 od 7. prosinca 2006.,

 

i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Nalaže se tuženiku H. d.o.o. Z., da u roku od 15 dana ovjeri i potpiše geodetski elaborat za upis zgrada u katastarski operat i zemljišnu knjigu za kč. 3649/2 i kč. 3649/3, k.o. L. na kojoj su izgrađene po tri zgrade i to benzinska pumpa koje su upisane u zk. ul. 1376 k.o. L., a koje je izradio P. H. d.o.o. Z., a u protivnom  će njegov potpis i ovjeru geodetskog elaborata zamijeniti ova presuda.

 

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana izda tužitelju ispravu podobnu za uknjižbu prava korištenja u C-Teretnom listu zk. ul. 1370, k.o. L., na kč. br. 3649/2 i kč. br. 3649/3, na nekretninama koje u naravi predstavljaju po tri zgrade i po benzinsku crpku na svakoj čestici, površine od po 8.424 m2, a u protivnom će tu ispravu zamijeniti ova presuda".

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u  Novskoj presudom poslovni broj P.194/05-18 od 7. prosinca 2006. naložio je tuženiku H. d.o.o. Z., da u roku od 15 dana ovjeri i potpiše geodetski elaborat za upis zgrada u katastarski operat i zemljišnu knjigu za kč. 3649/2 i kč. 3649/3, k.o. L. na kojoj su izgrađene po tri zgrade i po benzinska pumpa, koje su upisane u zk. ul. 1376 k.o. L., a koje je izradio P. H. d.o.o. Z., a u protivnom  će njegov potpis i ovjeru geodetskog elaborata zamijeniti ova presuda (točka 1. izreke). Tuženiku je također naloženo da u roku od 15 dana izda tužitelju ispravu podobnu za uknjižbu prava korištenja u C-Teretnom listu zk. ul. 1376, k.o. L., na kč. br. 3649/2 i kč. br. 3649/3, na nekretninama koje u naravi predstavljaju po tri zgrade i po benzinsku crpku na svakoj čestici, površine od po 8.424 m2, a u protivnom će tu ispravu zamijeniti ova presuda (točka 2. izreke).

 

Tom presudom je naloženo tuženiku sklopiti s tužiteljem ugovor o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih uslužnih djelatnosti u sadržaju navedenom u presudi, jer će u protivnom tuženikov potpis na ugovoru zamijeniti presuda (točka 3. izreke).

Odlukom o trošku postupka tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju 640.744,00 kuna (točka 4. izreke).

 

Županijski sud u Sisku je presudom poslovni broj Gž-358/2007 od 18. prosinca 2008. djelomično odbio žalbu tuženika i potvrdio točke 1. i 2. prvostupanjske presude.

 

Rješenjem tog suda poslovni broj Gž-338/2007 od 18. prosinca 2008. je ukinuta točka 3. presude i rješenje o troškovima parničnog postupka (točka 4. izreke) i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Primjenom odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvaren revizijski razlog apsolutno bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje revident. Obrazloženja pobijanih presuda, suprotno tvrdnjama revidenta, sadrže razloge o odlučnim činjenicama te jasne navode o primjeni mjerodavnih propisa pa je pobijanu presudu moguće ispitati. U sporu radi obvezivanja tuženika na davanje naloga za ovjeru i potpis geodetskog elaborata za upis zgrada u katastarski operat i zemljišnu knjigu, izdavanja tabularne isprave radi upisa prava korištenja zgrada u korist tužitelja te sklapanja ugovora o korištenju cestovnog zemljišta sudovi su se izjasnili o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, a iznesena su i činjenična utvrđenja glede stvarnih prava na nekretninama za kč. 3649/2 i kč. 3649/3, k.o. L. uz navođenje propisa koji su primijenjeni u rješenju spora i pravnih stajališta u primjeni navedenih propisa. Revident je osporio pravna stajališta drugostupanjskog suda te je ukazao na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Valja međutim imati na umu da po čl. 385. ZPP pogrešno i nepotpuno utvrđenje činjeničnog stanja nije dopušten revizijski razlog, dok eventualni pogrešan pravni pristup u rješenju spora sam po sebi ne znači postojanje apsolutno bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ako je unatoč pogrešnoj primjeni materijalnog prava moguće ispitati pobijanu presudu.

 

Ostvaren je međutim revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Sporno je u revizijskom stupnju postupka može li se vršiti parcelacija nekretnina koje ulaze u kategoriju općeg dobra, a kojima upravljaju H. sukladno Zakonu o javnim cestama. Također je sporno može li se na tim nekretninama, uključivši i zgrade izgrađene na zemljištu, nakon parcelacije stjecati pravo vlasništva ili koje drugo stvarno pravo, a s tim u vezi i je li tuženik ovlašten raspolagati stvarnim pravima na nekretninama koje ulaze u kategoriju općih dobara.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije bilo sporno da je RO E. S. sklopio 1981. ugovor sa S. H., kojim su regulirani odnosi nastali u svezi korištenja nekretnina  zk. ul. 1370, k.o. L., na kč. br. 3649/2 i kč. br. 3649/3 za potrebe izgradnje benzinskih crpki na bivšem autoputu Z.-B..

 

Također nije bilo sporno da je kč. 3649 k.o. L. upisana u zk. ul. 1376 k.o. L. kao autoput B.-Z.-javna cesta u A listu, a u C listu kao opće dobro kojim upravljaju H. , kao ni da je prednik tužitelja na predmetnim nekretninama izgradio objekte.

 

U odnosu na sporna pitanja glede pravnog sljedništva tužitelja E. d.d. S. u odnosu na R. E. S., te u odnosu na prava tužitelja glede predmetnih zemljišta i objekata izgrađenih na tim zemljištima, te pravni status predmetnih nekretnina  i pasivnu legitimaciju tuženika za raspolaganje nekretninama sudovi su utvrdili:

 

- da je prema podacima u Građevinskoj dozvoli izdanoj 1982. SOUR-u  E. R. E. S. O. E. Z. odobrena izgradnja benzinske stanice s ugostiteljskim objektima "zelena zona" L., sjever i jug, na autocesti u L., da su objekti u cijelosti izgrađeni i da je nakon izgradnje 1986. za predmetne objekte izdana uporabna dozvola (list 21. spisa),

 

- da je investitor ovih objekata bio SOUR-u  E. R. E. S. O. E. Z.,

 

- da je prema podacima Općinskog suda u Sarajevu, Odjela registra privrednih društava RF-2344/06 od 10. listopada 2006. utvrđeno da je 1947. osnovano trgovačko poduzeće za promet nafte i naftnih derivata J. S. koje je nakon više statusnih promjena godine 1977. konstituirano kao S. E. u čijem je sklopu bio i E. R. E. S. O. E. Z. D. 14, s poslovnim jedinicama, benzinskim stanicama, dizel depoima, skladištima, stovarištima, i konsignacijama, s tim što je 1990. formirano društveno poduzeće E. p.o. S.,

 

- da je društveno poduzeće E. p.o. S. pripojeno društvu E. d.d. S., H. Č. 2 (ovdje tužitelja), odnosno da je tužitelj pravni slijednik R. E. S., koji je sklopio 1981. ugovor sa S. H..

 

Polazeći od navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev te je tuženiku naloženo da ovjeri i potpiše geodetski elaborat za upis zgrada u katastarski operat i zemljišnu knjigu za kč. 3649/2 i kč. 3649/3, k.o. L. i izda tužitelju ispravu podobnu za uknjižbu prava korištenja u C-Teretnom listu zk. ul. 1376, k.o. L., na kč. br. 3649/2 i kč. br. 3649/3, koje u naravi predstavljaju po tri zgrade i po benzinsku crpku na svakoj čestici, površine od po 8.424 m2.

 

Obrazloženje pobijane drugostupanjske presude se temelji na pravnom stajalištu da je tuženik pravna osoba koja je ovlaštena i dužna ovjeriti i potpisati građevinski elaborat te izdati isprave podobne za upis prava korištenja predmetnih nekretnina sukladno odredbi čl. 54. st. 1. Zakona o javnim cestama ("Narodne Novine" broj 180/04), a kojom je propisano da autocestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava trgovačko društvo H. , a ta obveza da postoji i prema odredbi čl. 20. Pravilnika o katastru ("Narodne novine" broj 28/00, 68/03).

 

Tuženik je revizijom osporio navedeno pravno shvaćanje glede pasivne legitimacije i sadržaja obveze tuženika u vezi s upisom predmetnih objekata u zemljišne knjige i uspostave prava korištenja u korist tužitelja. Osporeno je i pravno shvaćanje glede aktivne legitimacije tužitelja, jer prema navodima revizije time što je tužitelj pravni slijednik graditelja predmetnih objekata, O.-a E. Z., samo po sebi ne znači da su prava glede izgrađenih predmetnih objekata u postupku pretvorbe doista prenesena na tužitelja.

 

Također je osporena i pravilna primjena odredbe čl. 2. i 3. Zakona o javnim cestama glede zabrane stjecanja stvarnih prava na javnim cestama te čl. 2. st. 2., čl. čl. 3. i čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., dalje: ZVDSP).

 

Prihvaćanjem dijela tužbenog zahtjeva navedenog u izreci ove presude  nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo.

 

Tužbeni zahtjev o kojemu je odlučeno pobijanom drugostupanjskom presudom odnosi se na činidbe koje po svojim učincima predstavljaju radnje usmjerene na raspolaganje stvarnim pravima na predmetnim nekretninama. Stoga je prije ostalog odlučno je li tuženik ovlašten raspolagati stvarnim pravima na predmetnim nekretninama te mogu li nekretnine koje ulaze u kategoriju općih dobara biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava.

 

Za rješenje spora mjerodavne su odredbe više zakona i to:

 

-              čl. 3. st. 1. ZVDSP: Sposobne biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava jesu sve stvari, osim onih kojima njihove naravne osobine ili zakonske odredbe priječe da pripadaju pojedincu.

 

-              čl. 3. st. 2. ZVDSP: Nisu sposobni biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, nego su na uporabi svih, kao što su to atmosferski zrak, voda u rijekama, jezerima i moru, te morska obala (opća dobra).

 

-              čl. 3. st. 3. ZVDSP: O općim dobrima vodi brigu, njima upravlja i za to odgovara Republika Hrvatska, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

 

-              - čl. 9. st. 1. ZVDSP: Pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina.

 

-              -čl. 9. st. 3. ZVDSP: Što je na površini zemlje, iznad ili ispod nje izgrađeno a namijenjeno je da tamo trajno ostane, ili je u nekretninu ugrađeno, njoj dograđeno, na njoj nadograđeno ili bilo kako drukčije s njom trajno spojeno, dio je te nekretnine sve dok se od nje ne odvoji. No, nisu dijelovi zemljišta one zgrade i drugo što je s njim spojeno samo radi neke prolazne namjene.

 

Odredbom čl. 2. Zakona o javnim cestama je propisano da su javne ceste opće dobro i na njima se ne može stjecati pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.

 

Polazeći od utvrđenja da su  predmetne nekretnine izgrađene na zemljištu koje spada u kategoriju objekata koji ulaze u pojam javnih cesta (čl. 3. Zakona o javnim cestama), odnosno radi se o nekretninama na cestovnom zemljištu na kojima su prema projektu ceste izgrađene ili kao građevine za potrebe pružanja usluga vozačima i putnicima predviđene projektom ceste (objekti za održavanje cesta, upravljanje i nadzor prometa, naplatu cestarine, benzinske postaje, servisi, parkirališta, odmorišta itd.), i čine s njim jedinstvenu cjelinu, slijedi da one ne mogu biti predmetom prava vlasništva i drugih stvarnih prava.

 

Radi se o općim dobrima o kojima vodi brigu, njima upravlja i za to odgovara Republika Hrvatska, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Posebni zakon je u ovom slučaju Zakon o javnim cestama kojim je briga i upravljanje javnim cestama povjereno H..

 

Zbog iznijetog je pogrešno pravno stajalište nižestupanjskih sudova da je moguće i dopušteno stjecanje prava korištenja na nekretninama koje u naravi predstavljaju po tri zgrade i po benzinsku crpku na svakoj čestici, površine od po 8.424 m2, te stajalište da je tuženik ovlašten raspolagati stvarnim pravima na predmetnim nekretninama.

 

Nadalje, a suprotno stajalištu nižestupanjskih sudova, iz zakona ne proizlazi obveza tuženika izdati tužitelju ispravu podobnu za upis prava korištenja u C-Teretnom listu zk. ul. 1376, k.o. L., na kč. br. 3649/2 i kč. br. 3649/3, na nekretninama koje u naravi predstavljaju po tri zgrade i po benzinsku crpku na svakoj čestici, površine od po 8.424 m2, dok s druge strane tužitelj nije dokazao da takva tuženikova obveza postoji na temelju valjanog pravnog posla ili neke druge valjane osnove.

 

Stoga je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u dijelu u kojemu je potvrđena prvostupanjska presuda pogrešno primijenjeno materijalno pravo pa je valjalo po čl. 394. st. 1. ZPP preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev.

 

Zagreb, 1. prosinca 2015.