Broj: Rev 1259/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja M. M. i N. M., oboje iz B., koje zastupaju punomoćnici J. K. i M. P., odvjetnici u V., protiv protustranaka J. J. i F. J., oboje iz B., koje zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u V., radi osnivanja prava služnosti nužnog prolaza, odlučujući o reviziji protustranaka protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-765/11-2 od 7. ožujka 2012., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Županji broj R1-164/08-42 od 17. prosinca 2010., u sjednici održanoj 16. prosinca 2015.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje revizija protustranaka se prihvaća te se ukidaju rješenje Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-765/11-2 od 7. ožujka 2012. i rješenje Općinskog suda u Županji broj R1-164/08-42 od 17. prosinca 2010. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

II. U odnosu na prvo i treće postavljeno pitanje revizija protustranaka odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

 

„I Osniva se pravo služnosti nužnog prolaza preko nekretninama upisanih u z.k.ul. 1438 k.o. B., a koje se sastoje od k.č.br. 2939 O. B. sa 3760 m2, na kojoj su protustranke J. J. i F. J., oboje iz B., ... suvlasnici u 1/2 dijela svaki, i to pravo staze, pravo progona stoke i pravo kolnika u oba pravca, na površini od 21,22 m2 nekretnina protustranaka, u dužni od 15 m, pravcem pod pješačke staze u ulici ... u širini od 173 cm, pa do dvorišnog objekta – šupe u dvorištu protustranaka, u širini od 110 cm, u skici vještačenja, koja čini sastavni dio ovoga rješenja, označenoj narančastom bojom, a u korist nekretninama upisanih u z.k.ul. 2034 k.o. B., koje se sastoje od k.č.br. 2938/2 Kuća i oranica sa 700 m2, na kojoj su predlagatelji M. M. i N. M., oboje iz B., ... suvlasnici u 1/2 dijela svaki.

 

II Svaka stranka snosi svoje troškove.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba protustranaka i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju su podnijele protustranke pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP). Predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na reviziju podnijeli su predlagatelji. Revizijske navode smatraju neosnovanima.

 

Revizija je u odnosu na drugo pravno pitanje osnovana, a u odnosu na prvo i treće pitanje nedopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da prema st. 3. čl. 382. ZPP u reviziji iz stavka 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Iz sadržaja  navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom postupku i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za njeno razmatranje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Navedene odredbe valja primijeniti u konkretnom slučaju na temelju čl. 285. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 117/03) budući da je riječ o izvanparničnom postupku u kojem se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (tako i ovaj sud u Rev-x 804/2012-2 od 13. ožujka 2013.

 

Predlagatelji su u reviziji naznačili slijedeća pitanja:

 

- Ima li predlagatelj pravo na nužni prolaz, unatoč tome što se nije pridržavao Zakona o gradnji i sebi osigurao dovoljnu širinu ulaza prilikom izgradnje svoje nekretnine?

 

- Da li osnivanjem prava služnosti vlasnik poslužne (očitom omaškom u pisanju stoji: povlasne) nekretnine uvijek ima pravo na naknadu?

 

- Koji su to gospodarski pokazatelji o kojima ovisi osnovanost nužnog prolaza i dopustivost osnivanja nužnog prolaza zbog komocije?

 

Što se tiče razloga važnosti naznačenih pitanja u smislu čl. 382. st. 3. ZPP revidenti se pozivaju na odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1327/03-2 od 6. studenoga 2003., te odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4597/01-2 od 13. svibnja 2003.

 

Imajući na umu sadržaj navedenih pitanja, te cjelokupan sadržaj revizije predlagatelja ovaj sud je ocijenio da su u odnosu na drugo postavljeno pitanje koje se u bitnom svodi na slijedeće: mora li sud kada prihvaća prijedlog za osnivanje nužnog prolaza u svojoj odluci odrediti obvezu vlasniku nekretnine u čiju se korist osniva taj prolaz da vlasniku poslužne nekretnine plati punu novčanu naknadu, ispunjene pretpostavke prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, pa je odlučio dopustiti reviziju u odnosu na drugo pitanje, dok u odnosu na prvo i treće pitanje revizija nije dopuštena.

 

Pobijanim rješenjem odbijena je žalba protustranaka i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja kojim je osnovano pravo služnosti nužnog prolaza (kako je to pobliže navedeno u izreci) pozivom na odredbu čl. 224. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZVDSP) prema kojoj će nužni prolaz preko neke nekretnine kao poslužne osnovat svojom odlukom sud na zahtjev vlasnika druge nekretnine, ako do nje nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putem i ako je korist od otvaranja nužnog prolaza za gospodarenje tom nekretninom veća od štete na poslužnoj nekretnini, a uz obvezu vlasnika nekretnine u čiju se korist nužni prolaz osniva da plati punu naknadu vlasniku poslužne nekretnine.

 

Naime, nižestupanjski sudovi su prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka građevinske i gospodarske struke S. B. i Z. P. zaključili da predlagatelji nemaju prikladnu putnu vezu s javnim putem i da je potrebno osnovati pravo nužnog prolaza u korist njihove nekretnine i to pravo staze, progona stoke i kolnika, jer je korist za povlasnu nekretninu veća od štete nastale za poslužnu nekretninu, a koja se korist sastoji u tome što bi predlagatelji mogli ući u dvorište motornim vozilima, poljoprivrednim strojevima i zaprežnim kolima, što bi mogli doći do septičke jame vozilom i prazniti je, dovesti drva i sve druge stvari koje seosko domaćinstvo koristi i odvesti eventualno ono što treba odvesti. Pritom nižestupanjski sudovi nisu protustrankama odredili naknadu u smislu čl. 224. st. 4. ZVDSP budući su vještaci B. i P. u svom nalazu naveli kako osnivanjem nužnog prolaza protustranke ne trpe štetu, time da protustranke eventualnu štetu u visini vrijednosti dijela njihova zemljišta na kojem se proteže nužni prolaz, obzirom na to da se stranke nisu sporazumjele o visini naknade, istu odnosno svoje pravo na naknadu mogu ostvarivati u parnici. Naime, o predmetnom zahtjevu za osnivanje nužnog prolaza odlučeno je u izvanparničnom postupku.

 

Uvidom u odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž 1327/03-2 od 6. studenoga 2013. na koju se pozivaju revidenti u smislu st. 3. čl. 382. ZPP utvrđeno je da je navedeni županijski sud (u smislu odredbe čl. 224. st. 4. ZVDSP) zauzeo shvaćanje da za osnovani nužni prolaz prilikom određivanja naknade sud treba imati u vidu ne samo faktičnu nastalu štetu, tj. vrijednost dijela nekretnine protustranke, koji je određen za nužni prolaz već i eventualno umanjenje vrijednosti nužnim prolazom opterećene nekretnine. Dakle, jasno proizlazi stav drugostupanjskog suda da se nužni prolaz osniva odlukom suda uz obvezu ovlaštenog da plati punu naknadu vlasniku poslužne nekretnine.

 

I prema pravnom shvaćanju ovoga suda, u situaciji kada sud prihvaća prijedlog za osnivanje nužnog prolaza dužan je istovremeno u smislu odredbe čl. 224. st. 4. ZVDSP odrediti vlasniku poslužne nekretnine punu novčanu naknadu za sve što će on trpjeti ili biti oštećen, a koja ne može biti manja od one na koju bi imao pravo da se u interesu Republike Hrvatske provodi izvlaštenje te da osnutak nužnog prolaza treba uvjetovati potpunom isplatom te naknade, ako se stranke glede naknade nisu drugačije sporazumjele.

 

Jednako tako, shvaćanje je ovoga suda da prilikom određivanja naknade za osnovani nužni prolaz sud mora imati u vidu ne samo faktičnu nastalu štetu tj. vrijednost dijela nekretnine protustranke koji je određen za nužni prolaz, nego i eventualno umanjenje vrijednosti nužnim prolazom opterećene nekretnine.

 

Slijedom izloženog proizlazi da je pobijano rješenje drugostupanjskog suda utemeljeno na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem ovog suda glede određivanja naknade za osnovani nužni prolaz. Stoga je, u odnosu na drugo pitanje postavljeno u reviziji, valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke.

 

Što se tiče pitanja pod brojem 1) treba reći da se ne radi o pravnom, već o pitanju činjenične naravi, koje ovisi o specifičnim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Prema tome, nije riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Jednako tako niti pitanje pod brojem 3), nije pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, radi se o općenitom pitanju, bez određeno navedenih propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose.

 

Obzirom na izloženo u odnosu na prvo i treće pitanje nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopustivost izvanredne revizije, pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.

 

Zagreb, 16. prosinca 2015.