Broj: Rev 2486/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. L. iz Z., zastupane po punomoćniku S. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženice N. Z. iz Z., zastupane po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. Š. - B. V. iz Z., radi predaje stana u posjed, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-729/08-2 od 19. svibnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-581/07 od 2. siječnja 2008., u sjednici od 12. siječnja 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-729/08-2 od 19. svibnja 2010. i presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-581/07 od 2. siječnja 2008. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tuženici naloženo predati tužiteljici u posjed trosobni stan površine 73,97 m² na trećem katu zgrade sagrađene na k.č.br. 4883/5 iz k.o. Z., u ul. … u Z., te naknaditi joj parnični trošak od 14.920,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju „temeljem čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku“, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Prijedlog tuženice je da se osporena presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno postupanje.

 

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, stranke u imovinskopravnim sporovima kakav je ovaj mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

 

U smislu prethodno navedenih odredaba ZPP-a, revizija je u konkretnom slučaju dopuštena već i po vrijednosnom kriteriju, dakle kao redovna revizija, a sve budući da vrijednost pobijanog dijela presude i ujedno vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica naznačila u tužbi (na 101.000,00 kn) prelazi 100.000,00 kn, te se podnesena revizija ne može razmatrati prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a (kao izvanredna), na koju se odredbu revidentica pozvala.

 

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. ZPP-a, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

 

Suprotno tvrdnji revidentice, pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), s jasnim razlozima - iz kojih se može provjeriti, a kako je njome drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

Drugostupanjski sud je, pored iznijetog, ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz, kao i sve dokaze zajedno, i to u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

 

U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

 

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženice predati tužiteljici u posjed trosobni stan u ul. … u Z., površine 73,97 m², na trećem katu zgrade sagrađene na k.č.br. 4883/5 iz k.o. Z.

 

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da je otac tužiteljice B. Š., kao nositelj stanarskog prava na prijepornom stanu, 12. lipnja 1996., kada je još bio u braku s tuženicom, sklopio s Republikom Hrvatskom (za Ministarstvo obrane), davateljem stana, ugovor o kupoprodaji toga stana - bez suglasnosti tuženice, pa je stan darovnim ugovorom od 7. siječnja 1997. darovao V. L. (tužiteljici),

 

- da je presudom Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-318/02 od 10. veljače 2005. odbijena žalba N. Z. (ovdje tuženice) kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-1925/01 od 27. studenoga 2001. u dijelu u kojem je odbijen njezin tužbeni zahtjev na utvrđenje da je prijeporni stan bračna stečevina - njezina i B. Š., i to u dijelu od po ½ dijela svakog, dok je ista prvostupanjska presuda stekla svojstvo pravomoćne u nepobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništavim darovnog ugovora od 7. siječnja 1997. kojim je B. Š. darovao predmetni stan V. L.,

 

- da je rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru posl. br. Zs-107/05 od 27. siječnja 2005. dopuštena uknjižba prava vlasništva na prijepornom stanu s tada upisanog vlasnika B. Š. u korist V. L. (ovdje tužiteljice), a na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su ovi sklopili 17. siječnja 2005., tako da je prijeporni stan sada u zemljišnim knjigama upisan u vlasništvu tužiteljice,

 

- da tuženica (s kojom je B. Š. bio u braku od 1990. do studenoga 1997.) vrši posjed toga stana i odbija iz njega iseliti,

 

- da je kod Općinskog suda u Zadru „u tijeku“ postupak posl. br. P-1518/07 (raniji P-453/02), pokrenut tužbom N. Z. protiv tuženika B. Š. i Republike Hrvatske radi utvrđenja ništavim ugovora o kupoprodaji sklopljenog 12. lipnja 1996. između MORH-a i B. Š. (umrlog ….) - predmetom kojeg ugovora je prijeporni stan, te radi donošenja presude koja nadomješta ugovor o otkupu stana na kojem postoji stanarsko pravo (s time što je u tome postupku već donesena prvostupanjska presuda posl. br. P-453/02 od 9. studenoga 2006. ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-478/07 od 25. svibnja 2007. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje),

 

- da se kod Općinskog suda u Zadru vodi i postupak posl. br. P-640/07 po tužbi N. Z. radi utvrđenja ništavnim ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojeg je tužiteljica sklopila 17. siječnja 2005. s ocem B. Š.

 

Sporno je u revizijskom stupnju ima li tuženica pravnu osnovu za i daljnje posjedovanje prijepornog stana, a sve obzirom na njezinu tvrdnju da je ovaj postupak trebalo prekinuti do završetka postupaka vođenih kod Općinskog suda u Zadru pod posl. br. P-1518/07 i posl. br. P-640/07.

 

Drugostupanjski sud je zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) prihvatio - uz osnovno i odlučno shvaćanje:

 

- da tužiteljici kao upisanoj vlasnici prijepornog stana pripada (u okviru vlasničkopravnog ovlaštenja) i pravo da ga posjeduje, a sve u smislu odredbe čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZV-a), prema kojoj: “Vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari“,

 

- da tuženica, a jer ugovori na kojima tužiteljica temelji svoje pravo vlasništva (konkretno: Ugovor o kupoprodaji sklopljen 12. lipnja 1996. između MORH-a i B. Š. i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg je tužiteljica sklopila 17. siječnja 2005. s ocem B. Š.) nisu ništavni, sada mora učiniti ono što tužiteljica zahtjevom traži: predati joj posjed prijepornog stana,

 

- da okolnost što se još vode postupci (kod Općinskog suda u Zadru pod posl. br. P-1518/07 i posl. br. P-640/07) radi utvrđenja ništavnosti prethodno navedenih ugovora - pokrenuti po zahtjevu tuženice (u tim sporovima tužiteljice), nije relevantna za odlučivanje u ovome sporu - jer "nisu pravomoćno okončani" i jer (stoga) ti ugovori "proizvode pravne učinke i još uvijek su na snazi".

 

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

 

Predmet spora valja razmotriti:

 

- u smislu odredaba čl. 161. st. 3. i čl. 163. ZV-a, kojima su uređeni prigovori kojima se tuženik može suprotstaviti zahtjevu vlasnika na predaju nekretnine, a koji prigovori negiraju ili ukidaju, odnosno zaustavljaju takav zahtjev,

 

- imajući na umu da je pravo vlasništva tužiteljice na stanu upisano u zemljišnim knjigama pa vrijedi predmnjeva istinitosti upisa, prema kojoj se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnine - stana, a zemljišne knjige s izvacima uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava - prema odredbama čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08), s time da je dopušteno dokazivati da ono što sadrže nije istinito,

 

- u smislu odredaba čl. 12. ZPP-a, prema kojima: (stavak 1.) "Kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.", (stavak 2.) "Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.".

 

Pitanje valjanosti (ništavosti) ugovora na temelju kojih je (uknjižbom) tužiteljica stekla pravo vlasništva prijepornog stana ima značaj prethodnog pitanja o kojemu je riječ u odredbi čl. 12. st. 1. ZPP-a, dok prigovor da upis tužiteljice u zemljišnim knjigama nije istinit i temelji se na ništavnim pravnim poslovima ima značaj jednog od prigovora iz odredaba čl. 161. st. 3. i čl. 163. ZV-a: prigovora koji negira zahtjev tužiteljice da joj se kao vlasniku stana ovaj preda u posjed.

 

Konkretno, polazeći od citiranih odredaba ZV-a i ZPP-a te navedenog shvaćanja, tužiteljica je, da bi uspjela u sporu, trebala dokazati ono što tvrdi - da na stanu ima pravo vlasništva koje je ovlašćuje na zahtijevani posjed, a kako je za stjecanje prava vlasništva na nekretnini pravnim poslom potreban (a) pravni posao i (b) upis u zemljišnim knjigama - to ovdje valja prihvatiti:

 

- da bi utvrđenjem ništavnosti prijepornih pravnih poslova (ugovora) proizlazilo da tužiteljica nije dokazala svoje pravo vlasništva,

 

- da prigovor ništavosti tih pravnih poslova (na temelju kojih je, njihovom provedbom u zemljišnim knjigama, tužiteljica stekla vlasništvo stana) predstavlja prigovor na temelju kojeg se tuženica s uspjehom može suprotstaviti zahtjevu tužiteljice,

 

- (nadalje, a slijedom toga) da od odgovora na pitanje ništavosti ugovora zavisi odluka o ovome predmetu spora.

 

S time u svezi, u ovome su postupku nižestupanjski sudovi istaknuti prigovor tuženice trebali raspraviti i na njega odgovoriti ("sami riješiti to pitanje") - ili su odgovor na pitanje ništavnosti tih ugovora trebali "pričekati" od sudova koji o njemu odlučuju u parnicama u kojima je samo ono predmetom spora: dakle prekinuti ovaj postupak do pravomoćnosti odluka u tim parnicama - a nisu imali osnove prigovor ili pitanje relativizirati i otkloniti ga samo uz zaključak da te parnice nisu pravomoćno okončane i da ti ugovori "proizvode pravne učinke i još uvijek su na snazi".

 

Uostalom samo bi takav pristup tuženici omogućio ostvarenje onog na što ima pravo: suprotstaviti se s uspjehom zahtjevu tužiteljice (dokazivanjem suprotnog predmnjevi istinitosti upisa u zemljišnim knjigama ili da ima pravo koje je ovlašćuje na posjed).

 

Kako drugostupanjski sud osporenu presudu (kao niti prvostupanjski sud svoju) nije temeljio na takvome shvaćanju - i (time) zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nije (u smislu odredaba čl. 12. ZPP-a) sam raspravio navedeno pitanje (prigovor) tuženice ili (postupajući prema odredbi čl. 213. stavka 1. ZPP-a, prema kojoj "sud će prekid postupka odrediti i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju") prekinuo postupak do pravomoćnosti odluka u parnicama u kojima je to pitanje predmetom spora, a ne postoje razlozi za preinačenje osporene presude, to je primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a valjalo prihvatiti reviziju tuženice te ukinuti obje nižestupanjske presude - odlukom kao u izreci ovoga rješenja, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem, te ovisno o rezultatu ocjene svih okolnosti relevantnih za odluku - ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice, i to odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.

 

Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je (u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a) ukinuti i odluku o parničnom trošku iz nižestupanjskih odluka, te predmet i u tome dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Zagreb, 12. siječnja 2016.