Broj: Rev-x 1158/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice B. K. iz Z., zastupane po punomoćnici S. M. P., odvjetnici u Z., protiv tuženika Ž. K. iz Z., zastupanog po punomoćniku B. V., odvjetniku u Z., radi iseljenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-1268/14-2 od 20. svibnja 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Ps-123/13-64 od 11. prosinca 2013., u sjednici održanoj 12. siječnja 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj Gž-1268/14-2 od 20. svibnja 2014., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da zajedno sa svojim stvarima i osobama iseli i preda u posjed tužiteljici stan u Z., ... pobliže označen u izreci te presude, te da joj nadoknadi parnični trošak od 6.400,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška (st. I. izreke). Nadalje, tom presudom naloženo je tužiteljici nadoknaditi tuženiku parnični trošak od 2.500,00 kn (st. II. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11), podnijela tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tuženik u odgovoru na reviziju tužiteljice osporava osnovanost te revizije.

 

Revizija tužiteljice je osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP, revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu u reviziji ukazuje tužiteljica. Pobijana drugostupanjska presuda ima nedostatke radi kojih se ne može ispitati, jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

 

Drugostupanjski sud zaključuje da predmetni stan predstavlja zajedničku imovinu stranaka stečenu za vrijeme trajanja izvanbračne i bračne zajednice stranaka. Ovakav zaključak drugostupanjski sud temelji na činjenici da je tužiteljica podigla kredit na svoje ime od 10.000.- DM, radi adaptacije i dogradnje toga stana i na činjenici da je tužiteljica kao prethodni nositelj stanarskog prava na tom stanu isti otkupila uz obavezu plaćanja rata za otkup. Stoga drugostupanjski sud zaključuje da tužiteljica obvezu vraćanja kredita i obvezu plaćanja rata za otkup stana nije podmirivala iz neke svoje posebne imovine nego od zarade koju su stranke ostvarile.

 

No, tužiteljica je tijekom postupka iznosila slijedeće: da je ona imala kao posebnu imovinu osobnu uštedu od 70.000.- DM, da je tu ušteđevinu u cijelosti utrošila na adaptaciju stana, da je zabranila tuženiku da sudjeluje u financiranju adaptacije stana (jer je odmah primijetila da on polaže pravo na taj stan), te da je sama tužiteljica odabirala obrtnike koji su vršili radove.

 

Drugostupanjski sud pak ispušta iz vida netom navedene činjenice i o njima u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude ne daje razloge.

 

Netom navedene činjenice su od odlučnog značaja za ishod spornog odnosa među strankama. Ovo stoga što je odredbom čl. 207. Zakona o braku i porodničnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 45/89 i 59/90) propisano da je zajednička imovina bračnih drugova (i izvanbračnih drugova) samo ona imovina koju su oni stekli radom u vrijeme trajanja bračne zajednice (i izvanbračne) zajednice ili potiče iz te imovine. Dakle, posebna imovina bračnog odnosno izvanbračnog druga kao niti imovina koja potječe od te imovine ne predstavlja zajedničku imovinu bračnih odnosno izvanbračnih drugova.

 

Istu bitnu povredu odredaba parničnog postupka drugostupanjski sud je počinio jer odbijajući u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice (iako je utvrdio da predmetni stan predstavlja zajedničku imovinu stranaka) ne daje razloge o tome zašto tužiteljica u takvoj situaciji ne bi imala pravo na suposjed predmetnog stana (čl. 59. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima - "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14). Ovdje je za ukazati da je tužiteljica tijekom postupka tvrdila da je tuženik u isključivom posjedu predmetnog stana.

 

S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu, te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, te će ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude, a u kojoj odluci će dati jasne i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama.

 

Zagreb, 12. siječnja 2016.