Broj: Rev 964/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Brune Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice Z. J. iz Z., zastupane po punomoćnicima M. i D. O., odvjetnicima u Z., protiv tuženika Fonda za ... iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika I. W. iz Z. i N. R. iz Z., zastupanih po punomoćnici I. L. M., odvjetnici u Z., radi donošenja presude koja nadomješta ugovor o kupnji stana, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6299/08-2 od 28. lipnja 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-471/07-35 od 25. ožujka 2008., u sjednici održanoj 26. siječnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Umješačima na strani tuženika ne dosuđuju se troškovi odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke kao osnovan prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice na donošenje presude koja će nadomjestiti ugovor o kupoprodaji stana u Z., u prizemlju stambene zgrade popisni broj ... sagrađene na zkč.br. ... sa 79,2 čhv, upisane u z.k.ul. ... k.o. Grad Z., sa sastojcima ugovora pobliže opisanim u tom dijelu izreke. Ujedno je točkom II. izreke umješačima na strani tuženika I. W. i N. R. naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 9.665,00 kn.

 

              Drugostupanjskom presudom u točki I. izreke kao osnovana prihvaćena je žalba umješača na strani tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan. Ujedno je točkom II. izreke tužiteljici naloženo umješačima na strani tuženika I. W. i N. R. naknaditi troškove postupka u iznosu od 8.692,00 kn i troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.677,50 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1.točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koja se odredba primjenjuje u ovom postupku na temelju odredaba čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" broj 57/11), pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se kao neosnovana odbije žalbe umješača na strani tuženika i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Na reviziju su odgovorili umješači na strani tuženika predlažući njezino odbijanje. Ujedno su zahtijevali i naknadu parničnog troška za sastav odgovora na reviziju.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP pobijana presuda ispitana je samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica je u reviziji navela da je tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP budući je navedena odredba nepravilno primijenjena.

 

Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP jer je drugostupanjski sud primjenjujući odredbu čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP jasno naveo da iz sadržaja ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. travnja 2003. sklopljenog između tužiteljice, kao zakupodavca i G. lj. Z., iz Z., kao zakupnika, a koji se ugovor nalazi u spisu, utvrđuje bitnu činjenicu u ovom postupku da je predmetom navedenog ugovora kuća u Z., koja po svojem opisu predstavlja stambeni, a ne poslovni prostor, slijedom čega da na strani tužiteljice postoji zapreka pravu na otkup predmetnog stana na temelju odredbe čl. 50.a alineja 5. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“ broj 43/92 – pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 4/94, 44/94, 47/94, 58/95, 11/96, 11/97, 68/98, 96/99 i 120/2000 – dalje: ZPS).

 

Ostali razlozi revidentice kojima ona u okviru revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje na navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka upućuju na razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim te razloge ovaj sud nije uzeo u obzir jer pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije razlog za izjavljivanje revizije (članak 385. ZPP).

 

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za donošenje presude koja nadomješta ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo u Z., u prizemlju stambene zgrade popisni broj ..., sagrađene na zkč.br. ... sa 79,2 čhv, upisane u z.k.ul. .. k.o. Grad Z.

 

U postupcima koji su prethodili reviziji, u bitnome, je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica imala stanarsko pravo na predmetnom stanu temeljem ugovora o korištenju stana od 10. studenog 1966.,

- da je na temelju odredbe čl. 24. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01 i 80/02 – dalje: Zakon o naknadi ) pravodobno podnijela zahtjev za otkup stana 24. siječnja 1997.,

- da je predmetni stan na temelju rješenja Komisije za nacionalizaciju od 7. veljače 1961. oduzet B. B. i N. R.,

- da su umješači na strani tuženika I. W. kao zakonska nasljednica B. B. i N. R. podnijele zahtjev za povrat oduzete imovine,

- da je tužiteljica u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnica u 5/6 dijelova nekretnine u Z.-kuće u ..., sagrađenoj na k.č.br. ... upisanoj u z.k.ul. ... k.o. V. N., a da je u 1/6 dijela kao suvlasnica upisana njezina kćerka,

- da je između tužiteljice, kao zakupodavca i G. lj. Z., iz Z., . kao zakupnika sklopljen ugovor o zakupu poslovnog prostora u Z., . ukupne površine 168,76 m2.

 

              Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja da se predmetni stan nalazi u nacionaliziranoj zgradi i da je tužiteljica nositelj stanarskog prava na tom stanu, prvostupanjski sud je kao osnovan prihvatio tužbeni zahtjev zaključujući da tužiteljici sukladno odredbama čl. 22. i 24. Zakona o naknadi pripada pravo na otkup predmetnog stana, obzirom da za njezino pravo na otkup ne postoji zapreka u smislu odredbe čl. 50.a ZPS.

 

Drugostupanjski sud je na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja i koristeći se procesnim ovlaštenjima iz čl. 373.a st. 1. točka 2. ZPP, prihvaćajući kao osnovanu žalbu umješača na strani tuženika, preinačio prvostupanjsku presudu te kao neosnovan odbio zahtjev tužiteljice zaključujući da tužiteljici ne pripada pravo na otkup predmetnog stana jer na njezinoj strani postoji zapreka na temelju odredbe čl. 50.a alineja 5. ZPS, obzirom da u istom mjestu ima useljivu kuću. Pri tom je izrazio pravno shvaćanje da prilikom tumačenja odredbe čl. 50.a alineja 5. ZPS treba imati u vidu da pojam useljive kuće, u smislu navedene odredbe, ne treba tumačiti kao realnu mogućnost suvlasnika da u toj kući zadovoljavaju svoje stambene potrebe, već da prije svega treba utvrditi da li na toj kući postoje prava trećih osoba, koje sprečavaju suvlasnike da u punom opsegu izvršavaju svoja suvlasnička prava. Ukoliko takva prava trećih osoba ne postoje, tada činjenica da određena kuća nije u isključivom vlasništvu, već u suvlasništvu, ne daje sama po sebi, osnovu za zaključak da je za stanara kuća neuseljiva.

 

Suprotno navodima revidentice drugostupanjski sud je na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, a koja u revizijskom dijelu postupka ne mogu biti predmetom preispitivanja (argument iz odredbe čl. 385. ZPP) pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan.

 

Naime, prema odredbi iz članka 50a. stavak 1. alineja 5. ZPS, državni stan ne mogu kupiti, niti prenijeti pravo na kupnju stana, osobe koje u istom mjestu imaju u vlasništvu useljivu kuću ili stan.

 

Pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (članak 30. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 – dalje: ZVDSP).

 

Na temelju odredbe čl. 38. st. 1. ZVDSP propisano je da, ako nije što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, dok je odredbom čl. 37. st. 6. ZVDSP propisano da svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnog dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva.

 

Prema tome, pod pojmom pravne neuseljivosti u okolnostima ovog slučaja smatra se samo ono stanje u kojem na stanu ili kući postoje stvarna prava drugih osoba koja, neovisno od volje vlasnika, isključuju ili ograničavaju vlasnika u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlaštenja, primjerice pravo osobne služnosti stanovanja (habitatio) ili ona zakonska prava koja proizlaze iz statusa zaštićenog najmoprimca, odnosno neko drugo takvo ili slično pravo (tako i u Rev-x-984/11).

 

Slijedom toga, na pravnu useljivost kuće u vlasništvu tužiteljice nisu od utjecaja okolnosti koje revidentica ističe u reviziji pa je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu iz članka 50.a. stavak 1. alineja 5. ZPS zaključujući da tužiteljica u istom mjestu gdje se nalazi i predmetni stan ima u (su)vlasništvu useljivu kuću, radi čega joj ni ne pripada pravo na otkup navedenog stana.

 

Zbog navedenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

 

Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP umješačima na strani tuženika nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

 

Zagreb, 26. siječnja 2016.