Broj: Gž-966/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Dubravke Vinceković kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Jadranke Majcen-Horvat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. (OIB:…) iz V., zastupanog po punomoćniku S. K., odvjetniku iz V. protiv prvotuženika Z.-T. d.d. V. (OIB:…), zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda T. J. i V. J. iz V. i drugotuženika S. d.o.o. V. (OIB:…), radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, povodom žalbe prvotuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-316/13-13 od 29. siječnja 2015.g., u sjednici vijeća održanoj dana 08. veljače 2016.g.,

p r e s u d i o   j e

              Žalba prvotuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-316/13-13 od 29. siječnja 2015.g.

Obrazloženje

Pobijanom presudom u toč.I/izreke utvrđeno je da je ovrha određena rješenjem o ovrsi u predmetu Trgovačkog suda u Varaždinu broj Ovr-206/12 po prijedlogu ovrhovoditelja Z.-T. d.d. V. protiv ovršenika S. d.o.o. V. na nekretnini čkbr. 2899/1 k.o. V. (u osnivanju) upisanoj u z.k. ul. 14031, poduložak 24, u naravi stambeni prostor na I katu u ulici M. K. 1/1 i ½ - nedopuštena pa su toč.II/izreke tuženici obvezani naknaditi tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.675,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Obrazlažući opisano stajalište prvostupanjski sud, polazeći od činjenične osnove upute ovršnog suda kojom je tužitelj upućen na pokretanje predmetne parnice jer je pretendirao na vlasništvu nekretnine koja je predmet ovrhe (u naravi trosobnog stana), prvostupanjski sud po provedenom dokaznom postupku nalazi utvrđenim da je tužitelj kao kupac sa drugotuženikom kao prodavateljem dana 19. siječnja 2006.g. sklopio kupoprodajni ugovor broj 129/06 kojeg je predmetom bila Etaža 24 – u naravi trosobni stan broj 58 površine 74,05 m2 i Etaža 141 – u naravi parkirno mjesto u podzemnoj garaži broj 24 površine 13,80 m2 za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 105.261,89 EUR koju je tužitelj isplatio u ugovorena tri obroka, da je tužitelj u posjed kupljenog stana stupio dana 24. siječnja 2006.g. i da je u posjedu istog kontinuirano i nesmetano (i u trenutku presuđenja), da je drugotuženik izdao tužitelju tabularnu ispravu – Očitovanje dana 06. listopada 2011.g. na osnovu koje je tužitelj dana 05. ožujka 2012.g. predao zk. odjelu prvostupanjskog suda prijedlog za uknjižbu no koji je odbijen obzirom da je dana 23. veljače 2012.g. pod brojem Z-1019/12 zabilježena ovrha na predmetnoj Etaži 24 temeljem rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu broj Ovr-206/12 od 20. travnja 2012.g.

              Polazeći od sadržaja odredbe čl. 115. stav. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje:ZV – NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12), čl.119.stav.1. istog te odredbe čl.120.stav.1. ZV-a prema kojoj se vlasništvo nekretnina stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, od utvrđenja da su tužitelj

i drugotuženik sklopili valjan pravni posao, u pisanom obliku, s ciljem stjecanja tužiteljeva vlasništva na predmetnom stanu u čijem nesmetanom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu se tužitelj nalazi od 24. siječnja 2006.g. te odredbe čl.73.stav.1. Ovršnog zakona koji je bio na snazi u času podnošenja prijedloga za ovrhu (dalje: OZ - NN 139/10, 150/11, 154/11, 12/12, 70/12 i 80/12) a prema kojoj osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima kakvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom, prvostupanjski sud zaključuje da je jedno od takvih prava i pravo na posjed koje u konkretnom slučaju pripada tužitelju.

Obzirom da se ovrha na nekretnini provodi zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, a da prodajom nekretnine ovršenik gubi pravo posjeda nekretnine i dužan ju je predati kupcu odmah nakon dostave zaključka o predaji nekretnine kupcu (ako zakonom ili u sporazumu s kupcem nije drugačije određeno) te da nakon toga ovršno tijelo će na prijedlog kupca, rješenjem narediti drugim osobama koje ne raspolažu valjanim pisanim pravnim temeljem za korištenje nekretnine da je bez odgode predaju kupcu i ovršnim nalogom, odnosno rješenjem o ovrsi odrediti protiv tih osoba ovrhu ispražnjenjem i predajom nekretnine (odredba čl. 176. stav. 1. OZ-a) to evidentno u konkretnom slučaju drugotuženik kao uknjiženi vlasnik predmetne nekretnine a neposjednik iste neće biti u mogućnosti udovoljiti odnosnom zahtjevu stjecatelja nekretnine, dok tužitelj ima pravo na posjed koje je stekao od drugotuženika kao vlasnika i posjednika, temeljem valjanog pravnog posla i to prije nego što je u zemljišnoj knjizi izvršena zabilježba ovrhe, pa je slijedom svega navedenog zaključio da je ovrha nedopuštena bez obzira što tužitelj nije postao vlasnik nekretnine koja je predmet ovrhe.

Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku  (dalje:ZPP – NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH; 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13) prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima prvotuženika.

Naime, pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a prvotuženik smatra da ista ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati a i da su razlozi presude nejasni i proturječni jer prvostupanjski sud s jedne strane zaključuje da tužitelj nije stekao pravo vlasništva jer se isto u odnosu na nekretnine stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, da bi s druge strane naveo da ima pravo na posjed koje je stekao prije zabilježbe ovrhe na predmetnoj nekretnini, pa smatra nejasnim na osnovu kojih razloga je sud prvog stupnja zaključio o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

Sa prethodno iznesenim žalbenim sadržajem prvotuženik je povezao i obrazloženje istaknutog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

              Naime, polazeći od nespornih činjenica – da je tužitelj šest godina prije iniciranja predmetnog ovršnog postupka odnosno zabilježbe ovrhe u zemljišnoj knjizi sa drugotuženikom sklopio kupoprodajni ugovor kojim je kupio predmetnu nekretninu, da je podmirio i kupoprodajnu cijenu i poreznu obvezu te da se nalazi u nesmetanom i mirnom posjedu iste od 2006.g., to i po ocjeni ovoga suda njegovo pravo posjeda (koje izvire iz faktičnog prava vlasništva) i činjenica posjedovanja pravno valjanog kupoprodajnog ugovora (kao pravne osnove za stjecanje prava vlasništva) predstavljaju jača prava od formalnog upisa drugotuženika kao vlasnika predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi (stajalište Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu sa sjednice održane dana 06.10.2011.g.) slijedom čega je prvostupanjski sud zakonito i osnovano pravo tužitelja pretpostavio ovršnom zahtjevu prvotuženika usmjerenom na nekretninu koja je tek formalno uknjižena kao vlasništvo drugotuženika.

Obzirom da iz izloženog proizlazi da ovaj sud u potpunosti pravilnim i potpunim prihvaća činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu a i primijenjeno materijalno pravo iz ranije citiranih odredbi ZV-a to sukladno odredbi čl. 375.stav.5. ZPP-a neće posebno obrazlagati svoje stajalište u odnosu na pretežiti dio žalbe kojim prvotuženik iznosi žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Kako niti jedan žalbeni razlog zbog kojih prvotuženik pobija prvostupanjsku presudu nije osnovan, valjalo je njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja temeljem odredbe čl.368.stav.1. ZPP-a.

U Varaždinu, dana 08. veljače 2016.g.