Broj: Rev 1078/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u M., Građansko-upravni odjel, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžzk-649/09 od 4. svibnja 2010., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Z-128/09 od 26. veljače 2009., u sjednici održanoj 2. ožujka 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija predlagateljice, te se preinačavaju rješenje Županijskog suda u Splitu br. Gžzk-649/09 od 4. svibnja 2010. i rješenje Općinskog suda u Makarskoj br. Z-128/09 od 26. veljače 2009. i rješava se:

 

„Na nekretninama upisanim kao općenarodna imovina u zk. ul. ... k.o. B. i to:

 

kčbr. ... neplodno dopušta se upis prava vlasništva za korist Republike Hrvatske.

 

Nalaže se provedba ovog rješenja u zemljišnoj knjizi.“

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je prijedlog predlagateljice za upis prava vlasništva na nekretnini kčbr. ... upisanoj u zk. ul. ... k.o. B.

 

              Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba predlagateljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, te je naloženo brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga.

 

              Protiv rješenja suda drugoga stupnja predlagateljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja koje se tiče tumačenja predmnjeve iz čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 161/06 – dalje: ZVDSP) u vezi odredbe čl. 388. st. 1. ZVDSP, ističući da je shvaćanje zauzeto o tom pitanju u pobijanom rješenju u suprotnosti sa shvaćanjem Županijskog suda u Zagrebu zauzetom u rješenju poslovni broj Gž-6879/06 od 1. veljače 2008. pa i praksi drugih županijskih sudova i da je stoga riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona. Predlaže se dozvoliti uknjižbu vlasništva Republike Hrvatske na predmetnim nekretninama.

 

              Revizija predlagateljice je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranka ima pravo izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog članka, ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa se tako primjerice navodi:

 

1)     ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj sjednici ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2)     ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3)     ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4)     ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

U svakom slučaju u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (st. 3. istog članka).

 

              Ocjenjujući pitanje dopuštenosti revizije na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i da stoga postoje uvjeti za meritorno odlučivanje o reviziji.

 

              U ovom zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljica je zatražila uknjižbu prava vlasništva na nekretninama koje su u zemljišnoj knjizi upisane kao općenarodna imovina, temeljeći prijedlog na odredbi čl. 362. st. 3. ZVDSP.

 

              Prijedlog za uknjižbu sudovi su ocijenili neosnovanim izrazivši pravno shvaćanje da se predlagateljica neosnovano poziva na predmnjevu iz čl. 362. st. 3. ZVDSP, jer da nije riječ o nekretnini za koju se ne može utvrditi u čijem je vlasništvu. Sudovi smatraju da u odnosu na predmetnu nekretninu valja primijeniti odredbu čl. 388. st. 2. ZVDSP u vezi odredbe čl. 9. Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 48/88, 16/90, 33/90 – dalje: ZGZ), kojom je određeno da građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu upravlja općina na čijem se području zemljište nalazi, pa da se stupanjem na snagu ZVDSP pravo korištenja općine na neizgrađenom građevinskom zemljištu pretvorilo u pravo vlasništva na temelju odredbe čl. 360. ZVDSP.

 

              Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da se Republika Hrvatska ne može pozivati na predmnjevu iz čl. 362. st. 3. ZVDSP o stjecanju vlasništva neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu kojim su upravljale općine na temelju ZGZ, ne može se prihvatiti.

 

              Odredbama čl. 362. ZVDSP propisano je:

 

              „Smatra se da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st. 1.).

 

              Smatra se da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno nositelj prvenstvenog prava korištenja takvog zemljišta, vlasnik toga zemljišta, a tko tvrdi suprotno treba to dokazati (st. 2.).

 

              Smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz st. 1. i 2. ovoga članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st. 3.).

 

              Što je u st. 1-3. ovoga članka određeno glede stvari, vrijedi na odgovarajući način i za prava koja su bila u društvenom vlasništvu (st. 4.).“

 

              Dakle, za predmnjeve iz st. 1. i 2. čl. 362. ZVDSP odlučno je da je određena osoba upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja određenom nekretninom, odnosno kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu. Stoga, suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova te oborive predmnjeve ne djeluju i u slučaju da se o postojanju nekog od tih prava tek može zaključiti na temelju neke druge predmnjeve o stečenom pravu koje bi proizlazilo iz zakonskih propisa koji su prestali važiti stupanjem na snagu ZVDSP. Međutim, dopušteno je dokazivati suprotno.

 

              Predmetna nekretnina upisana je kao općenarodna imovina bez upisanog nositelja prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a nije upisano pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta nekog nositelja. Stoga u odnosu na tu nekretninu ne djeluju predmnjeve iz čl. 362. st. 1. i 2. ZVDSP. Budući da nije utvrđeno ni da je u nečijem vlasništvu, u odnosu na nekretninu koja je predmet zatražene uknjižbe djeluje oboriva predmnjeva iz st. 3. istog članka prema kojoj se smatra da je nekretnina vlasništvo Republike Hrvatske.

 

              Pri tome valja reći da nije prihvatljiv zaključak nižestupanjskih sudova o tome da je pravo upravljanja koje su imale općine u skladu s odredbom čl. 9. ZGZ, koji je prestao važiti stupanjem na snagu ZVDSP, predstavljalo jedno od pravo koje čine društveno vlasništvo (pravo raspolaganja, korištenja i upravljanja), odnosno da to predstavlja pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta, jer je to pravo imalo značenje prava gospodarenja građevinskim zemljištem, a do rješavanja pitanja nositelja vlasništva prava (čl. 25. ZGZ).

 

              Budući da u zemljišnim knjigama nije upisan nositelj jednog od prava koje čine društveno vlasništvo (čl. 362. st. 1. ZVDSP), a pravo upravljanja iz čl. 9. ZGZ ne može se poistovjetiti s pravom korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta iz čl. 362. st. 2. ZVDSP, nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kada su, otklonivši primjenu predmnjeve iz čl. 362. st. 3. ZVDSP, prijedlog za upis spornog prava vlasništva ocijenili neosnovanim.

 

              Slijedom iznesenog, budući da su ostvarene pretpostavke za dopuštenost predloženog upisa iz čl. 108. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 137/99, 114/01, 100/04 , 107/07, 152/08 – dalje: ZZK), valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 400. st. 3. i čl. 91. st. 1. ZZK odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 2. ožujka 2016.