Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Rev 2424/11 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Rev 2424/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Željka Pajalića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. D. iz B., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. J. i V. M., odvjetnicima u D., protiv I. tuženice M. Ž. iz Ž. D., II. tuženika N. K., D. B. i III. tuženika N. Ž. iz Ž. D., zastupanih po punomoćniku V. R., odvjetniku u D., i po protutužbi tuženice M. Ž., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o reviziji I. tuženice M. Ž., protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-934/09-2 od 14. listopada 2010., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1027/06 od 14. ožujka 2008., u sjednici održanoj 8. ožujka 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija I. tuženice M. Ž. protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-934/09-2 od 14. listopada 2010. u dijelu u kojem je kao neosnovana odbijena njezina žalba i potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1027/06 od 14. ožujka 2008. pod točkom V. i VI. izreke odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

U preostalom dijelu revizija I. tuženice M. Ž. protiv pobijane presude odbacuje se kao nedopuštena.

 

Tužitelju ne dosuđuju se troškovi odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je tužitelj B. D. pok. T. suvlasnik 1/6 čest.zgr. ... k.o. D.

 

II. Dužna je tuženica M. Ž., kao pravna slijednica I. Ž. koji je uknjižen kao suvlasnik 1/2 čest.zgr. ... k.o. D., u roku od 15 dana, trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude uknjiži kao suvlasnik idealnog dijela od 1/6 prava vlasništva čest.zgr. ... k.o. D., uz istodobno brisanje tog prava s njezinog imena.

 

III. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva, kojim se traži utvrđenje da je tužiteljev suvlasnički dio od 1/6 čest.zgr. ... k.o. D., u naravi predstavlja stambeni prostor u prizemlju te zgrade, kao i da se tuženica obveže izdati tužitelju ispravu podobnu za uknjižbu tog stambenog prostora na tužiteljevo ime.

 

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike N. K. i N. Ž.

 

V. Odbija se protutužbeni zahtjev, koji glasi:

 

Dužan je tužitelj-protutuženik B. D. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isprazniti od osoba i stvari prizemlje stambenog prostora čest.zgr. ... z.ul. ... k.o. D. i predati ga tuženoj.

 

VI. Dužna je tuženica M. Ž. naknaditi tužitelju B. D. parnični trošak u iznosu od 6.100,00 kn u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

 

              Drugostupanjskom presudom presuđeno je:

 

„Djelomično se odbijaju kao neosnovane žalbe tužitelja-protutuženika B. D. pok. T. i I. tuženice-protutužiteljice M. Ž., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1027/06 od 14. ožujka 2008. godine u dijelovima pod toč. IV., V. i VI., dok se djelomično uvažavaju žalbe tužitelja-protutuženika i I. tužene-protutužiteljice te se navedena presuda preinačava u dijelovima pod toč. I., II. i III. i sudi:

 

Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik stekao pravo vlasništva dijela nekretnine opisane kao kat.čest.zgr. ... upisane u zk.ul. ... k.o. D. što u naravi predstavlja stambeni prostor u prizemlju zgrade.

 

Preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje da je tužitelj suvlasnik 1/6 dijela čest.zgr. ... k.o. D. te da mu je I. tužena-protutužiteljica dužna izdati ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama, a što će u protivnom zamijeniti presuda, odbija se kao neosnovan.

 

Odbija se zahtjev I. tužene-protutužiteljice za naknadom žalbenog postupka kao neosnovan.“

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem nije ostvarila uspjeh reviziju podnosi I. tuženica pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje pobijane presude.

 

Tužitelj je odgovorio na reviziju i predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu. Ujedno je zahtijevao i naknadu parničnog troška za sastav odgovora na reviziju.

 

Revizija I. tuženice djelomično je nedopuštena, a djelomično  neosnovana.

 

Na temelju odredbi čl. 382. st. 1. („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 - u nastavku teksta: ZPP), koja se odredba primjenjuje u ovom postupku na temelju odredaba čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" broj 57/11) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.) i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP.

 

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je suvlasnik 1/6 dijela k.č.zgr. ... k.o. D., što u naravi čini stambeni prostor u prizemlju zgrade i izdavanje tabularne isprave, te protutužbeni zahtjev I. tuženice da se tužitelju naloži navedeni stambeni prostor isprazniti od osoba i stvari i predati ga u posjed tuženici.

 

U tužbi koju podnosi tužitelj vrijednost predmeta spora označena je sa iznosom od 10.000,00 kn, dok je u protutužbi koju podnosi I. tuženice vrijednost predmeta spora označena sa iznosom od 105.000,00 kn (čl. 40. st. 2. ZPP).

 

Na temelju odredbe čl. 35. ZPP propisano je da u slučajevima kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastav suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom Zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtijeva, a da se kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev.

 

Odredbom čl. 40. st. 2. ZPP propisano je da u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

 

Slijedom navedenog, obzirom da je u tužbi tužitelja označena vrijednost predmeta spora od 10.000,00 kn, u ovom sporu revizija I. tuženice iz članka 382. stavak 1. ZPP protiv dijela pobijane presude u kojem je odlučeno o zahtjevu tužitelja nije dopuštena prema vrijednosnom kriteriju jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi svotu od 100.000,00 kn.

 

Obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, niti je izrekom, a ni sadržajno pobijana presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP, revizija I. tuženice u navedenom dijelu nije dopuštena niti na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP.

 

              Slijedom iznesenog na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP revizija I. tuženice u dijelu koji se odnosi na dio pobijane presude u kojem je odlučeno o zahtjevu tužitelja nije dopuštena, pa je u tom dijelu riješeno kao u izreci rješenja.

 

Dakle, u ovom revizijskom dijelu postupka obzirom na navedeno i reviziju I. tuženice pobijanu presudu valjalo je ispitati samo u odnosu na dio pobijane presude u kojem je odlučeno o njezinom protutužbenom zahtjevu, dakle u dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen njezin zahtjev za predaju u posjed stambenog prostora u prizemlju zgrade k.č.zgr. ... k.o. D.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. toč. 8. ZPP, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena ova bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka I. tuženica je u reviziji  navela da je tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući da su razlozi presude nejasni i proturječni provedenim dokazima.

 

Suprotno tvrdnji revidentice, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Prema ocjeni ovoga suda u pobijanoj drugostupanjskoj presudi na temelju odredbe čl. 375. st. 1. ZPP navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama i obrazloženje drugostupanjskog suda nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

Ostali razlozi revidentice u kojima u okviru revizijskih bitne povrede odredaba parničnog postupka izražava svoje shvaćanje i zaključke o utvrđenim činjenicama upućuju na razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim te razloge ovaj sud nije uzeo u obzir jer pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije razlog za izjavljivanje revizije (članak 385. ZPP).

 

Osim toga, ti se razlozi prvenstveno odnose na dio pobijane presude u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja, dakle dijelu protiv kojeg revizija nije dopuštena, pa ni zbog toga ti razlozi nisu posebno razmatrani.

 

Radi navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

Nižestupanjski sudovi su uz primjenu odredbe čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 – dalje: ZVDSP) odbili kao neosnovan zahtjev I. tuženice za predaju u posjed predmetne nekretnine - stambenog prostora u prizemlju zgrade k.č.zgr. ... k.o. D., zaključujući da je tužitelj vlasnik te nekretnine pa stoga ima pravo koje ga ovlašćuje na njezino posjedovanje.

 

Na temelju odredbe čl. 161. st. 1. ZVDSP propisano je da vlasnik ima pravo od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok je odredbom čl. 163. st. 1. navedenog Zakona propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

 

Stoga, obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova da je tužitelj vlasnik navedene nekretnine (u čijem je i posjedu) i navedenih zakonskih odredbi nižestupanjski sudovi su, suprotno navodima revidentice, pravilno primijenili materijalno pravo kada su kao neosnovan odbili zahtjev za predaju iste u posjed I. tuženici.

 

Pritom u odnosu na revizijske navode revidentice valja odgovoriti da je pravilno njezino shvaćanje da pitanje vlasništva predmetne nekretnine predstavlja prethodno pitanje u vezi s odlukom o njezinom zahtjevu za predaju iste u posjed.

 

Međutim, u konkretnom slučaju, obzirom da je o tom pitanju (pravu vlasništva predmetne nekretnine) odlučeno sada pravomoćnom presudom nižestupanjskog suda, koja se zbog prije navedenih razloga ne može više ispitivati povodom revizije I. tuženice, ti revizijski razlozi kojima ona u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava osporava zaključak nižestupanjskih sudova o utvrđenom pravu vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini nisu posebno ni razmatrani.

 

Slijedom navedenog, budući nisu nađeni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu.

 

Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

 

Zagreb, 8. ožujka 2016.

Copyright © Ante Borić