Broj: Rev 2505/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. V. d.o.o. R. kojega zastupaju punomoćnici Z. V. i F. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu V. & M. j.t.d. R., protiv tuženika M. d.o.o. O., kojega zastupaju punomoćnici S. P., G. G., V. D. i M. S. T., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3716/2008 od 16. veljače 2011. kojom je  potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1869/05 od 26. veljače 2008., u sjednici održanoj 8. ožujka 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Županijskog suda Rijeci poslovni broj Gž-3716/2008 od 16. veljače 2011. i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1869/05 od 26. veljače 2008. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Rijeci je presudom poslovni broj P-1869/05 od 26. veljače 2008. odbio tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„1.              Nalaže se tuženiku da tužitelju preda u posjed nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci označene kao k.č.br. 1522/4 i k.č.br. 1522/5, obje upisane u zk. ul. 4217 k.o. P., označene točkama A-B-C-P-R-F-G-A u vještačkom nalazu od 5. 11. 2007. godine te se nalaže tuženiku da uspostavi na predmetnim nekretninama prijašnje stanje i to na način da s istih ukloni žičanu ogradu razapetu između betonskih stupova i betonske stupove, betonski zid sa žičanom ogradom, željeznu ogradu, betonsku rampu za popravak vozila (kanal) kao i sve uređaje za napajanje kamiona hladnjača električnom energijom, sve u roku od 15 dana.

 

2.              Nalaže se tuženima da tužitelju naknade prouzročene parnične troškove skupa sa zakonskim zateznim kamatama od 5% godišnje koja teče od 26. veljače 2008. pa do isplate, u roku od 15 dana.“

 

Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 28.130,00 kuna.

 

Županijski sud u Rijeci je presudom poslovni broj Gž-3716/2008 od 16. veljače 2011. odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupka zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. i 11. i čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju tuženika te preinači nižestupanjske presude i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje,

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Postupajući u smislu odredbe čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

 

U postupku koji je prethodio revizijskom nije počinjena apsolutno bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP, jer su na strani tužitelja i tuženika sudjelovale osobe koje mogu biti stranke u postupku, i koje su valjano zastupane.

 

Ostvaren je međutim revizijski razlog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, jer u obrazloženju prvostupanjske presude, a koje je u cijelosti prihvatio i drugostupanjski sud i koji se pozvao na to obrazloženje, nisu izneseni neki razlozi o činjenicama odlučnim za rješenje spora, pa nije moguće ispitati je li odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

U ovom slučaju pobijana presuda je donesena u vlasničkom sporu radi predaje nekretnine opisane u presudi.

 

Prema odredbi čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne Novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 11/06, 146/08, 38/09, 153/09, 13/12, 152/14, dalje u tekstu: ZVDSP), da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

 

S druge strane, a prema odredbi čl. 163. st. 1. ZVDSP, posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

 

Stoga je u postupku trebalo ocijeniti je li tužitelj dokazao da je vlasnik predmetne nekretnine te da li se predmetna nekretnina nalazi u posjedu tuženika, te ocijeniti, u okviru tuženikovih prigovora, ima li tuženik pravo na posjed koje može suprotstaviti tužiteljevom zahtjevu za predaju. Ostale okolnosti koje se tiču tužiteljevih poslovnih aktivnosti i planova glede budućeg korištenja predmetne nekretnine, te okolnosti koje se tiču prava vlasništva i posjedovanja parcela zemljišta u vlasništvu G. R. nisu odlučne za rješenje spora.

 

U ovoj parnici tužitelj je dokazao da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci upisano pravo vlasništva tužitelja K. V. d.o.o. D. R. na nekretninama označenim kao k.č.br. 1522/4 i k.č.br. 1522/5, obje upisane u zk. ul. 4217 k.o. P., a koje su označene točkama A-B-C-P-R-F-G-A u vještačkom nalazu od 5. 11. 2007. godine.

 

Tuženik je pak dokazao pravo (su)vlasništva na susjednoj nekretnini označenoj kao k.č.br. 1522/1 upisanoj u zk. ul. 3053 k.o. P., što u naravi predstavlja skladište, a na toj adresi tuženik svakodnevno obavlja djelatnost punjenja akumulatora. U odnosu na predmetne dvije čestice zemljišta tuženik nije iznio nikakve konkretne tvrdnje o stjecanju prava vlasništva dosjelošću, niti je iznio neke druge tvrdnje o pravu na posjed konkretnih nekretnina.

 

Polazeći od navedenih utvrđenja o odlučnim činjenicama, nižestupanjski sudovi su se trebali izjasniti o tome je li tužitelj dokazao da su predmetne nekretnine u posjedu tuženika.

 

Međutim u obrazloženju prvostupanjske presude kojega  je u cijelosti prihvatio drugostupanjski sud, postoje proturječni navodi glede posjedovanja nekretninama označenim kao k.č.br. 1522/4 i k.č.br. 1522/5. Naime u obrazloženju je glede navedenih činjenica u bitnome navedeno:

 

-da je tuženik vlasnik parcele k.č.br. 3159/1 k.o. Z. koja graniči s parcelom k.č.br. 3159/4 k.o. Z., i na svojoj parceli obavlja i ima prijavljenu gospodarsku djelatnost koja uz ostalo uključuje djelatnost punjenja akumulatora,

 

-da su na tužiteljevim parcelama zatečeni razni teretni automobili, ukupno njih 13, od kojih tuženik koristi teretni automobil marke ... reg. ozn. … na kojemu stoji oznaka autoprijevoznika D. K., dok su ostala vozila u vlasništvu raznih fizičkih osoba,

 

- da je jedno od vozila, a koje je u vlasništvu autoprijevoznika D. K.,  zatečeno prilikom očevida 17. lipnja 2005. kako se napaja električnom energijom na automatu ugrađenom upravo na dijelu tužiteljevih spornih čestica,

 

- da tuženik očito ima veze s ormarićima za napajanje kamiona hladnjača, jer se bavi djelatnošću koja uključuje i te poslove, a napaja svoje vozilo na tim uređajima,

 

- da je iz dopisa Državnog inspektorata, Službe nadzora u području elektroenergetike… vidljiv nalog inspektorata tuženiku da uskladi s propisima instalacije elektroenergetskog dijela niskonaponskog razvoda i priključnih ormarića za napajanje kamiona hladnjača u skladišnom prostoru M. d.o.o.,

 

- da nije jasno na koje se ormariće i koje skladište odnosi inspekcijski nalog i u kojem su skladišnom prostoru smješteni jer se ormarići na koje je ukazao tužitelj nalaze na prostoru koji se vodi u zemljišnim knjigama kao dvorište, a napajanje se vrši upravo na predmetnim parcelama u vlasništvu tužitelja,

 

-da je tuženik sam priznao da je njegov prednik nasuo i asfaltirao parkiralište, dobavio infrastrukturu (rampe, ormariće i dr.) i ogradio dvorište željeznom ogradom, a koju ogradu je kasnije premještao.

 

Prema fotoelaboratu koji je sačinjen tijekom parničnog postupka za potrebe vještačenja proizlazi da se na parcelama čiju predaju tužitelj traži u ovom sporu nalaze rampa i uređaji za napajanje kamiona hladnjača električnom energijom, a na tim uređajima se punio upravo tuženikov kamion Postojanje infrastrukture i to rampe i priključnih ormarića za napajanje kamiona hladnjača na tim parcelama potvrdio je i vještak (list 57. spisa).

 

Imajući na umu navedena utvrđenja ovaj sud je zaključio da su razlozi o odlučnim činjenicama na kojima se temelji obrazloženje nižestupanjskih presuda dijelom kontradiktorni u odnosu na sadržaj isprava te u odnosu na nesporne okolnosti, pa nije moguće ispitati je li odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjena odredba čl. 162. ZVDSP.

 

Stoga je valjalo ukinuti nižestupanjske presude po čl. 394. st. 1. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima ovoga revizijskog postupka odlučit će sud zajedno s odlukom o glavnoj stvari.

 

Zagreb, 8. ožujka 2016.