Broj: Rev 705/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća te Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u M., Građansko-upravni odjel, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gžzk-622/09 od 26. listopada 2009., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Makarskoj broj Z-132/09 od 26. veljače 2009., u sjednici održanoj 8. ožujka 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Revizija se prihvaća pa se preinačuju rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gžzk-622/09 od 26. listopada 2009. i rješenje Općinskog suda u Makarskoj broj Z-132/09 od 26. veljače 2009. i rješava:

 

Na temelju prijedloga IpH-DO-717/08 od 20. siječnja 2009. i čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima,

 

u z.k.ul. br. 150/9 k.o. B., čest. zem. 629 dopušta se uknjižba prava vlasništva u 1/1 u korist Republike Hrvatske.

 

II. Provedba rješenja nalaže se Općinskom sudu u Makarskoj - Zemljišnoknjižni odjel.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Splitu rješenjem poslovni broj Gžzk-622/09 od 26. listopada 2009. odbio je kao neosnovanu žalbu predlagateljice Republike Hrvatske i potvrdio rješenje Općinskog suda u Makarskoj broj Z-132/09 od 26. veljače 2009. kojim je odbijen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva predlagateljice na nekretnini koja se sastoji od z.k.č.br. 629 upisanoj u z.k.ul. br. 150/9 k.o. B..

 

Protiv tog rješenja predlagateljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) koji se primjenjuje u ovom predmetu na temelju čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11), ne pozivajući se na određeni revizijski razlog. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači nižestupanjska rješenja i dopusti predloženu uknjižbu.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu ju podnijeti protiv drugostupanjske presude po čl. 382. st. 2. ZPP ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

Prema st. 3. tog članka, u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

Smatrajući da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, predlagateljica u reviziji u suštini postavlja pitanje tumačenja predmnjeve iz čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 141/06 i 146/08 - dalje: ZV), vezano na odredbu čl. 388. st. 2. ZV. Obrazlažući važnost tog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana ukazuje na različitu praksu županijskih sudova.

 

Ocjenjujući pitanje dopuštenosti revizije na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i da stoga postoje uvjeti za meritorno odlučivanje o reviziji.

 

Predlagateljica u ovom zemljišnoknjižnom predmetu predlaže uknjižbu prava vlasništva u njenu korist na nekretnini koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao "općenarodna imovina". U prijedlogu navodi da je navedena nekretnina postala vlasništvo Republike Hrvatske na temelju zakona i to odredbe čl. 362. st. 3. ZV.

 

Prvostupanjski sud odbio je prijedlog kao neosnovan izrazivši pravno shvaćanje da se predlagateljica neosnovano poziva na predmnjevu iz čl. 362. st. 3. ZV, jer da se ne radi o zemljištu za koje se ne može utvrditi u čijem je vlasništvu. Pri tome smatra da u odnosu na predmetnu česticu valja primijeniti odredbu čl. 388. st. 2. ZV u vezi odredbe čl. 9. Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“, broj 48/88, 16/90 i 53/90 – dalje: ZGZ), kojom je bilo određeno da građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu upravlja općina na čijem se području zemljište nalazi, slijedom čega zaključuje o postojanju prava korištenja općine na neizgrađenom građevinskom zemljištu, koje se stupanjem na snagu ZV, u smislu čl. 360. ZV, pretvorilo u pravo vlasništva.

 

Drugostupanjski sud u cijelosti je prihvatio izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

 

Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da se Republika Hrvatska ne može pozivati na predmnjevu iz čl. 362. st. 3. ZV o stjecanju vlasništva neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu kojim su upravljale općine na temelju ZGZ, ovaj sud ocjenjuje pogrešnim.

 

Odredbom čl. 362. ZV propisano je:

 

"Smatra se da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st. 1.).

 

Smatra se da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno nositelj prvenstvenog prava korištenja takva zemljišta, vlasnik toga zemljišta, a tko tvrdi suprotno treba to dokazati (st. 2.).

 

Smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenoga vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz st. 1. i 2. ovoga članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st. 3.).

 

Što je u st. 1. do 3. ovoga članka određeno glede stvari, vrijedi na odgovarajući način i za prava koja su bila u društvenom vlasništvu (st. 4.)."

 

Dakle, za predmnjeve iz st. 1. i 2. čl. 362. ZV odlučno je da je određena osoba upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja određenom nekretninom, odnosno kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu. Stoga, suprotno izraženom shvaćanju nižestupanjskih sudova te oborive predmnjeve ne djeluju i u slučaju da se o postojanju nekog od tih prava može zaključiti tek na temelju neke druge predmnjeve o stečenom pravu koje bi proizlazilo iz zakonskih propisa koji su prestali važiti stupanjem na snagu ZV, između ostalog ZGZ. Međutim, dopušteno je dokazivati suprotno.

 

Kako proizlazi iz stanja spisa, nekretnina koja je predmetom uknjižbe upisana je kao "općenarodna imovina" bez upisanog nositelja prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a nije upisano ni pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta nekog nositelja. Stoga u odnosu na tu nekretninu ne djeluju predmnjeve iz čl. 362. st. 1. i 2. ZV. Budući da nije utvrđeno ni da su u nečijem vlasništvu, u odnosu na nekretninu koja je predmetom predložene uknjižbe djeluje oboriva predmnjeva iz stavka 3. istog članka prema kojoj se smatra da je nekretnina vlasništvo Republike Hrvatske.

 

Pri tome valja reći da nije prihvatljiv ni polazni zaključak nižestupanjskih sudova o tome da je pravo upravljanja koje su imale općine u skladu s odredbom čl. 9. ZGZ, koji je prestao važiti stupanjem na snagu ZV, predstavljalo jedno od prava koje čine društveno vlasništvo (pravo raspolaganja, korištenja i upravljanja), odnosno da to predstavlja pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta, jer je to pravo imalo značenje prava gospodarenja građevinskim zemljištem, a do rješavanja pitanja titulara prava korištenja (čl. 25. ZGZ).

 

Budući da u zemljišnim knjigama nije upisan nositelj jednog od prava koje čine društveno vlasništvo (čl. 362. st. 1. ZV), a pravo upravljanja iz čl. 9. ZGZ ne može se poistovjetiti s pravom korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta iz čl. 362. st. 2. ZV, nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo, kada su, otklonivši primjenu predmnjeve iz čl. 362. st. 3. ZV, prijedlog za upis spornog prava vlasništva ocijenili neosnovanim.

 

Slijedom iznesenog, budući da su ostvarene pretpostavke za dopuštenost predloženog upisa iz čl. 108. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 137/99, 114/01, 100/04 i 107/07 - dalje: ZZK), valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 91. st. 1. ZZK odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 8. ožujka 2016.