Broj: Gž-5101/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to Tanje Novak-Premec, kao predsjednice vijeća, te Jadranke Majcen Horvat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Vinceković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice G. P., OIB: …, iz Č., drugotužiteljice B. M., OIB:…, iz Č., trećetužiteljice B. B. OIB: …, iz Č., četvrtotužitelja G. A., OIB: …, iz Z., petotužiteljice A. K., OIB:…, iz Č., šestotužiteljice N. P., OIB:…, iz Z. i sedmotužitelja R. P., OIB:… iz Z., koje zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik iz Č., protiv prvotuženice Š. K., drugotuženice A. K., obje iz Č., koje zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i Š. d.o.o. u V., trećetuženika R. K., iz Č. i četvrtotuženice G. B. iz P., koje zastupaju punomoćnici G. R. i dr., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. R. i M. S. u Č., radi brisanja uknjižbe, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj: 16 P-1281/10-56 od 22. srpnja 2014.g., u sjednici vijeća održanoj dana 21. ožujka 2016.g.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu broj: 16 P-1281/10-56 od 22. srpnja 2014.g.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži brisanje prava vlasništva prvo i drugotuženice, kao suvlasnice svake u ½ dijela nekretnine upisane pod br. VI. Popisnog lista z.k.ul.br. 2 E k.o. Č., a koja se sastoji iz poslovnog prostora broj 34 u prizemlju, površine 87,35 m², zgradi sagrađenoj na čk.br. 219/1, kao i brisanje udjela svake od njih u 105/2000 dijela u z.k. tijelu pod I. zemljište pod zgradom sa 83 čhv i u z.k. tijelu pod II. stambeno-poslovna zgrada sagrađena na čest.br. 219/1 bez posebnih dijelova zgrade, svake u 105/2000 dijela, sve upisano u z.k.ul.br. 2E k.o. Č., kao i da se naloži brisanje prava vlasništva trećetuženika i četvrtotuženice kao suvlasnika svakog u ½ dijela nekretnine upisane u Popisnom listu z.k.ul.br. 2 E k.o. Č. kao z.k. tijelo V poslovni prostor broj 33 u prizemlju površine 42,90 m², koji se nalazi u stambeno-poslovnoj zgradi sagrađenoj na čk.br. 219/1 k.o. Č., upisanoj pod II. u Popisnom listu istog z.k.ul., kao i brisanje prava korištenja na zemljištu pod C 2.1. u z.k. ul.br. 2 E k.o. Č. U toč. II. izreke naloženo je tužiteljima da prvo i drugotuženici nadoknade parnični trošak u iznosu od 6.837,13 kn zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana. U toč. III. izreke naloženo je tužiteljima da trećetuženiku i četvrtotuženici nadoknade parnični trošak u iznosu od 10.760,00 kn, u roku od 15 dana.

 

              Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobijaju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da istu ukine te da naloži tuženicima da im nadoknade troškove postupka.

             

              Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.

 

              Žalba tužitelja nije osnovana.

                                         

              Predmet ovog spora jest zahtjev tužitelja za brisanje prava vlasništva tuženika na poslovnim prostorima broj 33 i 34, koji se nalaze na nekretnini u Č., pobliže označenoj u izreci pobijane presude.

 

              Prvostupanjski sud svoju presudu, kojom je tužbeni zahtjev u cijelosti odbio, temelji na sljedećim nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama:

 

-          da je uknjižba prava vlasništva prvo i drugotuženice izvršena 22. ožujka 2006.g., na temelju rješenja Općinskog suda u Čakovcu broj: Z-4670/05 od 02. prosinca 2005.g. i rješenja Županijskog suda u Čakovcu broj: Gž-1152/04 od 16. prosinca 2004.g.,

 

-          da je uknjižba prava vlasništva trećetuženika i četvrtotuženice izvršena 19. svibnja 2005.g., na temelju presude Općinskog suda u Čakovcu broj: P-1726/04 od 28. lipnja 2005.g., tabularne isprave Grada Č. br.kl.940-01/99-01/141 od 31. kolovoza 2005.g. te Odluke Vlade Republike Hrvatske o preuzimanju nekretnina, pokretnina, financijskih sredstava te prava i obveza bivše Općine Č. od 24. svibnja 1996.g.,

 

-          da su presudom Općinskog suda u Čakovcu broj: P-1726/04 od 28. lipnja 2005.g., trećetuženik i četvrtotuženica utvrđeni suvlasnicima, svaki u ½ dijela, poslovnog prostora broj 33, a ujedno je tuženiku Gradu Č. naloženo izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva, time da su u navedenom parničnom postupku tužitelji sudjelovali kao umješači,

 

-          da su tužitelji nasljednici M. i S. P. koji su bili upisani kao nositelji prava vlasništva nekretnina, tada upisanih u z.k.ul. broj: 3192 k.o. Č., kao čkbr. 219/1 kuća broj: 7 u ulici M. T. sagrađena na čkbr. 219/1 i dvor, što proizlazi i iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige,

 

-          da je navedena nekretnina, u sklopu koje se zgrade nalaze i sada sporne nekretnine tj. poslovni prostori broj 33 i 34, rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Č. broj: 08.438-1959 od 04. prosinca 1959.g. nacionalizirana bivšim vlasnicima P., nakon čega je ista prvobitna bila upisana kao Općenarodna imovina, a kasnije kao društveno vlasništvo pod upravom Narodnog odbora Općine Č.,

 

-          da je u postupku za povrat odnosno naknadu oduzete imovine djelomičnim rješenjem od 07. srpnja 2013.g. tužiteljima utvrđeno pravo na naknadu u dionicama T. d.d. za poslovni prostor broj 34, dok je u odnosu na poslovni prostor broj 33 određeno da će se o zahtjevu za njegovo vraćanje odnosno naknadu odlučiti naknadno, a navedeno rješenje je potvrđeno rješenjem Ministarstva pravosuđa,

 

-          da je prije naprijed navedenih uknjižbi prava vlasništva u korist tuženika na predmetnim nekretninama  bilo upisano društveno vlasništvo,

 

te na temelju navedenih utvrđenja zaključuje da spornim uknjižbama prava vlasništva u korist tuženika nisu povrijeđena knjižna prava tužitelja, tako da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj:  91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06) te čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04 – nastavno: ZZK), za prihvaćanje tužbenog zahtjeva postavljenog brisovnom tužbom.

 

Tužitelji u žalbi navode da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a oni posebno ne mogu nedvojbeno ispitati koje je dokaze i u koju svrhu sud izvodio, time da nedostaje analiza pojedinih dokaza, pri čemu posebno naglašavaju da sud nije analizirao iskaze tužiteljica B. M. i A. K. koje su potvrdile da su tuženici bili upoznati sa činjenicom da su poslovni prostori broj 33 i 34 u njihovom vlasništvu te da oni traže povrat u naravi. Nadalje tužitelji ističu da upravni postupak koji oni vode „po osnovu Zakona o naknadu za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine pred Uredom državne uprave u M. županiji nije mjerodavan za ovaj postupak u odnosu na oblik naknade već samo u činjenici vođenja tog postupka jer se radi o brisovnoj tužbi a u kojem djelu se ne radi o strogo formalnom postupku već zavisi od niza okolnosti koje se utvrđuju u upravnom postupku a koje se mogu i mijenjati obzirom na promjenu okolnosti odnosno rezultatu i ovog sudskog postupka“. Osim toga, ukazuju da predmet brisovne tužbe nije samo način upisa vlasništva koji vrijeđa tužitelje, već i način i postupak koji je istima prethodio, mada se radilo i o naknadnom priznanju takvog upisa, a za koje su tuženici pravilno naveli da se radilo samo o formalnim upisima. Tužitelji smatraju da ponavljanje navoda o postupcima koji su prethodili zemljišnoknjižnim upisima ne pridonosi razjašnjenju ovog predmeta jer se ne navode okolnosti koje te upise opravdavaju. Konačno, stav je tužitelja da činjenica da je na predmetnoj nekretnini bilo upisano društveno vlasništvo ne može biti temelj za odbijanje predmetnog tužbenog zahtjeva iz razloga što je društveno vlasništvo nepostojeća kategorija koja nema pravnu sposobnost, a tužitelje vrijeđa svaki daljnji upis prava vlasništva, i to upisi od društvenog vlasništva do prava vlasništva bilo kojeg kasnijeg stjecatelja.

 

              Prije svega valja reći da ovaj sud ne nalazi da bi pobijana presuda sadržavala nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, već je, naprotiv, prvostupanjski sud dao jasne i neproturječne razloge za svoju odluku. Kod toga tužitelji posebno apostrofiraju da sud nije analizirao iskaze tužiteljica M. i K., no isto nije ni od kakvog utjecaja na pravilnost presuđenja jer navedeni iskazi, s obzirom na razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva, nisu od odlučnog značaja za predmet ovog spora.

             

              Naime, tužitelji su u konkretnom slučaju podnijeli brisovnu tužbu usmjerenu na brisanje prava vlasništva tuženika na poslovnim prostorima, na nekretnini u Č., broj 33 i 34.

 

              Odredbom čl.129. st.1. ZZK propisano je da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.             

 

              Nije sporno da je prije nego što su tuženici uknjižili svoje pravo vlasništva, na predmetnim poslovnim prostorima bilo upisano društveno vlasništvo. Kako, stoga, tužitelji nisu bili upisani kao vlasnici neposredno prije osporavanih upisa tuženika, to se isti ne mogu, u smislu čl. 129. st. 1. ZZK, smatrati nositeljima knjižnog prava koje bi bilo povrijeđeno uknjižbom u korist tuženika. Zbog navedene činjenice valja zaključiti da pravno sredstvo koje tužiteljima stoji na raspolaganju za zaštitu svojih prava ne može biti brisovna tužba, pa i bez obzira na to što društveno vlasništvo više ne postoji (u tom smislu i presuda ovog suda broj: 15 Gž-1304/10-2 od 17. siječnja 2011.g.).

 

              Nepostojanje temeljne materijalno-pravne pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva postavljenog brisovnom tužbom jest, stoga, razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva, a zbog istog su ostali žalbeni navodi bez ikakvog značaja za ocjenu zakonitosti pobijane presude.

 

              Budući da ovaj sud, nakon što je presudu ispitao i po službenoj dužnosti, nije našao ostvarenom niti koju od daljnjih bitnih povreda na koje pri tome pazi, valjalo je u konačnici, primjenom čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,  89/14) odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu.

 

U Varaždinu 21. ožujka 2016. godine