Broj: Rev 2635/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. c. R.-Z. d.d. Z., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. K., E. B., M. N., I. R. i B. P., odvjetnicima u R., protiv tuženice M. T., odsutne i nepoznata boravišta, a zastupane po skrbniku V. M., odvjetniku u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3385/2011-2 od 14. rujna 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-4730/06-40 od 11. studenog 2010., u sjednici održanoj 27. travnja 2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija tužitelja A. c. R.-Z. d.d. kao neosnovana, u odnosu na pitanje postavljeno u reviziji pod Ad 2.

 

r i j e š i o   j e

 

              Revizija tužitelja A. c. R.-Z. d.d. odbacuje se kao nedopuštena, u odnosu na pitanja iz revizije navedena pod Ad 1., Ad 3. i Ad 4.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja u toč. 1. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se pod toč. I. izreke utvrdi da je nekretnina kč.br. ... livada površine 232 m2, upisana u zk.ul. ... k.o. P. u naravi autocesta, opće dobro.

 

              Ujedno je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na toč. II. izreke, prema kojem je tužitelj tražio da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci da po pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama, nekretninu iz toč. I. izreke uknjiži kao opće dobro, uz istovremeni upis prava koncesije tužitelja u trajanju do 28. veljače 2031. kao tereta na nekretnini iz toč. I.

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

 

              Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje ZPP).

 

              Pri tome ističe u reviziji da odluka u ovom sporu ovisi o rješavanju više materijalnopravnih i procesnopravnih pitanja koja su važna za jedinstvo u primjeni zakona.

 

              Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači tako što bi se prihvatila žalba tužitelja i preinačila prvostupanjska presuda te prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno predlaže da se presuda ukine i predmet vrati bilo drugostupanjskom sudu ili pak prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija je djelomično osnovana.

 

              U podnesenoj reviziji sukladno odredbi iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, tužitelj navodi sljedeća pravna pitanja:

 

              „1. Da li se u slučaju promjene materijalnog prava do koje je došlo u tijeku trajanja parničnog postupka, na konkretan pravni predmet primjenjuju odredbe zakona koji je vrijedio u vrijeme podnošenja tužbe, ili odredbe zakona koji je vrijedio u vrijeme zaključenja glavne rasprave, odnosno presuđenja;

 

              2. Da li se izmjene i dopune određenog materijalnog zakona (u konkretnom slučaju riječ je o Zakonu o javnim cestama) u kojima u prijelaznim i završnim odredbama nije uopće propisano na koji način će se postupati sa postupcima u tijeku, primjenjuju i na postupke u tijeku, odnosno da li se u tom slučaju izmjene i dopune zakona mogu retroaktivno primjenjivati na postupke koji su pokrenuti prije stupanja na snagu izmjena i dopuna zakona;

 

              3. Da li dva istovrsna postupka (ista činjenična i pravna osnova) pokrenuta u vrijeme važenja istog zakona, mogu zbog različite duljine trajanja postupka biti riješena na različiti način i to isključivo kao posljedica izmjene materijalnog zakonodavstva;

 

              4. Da li je takvim tumačenjem drugostupanjskog suda tužitelj stavljen u neravnopravni položaj u odnosu na druge subjekte o čijim pravima je odlučeno prije stupanja na snagu izmjena zakona?“

 

              Pri postavljanju tih pitanja i razloga opravdanosti podnošenja revizije tužitelj navodi da glede iste pravne stvari postoje različite presude raznih županijskih sudova, pa uz reviziju prilaže presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1679/09 i presudu Županijskog suda u Virovitici broj Gž-1074/09, te presudu Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2759/08. Slijedom navedenih pravnih pitanja u reviziji tužitelja, ovaj je revizijski sud ocijenio da pitanje navedeno pod 2. predstavlja ono pitanje od važnosti za jedinstvo u primjeni zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Stoga je u odnosu na to pitanje revizijski sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a) st. 2. ZPP-a.

 

              Suština postavljenog pitanja pod 2. odnosi se na pitanje, primjenjuju li se na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj 153/09 – dalje ZID ZJC) taj zakon glede vlasničkog statusa javne ceste.

 

              U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja

 

              - da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik utuženih nekretnina upisana tuženica,

 

              - da je navedena nekretnina u potpunosti eksproprirana u korist Republičke samoupravne interesne zajednice za ceste H. – Z. (kasnije H. c. d.o.o. Z.) rješenjem Uprave za imovinsko-pravne poslove Općine R., klasa: ...4, ur. broj: ... od 6. veljače 1991.

 

              U konkretnom predmetu tužba je podnesena 19. prosinca 2006.

 

              U vrijeme podnošenja tužbe i donošenja presude suda prvog stupnja (11. studenog 2010. godine) na snazi je bio Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09 i 124/09), koji je bio na snazi sve do 28. prosinca 2009. U tom je zakonu, prema njegovom čl. 2. javna cesta bila definirana kao opće dobro te je istovremeno bilo određeno da se na takvim nekretninama ne može stjecati pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.

 

              U ovom postupku glavna rasprava je zaključena 11. studenog 2010. godine.

 

              Prema tome, u vrijeme zaključenja glavne rasprave na snazi je već bio ZID ZJC (stupio na snagu u prosincu 2009.). U čl. 1. tog zakona izmijenjena je odredba iz čl. 2. ranijeg ZJC-a, te su prema ZID ZJC javne ceste definirane kao javno dobro u općoj uporabi, koje je u vlasništvu Republike Hrvatske. Ujedno je određeno da se javne ceste ne mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima mogu stjecati stvarna prava, osim u slučajevima propisanim tim zakonom.

 

              Iz izmijenjenog članka 3. ZJC-a, koji je izmijenjen člankom 2. ZID ZJC, određeno je da se javna cesta upisuje u zemljišne knjige na temelju pravomoćne uporabne dozvole, kao javno dobro u općoj upotrebi, i to kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske, s pravom upravljanja H. A. c. d.o.o.

 

              Prema svemu navedenom proizlazi da se je izmijenio vlasničkopravni status javnih cesta, pa i auto cesta, i to na način da su iz nekretnina izvan prometa, u smislu odredbe iz čl. 3. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68,98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 152/09 – dalje ZVDSP), odredbama ZID ZJC sada određene kao stvari na kojima je moguće steći pravo vlasništva, te je ujedno određen i titular vlasništva, a to je Republika Hrvatska.

 

              Prema tome, u trenutku stupanja na snagu ZID ZJC u prosincu 2009. Republika Hrvatska je po sili zakona („ex lege“) postala vlasnik javne ceste kao javnog dobra u općoj uporabi.

 

              Slijedom toga imaju se i na odnose nastale prije stupanja na snagu ZID ZJC primijeniti odredba tog zakona, koji je bio na snazi u vrijeme donošenja presude suda prvog stupnja, i to neovisno o tome što u prelaznim i završnim odredbama ZID ZJC nema o tome posebne odredbe, a u smislu njegove retroaktivne primjene. Za napomenuti je da zakonodavcu nije zabranjeno u građanskim stvarima donositi nove odredbe radi uređivanja određenih stanja (prava) zbog razloga općeg interesa, a koje već same po sebi imaju retroaktivan značaj. Takve odredbe, stoga, kada su donesene, moraju imati utjecaja na postupke u tijeku i biti odmah primjenjive, jer bi inače izgubile svoj smisao i cilj. Očiti je cilj zakonodavca bio prilikom donošenja ZID ZJC jasno regulirati nastale pravne odnose, u odnosu na titulara prava vlasništva glede nekretnina sa statusom općeg dobra.

 

              Kako je pobijana presuda u skladu sa gore navedenim pravnim stajalištem, valjalo je stoga u odnosu na pitanje Ad 2. revizije, odbiti reviziju kao neosnovanu i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

 

              O odgovoru na pitanja pod 1., 3. i 4. revizije ne ovisi odluka u ovom sporu, jer će na prijedlog stranke po pravilima zemljišnoknjižnog prava, po zakonu, uslijediti promjena upisa vlasništva temeljem izmjene vlasničkog statusa ceste nakon donošenja ZID ZJC, zbog čega je u odnosu na ta pitanja valjalo odbaciti reviziju kao nedopuštenu i tako odlučiti kao u izreci ovog rješenja, pozivom na odredbu iz čl. 392.b) st. 5. ZPP.

 

Zagreb, 27. travnja 2016.