Broj: Rev 9/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. za … iz R., zastupanog po punomoćniku E. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženice L. K. iz Z., zastupane po punomoćnici V. C., odvjetnici iz Z., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-2392/09-2 od 7. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Labinu posl. br. P-327/06-35 od 25. travnja 2008., u sjednici održanoj 3. svibnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "1. Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina upisanih u z.k.ul. 44 k.č.br. 655 u naravi kuća i dvorište površine 566 m2 upisanih u k.o. R. na način da:

 

              A/ Tužitelju A. d.o.o. na ime 4/6 dijela pripadaju posebni dijelovi i to: u prizemlju: 1. vanjska terasa pov. 6,16 m2, 2. 1/2 vanjskog stepeništa pov. 0,88 m2, 3. soba pov. 12,12 m2, 4. kuhinja 19,40 m2, 5. dio predprostora i stubišta 10,00 m2, na katu: 5. stubište-pretprostor pov. 5,18 m2, 6. soba pov. 18,04 m2, 7. soba pov. 8,16 m2, 8. soba pov. 8,69 m2, 9. soba pov. 15,09 m2, 10. soba pov. 14,69 m2, 11. balkon pov. 0,74 m2, sveukupno: površine od 129,42 m2, označeno žutom bojom u priloženim tlocrtima koji su dio nalaza građevinskog vještaka Lj. B. ing. građ. a koji je sastavni dio ove presude.

 

              Pripadajući dio zemljišta tužitelja označen je žutom bojom u priloženim tlocrtima koji su dio nalaza građevinskog vještaka Lj. B., ing. građ. a koji je sastavni dio ove presude ukupne površine 368,00 m2.

 

              B/ Tuženici L. K. na ime 2/6 dijela pripadaju posebni dijelovi i to:

 

              U suterenu: 1. spremište ispod terase pov. 8,50 m2, u prizemlju: 1. vanjska terasa pov. 6,16 m2, 2. 1/2 vanjskog stepeništa pov. 0,88 m2, 3. stambeni prostor pov. 32,52 m2, 4. dio pretprostora i stubišta pov. 10,00 m2, 5. prostor na poziciji porušenog međukata sa nosivim zidovima i međukatnom konstrukcijom koja se izvodi po trošku tužitelja pov. 14,00 m2, sveukupne površine 72,06 m2, označeno naranđastom bojom u priloženim tlocrtima koji su dio nalaza građevinskog vještaka Lj. B., ing. građ. a koji je sastavni dio ove presude.

 

              Pripadajući dio zemljišta tuženice označen je naranđastom bojom u priloženim tlocrtima koji su dio nalaza građevinskog vještaka Lj. B., ing. građ. a koji je sastavni dio ove presude ukupne površine188,00 m2.

 

              2. Tuženica je dužna tužitelju naknaditi iznos prouzročenih parničnih troškova u roku od 15 dana.",

 

              dok je tužitelju naloženo platiti tuženici na ime parničnog troška 78.568,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

 

Suprotno tvrdnji revidenta, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a) i razloge koji je pravno relevantno opravdavaju i iz kojih se može ispitati, one koji nisu ni nejasni niti proturječni, pa ta presuda, kojom je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, nema nedostataka na koje se tužitelj poziva (iz odredaba čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP-a).

 

Valja pritom imati na umu da je osporena presuda donesena povodom pravnog lijeka podnesenog protiv prvostupanjske presude - s kojom čini (obzirom da može postojati jedino slijedom odluke suda prvog stupnja) određeno pravno jedinstvo, te da je temeljena na činjeničnom utvrđenju prvostupanjskog suda - jasno izraženom u prvostupanjskoj presudi, tako da drugostupanjski sud nije povrijedio niti jednu postupovnu odredbu time što nije ponovio sve razloge na kojima je temeljena prvostupanjska presuda.

 

Navodi kojima revident dovodi u pitanje utvrđenje nižestupanjskih sudova o već provedenom postupku razvrgnuća prijeporne suvlasničke zajednice - i to realiziranog razvrgnuća, u biti su samo prigovori činjenične naravi - kojima revident iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, različitu od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te kojima sugerira prihvatiti činjenično utvrđenje koje on nalazi istinitim, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a), u ovome stupnju postupka ne mogu se uzeti u razmatranje.

 

Navedeno valja sagledati i u svjetlu (pravilnog) shvaćanja da sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze - i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što revident ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da je već i iz provedenih dokaza istinitim valjalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje istinitog (o osnovanosti njegovog  zahtjeva), drugostupanjski sud nije povrijedio niti jedno pravo revidenta.

 

Revident pogrešno smatra i da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti njegove prijedloge za provođenje i drugih dokaza, a da je i time što je takve odbio počinio bitnu postupovnu povredu.

 

Zaključak o tome je li počinjena bitna postupovna povreda u situaciji kad sud ne prihvati svaki prijedlog stranke za provedbu predloženih dokaza zavisi od ocijene je li takvim postupanjem sud nezakonito (u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a) uskratio stranci mogućnost raspravljanja.

 

U odnosu na to za odgovoriti je da je u konkretnom slučaju revidentu raspravljanje o predmetu spora omogućeno već i time što je pozivan na ročišta na kojima se mogao izjasniti o provedenim dokazima i navodima tuženice, odnosno time što mu je dana prilika da predlaže dokaze i da prigovara provedenim dokazima i njihovoj ocjeni, a na okolnosti što nije prihvaćeno sve ono što je predložio i zahtijevao (i što je time nezadovoljan) - jer su sudovi našli da je predmet spora dovoljno raspravljen već i s provedenim dokazima i da se već i njihovom ocjenom mogu utvrditi sve činjenice relevantne za odluku o tome predmetu, ne može s osnovom temeljiti stav o povredi počinjenoj po sudu.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Predmet spora u revizijskom stupnju zahtjev je tužitelja da se razvrgne suvlasnička zajednica nekretnine k.č.br. 655, u naravi kuće i dvorišta površine 566 m2, upisane u z.k.ul. 44. k.o. R.

 

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da su u izvanparničnom postupku vođenom kod prvostupanjskog suda pod posl. br. RI-8/81 (neosporni) prednici stranaka, i to M. S. (pravni prednik tuženice) i E. B. (pravni prednik tužitelja), još 1977. započeli diobu njihove suvlasničke zajednice na prijepornoj nekretnini, da je tijekom tog izvanparničnog postupka predlagatelj M. S. otuđio svoj suvlasnički dio V. K. - koji je nastavio predmetni postupak razvrgnuća, pa je 30. prosinca 1982. doneseno rješenje o razvrgnuću te suvlasničke zajednice - tako da je svakoj stranci diobe (ujedno tada u zemljišnim knjigama upisanom suvlasniku) pripao (dodijeljen) realni dio nekretnine,

 

- da svaka stranka koristi (posjeduje) realni (određeni) dio tako podijeljene nekretnine.

 

              Obzirom da navedeno (u izvanparničnom postupku doneseno) rješenje o razvrgnuću prijeporne suvlasničke zajednice, koje je postalo i pravomoćno, nije provedeno kroz zemljišne knjige i prijeporna nekretnina (stoga) u zemljišnim knjigama i sada dolazi upisana u suvlasništvu - ali stranaka ovoga postupka (tužitelja u 4/6 dijela, a tuženice u 2/6 dijela) kao slijednika ranijih suvlasnika (koji su sudjelovali u navedenom postupku diobe), sporno je pripada li tužitelju s uspjehom zahtijevati diobu te sada u zemljišnim knjigama evidentirane suvlasničke zajednice.

 

Drugostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) odbio uz osnovno i odlučno pravno shvaćanje:

 

- da pravomoćno rješenje suda o diobi suvlasničke zajednice na nekretnini onemogućuje ponovno razvrgnuće istog suvlasništva, a sve obzirom da je razvrgnuće suvlasničke zajednice jedan od načina stjecanja vlasništva (odlukom državnog tijela), i to takav - u kojem se (samo)vlasništvo stječe pravomoćnošću sudske odluke, a ne uknjižbom u zemljišne knjige: u smislu odredaba čl. 126. st. 2. i čl. 127. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01), odnosno, ovdje relevantno - budući da je prijeporna suvlasnička zajednica razvrgnuta 1982., u smislu odredbe čl. 20. st. 2. ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (objavljenog u "Službenom listu SFRJ", broj 6/80, a koji je na snagu stupio 1. rujna 1980., preuzetog Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, "Narodne novine", broj 53/91, kao zakona Republike Hrvatske), prema kojoj: "Pravo vlasništva stječe se i odlukom državnog organa, na način i pod uvjetima predviđenim zakonom.",

 

- da to ujedno daje neosnovanost zahtjevu tužitelja da se razvrgne ovdje prijeporna (sada već nepostojeća) suvlasnička zajednica.

 

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pravilno.

 

Naime, u nastaloj (utvrđenoj) situaciji, kada je već izvršeno razvrgnuće suvlasništva na predmetnoj nekretnini (revident uostalom tu utvrđenu činjenicu u reviziji niti ne spori: samo tvrdi da je "sadašnje stanje drugačije podijeljeno"):

 

- nisu niti postojali razlozi da se pozivom na odredbu čl. 19. st. 1. ZPP-a obustavi pokrenuti parnični postupak "do okončanja izvanparničnog postupka": budući da se nema šta dijeliti (jer je suvlasnička zajednica razvrgnućem prestala), taj se izvanparnični postupak nije niti mogao voditi - i (zato) sud nije imao niti ovlasti stranku uputiti na takav postupak,

 

- a to ujedno zahtjev stranke (ovdje tužitelja) na razvrgnuće zajednice (koja ne postoji) čini neosnovanim - i valjalo ga je takvim odbiti.

 

Stoga, a budući da je osporena presuda temeljena na takvome shvaćanju - i odbijanjem zahtjeva tužitelja pravilno je primijenjeno materijalno pravo, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena - i valjalo ju je odbiti presudom kao u izreci (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a).

 

Zagreb, 3. svibnja 2016.