Broj: P-5/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

                            Općinski sud u Požegi po sucu ovoga suda Meliti Novak ako sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja J. Č. iz B. D. kbr.8, OIB:… zastupanog po punomoćnici V. G., odvj. iz P., protiv tuženika A. K. iz B. D. kbr. 8b, OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. G. B., odvj. iz P., radi utvrđenja položaja međe, dana 2.svibnja 2016.g. nakon održane i dovršene glavne javne rasprave u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika, a dana 24.svibnja 2016.godine

 

p r e s u d i o   j e

 

              I               Tužitelj J. Č. iz B. D.,OIB:… u cijelosti se odbija s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

„1. Utvrđuje se da međa između k.č.br. 2533/1-oranica u Kućištu od 232 čhv, upisane u z.k.ul.br. 1069 k.o. B. D., vlasništvo tužitelja J. Č. iz B.. D. i k.č.br.2533/2- kuća i dvorište od 202 čhv, upisane u z.k.ul.br. 135 k.o. B. D. u vlasništvu tuženika A. K. iz B.. D., ide točkama A-B, a koje točke su prikazane u skici izmjere u geodetskom elaboratu vještaka G. d.o.o. P. od 2.travnja 2014.g. te je tužitelj vlasnik u dijelu površine čestice koji je označen točkama A-I-II-III-IV-V-VI-VII, navedene skice mjerenja.

             2. Tuženik je dužan tužitelju predati u posjed dio čestice označen točkama iz točke I ove presude roku od 15 dana.

             3. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, počevši od dana presuđenja pa do isplate, u roku d 15 dana.“

 

            II               Nalaže se tužitelju J. Č. iz B. D. kbr.8, OIB:…, da tuženiku A. K. iz B. D. b, OIB: … na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 2.000,00 kuna u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj J. Č. iz B. D. podnio je tužbu protiv tuženika A. K. iz B. D. radi utvrđenja položaja međe,

U tužbi je naveo da je vlasnik k.č.br. 2533/1 upisanoj u z.k.ul.br. 1069 k.o. B. D., dok je tuženi A. K. vlasnik susjedne k.č.br. 2533/2 upisane u z.k.ul.br. 135 k.o. B. D.. Rješenjem O. suda u P. broj R.-84/2012-17 od 9.srpnja 2014.g. uređena je međa između njih prema posljednjem mirnom posjedu i pravičnoj ocjeni suda i označena točkama A-I-II-III-IV-V-VI-VII prema skici izmjere u geodetskom elaboratu vještaka G.. P. od 2.travnja 2014.g. Tužitelj navodi da posjed tuženika prema kojem je uređena međa nije imao kvalitetu posjeda jer je tužitelj tuženiku dopustio samo postavljanje betonske zaštite kako bi od svoje kuće otklonio nadiranje oborinskih voda pa je zbog toga pred navedene zaštite od betona izgrađen i kanal za odvodnju oborinskih voda. Tuženik je betoniranje izveo u periodu od 2006. do 2008.g. i to uz suglasnost tužitelja. Zbog toga tužitelj smatra da se ne radi o posjedu nego o služnosti. Prije toga se tužitelj nalazio u posjedu spornog dijela čestice (prostor između posjedovne i mapne međe). Tuženik ovaj prostor nije posjedovao tj. nije se koristio  njime jer ulaz u dvorište ima s druge strane objekta.

Tužitelj navodi da je k.č.br. 2533/1 stekao presudom O. suda u P. broj P-118/91-17 od 17.svibnja 1991.g. kojom presudom mu je priznato pravo vlasništva. Nekretnina se vodila kao društveno vlasništvo i od tada je tužitelj u posjedu navedene nekretnine sve do mapne međe koja ide ivicom zida kuće tuženika. Kada bi tuženik i bio u posjedu spornog dijela čestice i prije nego li je tužitelj kupio navedenu česticu navedeni posjed ne može biti miran. Osim toga,  dokaz da je tužitelj preuzeo posjed navedene čestice je i to što je navedenu česticu, u vrijeme kupnje obraslu visokim raslinjem, u potpunosti očistio i doveo do kulture oranice. Oranica ne postoji u spornom dijelu jer se radi o kanalu za odvodnju oborinskih voda, ali je i taj dio u potpunosti očišćen od visokog raslinja. Zbog svega navedenoga tužitelj je predložio da sud donese presudu kojom se utvrđuje da međa između k.č.br. 2533/1 upisane u z.k.ul.br. 1069 k.o. B. D., vlasništvo tužitelja i k.č.br.2533/2 upisane u z.k.ul.br. 135 k.o. B. D. u vlasništvu tuženika ide točkama A-B, a koje točke su prikazane u skici izmjere u geodetskom elaboratu vještaka G.P. od 2.travnja 2014.g. te da je tužitelj vlasnik u dijelu površine čestice koji je označen točkama A-I-II-III-IV-V-VI-VII, navedene skice mjerenja.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da su u cijelosti netočni navodi  tužitelja  o tome da on nikada nije imao posjed potrebne kvalitete da bi prema istome bila uređena međa između njegove i tužiteljeve nekretnine. Ističe da kvaliteta njegovog posjeda nije sporna jer je u izvanparničnom postupku uređenje međe izvođenjem dokaza utvrđeno kao nesporno da je posjed predmetnog dijela površine nekretnine imao tuženik i to da je imao posljednji mirni posjed te da ga još uvijek ima. Tuženik je na tom dijelu površine nekretnine izgradio betonsku površinu (stazu i kanalicu) uz svoju kuću, koji su u razini s preostalom površinom njegove nekretnine (dok je tužiteljeva nekretnina obzirom na konfiguraciju tla viša), te iste koristi, uživa i posjeduje kroz sve to vrijeme. Tuženik također navodi da se uz betonsku stazu i kanalicu nalazi živica koja je služila kao međašna oznaka između dviju parcela, a tužitelj ju je za vrijeme trajanja postupka uređenja međe namjerno posjekao), a koju je održavala majka tuženika i sam tuženik unazad više od 20 godina, a to proizlazi iz činjenice da je tužiteljeva parcela nekada bila tuženikov posjed. Tužitelj također ističe da tuženik nema pravni interes za podnošenje  tužbe u pogledu međe jer je međa već uređena u izvanparničnom postupku broj R1-84/2012-17 koji je pravomoćno okončan. Zbog svega navedenoga tuženik je predložio da sud tužitelja u cijelosti odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom.

                            U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zk.ul.br.1069  k.o.B. D., u rješenje ovog suda broj RI-84/2012-17 od 9.srpnja 2014.godine, u R. Ž. suda u S. B., S. služba u P. broj Gž-1704/2014-3 od 29.rujna 2015.godine, u rješenje O. zavoda S.. P. od 24.kolovoza 1989. i 17.prosinca 1991.godine, u presudu ovoga suda broj P-118/91-17 od 17.svibnja 1991.godine, saslušao je svjedoka J. K., S. G., K. K., M. M., K. T., M. K., N. K., Ž. Č., saslušao je stranke u svrhu dokazivanja, izvršio je uvid u spis ovoga suda R1-84/2012 te u sve priloge i podneske u spisu.

Nakon ovako provedenog dokaznog postupka uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovani.

Uvidom u spis ovoga suda broj R1-84/2012 utvrđeno je  da su tužitelj i tuženik sudjelovali u postupku uređenja međe jer su bili upisani kao vlasnici i to tužitelj A. K. k.č.br. 2533/2  kuća i dvorište od 202 čhv upisane u z.k.ul.br. 135 k.o. B. D., a J. Č. kao vlasnik  susjedne k.č.br.2533/1 oranica u Kućištu od 232 čhv upisane u z.k.ul.br. 1069 k.o. B. D.. Također je utvrđeno da je između čestica stranaka uređena međna linija prema posljednjem mirnom posjedu i pravičnoj ocjeni suda u točkama A-I-II-III-IV-V-VI-VII koje točke su prikazane u skici izmjere u geodetskom elaboratu vještaka G. d.o.o. iz P. od 2.travnja 2014. godine.

           Tužitelj J. Č. podnio je tužbu temeljem odredbe čl. 103. stavak 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 i 38/09; dalje: ZV) jer ne prihvaća uređenje međe prema posljednjem mirnom posjedu i pravičnoj ocjeni suda i imaju pravo tražiti utvrđenje prava vlasništva i dokazivati svoje jače pravo, te tražiti da se međe uredi prema katastarskim mapama ukoliko tuženik nije stekao vlasništvo na spornom dijelu njegove čestice.

              Odredbom članka 114. ZV-a propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona i to kada su ispunjene zakonske pretpostavke.

              U ovom slučaju tužitelj navodi da je vlasništvo spornog dijela nekretnine stekao temeljem presude O. suda u P. broj P-118/91-17 od 17.svibanj 1991.g., dok se tuženik poziva na dugogodišnje posjedovanje dijela nekretnine koji je predmet ovoga spora. Isto tako, tuženik tvrdi da tužitelj nikada nije bio u posjedu sporne površine.

Svjedokinja J. K. je iskazala da su Č. od J. kupili gradilište i sagradili na njemu kuću. Između  njihovih parcela postojala je ograda odnosno živica i ne zna tko ju je posadio. Navedena živica postoji još uvijek i ne zna tko održava tu  živicu. J. Č. obrađuje  svoju zemlju. I jedno i drugo je prije bila J. zemlja, a i Č. je svoju zemlju kupio od J.. Ne zna točno dokle J. Č. obrađuje svoju kč.br.2533/1.

              Svjedok S. G. je iskazao da je majka A. K. naslijedila  k.č.br.2533/2 od svoje majke i tamo su tuženikovi otac i majka sagradili kuću prije oko 50 godina. Raniji vlasnik kč.br.2533/1 A. J. i tuženikovi roditelji su se dogovorili i između njih nije bilo spora i oni su sami napravili među između sebe i K. su kuću sagradili unutar međe. Na međi je bila posađena živica koju je posadila K. majka i ta živica je zapravo predstavljala među između njih, ali ju je Č. u međuvremenu posjekao. Živica je bila posađena na "obali" odnosno na ovom povišenom dijelu k.č.br. 2533/1. Nikada nije bilo nikakvog spora između J. i K. niti je J. govorio da bi ovaj dio neposredno uz K. kuću s lijeve strane kuće, a prema parceli koja je sada u vlasništvu J. Č. bio J.. Budući nikada nije bilo spora oko međe između J. i K., J. je Č. prodao zemlju do te živice. Svjedok tamo živi 60 godina i zna da niti J. Č., niti prije njega J. nisu nikada održavali niti uživali taj sporni dio između živice i  K. kuće.

              Svjedokinja K. K. je iskazala kako zna da je tužitelj k.č.br.2533/1 u k.o. B. D. kupio l991.godine od T. J. koji je bio u posjedu iste, a nije znao da se na navedenoj čestici  vodi RH, odnosno O. te je J. Č. tužio O. radi priznanja prava vlasništva, a presudom je usvojena njegova tužba i od tada on uživa tu zemlju na način da je kosi do obale, a ovaj donji dio koji se nalazi uz K. kuću  prska da ne raste trava. Svjedokinja je rođena u D., a s Č. živi od 2005.godine. Tamo se nalazila živica koju je orezivao K. jer mu je J. dozvolio. Ne zna kada je rađena kanalica uz K. kuću. U vrijeme dok su J. uživali tu česticu živica je bila do kuće i sve je bilo zaraslo uz kuću te je to J. raskrčio. Ne zna da li je prije živice na tome mjestu bio kakav plot.

Svjedokinja M. M., majka tuženika je iskazala da je k.č.br.2533/2 dobila od svoje majke i na njoj su sagradili kuću l960-ih godina. K.č.br.2533/1 tada su uživali J. i između njih nije bilo nikakvog spora o međi. Svoju česticu su uživali do plota koji se nalazio na obali, a na mjestu gdje je bio plot posadili su živicu koju je posjekao J. Č.. Taj plot je predstavljao među i postavila ga je njena majka. Staza i kanalica uz kuću su betonirani prije oko 15-ak godina. Prije toga je tamo bila zemlja i oni su to održavali. Nisu nikada od J. Č. tražili dozvolu da to betoniraju jer je to njihovo bilo i ostalo i nikada im nitko nije osporavao pravo na to i prolaz uz kuću.

              Svjedokinja K. T. je iskazala da živi u D. i da joj je poznato da su K. kuću sagradili na međi l960-ih godina. Prije nego što su oni sagradili tu kuću raniji vlasnici k.č.br.2533/1 J. orali su sve do međe, a kasnije, kada su stari J. umrli, mladi taj dio više nisu obrađivali i tamo je narasla šikara. Ne sjeća se da je bila kakva ograda na obali. Na obali je bila živica i to su sve čistili J. Č. i njegovi roditelji kada su to kupili. Betonska staza uz kuću je napravljena nakon što je J. kupio susjednu parcelu i on je dopustio K. da je napravi. Ne zna da li postoji betonski kanalić, a nije nikada vidjela Č. da čisti stazu ili kanalicu, ali kosi do betona.  

              Svjedok M. K. je iskazao da je l961. ili l962.godine otac A. K. spleo plot koji je postavio odmaknut oko 1,5 metar od kuće i K. su uvijek obrađivali tu zemlju do toga plota. Odnosno, dio između kuće i  plota bilo je dvorište gdje se nalazila odvodnica, a vlasnik susjednog zemljišta je svoje zemljište također obrađivao do toga plota. K. otac je održavao taj plot, popravljao ga, stavljao novi. Prije Č. susjednu parcelu je obrađivao J. A. i između njih nije bilo nikakvog spora. J. Č. nikada nije održavao taj dio između kuće A. K. i plota. Ne zna gdje je međa, ali zna da je K. otac postavio taj plot i da su oni uživali taj dio do plota. Oko 1,5 metra odmaknuto od kuće, a ispod plota narasla je i živica i tu živicu su šišali K. i ne zna tko je posjekao živicu. Betonska staza uz kuću sagrađena je prije 10-ak godina da bi bilo uz kuću ljepše i da bi voda mogla otjecati.

              Svjedok N. K., otac tuženika, iskazao je da su k.č.br.2533/2 dobili  kao poklon od njegove punice i tada je između te čestice i susjedne koju je uživao kum T. J. bio nekakav plot za koji ne zna tko ga je postavio, ali prije nego što su počeli graditi kuću zvali su kuma T. i on sam je rekao gdje da počnu kopati za temelje i kada su počeli kopati tamo je izbila voda. Između njih nikada nije bilo spora o međi i on mu je vozio materijal i pomagao graditi kuću. Ovaj dio između kuće i plota je bio njegov i on ga je obrađivao dok je bio tamo. U to vrijeme za njega i J. plot koji je išao ravno između parcela je bio međa. Iz D. je odselio l963.godine.

Svjedok Ž. Č. iskazao je da se sjeća kada su njegovi roditelji i brat kupili kč.br.2533/1 od M. Č. koja im je tada pokazala gdje se nalazi međa odnosno da je međa do kuće A. K.. Tada se uz kuću A. K. nalazila šikara, odnosno cijela ta parcela bila je prekrivena šikarom. Naime, oni su kupili cijeli komad koji se sastoji iz više parcela, ali to u to vrijeme nisu znali. Kasnije je saznao da je ova mala k.č.br.2533/1 vlasništvo R. i onda ju je 1991.godine kupio do R.. Kanalicu uz K. kuću K. je napravio prije 10-ak godina kada je tražio od njegovog brata da mu to dopusti jer mu se slijevala voda pod kuću i brat mu je to dopustio da zaštiti temelj. Prije toga je tamo bila šikara i brat ju je iskrčio godinu ili dvije nakon što ju je kupio. U toj šikari se nalazila živica te je tuženikova majka tražila brata da je ostavi, a  uz živicu se nikada nije nalazila ograda. Tuženik je nekada znao odrezati koju grančicu  koja je išla prema njegovoj kući pa je onda počeo svojatati taj dio iako zapravo to cijelo vrijeme održava brat. Brat je kasnije porezao tu živicu i tuženik ga je zbog toga tužio, ali je kasnije povukao tužbu.

                            Tužitelj J. Č. je iskazao  da su on i njegovi roditelji 1988.godine od M. Č. kupili parcelu u D. pokraj tuženika. Došli su tamo zajedno s  njom i ona im je pokazala koja je to parcela međutim kasnije se pokazalo da to nije 5 parcela nego 4 i na njima je u vlasništvu bila M. Č.,  a na petoj je vlasnica bila R. , a  M. je bila u posjedu. Na terenu to nije bilo vidljivo te su tužili R. u kojem postupku je utvrđeno da su  vlasnici i te pete čestice  2533/1 koja se nalazi uz K. parcelu. Cijelo to zemljište bilo je obraslo šikarom koju je očistio i to odmah nakon kupovine. Tamo nije bila nikakva drvena ograda. Tuženik je uz svoju kuću postavio kanalicu prije 10-ak godina nakon što je dobio njegovu suglasnost da je postavi, a suglasnost mu je dao  jer se voda slijevala s terena pod kuću. On nema ništa protiv da ta kanalica tamo stoji te da s kanalice tuženik obavlja sve radove na svojoj kući, ali on na njoj ne može biti vlasnik.

              Tuženi A. K. iskazao je u svrhu dokazivanja da je uvijek  međa bio plot uz koji se nalazila živica na samom rubu brda. Nije točno da se neposredno uz njegovu kuću nalazila šikara nego je, naprotiv, njegova majka sadila cvijeće uz samu kuću. Uvijek su održavali taj dio do plota odnosno do živice i slagali su taj plot, orezivali živicu i koliko zna kao dijete taj plot je uvijek održavala njegova majka. Kada je postavljao kanalicu nije tražio tužiteljevu suglasnost niti je bilo kakvih problema oko međe. Pretpostavlja da je tužitelj u katastru vidio mapnu među i tada mu je počeo govoriti da se trebaju dogovoriti oko toga dijela s čime se on nije složio jer je to uvijek bilo njihovo. l989.godine je k.č.br.2533/1 bila u njihovom posjedu te mu  je tu parcelu majka darovala i isto je provedeno u katastru rješenjem od 24.kolovoza l989.godine, ali ne zna kako su rješenjem od 17.prosinca 1991.godine temeljem presude vlasništvo i posjed prešli na J. Č.. On nije sudjelovao u navedenom postupku nego je samo dobio rješenje. Spornu površinu prvo je održavala njegova majka, a onda on. Nisu nikada imali problema s ranijim vlasnicima susjednih parcela J., koje je kasnije naslijedila M. Č. od koje je tužitelj kupio susjednu parcelu i koja istu zapravo nikada nije uživala jer je odselila u Ž., a to prije nego što sam se on rodio.  Nitko od strane R. mu nije osporavao pravo posjeda. Međa je udaljena oko 1,5 m od  kuće te ide po samom rubu pokosa. Nije bilo nikakvog spora između njih sve do unazad 3 godine kada je podnio prijedlog za uređenje međe, a prije toga o međi nisu ni raspravljali, a podnio je zato što mu  je tada došao tužitelj i rekao da je na mapi vidio da međa ide ravno po zidu kuće.  U postupku uređenja međe mjernik je utvrdio da mapna međa ide po rubu kuće, međutim međa nije uređena po mapi.

              Tužitelj je k.č.br. 2533/1 u k.o. B. D. stekao presudom O. suda u P. broj P-118/91-17 od 17.svibnja 1991.g.  kojom mu je priznato pravo vlasništva na navedenoj nekretnini koja se vodila kao društveno vlasništvo.

              Rješenjem O. zavoda, O. S. P. od 24.kolovoza 1989.g.  promijenjeno je posjedovno stanje na način da je na temelju ugovora o darovanju od 8.kolovoza 1989.g. cio posjed M. P. r. S. iz B.. D.   na k.č.br. 2533/1 površine 834 i k.č.br. 2533/2 površine 727, upisanima u p.l. 203 k.o. B. D. prešao na A. K., N. iz B.. D. .

              Obzirom na konfiguraciju sporne k.č.br.2533/1 u k.o. B. D. koja je vidljiva na skici izmjere G. ureda iz P. iz predmeta uređenje međe broj R1-84/2012 proizlazi da k.č.br. 2533/1 nije ravna, odnosno rubni dio navedene čestice koji se nalazi uz k.č.br. 2533/2 koja je u vlasništvu tuženika je niži od preostalog dijela čestice te je u razini s navedenom k.č.br.2533/2 u vlasništvu tuženika. Obzirom na navedeno, po mišljenju suda sud smatra da su istiniti navodi tuženika da su on i njegova obitelj u posjedu navedenog spornog dijela k.č.br. 2533/1 dugi niz godina te su to bili i prije nego što je tužitelj postao vlasnikom navedene čestice, a ostali su i nakon toga. Sud prihvaća navode tužitelja  da je u vrijeme kupnje k.č.br. 1533/1  navedena čestica bila obraštena te da ju je on raskrčio  i  doveo do kulture oranice, ali ovaj sporni dio nije niti mogao biti doveden do kulture oranice jer se nalazi na dijelu k.č.br. 2533/1 koji je znatno niži od preostalog dijela navedene čestice  te  najvjerojatnije tužitelj, u vrijeme kada je kupio navedenu česticu, kao i u vrijeme kada je vođen parnični postupak za priznanje prava vlasništva tužitelja na istoj 1991.g.,  nije niti znao da je dio na kojem je tuženik postavio kanalicu i betonsku stazu zapravo dio k.č.br. 2533/1,  a ne dio k.č.br. 2533/2 koja se uz nju nalazi i na kojoj tuženik ima sagrađenu kuću.

              Sud poklanja vjeru navodima tuženika da on nije tužitelja niti tražio suglasnost za postavljanje kanalice i  betoniranje staze uz svoju kuću na spornom dijelu k.č.br. 2533/1 jer nikada nije bilo spora o međi s ranijim susjedima i posjednicima jer su međom smatrali živicu i plot koji se nalazi na povišenom dijelu navedene čestice. Obzirom na navedeno sud smatra da je doista sporni dio k.č.br. 2533/1 u posjedu tuženika i njegove obitelji  neprekidno više od dvadeset godina, odnosno da je bio u posjedu njegove obitelji prije 1989.g.,a u posjedu je i danas te je savjesni, mirni posjednik spornog dijela čestice tužitelja više od 20 godina,dok tužitelj nikada nije niti bio u posjedu navedenog spornog dijela,a očigledno je da u posjedu nije bio ni raniji vlasnik k.č.br. 2533/1. Zbog navedenoga, po mišljenju suda nedvojbeno je utvrđeno jače pravo tuženika jer je isti dovoljno dugo u posjedu spornog dijela k.č.br. 2533/1 za stjecanje prava vlasništva dosjelošću temeljem članak 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te je stoga sud utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan te je stoga tužitelja u cijelosti odbio s tužbom i tužbenim zahtjevom.

Budući je sud tužitelja u cijelosti odbio s tužbom i tužbenim zahtjevom, sud je tužitelju, temeljem članka 154.stavak 1. Zakona o parničnom postupku naložio da tuženiku na ime troškova parničnog postupka plati iznos do 2.000,00 kuna, koji trošak se odnosi na sastav odgovora na tužbu (500,00 kuna), zastupanje po punomoćnici na pripremnom ročištu (250,00 kuna) i dva ročišta za glavnu raspravu (2x500,00 kuna), te na ročištu za objavu presude (250,00 kuna).

Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Požegi 24.svibnja 2016.godine