Broj: Rev 2024/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, te Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. S. M. i 2. A. M., oboje iz B., koje zastupaju punomoćnici R. M. i N. M. K., odvjetnici u L., protiv tuženika: 1. B. B. iz R., 2. K. Š. iz R., i 3. L. B. iz R., koje zastupa punomoćnica S. M. Č., odvjetnica u R., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž - 482/09-2 od 9. svibnja 2011., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Buzetu broj P - 219/06-38 od 16. svibnja 2008., u sjednici održanoj 1. lipnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog 3. listopada 1997. između S. i A. M. kao prodavatelja i P. B. kao kupca nekretnine označene kao k.č. 738 u površini od 217. m2 i k.č. 738 u površini od 149,93 m2 z.u. 2321 k.o. B. (novi broj k. č. 1187 z.u. 668 k.o. B. – S. G.), te u dijelu kojim se dopušta uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja nad navedenoj nekretnini kakvo je bilo prije zemljišnoknjižnog prijenosa nekretnine. Preinačena je odluka o troškovima postupka na način da su tuženici obvezani naknaditi tužiteljima 40.760,00 kune, dok je u više traženom odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud istu preinači shodno navodima iznesenim u reviziji, odnosno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP, a kojeg je u ovom postupku primijeniti temeljem odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj 57/11), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 8. ovog Zakona.

 

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 8. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nije počinjena. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuju tuženici. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Pregledom spisa (podnesak tuženika od 13. ožujka 2007., te 30. svibnja 2007., dostava prema ročištima glavne rasprave održanim 14. ožujka 2007. i 15. travnja 2008.) tuženicima nije onemogućeno raspravljanje pred sudom, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a.

 

Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, u cijelosti prihvaćajući činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revidenti ukazuju u reviziji. Tako je, suprotno revizijskim navodima tuženika, drugostupanjski sud (posebno cijeneći okolnost da sadržaj ugovora sklopljenog 3. listopada 1997. nije sporan) odgovorio i na žalbene navode koji se odnose na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbama čl. 13. st. 3., čl. 108., čl. 219., čl. 264. i čl. 265. ZPP-a, ispravno cijeneći da bitna povreda odredaba parničnog postupka nije počinjena.

 

Revizijskim prigovorom tuženika istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim ugovora o kupoprodaji sklopljenog 3. listopada 1997. između S. i A. M. kao prodavatelja i P. B. kao kupca nekretnine označene kao k. č. 1187 z.u. 668 k.o. B. – S. G., kao i zahtjev na uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

 

U provedenom postupku nižestupanjski sudovi utvrdili su: - da je prednik tuženika P. B. (ugovorom sklopljenim 1. travnja 1997.) pozajmio B. Z. iznos od 43.000,00 kuna, - da su tužitelji u svrhu osiguranja povrata navedenog zajma 3. listopada 1997. sklopili s P. B. predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine (nekretnina označena kao k.č. 738 u površini od 217. m2 i k.č. 738 u površini od 149,93 m2 z.u. 2321 k.o. B. /novi broj k. č. 1187 z.u. 668 k.o. B./), - da volja suugovaratelja iz sklopljenog ugovora o kupoprodaji 3. listopada 1997. nije bila kupoprodaja nekretnine navedene u ugovoru već osiguranje tražbine pravnog prednika tuženika prema B. Z. iz sklopljenog ugovora od 1. travnja 1997. osnivanjem založnog prava, dakle u kojem ugovoru tužitelji iskazuju volju zalogodavca a ne prodavatelja s tim da zalog prelazi u vlasništvo prednika tuženika (založnog vjerovnika) ako dug ne bude isplaćen u ugovorenom roku, te - da B. Z. u ugovorenom roku nije vratio pozajmicu pravnom predniku tuženika, nakon čega se prednik tuženika temeljem sklopljenog ugovora o kupoprodaji 3. listopada 1997. uknjižio kao vlasnik nekretnine.

 

Kako revidenti dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka osporavaju i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi tuženika kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

 

Na prethodno navedeno utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili zahtjev tužitelja. To iz razloga što volja suugovaratelja kod sklopljenog ugovora o kupoprodaji svjesno nije odgovarala njihovom očitovanju za kupoprodaju nekretnine kako je to navedeno u ugovoru o kupoprodaji, pa ovaj prividni (simulirani) ugovor nema učinka među ugovornim strankama (čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO, kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11/).

 

Prema daljnjem utvrđenju nižestupanjskih sudova stvarna volja suugovaratelja bila je osiguranje tražbine pravnog prednika tuženika prema B. Z. iz sklopljenog ugovora o kreditu osnivanjem založnog prava, a kakav ugovor shodno odredbi čl. 66. st. 2. vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost. Međutim, prema ovom ugovoru zalog prelazi u vlasništvo prednika tuženika (založnog vjerovnika) ako dug ne bude isplaćen u ugovorenom roku, a kakve odredbe su shodno odredbi čl. 307. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZV) ništetne.

 

Suprotno revizijskim navodima tuženika predmetni ugovor, a kako to ispravno cijene nižestupanjski sudovi, ne ispunjava pretpostavke pravne valjanosti sudskog odnosno javnobilježničkog založnopravnog osiguranja tražbine na temelju sporazuma stranaka jer ugovor nije sklopljen u obliku sudskog zapisnika, odnosno javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave, a kako to nalažu odredbe čl. 274. i 279. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08).

 

Slijedom izloženog, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako i oni na koje se podnositelji revizije poziva u reviziji. Zbog toga je ovaj sud na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbio kao neosnovanu.

 

Zagreb, 1. lipnja 2016.