Broj: Rev 2393/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, dr. sc. Ante Perkušića i Željka Pajalića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. V. iz M., kojega zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u R., protiv tuženice Općine Čavle, koju zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u R., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1647/2010-2 od 25. svibnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3280/06-20 od 8. prosinca 2008., u sjednici održanoj 19. srpnja 2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              "I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Poništava se odluka tuženika o izboru najpovoljnijeg ponuditelja za otkup prostorne jedinice 4, u zgradi 13/14, u dijelu Novog naselja M., predio B., oznake KL: …, Ur. broj … od 16. prosinca 2005. godine.

 

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove ovog spora sve u roku od 15 dana."

 

II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 19.520,00 kn, u roku od 15 dana.".

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude drugostupanjskog suda tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11- dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP izmijenjen je odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 57/11 – dalje: ZIDZPP) na način da vrijednost predmeta spora umjesto iznosa od 100.000,00 kn, prelazi 200.000,00 kn. ZIDZPP stupio je na snagu 2. lipnja 2011.

 

Prijelaznom odredbom čl. 53. st. 1. ZID ZPP propisano je da će se odredbe toga Zakona primjenjivati na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegovog stupanja na snagu, ako odredbama  čl. 53. ZIDZPP nije drugačije određeno. Odredbom čl. 53.  st. 4. ZIDZPP propisano je da se odredbe čl. 29. do 42. i čl. 47. toga Zakona neće primjenjivati na postupke u kojima je drugostupanjska odluka donesena prije stupanja na snagu toga Zakona.

 

Drugostupanjska presuda u ovoj pravnoj stvari donesena je 25. svibnja 2011., pa se sukladno odredbi čl. 53. st. 4. ZIDZPP dopuštenost revizije ocjenjuje prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 i 84/08). Tužitelj je u tužbi vrijednost predmeta spora naznačio u iznosu od 101.000,00 kn slijedom čega je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP te je revizija kao takva i razmatrana.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Predmet spora je zahtjev za poništenje odluke tuženice o izboru najboljeg ponuditelja za otkup prostorne jedinice, a koji zahtjev tužitelj temelji na činjeničnoj i pravnoj osnovi iz koje bi proizlazilo

 

- da je tužitelj pred Općinskim sudom u Rijeci pod brojem P-5989/00 vodio parnicu radi donošenja presude koja nadomješta ugovor o najmu stana;

 

- da je tuženica u tom postupku ustala protutužbom radi iseljenja;

 

- da su se stranke u tom postupku sporazumjele da tužitelj taj stan kupi putem javnog natječaja, pri čemu će tuženica ocjenjujući povoljnost ponude posebno cijeniti činjenicu povlačenja tužbe u predmetu broj P-5989/00;

 

- da je tužitelj povukao tužbu, a tuženica da je raspisala javni natječaj za prodaju prostorne jedinice u kojoj stanuje tužitelj dana 19. listopada 2005.;

 

- da je tuženica dana 16. prosinca 2005. donijela odluku Kl: …, Ur.br. … kojom je, kao najpovoljniju, prihvatila ponudu M. P. iz C.;

 

- da tužitelj predmetni stan koristi kao nužni smještaj još od 25. siječnja 1983.;

 

- da pri donošenju odluke tuženica nije postupila po sporazumu stranaka u predmetu broj P-5989/00 niti je uvažila stečeno pravo tužitelja na predmetnom stanu, već je protivno odredbi čl. 389. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96 dalje: ZVDSP) kao jedini kriterij odabira najpovoljnije ponude uzela ponuđenu cijenu, slijedom čega da je odluka nezakonita.

 

Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim uz obrazloženje

 

- da raspisani javni natječaj za prodaju prostorne jedinice predstavlja poziv za ponudu u smislu odredbe čl. 33. Zakona o obveznim odnosima ("narodne novine" 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO);

 

- da je sporna odluka o izboru najpovoljnijeg ponuditelja akt raspolaganja tuženice, za čije poništenje nema zakonskog uporišta, a čiji sadržaj je samo pretpostavka za sklapanje ugovora o prodaji nekretnine, koji ugovor tek može biti predmet pobijanja od strane ponuditelja.

 

Budući da predmet pobijanja nije sam ugovor kao pravni posao, već tek odluka tuženice, da je već iz tog razloga tužbeni zahtjev neosnovan.

 

Prvostupanjski sud ne nalazi ni dokazanim tvrdnje tužitelja o postojanju stečenih prava i njegovom pravu prvokupa, postojanju sporazuma i izigravanju sporazuma od strane tuženice.

 

Drugostupanjski sud u cijelosti je prihvatio činjenično utvrđenje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

 

Prema odredbi čl. 392.a ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

Sporna odluka donesena je u postupku raspolaganja nekretninama u vlasništvu tuženice, kao jedinice lokalne samouprave, a koji postupak je propisan odredbom čl. 391. ZVDSP. Navedenom odredbom u stavku 5. propisano je da su pravni poslovi sklopljeni protivno odredbama toga članka ništavi. Istom odredbom nije propisana mogućnost pobijanja same odluke o izboru najpovoljnijeg ponuditelja, kao odluke koja  prethodi sklapanju ugovora.

 

Stoga je pravilno izraženo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da odluka o izboru najpovoljnije ponude za kupnju prostorne jedinice ne može biti predmet pobijanja ili utvrđenja ništavosti, već predmet pobijanja ili utvrđenja ništavosti može biti ugovor koji je sklopljen po donošenju odluke o prihvaćanju najpovoljnije  ponude (tako i u odlukama ovog suda Revr-93/05 i Rev-413/09).

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP učinjenoj po drugostupanjskom sudu jer da pobijana presuda nema razloge o odlučnim činjenicama.

 

Drugostupanjski sud je prihvatio izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o tome da nema zakonskog uporišta za pobijanje odluke o prihvaćanju najpovoljnije ponude, jer da se valjanost te odluke ocjenjuje tek u sporu radi pobijanja ili utvrđenja ništavosti pravnog posla na temelju koje je sklopljen. U takvoj situaciji, kada je drugostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim već zbog nepostojanja zakonskog uporišta za pobijanje sporne odluke, a za koji zaključak je dao dostatne razloge o odlučnim činjenicama, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. 

 

Nije stoga počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Pazeći po službenoj dužnosti ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa pretežni revizijski navodi kojima osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu njegovih stečenih prava na spornoj prostornoj jedinici, kao nedopušteni, ali i neodlučni u ovom postupku, nisu ocjenjivani.

 

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 389. i 391. ZVDSP, odredbe čl. 533. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) i odredbe čl. 44. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" 91/96).

 

Tužitelj tijekom postupka nije dokazao postojanje nekog stečenog prava (čl. 389. ZOO), posebno ne svoj status zaštićenog najmoprimca, a time i zakonsko pravo prvokupa (čl. 44. st. 1. Zakona o najmu stanova), a niti je dokazao da prostorna jedinica nije prodana po tržnoj cijeni (čl. 391. st. 1. ZVDSP),  pa kad bi tužbeni zahtjev i bio usmjeren na utvrđenje ništavosti pravnog posla (čl. 391. st. 2. ZVDSP), a što nije, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ne bi bio osnovan.

 

U sporovima u kojima se odlučuje o zahtjevu osobe javnog prava za iseljenje neovlaštenog korisnika, ako se tuženik pozove na pravo na dom, sudovi moraju ispitivati je li takav zahtjev u konkretnom slučaju, s obzirom na sve konkretne okolnosti nužan i razmjeran legitimnom cilju koji se teži ostvariti.

 

Stoga se u ovom sporu, predmet kojeg je pobijanje odluke tuženika koja prethodi sklapanju pravnog posla, a nije zahtjev osobe javnog prava za iseljenje neovlaštenog korisnika, neosnovano  tužitelj poziva na svoje pravo na dom u smislu čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10).

 

Nije stoga osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 19. srpnja 2016.