Broj: Rev 59/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. D. iz F., zastupanog po punomoćnicima A. Z. i V. Z., odvjetnicima u P., protiv tuženice Lj. D. iz F., zastupane po punomoćniku I. V., odvjetniku u P., radi utvrđenja prava služnosti, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1023/10-2 od 28. travnja 2010., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-800/08-25 od 30. listopada 2009., u sjednici održanoj 7. rujna 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1023/10-2 od 28. travnja 2010. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-800/08-25 od 30. listopada 2009. u toč. I izreke odbija se kao neosnovana.

 

II. Revizija tuženice u dijelu kojim pobija presudu Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1023/10-2 od 28. travnja 2010. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-800/08-25 od 30. listopada 2009. u dijelu kojim je eventualno kumulirani zahtjev tužitelja na utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo služnosti prolaza i provoza prihvaćen (dio toč. II izreke prvostupanjske presude) odbija se kao neosnovan.

 

III. Prihvaća se revizija tuženice u dijelu kojim pobija presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1023/10-2 od 28. travnja 2010. i Općinskog suda u Puli-Pola broj P-800/08-25 od 30. listopada 2009. u dijelu kojim je prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i naloženo tuženici tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu (dio toč. II prvostupanjske presude), pa se u tom dijelu preinačavaju navedene presude i sudi:

 

Odbija se tužitelj s eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom u dijelu kojim traži: „pa je tuženica u tom pravcu tužitelju dužna u roku od 15 dana izdati u tom smislu s tim priznanjem prava služnosti valjanu tabularnu ispravu jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda“.

 

IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.810,00 kn, u roku od 15 dana.

 

V. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak revizije u iznosu od 613,50 kn, u roku od 15 dana.

 

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„Nalaže se tuženici da tužitelju izda tabularnu ispravu s priznanjem tužitelju prava služnosti prolaza i provoza preko svog dijela parcele kč.br. 350/1 – kuća i dvorište 308m2 upisane u zk.ul. 703 F. kao poslužnog dobra i to preko čitave širine uz južnu među parcele tuženice putem širine 3 metra od seoskog javnog puta do dijela parcele tužitelja kč.br. 350/2 – kuća, dvorište 697 m2 upisanom u zk.ul. br. 1711 KO F. kao povlasnog dobra u pravcu zapad – istog u roku od 15 dana u protivnom će istu tabularnu ispravu zamijeniti ova presuda.“

 

II Usvaja se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Tužitelj je dosjelošću stekao pravo služnosti prolaza i provoza preko cjelokupne širine uz južnu granicu tužiteljičine parcele kč.br. 350/01 – kuća i dvorište površine 308 m2 upisane u zk.ul. 703 KO F. i to putem u širini 3 metra koji se proteže od javnog puta preko navedenog dijela parcele tuženice kao poslužnog dobra, u pravcu zapad – istok do dijela parcele tužitelja kč.br. 350/2 – zgrada, kuća i dvorište površine 697 m2 upisane u zk.ul. 1711 KO F., kao povlasnog dobra, pa je tuženica u tom pravcu tužitelju dužna u rok od 15 dana izdti u tom smislu s tim priznanjem prava služnosti valjanu tabularnu ispravu jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda.“

 

III Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi prouzročeni mu trošak postupka u iznosu od 25.170,00 kn u roku od 15 dana, dok se sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 9.840,00 kn tužitelj odbija kao neosnovanim.

 

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom prouzročenog joj parničnog troška u ukupnom iznosu od 18.450,00 kn kao neosnovan.“

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„I Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola, posl. br. P-800/08-25 od dana 30. listopada 2009. godine u dijelu u kojem je odlučeno o glavnoj stvari.

 

II Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženice preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u točki III presude Općinskog suda u Puli – Pola, posl. br. P-800/08-25 od dana 30. listopada 2009. godine, na način preinačena glasi:

 

„III. Nalaže se tuženici da tužitelju u roku od 15 dana naknadi prouzročeni trošak postupka u iznosu od 11.620,00 kuna, dok se sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka tužitelj odbija.“

 

III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja za naknadu troška žalbe i za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovani.“

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, podredno pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno raspravljanje, podredno preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te tuženici naložiti platež cjelokupnog parničnog postupka prema vrijednosti predmeta spora kako je to naznačio prvostupanjski sud, kao i platež troška žalbenog postupka. Tužitelj je popisao trošak revizije.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim nije uspjela u postupku reviziju je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijanu presudu na način da usvoji žalbu tuženice i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno istu ukinuti i vratiti na ponovni postupak, a tužitelju naložiti naknaditi joj parnični trošak. Tuženica je popisala trošak revizije.

 

U odgovoru na reviziju tuženice tužitelj je predložio istu odbiti kao neosnovanu. Tužitelj je popisao trošak sastava odgovora na reviziju.

 

Odgovor na reviziju tužitelja nije podnesen.

 

Revizija tužitelja nije osnovana, dok je revizija tuženice djelomično osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

 

U ovom predmetu vrijednost predmeta spora je na prigovor tuženice (čl. 40. st. 3. ZPP) određena rješenjem od 27. lipnja 2008. u iznosu od 101.000,00 kn.

 

Slijedom izloženog, protiv drugostupanjske presude dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP (tzv. redovna revizija).

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovog Zakona.

 

U postupku koji je prethodio reviziji nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

Suprotno navodima tužiteljeve revizije u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. ZPP, jer je drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja.

 

Neosnovano tužitelj u reviziji navodi da je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi samovoljno naznačio vrijednost predmeta spora i to drugačije nego li je to naznačio prvostupanjski sud, pa da je time učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP jer je nepravilno primijenio čl. 40. ZPP, a to je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Naime, u konkretnom slučaju je prvostupanjski sud rješenjem od 27. lipnja 2008. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 101.000,00 kn, a drugostupanjski sud vrijednost predmeta spora nije (niti je mogao) odrediti drugačije. Iz sadržaja revizije zapravo proizlazi da tužitelj osporava pravilnost obračuna parničnog troška po drugostupanjskom sudu, pa time ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Dakle, u svakom slučaju nije riječ o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka.

 

Jednako tako, neosnovano tuženica u reviziji ističe da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, suprotno navodima tuženičine revizije izreka pobijane presude je razumljiva i neproturječi sama sebi.

 

Nižestupanjski sudovi su shvaćanja da tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na izdavanje tabularne isprave predstavlja obveznopravni zahtjev čiji je temelj  oporuka pravnog prednika tužitelja iz 1952., da takav zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku, koji rok je prema tada važećem Zakonu o zastari potraživanja („Službeni list FNRJ“ br. 40/53) iznosio deset godina, pa da je, stoga osnovan prigovor zastare potraživanja tužitelja istaknut od strane tuženice. Stoga su tužbeni zahtjev odbili kao neosnovan.

 

Sudovi su prihvatili eventualno kumulirani zahtjev tužitelja u bitnom uz obrazloženje da je tužitelj stekao pravo služnosti provoza i prolaza dosjelošću preko nekretnine pobliže opisane u izreci prvostupanjske presude (toč. II). Pritom se pozivaju na odredbu čl. 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZVDSP) i obvezuju tuženicu izdati tužitelju tabularnu ispravu kojom mu se dopušta upis tog prava u zemljišne knjige.

 

I prema ocjeni ovog suda pravilno su nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev odbili, a eventualno kumulirani zahtjev prihvatili u dijelu kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje da je pravo služnosti prolaza i provoza stekao dosjelošću. Međutim, osnovano tuženica sadržajem revizije ukazuje na pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je tužitelj ovlašten zahtijevati da mu tuženica izda tabularnu ispravu u slučaju kada je tužitelj pravo služnosti stekao dosjelošću.

 

Prema odredbi čl. 388. st. 2. ZVDSP stjecanje, promjena, pravni učinci, prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Stoga, imajući na umu činjenična utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, o (ne)osnovanosti kako tužbenog zahtjeva tako i eventualno kumuliranog zahtjeva valjalo je odlučiti primjenom pravila Općeg građanskog zakonika (Austrijski građanski zakonik; dalje: OGZ).

 

Prema parag. 480. OGZ služnost se osniva, između ostalog i očitovanjem posljednje volje tj. na temelju oporuke. Po svojoj pravnoj naravi takva oporučna odredba predstavlja zapis (legat) kojim se opterećuje nasljednike, a tek trenutkom upisa u zemljišne knjige dolazi do osnivanja stvarne služnosti kao stvarnog prava. Prema tome, do upisa u zemljišne knjige legatar ima samo pravo obveznopravnog zahtjeva na ispunjenje legata. Naime, iz parag. 684. OGZ jasno proizlaze dva pravila: da je legatar stekao pravo na legat u trenutku ostaviteljeve smrti i da to pravo ima obveznopravni karakter. Stoga, imajući na umu navedeno pravno pravilo, utvrđene činjenice u postupku koji je prethodio reviziji: da je u oporuci  pok. M. D. (rođenog ....) izrijekom navedeno da sin J. (pravni prednik tužitelja) „ima pravo da prolazi od puta preko korte sina I. bez ikakove smetnje“, da je oporuka od 20. siječnja 1952., da je tužba u ovom predmetu podnesena 18. travnja 2008., jedini mogući i pravilan zaključak je da je prigovor zastare glede tužbenog zahtjeva osnovan kako prema čl. 1. st. 1. i 14. Zakona o zastari potraživanja („Službeni list FNRJ“, broj 40/53), tako i prema odredbi čl. 100. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 52/71, 47/78, 56/00, 48/03 i 116/03), a kako su to uostalom pravilno ocijenili i nižestupanjski sudovi i posljedično tomu tužbeni zahtjev odbili.

 

Zbog izloženog, suprotni revizijski prigovori tužitelja glede početka tijeka zastarnog roka i prekida zastare nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen (toč. I izreke).

 

S druge strane, revizijskim navodima tuženice nije dovedena u sumnju pravilnost nižestupanjskih odluka u dijelu kojim je prihvaćen eventualno kumulirani zahtjev tužitelja za utvrđenje da je pravo služnosti prolaza i provoza stekao dosjelošću. Naime, u odnosu na taj dio pobijane odluke tuženica zapravo ističe prigovore činjenične naravi, a to sukladno odredbi čl. 385. ZPP nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju.

 

Pritom činjenica da su se nižestupanjski sudovi prihvaćajući eventualno kumulirani zahtjev tužitelja da je dosjelošću stekao pravo služnosti prolaza i provoza pozvali na odredbu čl. 229. ZVDSP umjesto na odgovarajuća pravna pravila OGZ (parag. 480. i 481.), nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke u tom dijelu, jer je pravilnom primjenom materijalnog prava  o tom dijelu zahtjeva valjalo jednako odlučiti.

 

Slijedom izloženog, na temelju čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u toč. I. i II. izreke.

 

Međutim, nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kada su eventualno kumulirani zahtjev tužitelja prihvatili i u dijelu kojim je naloženo tuženici izdati tužitelju tabularnu ispravu, iako je tužitelj pravo služnosti prolaza i provoza stekao dosjelošću. Naime, riječ je o izvornom stjecanju prava stvarne služnosti na temelju samog zakona, pa nije osnovan eventualno kumulirani zahtjev u dijelu kojim se traži izdavanje tabularne isprave, obzirom se ne radi o derivativnom stjecanju prava stvarne služnosti na temelju pravnog posla i s tim u vezi upisom stjecanja služnosti prolaza i provoza u zemljišnoj knjizi kao konstitutivnom pretpostavkom za stjecanje tog prava. U tom smislu i ovaj sud u Rev-x 434/2013-2 od 22. svibnja 2013.

 

Slijedom izloženog, valjalo je u tom dijelu prihvatiti reviziju tuženice i preinačiti nižestupanjske presude na temelju čl. 395. st. 1. ZPP (toč. III. izreke).

 

Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku u prvostupanjskom postupku imajući pritom na umu da je tužitelj uspio u konačnosti samo s dijelom eventualno kumuliranog zahtjeva, te trošak tuženice u postupku povodom izjavljene revizije s kojom je uspjela 50% (toč. IV. i V. izreke).

 

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna  - čl. 155. st. 1. ZPP (toč. VI. izreke).

 

Zagreb, 7. rujna 2016.