Broj: Rev 2802/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća,  dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice R. S. iz W. A., P., i drugotužiteljice V. K. iz B., R. S., koje oboje zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u Z., protiv prvotuženika Ž. d.o.o. iz P., kojeg zastupa punomoćnik R. M., odvjetnik u Z., i drugotuženika E. & S. b. d.d. iz R., kojeg zastupa punomoćnik H. Lj., odvjetnik u odvjetničkom društvu L. i partneri u Z., radi utvrđenja prava suvlasništva, brisanja i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1811/11-2 od 30. kolovoza 2011., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-662/09 od 16. ožujka 2011., u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2016.

 

r i j e š i o   j e

 

              Revizija tužiteljica odbacuje se kao nedopuštena u dijelu kojim je presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1811/11-2 od 30. kolovoza 2011. preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-662/09 od 16. ožujka 2011. u dijelu kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva iz toč. 1. izreke i u odnosu na drugotuženika E. & S. b. d.d. iz R. (na utvrđenje i priznanje prava suvlasništva sporne nekretnine i trpljenje upisa u z. k. knjizi).

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužiteljica odbija se u preostalom dijelu kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              »I – Utvrđuje se da su tužiteljice pod 1. i 2. tužbe suvlasnice čest. zem. 1163/1 k.o. P. površine 1567 m2 stare izmjere koja čest. odgovara čest. 611 k.o. P. nove izmjere svaka za 1/2, što je tuženik pod 1. tužbe dužan priznati i trpjeti da se tužiteljice uknjiže kao suvlasnice svaka za 1/2 čest. zem. 1163/1 k.o. P., uz brisanje tog prava sa imena tuženika pod 1. tužbe, u roku 15 dana.

 

              II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

Utvrđuje se da ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 240/06-1 sklopljen između tuženika pod 2. tužbe kao vjerovnika i tuženika pod 1. tužbe kao dužnika od 3. travnja 2006. solemniziran kod javnog bilježnika V. M. iz Z., 4. travnja 2006. pod brojem OU-246/06, ne proizvodi pravne učinke u odnosu na tužiteljice pod 1. i 2. tužbe I. u odnosu na čest. zem. 1163/1 k.o. P. stare izmjere, koja čest. se odnosi na čest. 611 k.o. P. nove izmjere, što su tuženici pod 1. i 2. tužbe dužni priznati i trpjeti brisanje uknjiženog, zajedničkog založnog pravo (simultane hipoteke) za iznos od 550.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti uvećano za ugovorene kamate, kamate korisnika garancije, ugovorene kamate za zakašnjenje u plaćanju odnosno zatezne kamate ukoliko budu više, provizije, naknade troškova prisilne naplate bilo sudske ili izvansudske prirode radi osiguranja potraživanja od dužnika u korist tuženika pod 2. tužbe, uknjiženog u C teretovnici zk. ul., 2162 k.o. P., na čest. zem. 1163/1 k.o. P., u roku 15 dana.

 

III. Dužan je tuženik pod jedan Ž. d.o.o., tužiteljicama nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 101.830,00 kn.

 

IV. Dužne su tužiteljice tuženiku pod 2. E. & S. b. d.d. R. naknaditi parnični trošak u iznosu od 137.800 kn.«

 

              Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

»1. Uvažava se djelomično žalba 1. tuženika Ž. d.o.o. iz P. te se preinačuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru od 16. ožujka 2011. poslovni broj P-662/09 u točki I. njezine izreke tako da se utvrđuje da su tužiteljice R. S. i V. K. suvlasnice svaka za 2/6 dijela čest. zem. 1163/1 k.o. P., što su tuženici dužni priznati i trpjeti upis toga prava u zemljišnoj knjizi, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

 

2. Odbija se žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u točki II. i IV. izreke.

 

3. Preinačuje se odluka o trošku sadržana u točki III. izreke na način da je 1. tuženik dužan naknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu 56.611,66 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.«

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) izjavile su tužiteljice navodeći da reviziju podnose iz svih razloga iz čl. 385. ZPP, u kojoj su predložile da se pobijanu presudu ukine ili preinači.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je djelomično nedopuštena, a djelomično neosnovana.

 

Prema navodima tužbe i sadržaju prvostupanjske presude prvi tužbeni zahtjev  koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva na spornoj nekretnini uz priznanje, trpljenje i upis u zemljišne knjige bio je usmjeren samo protiv prvotuženika, a ne i drugotuženika, u odnosu na kojeg je postavljen samo drugi tužbeni zahtjev (brisovna tužba) koja je istaknuta također i protiv prvotuženika.

 

U takvoj postupovnoj situaciji u izreci drugostupanjske presude kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda, pravilno primjećuju podnositeljice revizije da nije bilo mjesta donijeti odluku i protiv drugotuženika.

 

Riječ je o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka prekoračenjem tužbenog zahtjeva.

 

Takvim prekoračenjem tužbenog zahtjeva donesenim na teret drugotuženika i učinjenom u drugostupanjskom postupku kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen u odnosu na drugotuženika, taj dio spora riješen je u korist tužiteljica pa one nemaju pravni interes navedeni dio drugostupanjske presude pobijati revizijom.

 

Postojanje navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka mogao bi isticati samo drugotuženik, a on reviziju nije podnio.

 

Zbog toga je u navedenom dijelu revizija tužiteljica nedopuštena pa je na temelju odredbi čl. 392. st. 1. i 2. ZPP reviziju u tom dijelu valjalo odbaciti i riješiti kao u izreci.

 

Ostali dio predmeta spora u revizijskom stupnju postupka odnosi se samo na preinačujući dio prava suvlasništva sa 3/6 na 2/6 u korist svake tužiteljice te na odbijajuću brisovnu tužbu.

 

Glede prvog dijela zahtjeva revizijski sud u cijelosti prihvaća razloge iz drugostupanjske presude donesene na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, jer nitko na drugoga ne može prenijeti više pravo nego što sam ima.

 

Kada tužiteljice svoje pravo suvlasništva izvode derivativno na osnovu darovanja od majke, a ona prethodno na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju koji se odnosio na 4/6 dijela sporne nekretnine, tada one na osnovu onog temelja koji je obuhvaćen činjeničnom osnovom tužbe nisu mogle postati vlasnicama za cijelo predmetne nekretnine.

 

Pritom još na revizijski razlog o nerazumljivosti drugostupanjske presude treba reći da je sporna nekretnina u toj odluci u dovoljnoj mjeri određena navođenjem samo stare oznake zemljišnoknjižne oznake i izmjere (čest. zem. 1163/1 k.o. P.), koja prema izreci prvostupanjske presude odgovara čest zem. 611 k.o. P.

 

One revizijske navode koji se upuštaju u ocjenjivanje postojanja i valjanosti pravne osnove upisa, a koji ne idu u korist podnositeljica revizije, revizijski sud nije uzeo u obzir.

 

Konačno, na prigovor da je načelo povjerenja u zemljišne knjige odgođeno i sl.  treba reći da mjerodavan Zakon o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01 i 100/04  - dalje: ZZK) glede primjene pravila o zaštiti povjerenja u istinitost u prijelaznom razdoblju izričito određuje od kada teče rok za podnošenje tužbe za brisanje protiv poštenog stjecatelja (čl. 224. st. 1. ZZK).

 

Naime, prema navedenom propisu rokovi od tri godine za podnošenje brisovne tužbe iz čl. 123. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i čl. 129. ZZK teku od dana stupanja na snagu ZZK. ZZK je stupio na snagu 1. siječnja 1997., dok je sporni upis hipoteke mogao biti zatražen tek 2006. nakon sklapanja i solemnizacije ugovora o zaduženju i osiguranju br. S-240/06-1 pa evidentno prigovor odgode povjerenja u istinitost ne može biti prihvaćen.

 

Time se ne ulazi u pitanje zaštite povjerenja u zemljišne knjige u prijelaznom razdoblju glede nekretnina koje su se nalazile u režimu društvenog vlasništva.

 

Na osnovu svega izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljica u navedenom dijelu odbiti kao neosnovanu jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

 

Zagreb, 7. rujna 2016.