Broj: Gž-155/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda  Dubravki Bosilj kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja G. S. d.o.o., OIB: …, Č. (G. Č.), kao upravitelj zgrade u Č., u ime i za račun suvlasnika stambene zgrade u Č., zastupan po Odvjetničkom društvu P. i K. M. iz Č., protiv I-tuženice J. P.-B., OIB: … iz Č., i II-tuženika D. B., OIB: …, iz Č., oboje zastupani po punomoćniku M. T., odvjetniku iz Č., radi isplate, povodom žalbe oba tuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, br.7 Povrv-204/15-8 od 15. prosinca 2015.g., dana 11. listopada 2016.

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

              Djelomično se odbija, a djelomično usvaja žalba oba tuženika te se presuda Općinskog suda u Čakovcu, br.7 Povrv-204/15-8 od 15. prosinca 2015.g.

 

-          potvrđuje u dijelu toč.I izreke kojim je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika J. S. iz Č. broj Ovrv-259/15 od 12. svibnja 2015.g. za iznos od 2.252,82 kn sa suđenom pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i u toč.IV izreke,

-          preinačuje u dijelu toč.I izreke kojim je održan na snazi isti platni nalog za iznos ovršnog troška od 875,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 13. svibnja 2015.g. do isplate te se u tom dijelu isti platni nalog ukida, kao i u dijelu toč.III izreke na način da se nalaže tuženicima isplatiti tužitelju troškove postupka u ukupnom iznosu od 2.693,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 dana.

 

Nepobijana toč.II izreke presude ostaje neizmijenjena.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom u toč.I izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. S. iz Č. br:Ovrv-259/15 od 12. svibnja 2015.g. u dijelu u kojem je naloženo tuženicima isplatiti tužitelju kao upravitelju zgrade u Č., iznos od 2.252,82 kn, zajedno sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose preciziranim u tom dijelu izreke, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženicima naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 875,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi 13. svibnja  2015.g. do isplate, sve u roku od 8 dana. U toč.II izreke utvrđeno je da je djelomično povučena tužba te je djelomično i ukinut platni nalog iz istog rješenja o ovrsi u dijelu kojem je bilo naloženo tuženicima namiriti tražbinu u iznosu od 707,98 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama kao i u dijelu koji se odnosi na predvidivi trošak ovršnog postupka u visini od 868,75 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Toč.III izreke tuženicima je naloženo da tužitelju nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od 2.287,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja odnosno od 15. prosinca 2015.g. Toč.IV izreke odbijen je prigovor I-tužene radi prijeboja kao neosnovan.

 

Navedenu presudu u toč.I, III i IV izreke, pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju tuženici zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – odluka US RH, 123/08 – ispr. 57/11, 148/11 –  pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – odluka US RH -  dalje: ZPP) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog sudu da preinači pobijanu presudu u pobijanom dijelu i to na način da prihvati prijedlog tuženika za prebijanje i obveže tužitelja na platež troškova postupka uključujući i trošak žalbe ili podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje.

 

U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj  osporava navode iste te  predlaže odbiti žalbu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.

 

Žalba tuženika je neosnovana u pogledu glavne stvari, dok je djelomično osnovana u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka.

 

Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. st.1 ZPP-a jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn. Prema odredbi čl.467. st.1 ZPP-a, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2 toč.1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet ovog spora, nakon što je tužitelj tijekom postupka povukao tužbeni zahtjev za iznos od 707,98 kn koji se odnosio na neplaćene iznose zajedničke pričuve za razdoblje  kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2014.g, te siječanj, veljača i ožujak 2015.g. (zbog plateža ovog iznosa po tuženicima tijekom ovog postupka dana 23. svibnja 2015.g.), je zahtjev tužitelja kao upravitelja stambene zgrade u Č., za isplatu glavničnog iznosa od 2.252,82 kn koji se odnosi na troškove sanacije dimnjaka na predmetnoj zgradi i to u mjesečnim iznosima od 375,47 kn sukladno Odluci suvlasnika, a koja tereti tuženike kao suvlasnike stana na VII katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, smoćnice, kupaone, WC, hodnika, loggie, ukupne površine 52,82 m2 sa pripadajućim spremištem u zgradi u Č.

 

              Tuženici tijekom prvostupanjskog postupka nisu osporavali ni osnov ni visinu novčanog potraživanja već su osporavali  tužbeni zahtjev               tvrdeći da je već prijedlog za ovrhu trebalo odbaciti jer vjerodostojna isprava temeljem koje je donijeto rješenje o ovrsi nije bila podobna za ovrhu pa su stoga nakon što je po njihovom prigovoru na rješenje o ovrsi ovaj postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga predlagali odbaciti tužbu, prigovarali su aktivnoj legitimaciji tužitelja tvrdnjom da GP S. d.o.o. bez obzira što je zajednički upravitelj zgrade nije ovlašten kao ovrhovoditelj u svoje ime naplaćivati zajedničku pričuvu a I-tužena je isticala i prigovor radi prijeboja tvrdnjom da ona ima dospjelo novčano potraživanje prema GP S. d.o.o. Č. po osnovi računa 44-PP1-1 od 22. rujna 2014.g. u visini od 12.454,70 kn. Sve prigovore tuženih sud odbija primjenom odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 - dalje:ZV) koje reguliraju obvezu suvlasnika da odrede osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja te odredaba koje reguliraju obvezu suvlasnika da osnuju zajedničku pričuvu te njihova obveza da je i podmiruju kao i primjenom priloženog u spisu Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u Č., koji je potpisan od strane upravitelja S. d.o.o. Č. i ovlaštenog predstavnika suvlasnika predmetne zgrade, a iz kojeg proizlazi da su suvlasnici temeljem međuvlasničkog ugovora upravljanje zgradom povjerili GP S. koji kao upravitelj je ovlašten voditi ovaj postupak radi naplate potraživanja kako s osnova zajedničke pričuve tako i s osnova naplate troškova sanacije dimnjaka u toj zgradi. Sud je odbio i prigovor I-tužene radi prijeboja uz obrazloženje da se potraživanje u ovom postupku odnosi na plaćanje kako zajedničke pričuve tako i troškova sanacije dimnjaka koji troškovi se naplaćuju za korist i u ime suvlasnika stambene zgrade, a prema istima I-tužena nema, niti tvrdi da ima, ikakvo potraživanje, pa kako između tužitelja – suvlasnika stambene zgrade koje u ovom postupku zastupa GP S. kao upravitelj  zgrade i I-tužene nema međusobnih neplaćenih tražbina, to je sud pod toč.IV izreke odbio prigovor I-tužene radi prebijanja.

 

              Tuženici u žalbi ustraju na tome da je sud nezakonito odbio prigovor radi prebijanja jer iako je utvrdio da I-tužena doista ima novčano potraživanje prema GP S. d.o.o. u ukupnom iznosu od 12.454,70 kn to je i trebao usvojiti njezin prigovor, a kako ujedno nije ni naveo nikakav pravni temelj za svoju odluku počinio je i bitnu povredu parničnog postupka iz čl.354. st.2 toč.11 ZPP-a. Tuženici osporavaju i odluku o troškovima postupka tvrdnjom da je sud za sve radnje za koje je tužitelju priznao naknadu uzimao kao VPS 2.960,80 kn iako je tijekom postupka a nakon specifikcije tužbenog zahtjeva VPS iznosio 2.252,82 kn. Kao i tijekom postupka ne osporavaju postojanje novčane obveze, niti visinu tražbine.

 

              Ispitujući pobijanu odluku u smislu istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2 toč.11 ZPP-a kao i u smislu ostalih razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, iste nisu utvrđene jer iako se obrazloženje presude prvostupanjskog suda u većem dijelu bavi obrazlaganjem osnove po kojoj tužitelj kao zajednički upravitelj zgrade ima pravo naplaćivati zajedničku pričuvu kao i samim pojmom zajedničke pričuve, bez obzira što se nakon djelomičnog povlačenja tužbe tužitelja spor  više nije ni vodio radi naplate zajedničke pričuve već radi naplate troškova utrošenih na sanaciju dimnjaka zgrade, kao i obrazlaganjem visine utuženih tražbina, iako ni visina tražbine nije bila sporna, sud je pored rečenog ujedno dao i valjane, jasne i razumljive razloge zbog čega odbija prigovor I-tužene radi prijeboja, a na što zapravo jedino i apelira žalba tuženika.

 

U konkretnom slučaju I-tužena je istaknula postojanje svojeg kompenzabilnog, ali nekompenziranog novčanog zahtjeva, što znači da se radi o procesnopravnom prijeboju, koji je reguliran odredbama  ZPP-a. Prijeboj se može izvršiti kad između obje stranke postoje uzajamna, istovrsna i dospjela potraživanja. Naime, kod procesnog prigovora prijeboja oba potraživanja egzistiraju i sam istaknuti prigovor ih ne gasi, jer taj prigovor  predstavlja zahtjev za kompenzaciju koja će se dogoditi tek konstitutivnom odlukom suda. Sud kada utvrdi da između stranaka postoje uzajamna, istovrsna i dospjela potraživanja mora prvenstveno deklaracijom utvrditi postojanje tih potraživanja, svojom konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj, te urediti međusobna prava i obveze stranaka za slučaj da jedno od potraživanja ima veću visinu. Prvostupanjski sud je jasno naveo da I-tužena nema, a niti to ona tvrdi, bilo kakvo potraživanje prema suvlasnicima zgrade u Č., a u čije ime u ovom postupku je nastupao ovdje tužitelj kao njihov zakonski predstavnik – upravitelj. Novčana tražbina koja se od tuženika u ovom postupku potražuje ne predstavlja novčana sredstva GP S. d.o.o. već se radi o sredstvima (troškovima) namijenjenim za održavanje i poboljšanje nekretnine u smislu odredbe čl.89. ZV-a. Navedenom odredbom čl.89. st.1 ZV-a propisano je da troškove za održavanje i poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, a doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova također snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, prema tome ne radi se o sredstvima GP S. d.o.o već o sredstvima svih suvlasnika predmetne stambene zgrade, zbog čega je sud osnovano i zakonito odbio istaknuti prigovor prijeboja I-tužene.

 

Tužitelj je u spis dostavio i Odluku suvlasnika o sanaciji dimnjaka i dimovodnih kanala od srpnja 2014.g. iz koje je razvidno da su se suvlasnici suglasili o potrebi za sanacijom dimnjaka u predmetnoj zgradi, da se radi o hitnim i nužnim radovima te da su se suglasili s odabirom ponuđača i da ukupna cijena ovih radova iznosi 218.105,51 kn kao i sa time da se ovaj iznos raspoređuje na jednake dijelove na svih 41 suvlasnika zgrade i iznosi po suvlasniku 5.319,66 kn kao i da su se usuglasili o načinima plaćanja predmetnog iznosa. Iz navedene odluke potpuno je jasno da se ne radi o tražbini GP S. d.o.o. već o zajedničkoj imovini svih suvlasnika koji se i obvezuju prethodno navedeni iznos podmiriti. Ova odluka je sukladna čl.85. st.4 ZV-a koja propisuje da suvlasnici donose u pisanom obliku odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova s time da su poslovi redovite uprave između ostalog i održavanje zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine uključujući i građevne promjene nužne radi održavanja suvlasničke  nekretnine (čl.86. ZV-a).

 

Žalba tuženika djelomično je osnovana u pogledu odluke o troškovima postupka  koja je sadržana u toč.I i III izreke prvostupanjske presude. Naime, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, utvrđeno je da je prvostupanjski sud obvezavši tuženika da na trošak ovršnog postupka pravilno odmjeren u visini od 875,00 kn plati zateznu kamatu od 13. svibnja 2005.g., kao dana donošenja rješenja o ovrsi, pogrešno primijenio odredbu čl.164. st.4. ZPP-a. Naime, imajući u vidu da je u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, rješenjem Općinskog suda u Čakovcu br.Povrv-204/15 od 25. srpnja 2015.g., stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, ovaj sud  je stava da je postupak započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga, zbog čega se cjelokupni postupak ima smatrati jedinstvenim postupkom, parničnim postupkom, slijedom čega je potrebno donijeti i jednu odluku o troškovima postupka. Kako o zahtjevu za naknadu troškova sukladno odredbi čl.164. st.4 ZPP-a, sud odlučuje tek u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom, a u konkretnom slučaju postupak je pred prvostupanjskim sudom završen tek donošenjem pobijane presude zbog čega ni zatezna kamata na troškove koji, iako su nastali tužitelju u tijeku kada se postupak vodio kao ovršni, ne može početi teći prije donošenja odluke o tim troškovima, pa  niti od dana donošenja rješenja o ovrsi. Točno je utvrđenje suda da tužitelju bez obzira što je tijekom postupka povukao djelomično tužbu za iznos od 707,98 kn pripadaju cjelokupni troškovi ovog postupka sukladno čl.158. st.1 rečenica druga ZPP-a, obzirom da je do povlačenja došlo nakon djelomičnog udovoljenja tužbenom zahtjevu od strane tuženika tijekom postupka. Do djelomičnog povlačenja tužbe tužitelja vrijednost predmeta spora iznosila je 2.960,80 kn što znači da je sukladno Tbr.7 toč.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje:Tarifa) za svaku po punomoćniku tužitelja opravdanu i osnovanu poduzetu radnju tužitelj imao pravo na iznos nagrade od 500,00 kn, a nakon djelomičnog povlačenja tužbe nagrada iznosi 250,00 kn. Zbog navedenog tužitelju se ne može priznati trošak zastupanja na ročištu od 11. studenog 2015.g. u iznosu od 500,00 kn kao što je to učinio prvostupanjski sud i to suprotno samom zahtjevu tužitelja već u visini od 250,00 kn sa pripadajućim PDV-om od 62,50 kn odnosno sveukupno 312,50 kn sukladno Tbr.9. toč.1 u svezi sa Tbr.7 toč.1 kao niti trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u visini od 250,00 kn već u visini od 125,00 kn i na to pripadajući PDV od 31,25 kn temeljem Tbr.9. toč.3 u svezi sa Tbr.7 i Tbr.42 Tarife. Na ovaj način ukupni trošak tužitelja iznosi 1.818,78 kn, a kada se tome pribroji trošak nastao u tijeku ovršnog postupka od 875,00 kn proizlazi da je tužitelju potrebno odmjeriti trošak u ukupnom iznosu od 2.693,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno od 15. prosinca 2015.g.

 

Slijedom svega prethodno navedenog ovaj je sud žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu glede glavne stvari i primjenom odredbe čl.368. st.1 ZPP-a potvrdio pobijanu presudu u dijelu toč.I izreke, a primjenom čl.380. st.2 ZPP-a istu djelomično povodom iste žalbe, preinačio u dijelu toč.I i u toč.III izreke glede troškova postupka, kako je to navedeno u izreci ove presude.

 

Kako su tuženici u žalbenoj fazi postupka uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu sporednog tužbenog zahtjeva (troškova postupka) to im ne pripada niti djelomično zatraženi trošak žalbe.

 

Varaždin, 11. listopada 2016.