Broj: Gž-1998/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Nade Krnjak kao predsjednice vijeća te Dubravke Bosilj kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak-Premec kao članice vijeća, na prijedlog više sudske savjetnice Ruth Kanešić, u pravnoj stvari tužitelja K. K., OIB: …, iz N., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. R. i M. S. iz Č., protiv tuženice S. K., OIB:…, iz S., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. V. i P. V. iz Č., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, povodom žalbe tuženice podnesene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Čakovcu od 31. ožujka 2015.g. broj P-826/12-28, u sjednici vijeća održanoj dana 21. prosinca 2016.g.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-826/12-28 od 31. ožujka 2015.g.

 

              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

              U nepobijanom dijelu odluke kojim je dozvoljena zabilježba spora u zemljišnoj knjizi, rješenje ostaje neizmijenjeno.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom u toč. I. izreke utvrđeno je da su stranke suvlasnici nekretnine upisane u z.k.ul. 153. k.o. S. i to čkbr. 195/1 kuća, gospodarska zgrada, dvorište sa 91 čhv i čkbr. 195/2 oranica D. sa 347 čhv, u 1/2 dijela svaki, toč. II. izreke razvrgava se suvlasnička zajednica na navedenim nekretninama civilnim razvrgnućem, prodajom na javnoj dražbi, time da će se iznos dobiven prodajom podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima. Toč. III. naloženo je tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.550,00 kn u roku od 15 dana. Istom odlukom doneseno je i rješenje kojim se dozvoljava zabilježba predmetnog spora te je određeno da će zabilježbu izvršiti Zemljišnoknjižni odjel prvostupanjskog suda.

 

              Pravovremeno podnesenom žalbom tuženica pobija navedenu presudu u cijelosti iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu i ukine pobijanu presudu u cijelosti te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže drugostupanjskom sudu da odbije žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu te obveže tuženicu naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka.

 

              Žalba tuženice je neosnovana.

 

              Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim utvrđenjima:

- da su stranke u zemljišnoj knjizi upisane kao suvlasnici u 1/2 dijela svaki za nekretnine upisane u z.k. ul. 153. k.o. S., i to čkbr. 195/1 kuća, gospodarska zgrada, dvorište od 91 čhv te čkbr. 195/2 oranica D. od 347 čhv,

- da je u zemljišnoj knjizi upisana zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja predmetnih nekretnina za vrijeme trajanja kreditnog odnosa do 30. travnja 2019.g.,

- da ne postoji sporazum stranaka o načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetnih nekretnina,

- da sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka R. M. od 21. listopada 2014.g. nije moguća fizička dioba nekretnina već samo civilna dioba,

- da ne postoji očitovanje kojim su se stranke sporazumjele da će tuženica ulaganjem u nekretnine steći na taj način veći suvlasnički dio niti određenje o veličini tog suvlasničkog dijela,

iz čega zaključuje da tuženica ulaganjem nije stekla vlasništvo odnosno njezin suvlasnički udio u predmetnoj nekretnini nije povećan pa su stranke suvlasnici u 1/2 dijela predmetnih nekretnina svaki te je temeljem čl. 47. st. 1. i 2. i čl. 50. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZV) određeno razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina civilnom diobom, prodajom na javnoj dražbi i podjelom iznosa ostvarenog prodajom suvlasnicima razmjerno suvlasničkim dijelovima.

              U žalbi tuženica odluku prvostupanjskog suda kojim je određena prodaja predmetne nekretnine ocjenjuje upitnim jer je time zanemarena zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine upisana u zemljišnim knjigama do 30. travnja 2019.g. te navodi da bi prodaja nekretnine na kojoj je upisano pravo služnosti doživotnog (plodo)uživanja treće osobe koja je u dobi od 85 godina moglo predstavljati prodaju određenu u nevrijeme. Nadalje, smatra da je volja stranaka kao i roditelja tuženice bila da gradnjom i dogradnjom mogu steći suvlasništvo u omjeru sukladno ulaganjima te uzimajući u obzir ulaganja prema navodima stranaka isti je u svakom slučaju na strani tužiteljice u većem omjeru i to 63/100 dijela odnosno 58/100 dijela pa zaključuje da je i vlasništvo trebalo priznati u tim omjerima jer je zaključak suda o jednakim udjelima svake stranke sa 1/2 dijela suprotna navodima stranaka. Isto tako ukazuje na nepotrebno izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem ukoliko se dogradnjom ili ulaganjem ne može steći veći suvlasnički omjer kao i nepotrebno upućivanje u parnicu radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina. Tuženica iznosi da je dosadašnja sudska praksa priznavala stjecanje prava vlasništva prilikom građenja veće vrijednosti, a ulaganje građenjem manje vrijednosti davalo je ulagatelju pravo postavljanja obveznopravnog zahtjeva prema vlasniku nekretnine te posebno ističe da pobijana presuda nema uporište u izvedenim dokazima odnosno nema valjano obrazloženje kada su i kako stranke stekle vlasništvo nekretnine.

              Ispitujući pobijanu presudu u pravcu istaknutog žalbenog razloga apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP) kao i u pravcu drugih žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. istog Zakona, isti nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio i jednu navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a pravilno je primijenio i materijalno pravo.

              Razmatrajući sadržaj spisa utvrđeno je da je tužitelj prije podnošenja predmetne tužbe pokrenuo izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetnih nekretnina civilnom diobom, a obzirom da je tuženica osporila suvlasnički udio tužitelja u predmetnoj nekretnini tvrdeći da je manji od 1/2 dijela kako je upisano u zemljišnoj knjizi, izvanparnični postupak je obustavljen te je tužitelj upućen na pokretanje parnice.

              Prije svega valja reći da kada protustranka u izvanparničnom postupku predlagatelju ospori suvlasnički udio u nekretnini koja je predmet diobe, prvostupanjski sud će uputiti predlagatelja na parnicu radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine, a ne radi utvrđenja prava suvlasništva u drugom vlasničkom omjeru na toj nekretnini od onog upisanog u zemljišnoj knjizi.

              Stoga je predmet raspravljanja ovog parničnog postupka razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetne nekretnine u kojem je pored načina razvrgnuća suvlasničke zajednice nužno odrediti sadržaj predmeta razvrgnuća, odnosno konkretno definirati nekretninu (koja i nije sporna) te suvlasničke omjere stranaka obzirom da je tuženica u izvanparničnom postupku osporavala suvlasničke omjere upisane u zemljišnoj knjizi.

              Nadalje, tijekom čitavog postupka tuženica nije postavila zahtjev za utvrđenjem njenog prava vlasništva na većem udjelu predmetne nekretnine nego je to upisano u zemljišnoj knjizi, a niti je svoje činjenično izlaganje potkrijepila dokazima, a i nalaz i mišljenje građevinskog vještaka dani o okolnostima ulaganja u predmetnu nekretninu imao bi odlučujući utjecaj samo da je tuženica postavila odgovarajući zahtjev.

              Odredbom čl. 47. st. 1. ZV-a propisano je da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno te mu to pravo ne zastarijeva, a odredbom st. 2. istog članka određeno je da suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika.

              U konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi razvrgnućem civilnom diobom bilo na štetu tuženice kao suvlasnice nekretnine pa je zahtjev za razvrgnućem suvlasničke zajednice tužitelja osnovan.

              U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud zanemario zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine valja ukazati da je u korist P. - B. Z., a povodom čijeg prijedloga je ta zabrana zabilježena, uknjiženo i pravo zaloga koje se temeljem čl. 56. st. 2. Z.-a može izvršavati kao i prije razvrgnuća.

              Isto tako se može izvršavati upisano pravo služnosti doživotnog (plodo)uživanja treće osobe na predmetnoj nekretnini, pa to pravo nema utjecaj na vođenje ovog postupka budući da ta služnost spada u osobne služnosti i prestaje tek smrću osobe u čiju korist je osnovana neovisno od promjene vlasnika nekretnine.

              Slijedom svega navedenog, valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a istu presudu potvrditi.

              Zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu odbijen je temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a jer nije bio potreban u ovom žalbenom postupku.

 

U Varaždinu, dana 21. prosinca 2016. godine