Broj: UsIgr-58/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Maje Ivulić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. Š. iz S., zastupanog po opunomoćeniku V. S., odvjetniku u S., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, zastupanog po generalnoj opunomoćenici G. K., dipl. pravnici i zaposlenici (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika pod poslovnim broje 14 Su-49/13) uz sudjelovanje zainteresirane osobe M. M. iz S., radi priznavanja statusa stranke, nakon javne i usmene rasprave zaključene 12. siječnja 2017. godine u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, generalne opunomoćenice tuženika i zainteresirane osobe, objavljene 20. siječnja 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, KLASA: UP/II-361-03/14-03/295, URBROJ: 531-05-2-2-14-3 od 05. prosinca 2014. godine.

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 14. siječnja 2015. godine, a koja je podnesena protiv rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja KLASA: UP/II-361-03/14-03/295, URBROJ: 531-05-2-2-14-3 od 05. prosinca 2014. godine, tužitelj u bitnom navodi kako se osporeno rješenje pobija zbog svih na zakonu dopuštenih razloga jer da isto nije zakonito. Tužitelj reproducira sadržaj osporenog rješenja te naglašava kako u smislu odredbe čl. 216. st. 2. Zakonom o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“, br. 76/07, 38/09, 55/11, 90/11 i 50/12) M. M. nema svojstvo stranke u postupku izdavanja rješenja o uvjetima građenja jer da on nije upisani zemljišnoknjižni vlasnik, s obzirom da iz izvatka iz zemljišne knjige Z.U. 5708 K.O. S., nekretnina označena kao čest. zem. 9144/3 K.O. S., u odnosu na koju se traži izdavanje rješenja o uvjetima građenja, proizlazi da je upravo tužitelj upisan kao vlasnik iste. Nadalje, on da je pravo vlasništva stekao presudom O. s. u S. pod poslovnim borjem I P-1641/03 od 19. rujna 2012. godine, temeljem koje da je dozvoljena uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama, a pregledom povijesnog izvatka iz zemljišne knjige da je razvidno kako u Z.U. 5708 K.O. S. nije izvršen upis zabilježbe vođenja postupka povrata imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine u pogledu nekretnine označene kao čest. zem. 9144/3 K.O. S. Isto tako, tužitelj napominje kako je na temelju tužbe od 20. lipnja 2003. godine po kojoj se vodio naprijed navedeni parnični postupak, u zemljišnoj knjizi za K.O. S. da je dozvoljena zabilježba spora glede čest. zem. 9144/3 K.O. S. u površini od 27 m² Z.U. 5708 K.O. S. tužitelja, a na temelju rješenja O. s. u S., Odjela za zemljišne knjige pod poslovnim brojem Z-6973/06 od 13. prosinca 2007. godine. Također, M. M. da u navedenom postupku nije zatražio obnovu postupka, niti sudjelovanje u istom, iako da je uvidom u zemljišne knjige imao saznanja da se u pogledu predmetnog povrata, odnosno konkretne nekretnine vodi postupak utvrđenja prava vlasništva od strane tužitelja. Isto tako, iz rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji,Službe za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP-I-942-04/97-01/1639, URBROJ: 2181-05-01/02-12-31 od 28. lipnja 2012. godine da ne proizlazi činjenica kako bi prvostupanjsko tijelo posebno obrazlagalo zabilježbu spora u pogledu ove nekretnine ili činjenicu što u zemljišnim knjigama nije izvršena zabilježba vođenja upravnog postupka povrata oduzete imovine, a sam M. M. kao podnositelj zahtjeva za povrat oduzete imovine da u zemljišnim knjigama nije izvršio zabilježbu vođenja postupka naknade u pogledu predmetne nekretnine. Tužitelj u tužbi ističe i da on nije sudjelovao u postupku koji se vodio pred Uredom državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji,Službom za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP-I-942-04/97-01/1639, URBROJ: 2181-05-01/02-12-31, niti kao stranka u postupku povrata, dok iz obrazloženih razloga da je razvidno kako postoje opravdani razlozi za obnovu tog upravnog postupka koji je završen pravomoćnim rješenjem navedenog tijela od 28. lipnja 2012. godine jer da su ispunjeni zakonski uvjeti za ponavljanjem postupka sukladno čl. 123. st. 1. t. 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), slijedom čega da je tužitelj pred nadležnim Uredom državne uprave i zatražio obnovu tog upravnog postupka svojim prijedlogom za obnovu postupka od 09. siječnja 2015. godine. Slijedom navedenog, tuženik da je na temelju utvrđenih činjeničnih navoda pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tužitelja pa je tužitelj predložio sudu da donese presudu kojom će njegovu tužbu uvažiti i poništiti osporeno rješenje tuženika.

Tuženik je u odgovoru na tužbu između ostalog naglasio kako u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju pobijanog akta, slijedom čega je predložio da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije.

Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu, u bitnom je navela kako se u razdoblju između dva svjetska rata na raskršću S. i K. ulice nalazila čest. zem. 9144 u suvlasništvu D. K., I. P. M. te V. i J. S., na kojoj da je 1929. godine izgrađen stambeni objekt L oblika pa da je svako krilo zgrade dobilo svoju katastarsku oznaku i to 3445/1 i 3225/2, dok preostali dio ove čestice da je postao dvorište i da je parceliran kao pripadajući dio stambene zgrade pa da je dobio katastarsku oznaku čest. zem. 9144/1-5, od kojih da je jedna i čest. zem. 9144/3 na kojoj da je on suvlasnik. Nadalje, I. P. M. da je nakon II. svjetskog rata konfisciran suvlasnički dio od ¼ pa da je na tom dijelu u zemljišniku bila upisana općenarodna imovina pod upravom G. n. o. S., što da je kasnije pogrešno preinačeno u Grad S., umjesto na RH. Rješenjem o povratu od 28. lipnja 2012. godine koje da je postalo pravomoćno 25. srpnja 2012. godine da je izvršen povrat čest. zem. 9144/3 kao pripadajućeg dijela dvojne zgrade katastarske oznake 3445/1 i 3445/2 kojima da ovaj dvor pripada, a 19. rujna 2012. godine O. s. u S. da je donio presudu u predmetu IP-1641/03 kojom tužitelju priznaje vlasništvo ove čestice, a nakon što je već upravno tijelo donijelo svoje rješenje o povratu. Također, iz dostavljene dokumentacije tužitelja da proizlazi kako je njegov prednik 03. prosinca 1967. godine sklopio ugovor sa Z. K., majkom S. G., kojim mu je dodijeljeno predmetno dvorište na doživotno uživanje i korištenje uz naknadu od 4.500,00 dinara, koji ugovor da se pred sudom pogrešno tumačio kao kupoprodajni ugovor, a na temelju kojeg da je tužitelj polagao svoja prava na spornu nekretninu, s tim da je predmetni ugovor Z. K. sklopila kao supruga D. K., osobe upisane kao posjednik bez suglasnosti ostalih suvlasnika. Osim toga, zainteresirana osoba da je postala suvlasnik predmetne čest. zem. prije donošenja citirane presude O. s. u S., pa Grad S. time da nije mogao više biti stranka u postupku na koji se odnosi presuda. Stoga, bivši vlasnici kojima je predmetna nekretnina konfiscirana da nisu ni bili u mogućnosti prigovoriti na postupke koje je pokrenuo tužitelj s obzirom da nisu posjedovali aktivnu legitimaciju sve do 21. srpnja 2012. godine. S tim u vezi zainteresirana osoba ističe kako tužitelj na temelju naprijed navedenog ugovora nije mogao steći vlasništvo predmetne nekretnine pa da je zainteresirana osoba pokrenula parnični postupak pred O. s. u S. radi ispravka pogrešne uknjižbe, koji postupak da se vodi protiv tužitelja iz ovog spora pod poslovnim brojem P-6993/15. Slijedom iznijetog, da je nedvojbeno kako je zainteresirana osoba suvlasnik ove nekretnine za 1/8 dijela, odnosno da su ostali stvarni suvlasnici osobe navedene u pravomoćnom rješenju Ureda državne uprave, zbog čega da je logično da se njemu prizna status stranke u konkretnom upravnom postupku, pa je predložio da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

U sporu je održana rasprava 12. siječnja 2017. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14.-dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili zamjenica opunomoćenika tužitelja, generalna opunomoćenica tuženika i zainteresiran osoba.

              Na istoj, zamjenica opunomoćenika tužitelja istaknula je da u cijelosti ustraje u podnesenoj tužbi i svim navodima iznesenim u istoj, te je izjavila kako je u tužbi detaljno izloženo zbog čega tužitelj smatra da je rješenje tuženika nezakonito, a kako se ovdje radi o spornoj primjerni prava navela je kako u ovom sporu nema nikakvih dokaznih prijedloga slijedom čega je predložila zaključenje rasprave i donošenje presude kojom će se usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

Generalna opunomoćenica tuženika na raspravi izjavila je  kako u cijelosti ostaje kod navoda odgovora na tužbu te pri obrazloženju osporenog rješenja kao i da u ovom sporu nema nikakvih dokaznih prijedloga pa je predložila sudu zaključenje rasprave i donošenje presude kojom će se u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

Zainteresirana osoba na raspravi priložila je odgovor na tužbu u privitku kojeg je dostavljen i ugovor sklopljen između Z. K. s jedne strane i M. Š. s druge strane sklopljen u S. 03. prosinca 1967. godine, te je izjavila kako nema ništa drugo za nadodati osim onog što je iznijeto u odgovoru na tužbu koji je priložen u spis, a kako nema dokaznih prijedloga predložila je sudu zaključenje rasprave i donošenje presude kojom će se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, s tim da je napomenula kako je u međuvremenu pred O. s. u S. pokrenut parnični postupak kojim se traži utvrđenje suvlasništva i ispravak uknjižbe, no taj postupak da još uvijek nije okončan.

Zamjenica opunomoćenika tužitelja nakon izlaganja zainteresirane osobe izjavila je kako predlaže sudu da ne prihvati odgovor na tužbu zainteresirane osobe dostavljen na ročištu s obzirom da je isti nepravodoban jer da je dostavljen u spis izvan ostavljenog roka od 30 dana, a ukoliko sud isti ipak odluči prihvatiti navela je kako se u cijelosti protivi svim navodima iz odgovora na tužbu i da ustraje u tužbi i tužbenom zahtjevu.

Generalna opunomoćenica tuženika izjavila je kako nema potrebe očitovat se na u spis priloženi odgovor na tužbu od strane zainteresirane osobe zajedno s prilogom, te da ustraje u odgovoru na tužbu i osporenom aktu.

U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, osporeno rješenje, odgovor na tužbu tuženika, odgovor na tužbu zainteresirane osobe zajedno sa prilogom, te spis upravnoga tijela, dostavljen uz odgovor na tužbu od strane tuženika.

              Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je priznavanje statusa stranke M. M., zainteresiranoj osobi u ovom sporu,  u postupku izdavanja rješenja o uvjetima građenja za rekonstrukciju – nadogradnju postojeće građevine izgrađene na kat. čest. zem. 10606/8 (sud. čest. zem. 9144/3) K.O. S., koji se vodi kod Grada S., Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za prostorno uređenje KLASA: UP/I-361-03/13-01/00094.

Naime, rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Grada S., Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za pravne poslove KLASA: UP/I 361-03/13-01/00106, URBORJ: 2181/01-03-03/02-14-0015 od 22. rujna 2014. godine M. M., zainteresiranoj osobi u ovom sporu, nije priznat status stranke u postupku izdavanja rješenja o uvjetima građenja za rekonstrukciju – nadogradnju postojeće građevine izgrađene na kat. čest. zem. 10606/8 (sud. čest. zem. 9144/3) K.O. S., koji se vodi kod Grada S., Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za prostorno uređenje KLASA: UP/I-361-03/13-01/00094, a u bitnom iz razloga što da on nije dokazao kako bi bio suvlasnik čestice zemlje za koju se izdaje rješenje o uvjetima građenja.

              Potom, rješenjem tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, KLASA: UP/II-361-03/14-03/295, URBROJ: 531-05-2-2-14-3 od 05. prosinca 2014. godine, postupajući po žalbi u ovom sporu zainteresirane osobe, poništeno je naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje, a u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo u postupku donošenja svog rješenja nepotpuno i nepravilno utvrdilo činjenično stanje u pogledu odlučne činjenice i to suvlasništva kat. čest. zem. 10606/8 (sud. čest. zem. 9144/3) K.O. S., a na koju okolnost da je zainteresirana osoba priložila rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji,Službe za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP-I-942-04/97-01/1639, URBROJ: 2181-05-01/02-12-31 od 28. lipnja 2012. godine, koje je postalo pravomoćno 25. srpnja 2012. godine.             

              Iz podataka u spisu upravnog tijela proizlazi kako se pred prvostupanjskim tijelom vodi postupak radi izdavanja rješenja o uvjetima građenja za rekonstrukciju – nadogradnju postojeće građevine izgrađene na kat. čest. zem. 10606/8 (sud. čest. zem. 9144/3) K.O. S., po zahtjevu tužitelja iz ovog spora, a u kojem postupku je zainteresirana osoba iz ovog spora podneskom od 24. srpnja 2014. godine zatražila da joj se prizna status stranke u istom s obzirom da je on suvlasnik predmetne nekretnine za 1/8 dijela i to na temelju rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji,Službe za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP-I-942-04/97-01/1639, URBROJ: 2181-05-01/02-12-31 od 28. lipnja 2012. godine, koje je postalo pravomoćno 25. srpnja 2012. godine, pa da je on stekao pravo vlasništva u smislu odredbe čl. 126. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Prema podacima spisa proizlazi kako prvostupanjsko tijelo je zaključilo kako zainteresirana osoba iz ovog spora ne bi bila stranka u postupku izdavanja rješenja o uvjetima građenja u smislu odredbe čl. 216. st. 2. Zakonom o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“, br. 76/07, 38/09, 55/11, 90/11 i 50/12), a ovo tim prije što da je tužitelj iz ovog spora svoje pravo vlasništva dokazao verificiranim e-izvatkom iz zemljišne knjige O. s. u S. broj Z.U. 5708 K.O. S. od 02. srpnja 2014. godine iz kojeg da je razvidno kako je upravo on upisan kao vlasnik čest. zem. 9144/3 za cijelo u površini od 27 m², a isti da predstavlja javnu ispravu, zbog čega je prvostupanjsko tijelo svojim rješenjem od 22. rujna 2014. godine riješilo da se zainteresiranoj osobi ne priznaje svojstvo stranke u postupku izdavanja rješenja o uvjetima građenja, protiv kojeg rješenja je zainteresirana osoba izjavila žalbu, postupajući po kojoj je tuženik donio osporeno rješenje od 05. prosinca 2014. godine kojim je poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje, uz naprijed iznijete razloge, a protiv kojeg rješenja je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

              Odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da je stranka u upravnom postupku fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku.

              Odredbom čl. 53. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da ako u tijeku postupka osoba koja do tada nije sudjelovala u postupku traži da joj se prizna svojstvo stranke u tom postupku, službena osoba ispitat će njezino pravo da kao stranka sudjeluje u postupku i o tome donijeti rješenje. Žalba protiv tog rješenja ne zaustavlja tijek postupka.

              Odredbom čl. 216. st. 2. Zakonom o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“, br. 76/07, 38/09, 55/11, 90/11 i 50/12) propisano je da je stranka u smislu stavka 1. ovoga članka investitor, vlasnik nekretnine za koju se izdaje rješenje o uvjetima građenja i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini, vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje rješenje te javna ustanova za upravljanje nacionalnim parkom i parkom prirode i jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi nekretnina.

              Odredbom čl. 126. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) propisano je da se  odlukom suda ili drugoga tijela stječe se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom.

              St. 2. istog čl. da  pravo vlasništva stječe se u trenutku pravomoćnosti sudske, odnosno konačnosti odluke druge vlasti, ako što drugo nije određeno zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojega se odluka donosi.

              St. 3. istog čl. da stjecanjem prava vlasništva odlukom suda ili drugoga tijela ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je to određeno tom odlukom ili posebnim zakonom, ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati.

              Najprije je za istaknuti kako u konkretnom slučaju je tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio rješenje kojim je nadležno postupajući po žalbi zainteresirane osobe iz ovog spora poništio rješenje prvostupanjskog tijela, te predmet vratio na ponovni postupak. Naime, ovaj sud drži da u predmetnoj upravnoj stvari u prvostupanjskom postupku nije potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, posebice u pogledu odlučne činjenice je li zainteresirana osoba iz ovog spora dokazala svoje pravo suvlasništva nekretnine za koju je zatraženo izdavanje rješenja o uvjetima građenja, o čemu ovisi i pravilna primjena materijalnog prava s obzirom da upravo ovisno o tome utvrđenju zainteresiranoj osobi bi pripalo pravo na sudjelovanje u svojstvu stranke u upravnom postupku izdavanja rješenja o uvjetima građenja, pa je tuženik pravilno i zakonito poništio prvostupanjsko rješenje, te predmet tome tijelu vratio na ponovni postupak.

              Tužbeni prigovori tužitelja da M. M. nema svojstvo stranke u postupku izdavanja rješenja o uvjetima građenja jer da on nije upisani zemljišnoknjižni vlasnik, s obzirom da iz izvatka iz zemljišne knjige Z.U. 5708 K.O. S., nekretnina označena kao čest. zem. 9144/3 K.O. S., u odnosu na koju se traži izdavanje rješenja o uvjetima građenja, proizlazi da je upravo tužitelj upisan kao vlasnik iste, a da je on pravo vlasništva stekao presudom O. s. u S. pod poslovnim borjem I P-1641/03 od 19. rujna 2012. godine, temeljem koje da je dozvoljena uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama, u cijelosti su neosnovani. Naime, u ovom sporu neprijeporno je da je upravo zainteresirana osoba utvrđena suvlasnikom nekretnine označene kao kat. čest. zem. 10606/8, odnosno sud. čest. zem. 9144/3 K.O. S. za 1/8 dijela i to na temelju rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP-I-942-04/97-01/1639, URBROJ: 2181-05-01/02-12-31 od 28. lipnja 2012. godine, koje je postalo pravomoćno 25. srpnja 2012. godine. S obzirom na ovu okolnost, a koju ni tužitelj ne spori predmetnom tužbom, imajući u vidu naprijed citiranu odredbu čl. 126. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojom je propisano da se pravo vlasništva stječe u trenutku pravomoćnosti sudske, odnosno konačnosti odluke druge vlasti, jasno je da se pravo vlasništva na opisani način stječe neovisno o upisu tog prava u zemljišne knjige, slijedom čega je to dokaz da je zainteresirana osoba doista suvlasnik za 1/8 dijela nekretnine za koju je zatraženo izdavanje rješenja o uvjetima građenja, pa kod takvog utvrđenja bi zainteresiranoj osobi u tom upravnom postupku trebao biti priznat status stranke.

              Nadalje, neutemeljeni su i tužbeni prigovori tužitelja kako u konkretnom slučaju nije izvršena zabilježba vođenja upravnog postupka povrata, kao ni da zainteresirana osoba nije zatražila obnovu postupka završenog pravomoćnom presudom O. s. u S. pod poslovnim borjem I P-1641/03 od 19. rujna 2012. godine, a ovo iz razloga što takve okolnosti ne mogu ići na štetu njegovih suvlasničkih prava utvrđenih naprijed citiranim pravomoćnim rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, tim prije što je predmetni upravni postupak vođen na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine te je rješenje donijeto na temelju odredbe čl. 69. ovoga Zakona. Isto tako, za navesti je kako je presuda na koju se tužitelj poziva donijeta kasnije u odnosu na rješenje o povratu, s tim da zainteresirana osoba sve do trenutka pravomoćnosti tog rješenja nije ni bila legitimirana za sudjelovanje u predmetnom parničnom postupku, a pored toga iz predmetne presude ne proizlazi da je O. s. u S. tijekom parničnog postupka uopće imao saznanja da se pred nadležnim upravnim tijelom vodi postupak povrata.

              U cijelosti su neutemeljeni i tužbeni prigovori tužitelja u kojima on ističe da je nezakonito citirano rješenje o povratu, a iz razloga što da on nije kao stranka sudjelovao u tom upravnom postupku, ovo stoga što predmet ovog upravnog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti toga rješenja, već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 05. prosinca 2014. godine.

              S prethodnim u vezi, za istaknuti je kako za predmetni upravni spor nije od važnosti ni okolnost na koju se tužitelj poziva u svojoj tužbi i to da bi on u odnosu na rješenje o povratu podnio prijedlog za obnovu postupka, ovo iz razloga što je nedvojbeno kako je predmetno rješenje postalo pravomoćno 25. srpnja 2012. godine, te kako je istim utvrđeno pravo suvlasništva zainteresirane osobe, jasno je  kako ono proizvodi pravne učinke  prema svima, pa tako i u odnosu na tužitelja, zbog čega podnošenje prijedloga za obnovu postupka nije od utjecaja na konkretnu upravnu stvar, tim prije što tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi  proizlazilo da bi bila dopuštena obnova postupka, kao ni da bi bila drugačije riješena predmetna upravna stvar u odnosu na citirano pravomoćno rješenje.

              Zaključno, za naglasiti je kako osporenim rješenjem tuženika  nije meritorno riješena konkretna upravna stvar jer je istim samo poništeno prvostupanjsko rješenje te je predmet vraćen tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, slijedom čega zainteresiranoj osobi nije priznat status stranke u upravnom postupku izdavanja rješenja o uvjetima građenja, nego tek u ponovljenom postupku koji se ima provesti pred prvostupanjskim tijelom će se ponovno odlučivati o tome pripada li zainteresiranoj osobi svojstvo stranke u konkretnom upravnom postupku.

              Naposljetku, ovaj sud nije prihvatio prijedloga zamjenice opunomoćenika tužitelja sa rasprave održane pred ovim sudom 12. siječnja 2017. godine da sud ne prihvati odgovor na tužbu zainteresirane osobe, koji je dostavljen u spis na raspravi s obzirom da je isti nepravodoban budući da je dostavljen izvan ostavljenog roka od 30 dana, a ovo iz razloga što je nesporno da je zainteresirana osoba odgovor na tužbu dostavila izvan ostavljenog roka, no kako je isti u spis dostavljen prije zaključenja glavne rasprave, ovaj sud nije imao razloga ne pročitati ga na glavnoj raspravi u dokaznom postupku.

Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužitelja.

Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je  valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 20. siječnja 2017. godine