Broj: Gž-932/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Dubravki Vinceković kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja R. Đ., S. K., A. K., M. M., Z. O., S. R., J. i M. T., Z. V. i I. i F. V., svi iz V. G.,  svi zastupani po upravitelju M. d.o.o., OIB:…, .Z., a ovaj po punomoćnici M. M., odvjetnici u Z., protiv prvotuženice N. S., OIB:… i drugotuženika J. Š., OIB:…, oboje iz V. G., radi isplate, a povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 01. srpnja 2016. g. br. 14 Povrv-1690/15-7, dana 03. svibnja 2017. g.

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici br. 14 Povrv-1690/15-7 od 01. srpnja 2016. g. u pobijanom dosuđujućem dijelu u toč. I. izreke i u odluci o troškovima postupka u toč. III. izreke, te se u tom ukinutom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.

 

              U nepobijanom odbijajućem dijelu u toč. II. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom u toč. I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz V. G. br. Ovrv-3219/15 od 02. lipnja 2015. g. u dijelu kojim je naloženo tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 3.539,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose pobliže navedene u izreci tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 825,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. lipnja 2015. g. do isplate.

 

              Istom presudom u toč. II. izreke ukinut je navedeni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženicima naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 775,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je u toč. III. izreke naloženo tuženicima naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 825,00 kn.

 

              Pravodobno izjavljenom žalbom tuženici pobijaju navedenu presudu ne navodeći zakonske žalbene razloge, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine u cijelosti.

 

              Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

 

              Žalba tuženika je osnovana.

 

              Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi da je radi namirenja novčanog iznosa od 3.539,63 kn s pripadajućom zateznom kamatom tužitelj podnio ovršni prijedlog povodom kojeg je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi od 02. lipnja 2015. g. protiv kojeg su tuženici pravovremeno izjavili prigovor, pa je rješenjem prvostupanjskog suda od 02. listopada 2015. g. rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha stavljeno izvan snage i ukinute su provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka.

 

              Budući da tuženici nisu osporavali osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, jedino su tvrdili da u pogledu iste tražbine već teče druga parnica što sadržajno upućuje na prigovor dvostruke litispendencije koji tuženici ničim nisu dokazali, niti su se odazvali pozivu na ročište, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje: ZPP) istaknuti prigovor tuženika ocijenio neosnovanim, a na temelju priložene dokumentacije utvrdio je osnovanost i visinu utuženog potraživanja, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi u toč. I. izreke.

 

              Tuženici u uvodnom dijelu žalbe navode da pobijaju prvostupanjsku presudu u cijelosti, međutim, sadržaj žalbenih navoda ukazuje da pobijaju presudu u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu ( toč. I. i III. izreke), dok za pobijanje odluke u toč. II. izreke nemaju pravni interes jer su u tom dijelu uspjeli u sporu.

 

              Žalba tuženika svodi se na isticanje prigovora zastare potraživanja tužitelja, time da se, protivno tvrdnji tuženika, ne radi o zastarnom roku od jedne godine budući da je tražbina s naslova zajedničke pričuve povremena tražbina koja zastarijeva u roku od 3 godine u smislu odredbe čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).

 

              Međutim, ispitivanjem pobijane presude u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je izreka presude potpuno nejasna i neodređena, koji nedostaci predstavljaju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koji žalbeni razlog ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da su tužitelji suvlasnici stambene zgrade u V. G., poimenično navedeni u inicijalnom podnesku (prijedlogu za ovrhu) i uvodu pobijane presude. Međutim, izrekom prvostupanjske presude u toč. I. održan je na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženicima platiti tužitelju (?) glavnični iznos s pripadajućom zateznom kamatom, pa je u tom dijelu izreka potpuno nejasna i neodređena imajući u vidu da kao tužitelji nastupaju suvlasnici stambene zgrade u V. G., a iz izreke nije moguće zaključiti kojem tužitelju (od ukupno 11) su tuženici u obvezi ispuniti tražbinu, pa takva izreka nije niti podobna za ovrhu.

 

              Obzirom na ostvarenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a niti zakonitost presude nije moguće ispitati, pa je valjalo povodom žalbe tuženika, neovisno od  žalbenih navoda, ukinuti presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dosuđujućem dijelu u toč. I. izreke i u odluci o troškovima postupka u toč. III. izreke temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a i u tom ukinutom dijelu predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak.

 

              U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na način da odluka o tužbenom zahtjevu u izreci bude jasna, određena i razumljiva, a prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja prvostupanjski sud će imati u vidu da su tužitelji suvlasnici stambene zgrade u V. G., poimenično navedeni u prijedlogu za ovrhu koji zahtijevaju od tuženika isplatu dužnih iznosa zajedničke pričuve, da je ugovorom o upravljanju zgradom od 23. prosinca 2002. g. (list 16-18 spisa) u čl. 12. st. 3. određeno da će suvlasnici mjesečnu naknadu za zajedničku pričuvu plaćati u korist računa sredstava zajedničke pričuve br…., sukladno odredbi čl. 380. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 – dalje: ZV) kojom je propisano da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, da je zajednička pričuva u smislu odredbe čl. 90. st. 1. istog Zakona namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova koju tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesena većinom suvlasničkih dijelova (st. 2.), te da zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika (st. 3.).

 

              Prema tome, sredstva zajedničke pričuve moraju se držati na posebnom računu, zbog čega suvlasnici ne mogu zahtijevati da se doprinos za pričuvu isplati njima osobno osim u slučaju da su doprinos podmirili umjesto drugih suvlasnika.

 

              Nakon što, po potrebi, dopuni dokazni postupak prvostupanjski sud će donijeti novu odluku o ukinutom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja kojom će ujedno odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

 

U Varaždinu, 03. svibnja 2017. godine