Broj: Gž-2862/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Dubravke Vinceković, kao predsjednice vijeća, te Zlatka Lodete, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja F. Š., OIB:… i drugotužiteljice V. Š., OIB:… oboje iz V.,  zastupanih po punomoćnicima iz ZOU J. K. i M. R., odvjetnicima iz V., protiv tuženice I. M., OIB:… iz V., zastupane po punomoćnicima iz OD K., H. i V. j.t.d., odvjetnicima iz V., radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti te upisa u zemljišne knjige, povodom žalbe tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, od 4. listopada 2016. br. 26 P-1666/13-28, u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, br. 26 P-1666/13-28 od 4. listopada 2016.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da sud utvrdi da tužitelji imaju pravo služnosti prolaza i provoza preko nekretnine tuženice, čkbr. 2905/5 iz z.k.ul. 10647 k.o. V. (u osnivanju) i to pravcem (površinom) označenim brojkama 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-1 u skici mjerničkog vještaka B. Š., iz veljače 2016., za korist nekretnine tužitelja, čkbr. 2909/1 iz z.k.ul. 10647 k.o. V. (u osnivanju), te sa zahtjevom da su tuženici dužni trpjeti vršenje tog prava po tužiteljima i članovima njihove obitelji. Istom odlukom odbijen je i zahtjev tužitelja da se tuženici naloži izdati ispravu podobnu za upis prava navedene stvarne služnosti u zemljišne knjige, jer da će u protivnom tu ispravu zamijeniti presuda, a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška tuženici.

 

Stavkom II. izreke presude tužitelji su dužni naknaditi tuženici (solidarno) parnični trošak u iznosu od 5.712,50 kn u roku od 15 dana.

 

Pravovremeno podnesenom žalbom tužitelji pobijaju prvostupanjsku presudu iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1 Zakona o parničnom postupku  (NN.53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14  - odluka US RH - dalje ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu, te prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, odnosno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba tužitelja je neosnovana.

 

Obrazlažući presudu prvostupanjski sud navodi da su tužitelji podnijeli tužbu protiv tuženice, radi utvrđenja prava služnosti prolaza i provoza preko nekretnine tuženice, a za korist svoje susjedne nekretnine. Tvrde da služnost, čije utvrđenje traže tužbenim zahtjevom, i za koju traže upis u zemljišne knjige u traženom opsegu vrše niz godina, a podnesenom tužbom nastoje realizirati legalizaciju takvog odnosa. Tuženica je tijekom postupka navela da je cijelo zemljište, dakle i prijeporna površina, u suvlasništvu parničnih stranaka, radi čega tužitelji ne mogu tražiti utvrđenje postojanja i upis prava služnosti prolaza i provoza na dijelu zajedničke nekretnine.

 

Prvostupanjski sud je temeljem podataka iz zemljišne knjige, te druge dokumentacije, koja se odnosi na predmetne nekretnine, te temeljem provedenog očevida na licu mjesta, uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka B. Š., dipl. ing. geodezije, utvrdio poziciju predmetnih nekretnina u prostoru, njihov međusobni odnos i pravni status, te je zaključio da postoji dovoljna činjenična i pravna osnova da se predmetne nekretnine smatraju suvlasničkim, time da su stambeni prostori i pomoćni objekti fizički podijeljeni (etažirani), a da, kako prema stanju upisa prava stranaka u zemljišnim knjigama glede predmetnih nekretnina, tako i obzirom na poziciju tih nekretnina u prostoru, treba zaključiti da se radi o zajedničkim nekretninama u odnosu na koje su parnične stranke vlasnici posebnih dijelova i pripadnosti (pomoćnih objekata (tužitelji sjevernog dijela stambene zgrade i pomoćne zgrade, a tuženica južnog dijela stambene zgrade, kako je prikazano na skici mjerničkog vještaka s lista 82 prvostupanjskog spisa)). Prema tome, po ocjeni prvostupanjskog suda, tužitelji su suvlasnici fizičkih dijelova zemljišta na čkbr. 2909/5 i 2909/1, te etažni vlasnici fizički podijeljene stambene zgrade i pomoćne zgrade. Obzirom da prvostupanjski sud na takav način kategorizira sadržaj stranačkih vlasničkih prava glede cjelokupnih nekretnina, što se odnosi i na prijeporni pravac sporne služnosti, to prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljima pripada pravo korištenja predmetnog putnog pravca, ali u vršenju vlastitih vlasničkopravnih ovlasti, a ne kao stvarnog prava na tuđoj stvari, slijedom čega je, u smislu primjene čl. 66. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima  (NN.91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00; 114/01; 79/06; 141/06; 146/08; 38/09; 153/09; 143/12; 152/14 – dalje ZV) odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

U žalbi tužitelji ističu žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tvrdnjom da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP-a, jer da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni, odnosno da su razlozi navedeni u obrazloženju presude u vezi sadržaja isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku u proturječju sa sadržajem tih isprava i zapisnika, time da sadržajno ne konkretiziraju taj žalbeni razlog.

 

Ovaj sud pregledom sadržaja prvostupanjskog predmeta i pobijane presude ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju tužitelji navode u žalbi, a isto tako niti da je prvostupanjski sud počinio bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2 u vezi čl. 354. st. 2 toč. 2, 4, 8, 9, 11, 13 i 14 ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je taj žalbeni razlog neosnovan.

 

U obrazloženju žalbenih razloga po osnovi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, tužitelji ističu neslaganje s prvostupanjskim zaključkom da su stranke suvlasnici odgovarajućeg idealnog dijela nekretnine čkbr. 2909/5, jer je nekretnina čkbr. 2909/5 tuženičina, a čkbr. 2909/1 je nekretnina tužitelja, radi čega slijedi osnovanost tužbenog zahtjeva da tužitelji ostvaruju pravo služnosti prolaza i provoza u skladu s postavljenim tužbenim zahtjevom, slijedom čega je postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti. Nalaze da su stranke prilikom etažiranja dogovorile podjelu zgrade na tri etažna dijela od kojih se etaža I i II nalaze na čkbr. 2909/1, a etaža III na čkbr. 2909/5. Radi se o dvojnom objektu, koji se drži zajedno, s ulične strane postoji samo jedan glavni ulaz, pa je pitanje prilaza trebalo razriješiti zasnivanjem služnosti prolaza i provoza za korist čkbr. 2909/1, a na teret čkbr. 2909/5, kako je i zatraženo postavljenim tužbenim zahtjevom.

 

Po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da prema stanju upisa predmetnih nekretnina u zemljišnu knjigu, kao i prema stanju upisa stvarnih prava njihovih nositelja u zemljišnu knjigu (list A-B iz p.l. 10647 i list B za čkbr. 2909/1 i čkbr. 2909/5 predmetne nekretnine predstavljaju etažiranu građevinu i to etažu I, etažu II i etažu Ia.

 

Prema utvrđenju mjerničkog vještaka, čkbr. 2909/1 u posjedu je tužitelja, a čkbr. 2909/5 u posjedu tuženice.

 

Međutim, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da prema stanju upisa predmetnih nekretnina u zemljišne knjige, nije provedena njihova dioba, odnosno nisu formirane, u vlasničkopravnom smislu, odvojene cjeline, neovisno o činjenici što se zemljišna površina sastoji od dviju katastarskih čestica, čkbr. 2909/1 i čkbr. 2909/5. Ovaj sud prihvaća prvostupanjsku materijalnopravnu ocjenu da se prema stanju upisa predmetnih nekretnina u zemljišne knjige ne radi o odvojenim pravnim cjelinama, nego o etažiranom stambenom objektu u etažnom vlasništvu parničnih stranaka, sadržaj kojeg je prvostupanjski sud utvrdio i pravilno obrazložio.

 

Prema sadržaju zemljišnoknjižnog upisa, ne proizlazi, što je polazna osnova tužbenog zahtjeva tužitelja, da su tužitelji vlasnici jedne prostorne i pravne cjeline, a tuženica druge, susjedne. Naprotiv, prema sadržaju z.k. upisa, radi se o nekretninama koje predstavljaju jednu pravnu cjelinu, time da je stambeni dio (te pomoćni objekti) etažiran, dok je zemljište u suvlasništvu. Tužitelji tijekom postupka nisu dokazali da bi predmetne nekretnine imale drugačiji stvarnopravni status od onog koji proizlazi iz stanja upisa predmetnih nekretnina u zemljišnoj knjizi, a sadržajem žalbenih navoda tužitelji, bez dodatne argumentacije, nastoje realizirati fizičku diobu predmetnih nekretnina, ne ističući za to nikakve dodatne argumente, čime bi stekli samovlasništvo na dijelu nekretnine, (na dijelu nekretnine označene kao čkbr. 2909/1, dok bi tuženici trebala pripasti čkbr. 2909/5 opterećena pravom služnosti za korist čkbr. 2909/1), međutim za to nisu dokazali postojanje činjenične i materijalnopravne osnove.

 

Iz tih razloga, kao i pozivom na dodatnu činjeničnu i materijalnopravnu argumentaciju prvostupanjske presude, primjenom čl. 375. st. 5 ZPP-a ovaj sud je temeljem odredbe čl.368. st.2 ZPP-a odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu.

 

U Varaždinu 1. lipnja 2017.