Broj: Gž-2263/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić Margan, u izvanparničnom postupku predlagatelja M. E. iz R., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. Ž. i M. H. R. iz R., protiv protustranaka 1. F. E. iz R. G. i 2. I. E. iz R. G., zastupanih po punomoćnici N. M. G., odvjetnici iz D., radi uređenja međe, rješavajući žalbu predlagatelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Delnicama, poslovni broj 2 R1-14/14 od 23. rujna 2014. godine, dana 10. listopada 2017. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja i  p o t v r đ u j e rješenje Općinskog suda u Delnicama, poslovni broj 2 R1-14/14 od 23. rujna 2014. godine u točki I. izreke te u točki IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev predlagatelja za nadoknadu troškova postupka preko iznosa od 1.150,00 kn.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke je utvrđena međa između nekretnina kč.br.138/1 upisane u zk.ul.2584 i kč.br.137 upisane u zk.ul.91 k.o. ... prema posljednjem posjedu točkama A-B-C-D-E, u skladu sa skicom vještakinje A. P. koja je sastavni dio tog rješenja. U točki II. izreke je utvrđena međa između nekretnina kč.br.138/1 upisane u zk.ul.2584 i kč.br.136 upisane u zk.ul.2418 k.o. ... prema sporazumu stranaka, u točki III. je odlučeno da nezadovoljna stranka može dokazivati vlasništvo na svojim nekretninama u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti rješenja, dok su u točki IV. izreke protustranke obvezane isplatiti predlagatelju trošak u iznosu od 1.150,00 kn u roku od 15 dana.

 

Protiv rješenja je žalbu podnio predlagatelj pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl.353. st.1. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP) s tim što se žalba odnosi na rješenje u točkama I. i IV. izreke.

 

Predlagatelj u žalbi ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl.354. st.2. t.11. ZPP-a te čl.354. st.1. u svezi s čl.8. ZPP-a, jer da se rješenje ne može ispitati budući da je izreka nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima rješenja. Tvrdi da je skica vještakinje pogrešna i nepotpuna jer ne prikazuje među između kč.br.138/1 i 137 kao se to navodi u točki I. izreke pobijanog rješenja te da vještakinja u tekstualnom dijelu ne označava među između tih dviju nekretnina te na skici nije označila početnu točku A. Osim toga, na okolnost posljednjeg posjeda da su saslušani svjedoci koji su u najbližem srodstvu s protustrankom F. E., te su iskazivali pristrano, a zanemarena je nesporna činjenica da dio čestice kč.br.138/1 u naravi predstavlja put kojeg koriste i predlagatelj i protustranka I. E.. Smatra proturječnim razloge rješenja u svezi posljednjeg mirnog posjeda, a s obzirom na utvrđenje da protustranka F. E. ne koristi kuću na kč.br.137 dugi niz godina, pa tako ni njezinu okućnicu. Naglašava da je pravomoćnim rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj R1-42/10 od 17. srpnja 2013. godine utvrđena međa između nekretnina kč.br.138/1 i 142/3 k.o...., što da proturječi razlozima pobijanog rješenja. Osporava i odluku o troškovima uz obrazloženje da ima pravo na nužne troškove, a to obuhvaća i trošak vještačenja.

 

Predlaže u pobijanom dijelu ukinuti rješenje i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

 

Žalba nije osnovana.

 

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl.365. st.2. ZPP-a, pa tako ni povreda na koju ukazuje predlagatelj, jer su razlozi pobijanog rješenja potpuni i jasni, kao što je jasna i izreka rješenja, u razlozima nema proturječja te je rješenje moguće ispitati. Nije počinjena ni povreda postupka iz čl.354. st.1. u svezi s čl.8. ZPP-a jer je sud prvog stupnja savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno te sve dokaze zajedno na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje da je na kč.br.137 k.o. ... izgrađena stara kuća protustranke F. E., dok je oko te čestice smještena kč.br.138/1 u vlasništvu predlagatelja. Nadalje utvrđuje da se predlagatelj i protustranka F. E. nisu suglasili da se međa između tih nekretnina utvrdi prema katastarskom nacrtu, niti je između tih stranaka postojao sporazum o međi, pa odlučuje među utvrditi prema posljednjem mirnom posjedu, kojeg utvrđuje na temelju iskaza saslušanih svjedoka. Iz iskaza svjedoka utvrđuje da međa teče od ceste iznad pristupnog puta koji vodi do kuće protustranke F. E. do točke gdje je nekad raslo stablo jasena i na kojoj se nalazi međašni kamen te skreće nalijevo između kuće protustranke F. E. i gospodarske zgrade predlagatelja. Iz suglasnih iskaza svjedoka također utvrđuje da je na zemljištu ispod prilaznog puta zasađeno stablo trešnje te dva stabla lipe koja su visoka oko 20 metara, a koje je posadio F. E.. Iako su svjedoci u rodbinskim odnosima s protustrankom F. E., sud prvog stupnja ocjenjuje da su njihovi iskazi jasni i određeni, dok s druge strane predlagatelj nije predočio niti jedan dokaz o svom posjedu na prijeporu te nije predložio saslušanje niti jednog svjedoka. Također utvrđuje da F. E. ne koristi okućnicu niti svoju kuću jednako intenzivno kao prije, ali istovremeno zauzima stajalište da na taj način nije izgubio posjed, pa s obzirom na činjenicu da se pristupni put do njegove kuće proteže upravo preko nekretnine predlagatelja kč.br.138/1 ocjenjuje da je životno i gospodarski logično da kuća ima okućnicu i pristupni put s ceste te da je prijepor na taj način i korišten. Stoga među između kč.br.138/1 i 137 utvrđuje prema posljednjem posjedu sukladno iskazima saslušanih svjedoka, što je prikazano na skici vještaka geometra. Među između nekretnina kč.br.138/1 i kč.br.136 k.o. ... utvrđuje prema sporazumu stranaka, a odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl.283. Zakona o sudskom vanparničnom postupku te predlagatelju priznaje trošak vještačenja te očevida na licu mjesta u ukupnom iznosu od 2.300,00 kn te obvezuje protustranke nadoknaditi predlagatelju polovinu tih troškova, dakle, iznos od 1.150,00 kn, dok ostali trošak ne priznaje uz obrazloženje da se radi o troškovima vještačenja koji je nastao zbog utvrđivanja međe po katastarskom nacrtu, koji troškovi padaju na teret predlagatelja, budući da je inzistirao da se međa utvrdi prema katastarskom nacrtu.

 

Pravilno je sud prvog stupnja primijenio mjerodavno materijalno pravo, odredbu čl.103. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje ZV) kada je među između nekretnina kč.br.138/1 i kč.br.137 k.o. ... utvrdio prema posljednjem mirnom posjedu, budući da stranke nisu pristale među utvrditi prema katastarskom nacrtu, niti je između njih postignut sporazum o međi, pa je posljednji mirni posjed bio sljedeći zakonom propisani način utvrđenja međa.

 

Predlagatelj pokušava dovesti u pitanje vjerodostojnost iskaza saslušanih svjedoka, budući da je većina svjedoka u rodbinskim odnosima s protustrankom F. E.. Međutim, saslušani su i svjedoci koji nisu u rodbinskim odnosima, te su u potpunosti iskazivali jednako kao i preostali saslušani svjedoci, a kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja, logično je da su vlasnici i korisnici kuće izgrađene na kč.br.137 k.o. ... imali pristupni put od ceste te su koristili okućnicu, a radi se upravo o dijelu kč.br.138/1 k.o. ... koji je, uvažavajući posljednji mirni posjed, pripao protustranci F. E.

 

Na žalbene navode predlagatelja valja odgovoriti da ishod izvanparničnog postupka koji je vođen pod brojem R1-42/10 nije ni od kakvog utjecaja na ishod ovog postupka, uz napomenu da je predlagatelj 13. listopada 2010. godine pokrenuo postupak radi uređenja međe prijedlogom koji je obuhvatio i nekretnine kč.br.142/3 te je u konačnici pravomoćnim rješenjem i uređena međa između kč.br.138/1 k.o. ... u vlasništvu predlagatelja i kč.br.142/3 k.o. ... u suvlasništvu B. G. i M. G. pa ishod tog postupka nije od utjecaja na odluku o međi između drugih susjednih nekretnina. Također valja dodati da je iz tog postupka izdvojeno odlučivanje o međi u odnosu na protustranke F. i I. E. te je o tom dijelu odlučeno u ovom izvanparničnom postupku.

 

Kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja predlagatelj na okolnost posljednjeg mirnog posjeda nije predložio dokaze, za razliku od protustranke F. E. pri čemu valja naglasiti da je pravilno i stajalište suda prvog stupnja da okolnost što F. E. ne koristi svoju nekretninu kontinuirano i učestalo ne utječe na odluku o posljednjem mirnom posjedu, a koji je nesumnjivo utvrđen na temelju provedenih dokaza.

 

Pravilna je i odluka o troškovima izvanparničnog postupka. Naime, u odnosu na troškove izvanparničnog postupka se i nadalje primjenjuju pravna pravila Zakona o sudskom vanparničnom postupku i to na temelju odredbe čl.1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" 73/91). Sud prvog stupnja je pravilno priznao troškove vještačenja, uviđaja te sudskih pristojbi te je naložio protustrankama isplatiti polovinu troškova pri čemu prema pravnom pravilu paragrafa 20. Zakona o sudskom vanparničnom postupku trošak zastupanja pada na zastupanog. Troškovi koje predlagatelj apostrofira u žalbi nisu nastali u svezi vođenja ovog postupka, već postupka uređenja međa između nekretnina kč.br.138/1 i 142/3 k.o. ..., u kojem postupku je uplaćen dodatni iznos od 5.000,00 kn za provođenje vještačenja te je u postupku pod brojem R1-42/10 odlučeno o isplati vještaka D. H. koji je imenovan vještakom u tom postupku, dok je u ovom izvanparničnom postupku vještakom imenovana A. P. te su troškovi vještačenja isplaćeni iz položenog predujma u iznosu od 3.000,00 kn.

 

Nisu osnovani ni žalbeni navodi o tome da je skica vještakinje nerazumljiva, budući da su na skici ucrtane sve točke koje su bitne za identifikaciju susjednih nekretnina i tijeka međe koja je utvrđena prema posljednjem mirnom posjedu, a osim toga međa je označena i na licu mjesta.

 

Zbog izloženog je valjalo žalbu predlagatelja odbiti i rješenje suda prvog stupnja u točki I. izreke te u točki IV. izreke u odbijajućem dijelu potvrditi na temelju odredbe čl.380. t.2. ZPP-a, dok je rješenje u točkama II. i III. izreke te u točki IV. izreke u dosuđujućem dijelu kao nepobijano ostalo neizmijenjeno.

 

U Rijeci, 10. listopada 2017. godine