Broj: Gž Ovr-1574/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Vesni Kuzmičić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Osijek, OIB: ..., zastupanog po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko-upravni odjel, protiv protivnika osiguranja T. R. iz V., OIB: ..., radi prisilnog zasnivanja založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, broj Ovr-3284/2017-2 od 30. listopada 2017., 11. prosinca 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana, potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku, broj Ovr-3284/2017-2 od 30. listopada 2017.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog predlagatelja osiguranja za osiguranje novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 2.763,12 kuna, prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja.

 

Protiv tog rješenja žali se predlagatelj osiguranja, pobijajući prvostupanjsko rješenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 ‑ pročišćeni tekst i 25/13, dalje u tekstu: ZPP), a koji je primijeniti na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ), s prijedlogom da ovaj sud uvaži žalbu predlagatelja osiguranja, ukine pobijano rješenje i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje, podredno ga preinači u skladu sa žalbenim navodima predlagatelja osiguranja

 

Žalba nije osnovana.

 

Iz stanja predmeta spisa proizlazi da je predlagatelj osiguranja 27. listopada 2017. podnio prijedlog za osiguranje novčane tražbine u iznosu 2.763,12 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te predložio odrediti osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja radi osiguranja predmetne tražbine. Odlučujući o tom prijedlogu, prvostupanjski sud je istog pobijanim rješenjem odbio kao neosnovanog, pozivom na odredbu članka 82.b i članka 290., sve OZ-a.

 

Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje, kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a, a koje je primijeniti na temelju odredbe članka 21. stavka 1. OZ-a, ovaj sud ne nalazi da bi od strane prvostupanjskog suda bila počinjena koja od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti propisanih odredbom članka 354. stavak 2. ZPP-a, niti nalazi ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Prema odredbi članka 296. OZ-a, na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, dok prema članku 82. OZ-a uz prijedlog za ovrhu ne nekretnini ovrhovoditelj je dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika ili ispravu podobnu za upis ovršenikova prava u slučaju da je pravo vlasništva na nekretnini upisano u zemljišnoj knjizi na drugu osobu, a ne na ovršenika, koju odredbu je odgovarajuće primijeniti i u postupku osiguranja temeljem članka 290. OZ-a.

 

Člankom 290. OZ-a propisano je da se na osiguranje tražbine prema tom dijelu Zakona na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine.

 

Na postupke ovrhe i osiguranja primjenjuju se odredbe OZ-a koje su na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu, odnosno prijedloga za osiguranja.

 

Prema tome, kako iz stanja spisa proizlazi da je prijedlog za osiguranje podnesen 27. listopada 2017., u konkretnom slučaju, prilikom odlučivanja o prijedlogu za osiguranje treba uzeti u obzir izmjene i dopune Ovršnog zakona objavljene u "Narodnim novinama", broj 73/17, objavljene 26. srpnja 2017., a koje su na snazi od 3. kolovoza 2017.

 

Naime, člankom 15. navedenih izmjena i dopuna Ovršnog zakona iza članka 80.a dodan je članak 80.b čiji stavak 1. glasi: "Sud će prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom."

 

S obzirom na navedeno, a kako je naprijed citiranom odredbom članka 290. OZ-a propisano da se na postupak osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o ovrsi radi ostvarenja tražbine, po ocjeni ovog suda, na postupak osiguranja novčanog potraživanja predlagatelja osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja imaju se na odgovarajući način primijeniti i odredbe OZ-a kojima se regulira postupak ovrhe radi namirenja novčanog potraživanja ovrhovoditelja na nekretnini ovršenika.

 

Prema tome, kako je naprijed citiranom odredbom članka 80.b stavka 1. OZ-a propisano da će sud odbiti prijedlog za ovrhu ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskog uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom, a što ovdje nije slučaj, po ocjeni ovog suda, analognom primjenom te odredbe na postupke osiguranja, nema mjesta donošenju rješenja o osiguranju novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini kada tražbina predlagatelja osiguranja radi čijeg se osiguranja predlaže donošenje rješenja o zasnivanju založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja ne prelazi 20.000,00 kuna, kako to pogrešno smatra predlagatelj osiguranja.

 

Naime, kako glavnica tražbine u konkretnom slučaju predstavlja iznos od 2.763,12 kuna, a ne radi se o osiguranju novčane tražbine radi zakonskog uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom (tražbina predlagatelja osiguranja se odnosi na neplaćeni porez na nekretnine), po ocjeni ovog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nekretnina koja je predložena kao predmet osiguranja prema važećim odredbama OZ-a ne bi mogla biti predmet ovrhe niti bi se ovrha na nekretnini, s obzirom na prirodu tražbine kao i njen iznos, na istoj mogla provesti, sukladno članku 4. stavak 2. i 7. OZ-a, u svezi s člankom 80.b stavkom 1. OZ-a i članka 290. OZ-a.

 

Odredbom članka 4. stavka 2. OZ-a propisano je da su predmet ovrhe i osiguranja stvari na kojima se po zakonu može provesti ovrha radi ostvarenja tražbine ili njezina osiguranja, dok stavak 7. istog članka propisuje da mogućnost neke stvari ili prava da budu predmet ovrhe, odnosno osiguranja, ocjenjuje s obzirom na okolnosti koje su u postupku postojale u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga, ako tim Zakonom nije drugačije određeno.

 

Prema tome, kako se radi naplate tražbine čiji iznos glavnice ne prelazi 20.000,00 kuna (osim naprijed spomenutih iznimki) ne može odrediti ovrha na nekretnini, po ocjeni ovog suda, imajući u vidu sve naprijed citirane odredbe OZ-a, analognom primjenom odredbe članka 80.b stavka 1. OZ-a, ne bi se moglo niti odrediti osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja radi osiguranja tražbine čiji iznos glavnice ne prelazi 20.000,00 kuna.

 

Zauzimanjem drugačijeg pristupa, odnosno dozvoljavanjem prisilnog zasnivanja založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja radi osiguranja tražbine predlagatelja osiguranja čija glavnica ne prelazi 20.000,00 kuna dovelo bi do toga da se kasnije predlagatelju osiguranja kao ovrhovoditelju ne bi dozvolilo pokretanje ovršnog postupka kao jedinog mogućeg načina prisilnog ostvarenja novčane tražbine, čime bi se izravno onemogućilo ostvarenje temeljne svrhe koju založno pravo ima, a to je mogućnosti namirenja novčanog potraživanja založnog vjerovnika iz vrijednosti nekretnine koja je opterećena navedenim pravom, sukladno članku 297. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14).

 

S obzirom na sve naprijed navedeno, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog predlagatelja osiguranja za osiguranje novčane tražbine predlagatelja osiguranja kao neosnovan, odlučujući kao u izreci pobijanog rješenja. Naime, ni po ocjeni ovog suda nisu ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja o osiguranju novčane tražbine predlagatelja osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja.

 

Stoga je valjalo odbiti žalbu predlagatelja osiguranja i potvrditi prvostupanjsko rješenje, sukladno odredbi članka 380. točke 2. OZ-a, u svezi s člankom 21. OZ-a i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

U Splitu 11. prosinca 2017.