Broj: Gž-381/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda i to Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Mirjane Macure, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R.L. ž. S. rođ. P., koju zastupa punomoćnica H.Z., odvjetnica u Z., protiv tuženice R.H., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko upravni odjel, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-748/14 od 28. veljače 2017., u sjednici održanoj 14. ožujka 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice R.H. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-748/14 od 28. veljače 2017.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice R.H. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-748/14 od 28. veljače 2017. u dijelu pod toč. II. izreke.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

" Utvrđuje se da je tužiteljica stekla pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na č. z. 6177 k.o. Z. što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude nakon pravomoćnosti izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženice, sve u roku od 15 dana."

Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:

" I. Utvrđuje se da je u odnosu na ranije označene tuženice A.L. i I.F. tužba povučena.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati parnični trošak u iznosu od 6.425,00 kuna."

Protiv navedene presude i rješenja u dijelu pod toč. II. izreke žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Utvrđenje prvostupanjskog suda u cijelosti je neosnovano. Naime, Republika Hrvatska je pravo suvlasništva predmetne nekretnine stekla temeljem odredbi prijedloga XIV. Ugovora o miru s Italijom od 15. rujna 1947. (Službeni list 74/47), Sporazuma između FNRJ i Republike Italije, kao definitivnom reguliranju svih uzajamnih obveza ekonomskog i financijskog karaktera koje proistječu iz Ugovora o miru s Italijom i sukcesivnih sporazuma od 18. prosinca 1954. (prilog Službenog lista 1/56 od 1. veljače 1956.) i Sporazuma između FNRJ i Republike Italije o primjeni Sporazuma od 18. prosinca 1954. i 3. srpnja 1965. (dodatak Službeni list i Međunarodni ugovori i drugi sporazumi broj 11/66 od 7. studenoga 1966.) te odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i prijelaznih i završnih odredbi tog Zakona koji regulira pretvorbu društvenog vlasništva. Naime, ranije upisani zemljišnoknjižni vlasnici M.K. pok. Š., I.Z. ud. P., N.Z. pok. P., D.Z. pok. P., Đ.Z. pok. P. i E.Z. pok. P. optirali su za talijansko državljanstvo, a optantska imovina ex lege odnosno temeljem citiranih državnih međuugovora postala je društveno vlasništvo, a pretvorbom društvenog vlasništva, vlasništvo Republike Hrvatske. Status optantske imovine je konačno razriješen Protokolom između SFRJ i Republike Italije od 18. veljače 1983., a koji je stupio na snagu 23. listopada 1985. i kojim je utvrđena i zaključena tzv. lista "A" od samo petsto optantskih dobara koja su ostavljena u vlasništvo optanata na osnovu čl. 1. Sporazuma između FNRJ i Republike Italije o primjeni Sporazuma od 18. prosinca 1954. i od 3. srpnja 1965.. Navedeni zemljišnoknjižni vlasnici se ne nalaze na popisu osoba sa tzv. liste "A" što jasno pokazuje da nisu mogli zadržati nikakvo pravo na predmetnoj nekretnini već je ona prešla u vlasništvo bivše SFRJ, a naknadno njene slijednice Republike Hrvatske. U prilog navoda tuženice ukazuje se i na povijest zemljišnoknjižnih upisa za predmetnu nekretninu iz kojih podataka je razvidno da su spomenute osobe upravo iz loze P. i nisu slučajno bili upisani kao suvlasnici na predmetnoj nekretnini. Radi toga je i došlo do upisa zabilježbe zabrane otuđenja i promjene pravnog statusa vlasničkog prava. Slijedom navedenog predlaže se pobijanu presudu i rješenje pod toč. II. preinačiti na način da s odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu uz naknadu parničnog troška tuženici.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba tuženice R.H. nije osnovana.

Tuženica u žalbu ne konkretizira bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud pri donošenju pobijane presude i rješenja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

Dakle, suprotno žalbenim navodima tuženice pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je stekla pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na kat. čest. 6177 k.o. Z. te postizanje uknjižbe toga prava u korist tužiteljice za cijelo.

Iz isprava koje su priložene spisu predmeta proizlazi:

- da je kat. čest. 6177 k.o. Z. u naravi zgrada i dvor sa zemljištem u površini od 194 m2 upisana u zk. ul. 6171 k.o. Z. s pravom suvlasništva uknjiženim u korist tužiteljice za 595/640 dijela koju uknjižbu je ishodila temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-212/06 iza smrti A.P. pok. J. (l.s.108),

- da je kat. čest. 6177 k.o. Z. za preostali udio od 45/640 uknjižena u korist tuženice temeljem prijedloga ODO u Z. od 25. travnja 2014., odredbi Ugovora o miru s Italijom od 15. rujna 1947. i međudržavnih ugovora proizašlih iz tog ugovora, izvoda iz definitivne liste "A" knjige optanata iz sporazuma sa Italijom od 3. lipnja 1965. zaključene 18. veljače 1983., a u smislu odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15. - pročišćeni tekst; dalje ZVDSP) (l. s. 84. – 85.),

- da su na suvlasničkom udjelu od 45/640 dijela, prije uknjižbe prava vlasništva u korist R.H., suvlasnicima bili uknjiženi M.K. pok. Š., I. Z. ud. P., N. Z., D. Z., Đ. Z. i E. Z., svi pok. P., s time što je na osnovu prijedloga Skupštine O.Z. od 11. siječnja 1966. zabilježena zabrana otuđenja, promjene pravnog statusa, suvlasničkog udjela M.K. pok. Š., a na osnovu traženja Narodnog odbora O.Z. od 26. listopada 1956. zabilježena je ista zabrana vlasničkog prava I.Z. ud. P., N. Z., D. Z., Đ. Z. i E. Z., svi pok. P. (povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige l. s. 84. – 85),

- da predmetna kat. čest. 6177 k.o. Z. svojim položajem odgovora čest. zgrade 342/2 k.o. A.,

- da je prvi zemljišnoknjižni upis prava vlasništva na čest. zem. 342/2 magazin, odnosno magazin sagrađen na čest zgr. 342/2 u zk. ul. 188 k.o. A.i izvršen temeljem zapisnika broj 138 izvida obavljenih za osnivanje zemljišnika za Poreznu općinu A. i zadnjeg stvarnog posjeda u korist T.P. pok. Š., šukundjeda tužiteljice,

- da je iza njegove smrti na temelju dosudnice od 31. prosinca 1897. izvršen prijenos prava vlasništva na njegove nasljednike, pa između ostalih, na sina J. (Đ.) P. pok. T. za 12/32 dijela, pradjeda tužiteljice,

- da je uknjižba prava suvlasništva za 2/32 dijela izvršena u korist tada malodobne M.K. pok. Š. iza smrti T.P. pok. Š., a također i malodobnih P.,A.,Š. te Đ.Z. svakoga za po 1/32 dijela,

- da je i nakon smrti J. (Đ.) P. pok. T. proveden ostavinski postupak i izvršena uknjižba prava suvlasništva na njegove nasljednike i to u korist, između ostalih, J. P. pok. J., djeda tužiteljice, a iza čije smrti su nasljednicima uknjiženi V.P. (otac saslušanog svjedoka R.P.), A.P. (otac tužiteljice), T.P., Š.P., M.P. i. J.P. (otac T.P. o kojem će niže biti riječi),

- da je temeljem dosudnice iza smrti Đ.Z. pok. M. od 21. siječnja 1948. izvršena uknjižba prava suvlasništva, pa tako i P.Z. (ostali nasljednici nisu odlučni za rješenje predmeta spora) iza čije smrti je također proveden ostavinski postupak temeljem dosudnice iz 1950. godine, a suvlasnicima uknjiženi njegovi nasljednici I., N,, D., Đ. i E.Z.,

- da iz spiska optanata sa područja Skupštine O.Z. koji su optirali za talijansko državljanstvo na osnovu Ugovora o miru s Italijom iz 1947. proizlazi da se na istom nalaze D.Z., E.Z., N.Z., P.Z., Đ. (G.) Z. i I. Z. (l. s. 106.),

- da iz smrtnog lista za M.K. kći Š. udana K. proizlazi da je ista preminula u prosincu ... godine u Z. (l. s. 96.),

- da se Uredu …. imovine u inostranstvu obraćala A.C. te je istoj dostavljen akt od 20. travnja 1965. iz kojeg proizlazi da se M.K. podijelila još 1917. godine i od zgrada da joj je "zapala" zgrada sagrađena na parceli zgr. 127/1 k.o. A., a navedeno su potvrdili M.K. pok. K. i F.K. pok. N.P.(l. s. 95.),

- da najstariji posjedovni podaci za predmetnu nekretninu datiraju iz 1945. godine kada je posjednikom bio evidentiran J.P. pok. Š., da bi prilikom prve revizije 1955. posjednikom bio evidentiran otac tužiteljice A.P. pok. J. zvan T. čiji je upis ostao neizmijenjen do 1964. godine kada je formirana čestica 6177 k.o. Z., a posjednikom evidentiran J.P. pok. J. odnosno djed tužiteljice, te je takav upis ostao do 2005. godine kada je prema rješenju poslovni broj Z-2388/04 upisan stric tužiteljice J.P. pok. J. za 45/640 dijela i otac tužiteljice A. P. pok. J. za 595/640 dijela (l. s. 7. – 8.),

- da je zaključen ugovor o darovanju između T.P. pok. J. (bratić tužiteljice), kao darovatelja, te A.P. pok. J., kao daroprimatelja, iz kojeg proizlazi da je predmetom darovanja bila upravo kat. čest. 6177 k.o. Z., a koji ugovor je zaključen 20. rujna 2001., a potpis darovatelja ovjeren 7. svibnja 2002. kod javne bilježnice D.G.R. u Z. pod brojem OV-4018/02 (l.s. 9.),

- da je očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika F.V. utvrđeno da kat. čest. 6177 k.o. Z. u naravi predstavlja stambeni objekt katnicu – staru kuću u fazi rekonstrukcije te pomoćni objekt (garažu) dok preostali dio čini dvorište sve ukupne površine 194 m2.

Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice s obrazloženjem da predmetna nekretnina ne predstavlja optantsku imovinu.

Naime, u odnosu na žalbene navode tuženice da su ranije upisani zemljišnoknjižni vlasnici M.K. pok. Š., I. Z. ud. P., N.Z. pok. P., D.P. pok. P., Đ.Z. pok. P. i E.Z. pok. P. optirali za talijansko državljanstvo i da je optantska imovina ex lege postala društveno vlasništvo radi čega da je i upisana zabilježba zabrane otuđenja odgovoriti je da zemljišnoknjižni upis zabilježbe zabrane otuđenja vlasničkih prava sam za sebe ne znači da je riječ o optantskoj imovini te je sadržaj zemljišnoknjižnog upisa valjalo cijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u prilog pravilnosti zaključka prvostupanjskog suda ide činjenica da je M.K. kći Š. preminula u Z. …. godine radi čega se, naravno, niti ne nalazi na spisku optanata sa područja S.O.Z. koji su optirali za talijansko državljanstvo niti je tuženica pružila dokaza o tome da bi za talijansko državljanstvo optirali njezini nasljednici. Osim toga iz isprave od 20. travnja 1965. proizlazi da se M.K. podijelila još 1917. godine i da joj nije pripala čest. zgr. 342/2 k.o. A.. Također saslušani svjedoci Š.F. rođen … godine i svjedok R.P. rođen … godine, tužiteljičin bratić odnosno sin od njezinog pok. strica V.P. pa od tuda ima neposredna saznanja, suglasno su iskazali da je predmetna nekretnina u naravi predstavlja staru obiteljsku kuću koju je izgradio još djed tužiteljice J.P. pok. J. koji je u istoj stanovao, a na mjestu današnje garaže da je bila štala i da su prednici tužiteljice držali blago. Navode tužiteljice potvrđuju i podaci povijesti posjedovanja iz kojih slijedi da je posjednikom čest. zgr. 342/2 k.o. A. 1945. godine bio evidentiran J.P. pok. Š., a riječ je o nećaku tužiteljičinog djeda J.P. pok. J., a 1955. godine posjednikom je upisan upravo tužiteljičin otac A.P. pok. J. zvan T. kojem je svoj suvlasnički dio darovao nećak T.P. pok. J..

Dakle, tužiteljica je dokazala odlučnu činjenicu tj. da na dan 15. rujna 1947., kao dan stupanja na snagu Ugovora o miru s Italijom., prijeporna čestica, iako u zemljišnoj knjizi uknjižena kao suvlasništvo M.K. pok. Š., I.Z. ud. P., N.Z. pok. P., D.Z. pok. P., Đ.Z. pok. P. i E.Z. pok. P., nije bila njihovo stvarno vlasništvo budući da su prednici tužiteljice bili izvanknjižni vlasnici predmetne nekretnine na navedi dan to prijeporna imovina nije predstavljala optantsku imovinu, pa zabrane otuđenja zabilježene u zemljišnoj knjizi 1956. odnosno 1966. godine, na suvlasničkim dijelovima navedenih osoba, ne utječu na stjecanje prava vlasništva tužiteljice.

Slijedom iznesenog neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa kako je pravilno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 114. ZVDSP u svezi čl. 128. istog Zakona budući je tužiteljica temeljem oporuke svoga oca A.P. pok. J. proglašena nasljednicom, za cijelo, na prijepornoj nekretnini, koju nekretninu su A.P. i njegov brat J.P., a čiji sin T.P. je svoj suvlasnički dio darovao tužiteljičinu ocu, držali u samostalnom poštenom posjedu kroz vrijeme duže od 30 godina računajući vrijeme njihova prednika J.P. pok. J. (Đ.) u odnosu na kojeg je svjedok Š.F. iskazao da se govorilo da je isti još za vrijeme Austro-Ugarske tamo izgradio kuću i štalu i živio sa svojom obitelji, a u prilog čemu ide i prvi zemljišno knjižni upis koji datira prije 15. studenoga 1898. (l. s. 97.), iz čega slijedi da su se ispunile zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sukladno pravnim pravilima iz paragrafa 1468. Općeg građanskog zakonika koja pravila se primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91). Naime, navedenim paragrafom je bilo propisano da "gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga, i gdje se stečenje stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga, koji je doista posjeduje, dosjelost se svršuje tek poslije 30 godina."

 

Dakle, slijedom iznesenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice te je ovaj drugostupanjski sud po odredbi čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženice kao neosnovanu odbio i potvrdio presudu prvostupanjskog suda.

 

U odnosu na žalbu tuženice protiv rješenja kojim je obvezana naknaditi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 6.425,00 kn prvostupanjski sud je odlučio pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. ZPP u svezi čl. 155. st. 1. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) radi čega je valjalo, po odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP, žalbu tuženice protiv odluke o trošku odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u toč. II. izreke.

U nepobijanom dijelu pod toč. I. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

 

U Zadru 14. ožujka 2018.