Broj: Gž-313/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Franke Zenić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., OIB: … koga zastupa preuzimatelj ureda ranijeg punomoćnika M. P., odvjetnika u Z., protiv tuženika Z. M. iz Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnik F. G., odvjetnik u Z., radi sprječavanja štetnih imisija, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2447/12 od 5. siječnja 2016. u toč. I i III izreke, u sjednici održanoj 23. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

              Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2447/12 od 5. siječnja 2016. u toč. I i III izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, s tim da će se o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suđeno je:

              "I Nalaže se tuženiku da otkloni uzrok štetnih imisija – dima kojima izlaže nekretninu tužitelja označenu kao k.č.br. 2629/2 k.o. Z., 3. suvlasnički dio: 11141/41693 ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-3), stan 3, smješten na prvom katu, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, sobe, kuhinje i dnevnog boravka, te sljedećih pripadaka: tavana u potkrovlju, spremišta u podrumu s1, parkirno mjesto 7, parkirno mjesto 8 i balkon, ukupne korisne površine 111,41 m2, sve označeno zelenom bojom, kao i da ubuduće iz pomoćnog objekta-komina izgrađenog na k.č.br. 2629/3 k.o. Z. ne ispušta štetne imisije – dim.

              II Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži da se tuženiku naloži otklanjanje uzroka štetnih imisija na način da na pomoćnom objektu-kominu izgrađenom na k.č.br. 2629/3 k.o. Z. uz vanjski zid fasade sazida 10,00 metara samostalnog dimnjaka na koji bi se spojio komin, i da ubuduće iz istoga ne ispušta štetne imisije – dim dok ne poduzme naprijed navedene mjere.

              III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

              Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I i III izreke, tuženik je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga. Tvrdi da su nalaz i mišljenje vještaka manjkavi, što ima za posljedicu bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Sud nije htio izvesti dokaz saslušanjem vještaka, čime je povrijeđena odredba čl. 220. Zakona o parničnom postupku. Dolazak vještaka je uvjetovan plaćanjem troškova od strane tuženika, iako je taj dokaz tužitelj predložio pa je njemu trebalo naložiti plaćanje dolaska vještaka na saslušanje. Iskaz svjedokinje B. nije objektivan jer je ona bliska prijateljica tužitelja, i pored toga ona svjedoči o tome da "roštiljanje" tuženika nije toliko često koliko to prikazuje tužitelja. Vještak je komin izjednačio s dimnjakom, paušalno je naveo kako je sporni dim štetan i prekomjeran, ne razlažući na koji je način štetan i prekomjeran. Na ta pitanja nije dobiven odgovor. Na očevidu se nakon 15 minuta paljenja osjetio miris dima, međutim ne postoji komin koji ne dimi i čiji se dim neće osjetiti kod susjeda, što nije dovoljno da ga se proglasi štetnim.

              Iz saslušanja drugih svjedoka proizlazi da prekomjernost nije dokazana, jer tuženik loži svaki treći dan ili još rjeđe, a loženje komina bi eventualno bilo prekomjerno da tuženik loži svaki dan po cijeli dan. Tuženik komin koristi relativno rijetko, u ljetnim mjesecima vrlo malo, tako da navodi vještaka o prekomjernosti imisija nikako ne stoje. Ističe da je tužitelj morao dokazati prekomjernost i štetnost referirajući se na neki propis koji regulira kakvoću zraka, odnosno štetnosti dima. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti presudu u pobijanom dijelu odbijanjem preostalog tužbenog zahtjeva. Traži trošak za sastav žalbe.

              Na žalbu nije odgovoreno.

              Žalba je osnovana.

              Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži otklanjanje uzroka štetnih imisija – dima kojemu je izložena nekretnina tužitelja, kao i da se ubuduće iz komina izgrađenog na nekretnini u suvlasništvu tuženika ne ispušta dim.

              Odlučujući o tužbenom zahtjevu u tom dijelu, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza zaključio da dim iz tuženikovog dimnjaka nesporno ulazi u stan tužitelja i da isti predstavlja prekomjernu imisiju iz čl. 110. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15. - pročišćeni tekst; dalje ZVDSP), uzimajući u obzir blizinu komina u odnosu na stan tužitelja, nepravilan rad dimnjaka tuženikovog komina zbog male visine (kako je opisano u vještačenju građevinskog vještaka), nepostojanje građevinske dozvole za navedeni komin, izgrađenost komina suprotno pozitivnim zakonskim propisima, utvrđenu povredu čl. 209. Zakona o prostornom uređenju i gradnji od strane ovlaštenog inspektora, kao i činjenicu da  dim (posebno za vrijeme ljetnih mjeseci kada su prozori stana otvoreni) ulazi u cijeli stan već nakon 15-ak minuta od početka izgaranja u kominu, slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži otklanjanje uzroka tog dima kao štetne imisije i da se ubuduće iz navedenog dimnjaka te štetne imisije ne ispuštaju.

              Prema čl. 110. st. 1. ZVDSP, nitko se ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije).

              Vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije (st. 2.).

              Imisije su, prema pravnoj teoriji, fizičke smetnje koje dolaze s jedne nekretnine i ometaju služenje ili korištenje drugom nekretninom, a mogu biti dim, neugodni mirisi, buka, čađa, otpadne vode i sl. Granice preko koje se ne moraju trpjeti štetni utjecaji određuju se po nekoliko kriterija, pri čemu je osnovni način odašiljanje samih i štetnih imisija. Po načinu odašiljanja imisije se dijele na neposredne ili direktne i posredne ili indirektne.

              Neposredne imisije su, u pravilu, zabranjene, a dopuštene su jedino ako postoji pravni temelj za takvo ponašanje u smislu čl. 110. st. 3. ZVDSP.

              Posredne su imisije, pak, one koje na tuđu nekretninu dospiju bez izravnog utjecaja onog s čije nekretnine dolazi, dakle prirodnim silama ili slučajno. Dijele se na uobičajene koje su dopuštene i prekomjerne koje su nedopuštene. Osnovni kriterij razgraničenja je uobičajenost korištenja s obzirom na prirodu i namjenu nekretnine i s obzirom na mjesne prilike.

              Dakle, pretpostavka za prihvaćanje tužbenog zahtjeva na zabranu daljnjih prekomjernih štetnih imisija je utvrđenje postojanja prekomjernih imisija u smislu čl. 110. st. 1. ZVDSP.

              U ovom predmetu je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku građevinske struke H. S., ing. građ., iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da dimnjak tuženika prilikom upotrebe zbog nepravilnog funkcioniranja i ulaska opasnih plinova u stan tužitelja ugrožava higijenu, zdravlje, te radni i životni okoliš stanara, iz čega je vidljivo da upotreba i održavanje dimnjaka stvara imisiju štetnih plinova.

              Međutim, za ocjenu predstavlja li dim iz komina tuženika prekomjernu štetnu imisiju nije dovoljno uzeti u obzir samo blizinu komina u odnosu na stan tužitelja, visinu dimnjaka tuženikovog komina, postojanje ili nepostojanje građevinske dozvole i činjenicu da je dim ušao u stan tužitelja nakon 15-ak minuta od početka izgaranja u kominu, već je potrebno utvrditi dospijeva li s nekretnine tuženika prilikom korištenja komina prekomjerna količina dima s obzirom na namjenu kakva je primjerena tuženikovoj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, pri čemu treba uzeti u obzir ne samo količinu dima već i njegovu učestalost, da bi se moglo ocijeniti je li takva imisija prekomjerna ili nije.

              Vještak je opisao i skicirao tuženikov komin te visinu dimnjaka kao i stan tužitelja i položaj oba objekta, udaljenost pa i činjenicu postojanja vjetra u trenutku održavanja očevida kao i inače, opisujući ulazak dima u tužiteljev stan te zbog čega do takvog ulaska dolazi, ali nije, a to mu nije ni bio zadatak, izmjerio količinu dima koja ulazi u tužiteljev stan, što bi bilo moguće utvrditi pomoću mjernih instrumenata ovlaštenih institucija.

              Stoga prvostupanjska presuda o odlučnim činjenicama, koje se odnose na to dospijeva li s nekretnine tuženika pri korištenju komina prekomjerna količina dima s obzirom na namjenu kakva je primjerena tuženikovoj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme te na intenzitet i količinu dima i učestalost korištenja komina, nema jasne i neproturječne razloge, čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju (opisno) upire tuženikova žalba i na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

              Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti presudu u pobijanom dijelu (toč. I i III izreke) te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

              U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu postupka na koju je ukazano ovim rješenjem te će utvrditi činjenično stanje u sporu stranaka i donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu u preostalom dijelu, kao i o troškovima postupka, u koje ulaze i troškovi u povodu tuženikove žalbe (čl. 166. st. 3. ZPP).

              U nepobijanom dijelu u toč. II izreke, ista presuda ostaje neizmijenjena.

Zadru 23. ožujka 2018.