Broj: Gž-1343/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja F. K. iz V., P. …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. R. odvjetnik iz O., protiv protustranke S. M. (ranije K.) iz Č., A. …, OIB: …, radi razvrgnuća suvlasništva, odlučujući o žalbama predlagatelja F. K. i protustranke S. M. protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj R1-82/16 od 8. rujna 2016.,  dana 3. travnja 2018.,

                                                       

r i j e š i o   j e

 

1. Odbijaju se žalbe predlagatelja F. K. i protustranke S. M. kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj R1-82/16 od 8. rujna 2016., pod točkama I. i III. izreke. 

 

2. Odbija se zahtjev predlagatelja F. K. za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Uvodno citiranim rješenjem prvostupanjskog suda, riješeno je:

 

„I. R a z v r g a v a    s e    suvlasnička zajednica nekretnina stranaka u k.o. Č … , zk.ul. 3089, kčbr. 2011/1 u naravi kuća, dvor i oranica, Ulica … ukupne površine 2454m2, na kojim nekretninama su stranke suvlasnici i to predlagatelj F. K. iz V., P. … OIB … u 1/2 dijela, a protustranka S. M. (ranije K.) iz Č., … OIB: … u 1/2 dijela,

 

s u d s k o m   p r o d a j o m   zajedničke stvari (predmetnih nekretnina) s tim da će se navedeni iznos podijeliti suvlasnicima srazmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima.

 

II. Nalaže se protustranci da predlagatelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.213,52 kune, sve u roku od 15 dana.

 

III. U preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troška predlagatelj se odbija.“

 

Protiv citiranog rješenja pod točkom III. izreke žalbu je izjavio predlagatelj F. K. navodeći da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako protustranka treba snijeti samo polovicu troška vještačenja i izlaska sudske komisije na teren, a da ostali troškove treba snositi svaka stranka za sebe jer da je postupak diobe u interesu svih stranaka,  to stoga što je prvostupanjski sud propustio utvrditi da su troškovi u postupku nastali isključivo krivnjom protustranke, pa je time prvostupanjski sud, u tom dijelu, pogrešno primijenio materijalno pravo. Žalitelj ukazuje da je upravo tvrdnja protustranke da je fizička dioba nekretnine moguća, a što nije tako, uzrokovalo troškove vještačenja i očevida pa time i troškove punomoćnika žalitelja, pa je trebalo primjenom paragrafa 20. st. 4. Zakona o vanparničnom sudskom postupku naložiti protustranci da žalitelju nadoknadi sve troškove koji su nastali ovakvim ponašanjem protustranke. Žalitelj predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu uvaži te pobijano rješenje preinači tako da predlagatelju prizna sve troškove postupka kao i trošak za sastav žalbe u visini od 3.906,25 kuna, podredno istu, u pobijanom dijelu, ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Protustranka S. M. u odgovoru na žalbu predlagatelja F. K. navodi da je dana 20. rujna 2016. uplatila predlagatelju iznos troška koji je odredio sud (1.213,52 kuna) i da je time svoju obavezu izvršila. Protustranka predlaže da predlagatelju, na ime njegove polovice sporne nekretnine, u zamjenu da svoju kuću u Č …, B. … i tako riješe diobu.

 

Protiv citiranog rješenja pod točkom I. izreke žalbu je izjavila protustranka S. M. navodeći da se protivi civilnoj diobi sporne nekretnine, da su istu stekli mukotrpnim radom, da imaju dvoje djece koja su kroz svoje djetinjstvo i školovanje osjetili gradnju kuće, smatra da nije u redu da se kuća proda i da predlagatelj i novac raspe, kako je to i za vrijeme braka činio. Žaliteljica ističe da ima kuću u Č. … koju je naslijedila od njene pok. majke B. i pok. brata I. te predlaže da predlagatelj uzme tu kuću, a njoj prepusti polovinu sporne kuće, a nakon čega da predlagatelj napravi ugovor o uzdržavanju sa D., a ona sa S. tako da bi oni bili zbrinuti za života, a sinovi nakon njihove smrti.

 

U odgovoru na žalbu protustranke S. M. predlagatelj F. K. navodi da protustranka u žalbi pretežito opisuje svoj raniji život sa predlagateljem, a što u konkretnom slučaju nije bitno, jer prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima suvlasnik ima pravo na diobu suvlasničke zajednice, a drži da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da stranke nisu postigle dogovor o načinu diobe, a fizička dioba nije moguća, pa se suvlasnička zajednica može raskinuti jedino civilnom diobom, kako je to i odredio prvostupanjski sud. Predlaže žalbu protustranke odbiti te potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.625,00 kuna.

 

Žalbe predlagatelja F. K. i protustranke S. M. nisu osnovane.

 

Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je razvrgnuo suvlasničku zajednicu stranaka na nekretnini označenoj kao k.č. br. 2011/1, k.o. Č .. civilnom diobom obrazlažući da tijekom postupka stranke nisu osporavale suvlasničke dijelove niti predmet diobe, ali nisu postigle sporazum o načinu diobe nekretnine (etažiranjem ili isplatom), a prema nalazu i mišljenju vještaka nekretnina se ne može dijeliti fizičkom (geometrijskom) diobom, pa prvostupanjski sud zaključuje da je jedini mogući način razvrgnuće civilnom diobom odnosno prodajom nekretnine i podjelom novca dobivenog prodajom sukladno suvlasničkim dijelovima stranaka na nekretnini.

 

                            Prije svega treba reći da je odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 70/06., 141/06., 146/08., 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje ZV) propisano da je sud, kad provodi razvrgnuće, vezan u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, st. 2. istog članka je propisano da, ako sud nije vezan glede načina razvrgnuća u smislu st. 1. tog članka, da će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski, a st. 4. istog članka je propisano da ako dioba iz st. 2. tog članka nije moguća da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

 

                            Dakle suprotno žalbenim navodima protustranke S. M., pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da među strankama nije postignut dogovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice koji bi bio valjan i dopušten, a kada, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka fizička dioba nije moguća, to je sud jedino mogao, kao što je to i učinio, suvlasničku zajednicu nekretnine razvrgnuti temeljem odredbe čl. 50. st. 4. ZV prodajom zajedničke stvari i diobom dobivenog novca razmjerno suvlasničkim dijelovima, dakle civilnom diobom.

 

                            Stranke su mogle, prije ili tijekom ovog postupka pred prvostupanjskim sudom dogovoriti diobu i na način kako to u žalbi ističe protustranka zamjenom nekretnina, no kako to iz spisa proizlazi, takav dogovor nije postignut, pa sud takav prijedlog ne može prihvatiti.

 

              Protustranka S. M. u žalbi opisuje način na koji su stranke sagradile odnosno stekle spornu nekretninu i izgradile kuću, no iz spisa proizlazi, a kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, da stranke tijekom postupka nisu osporavale suvlasničke dijelove na nekretnini pa dakle isticanje takvih činjenica u žalbi nisu niti dopuštene niti relevantne jer bi se radilo o novim činjenicama, pa te žalbene navode ovaj sud nije niti uzimao u obzir.

 

              Odredbom čl. 54. ZV je propisano da troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, osim ako zakon ili njihov sporazum određuju drukčije.

 

              Odredbom paragrafa 20. st. 1. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku (»Službene novine« broj 175-XLV od 01.08.1934., u primijeni temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. »Narodne novine«, br. 73/91. – dalje ZSIP) je propisano da ukoliko u tom zakonu nije što drugo naređeno, u vanparničnom postupku troškove snosi stranka u čijem je interesu postupak poveden, st. 2. istog paragrafa propisuje da ako, u smislu naređenja prvog stava, više lica imaju da snose troškove, oni odgovaraju za troškove solidarno, a st. 5. istog paragrafa propisuje se propisi Građanskog parničnog postupnika primjenjuju i ovdje.

 

              Suprotno žalbenim tvrdnjama predlagatelja F. K. i po stavu ovog suda, s obzirom da se radi o razvrgnuću suvlasničke zajednice, postoji interes obje stranke da se postupak provede, pa kako stranke imaju iste suvlasničke udjele u spornoj nekretnini to iste na jednake dijelove trebaju snositi nužne troškove postupka, a to su, kako valjano utvrđuje prvostupanjski sud trošak vještačenja i očevida, dok svi ostali troškovi stranaka idu na štetu i teret stranke koja ih je imala pa ih sama i snosi.

 

              Dakle prema shvaćanju ovog suda pravilno je prvostupanjski sud zahtjev predlagatelja F. K. za naknadu preostalih traženih troškova osim ½ dijela troška očevida i vještačenja odbio kao neosnovan.

 

S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi predlagatelja F. K. ni protustranke S. M., a niti je ovaj sud našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine",  broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), a koji se primjenjuje temeljem odredbe paragrafa 21. ZSIP, to je trebalo, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, njihove žalbe odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijano rješenje pod točkama I. i III. izreke.

 

Odlučujući o zahtjevu predlagatelja F. K. za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu, ovaj sud nije našao da bi ta procesna radnja utjecala na konačnu odluku u predmetu pa time niti da je bila potrebna, odnosno nužna za postizanje uspjeha stranke u postupku, pa je njen zahtjev za naknadu tog troška kao neosnovan odbio.

 

U preostalom, a nepobijanom dijelu točka II. izreke rješenja ostaje nepromijenjena.

 

S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zadru 3. travnja 2018.