Broj: Gž-484/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Franke Zenić, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L.L.K. iz N.V., K., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici – odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu T.B. i M.M.B., P., protiv tuženika LJ.K. iz N.V. K. OIB: …, koga zastupa punomoćnik D.K., odvjetnik u P. radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne službe u Poreču - Parenzo, poslovni broj P-1551/15 od 29. veljače 2016., u sjednici održanoj 13. travnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužiteljice L.L.K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne službe u Poreču - Parenzo, poslovni broj P-1551/15 od 29. veljače 2016. u toč. 1) izreke i toč. 2) izreke u dijelu kojim je dužna tužiteljica naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.250,00 kn u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenom presudom suđeno je:

1)     " Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica samovlasnica i da njenom posebnom dijelu oznake 1. etaža 30/180, na k.č. br. 187/2, upisana u z.k. ul. br. 517, poduložak 1, k.o. N.V., pripada dio dvorišta k.č. br. 187/2, upisana u z.k. ul. br. 517, k.o. P., koje je na skici mjernika E.K. od 19. travnja 2013. godine, koja je sastavni dio ove presude, prikazan žutom bojom sa oznakom B, te se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana izda tužiteljici tabularnu ispravu kojom se dozvoljava da se navedenom posebnom dijelu tužiteljice oznake 1. etaža 30/180, na k.č. br. 187/2 upisana u z.k. ul. br. 517, poduložak 1, k.o. N.V., pripiše sporedni dio – dvorište koje je na skici mjernika E.K. od 19. travnja 2013., koja je sastavni dio ove presude, prikazan žutom bojom sa oznakom B, a koju će ispravu u protivnom zamijeniti ova presude.

Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnične troškove, sve u roku od 15 dana."

2) Dužna je tužiteljica naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 2.250,00 kn, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška odbija."

Protiv citirane presude u toč. 1) i toč. 2) izreke u dosuđujućem dijelu, žalbu je izjavila tužiteljica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga. Ističe da su stranke suvlasnici te da tužiteljica ima pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice u sporazumu sa svim suvlasnicima ili putem suda, a kao jedan od načina razvrgnuća, propisano je razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva. Ako koji od suvlasnika uskrati potrebnu suglasnost na uspostavu vlasništva posebnoga dijela drugom suvlasniku, razvrgnuće će se ostvariti putem suda, ili će sudska odluka zamijeniti očitovanje/suglasnost suvlasnika. Stoga je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer nije uzeto u obzir da stranke imaju pravni položaj suvlasnika, a time je ostvarena povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku.

Cijelo dvorište sigurno ne potpada pod dijelove nekretnine koji služe kao zajednički, jer se i dvorište u praksi često povezuje s posebnim dijelovima, na način da suvlasnici uz podjelu zgrade na stanove, podijele i dvorište, kao posebne vrtove ili kao posebna parkirališna mjesta, a i u odredbi čl. 67. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima navodi se da se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine može protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, …. kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu, koji su primjerice navedeni. Suvlasnički udio tužiteljice iznosi 30/180 dijela ili 16,66 % cijele nekretnine, proteže se na zemljištu – dvorištu i zgradi, od kojih je dobila poseban dio zgrade C koji iznosi 44/302, odnosno manje od njenog suvlasničkog dijela, te nije dobila ništa od dvorišta iako bi je pripadalo 30/180 dijela dvorišta. Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev, a podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati na ponovno suđenje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Tužiteljica prigovara da je povrijeđena odredba čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koju sud nije pravilno primijenio.

Prema odredbi čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, pri čemu je uvjerenje o neosnovanosti tužbenog zahtjeva opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, tako da se može provjeriti ima li takvo uvjerenje činjeničnu i pravnu osnovu, dakle nije počinjena navedena bitna povreda postupka.

Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti, dakle žalba tužiteljice iz tog žalbenog razloga, nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je samovlasnica i da njenom posebnom dijelu oznake 1. etaža 30/180, na k.č. br. 187/2, upisana u z.k. ul. br. 517, poduložak 1, k.o. N.V., pripada dio dvorišta k.č. br. 187/2, upisana u z.k. ul. br. 517, k.o. P., koje je na skici mjernika E.K. od 19. travnja 2013., koja je sastavni dio presude, prikazan žutom bojom sa oznakom B, te da se naloži tuženiku da u roku od 15 dana izda tužiteljici tabularnu ispravu kojom se dozvoljava da se navedenom posebnom dijelu tužiteljice oznake 1. etaža 30/180, na k.č. br. 187/2 upisana u z.k. ul. br. 517, poduložak 1, k.o. N.V., pripiše sporedni dio – dvorište koje je na skici mjernika E.K. od 19. travnja 2013., koja je sastavni dio presude, prikazan žutom bojom sa oznakom B, a koju će ispravu u protivnom zamijeniti presuda.

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je k.č.br. 187/2 k.o. N.V. djelomično etažirana, tako što je etažiran samo suvlasnički udio tužiteljice, dok je suvlasnički udio tuženika ostao neetažiran,

- da je u izvanparničnom predmetu Općinskog suda u Poreču broj R1-40/06-15 doneseno rješenje 12. listopada 2006. kojim je utvrđeno da korisna vrijednost posebnog dijela C koji pripada predlagateljici iznosi 44 boda (44/302),

- da je u izvanparničnom predmetu Općinskog suda u Poreču broj R1-103/07-15 doneseno rješenje kojim je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela na nekretnini k.č.br. 187/2 iz z.k.ul. broj 517 k.o. N.V., na način da se na suvlasničkom dijelu predlagateljice, koji iznosi 30/180 dijela, uspostavlja vlasništvo posebnog dijela, tako što se s tim suvlasničkim dijelom neodvojivo povezuje pravo vlasništva na posebnom dijelu u Planu posebnih dijelova označenom sa "C",

- da je predlagateljica pokrenula izvanparnični postupak kod Općinskog suda u Poreču pod brojem R1-8/09, radi uređenja odnosa među suvlasnicima, koji postupak je rješenjem Općinskog suda u Poreču – Parenzo od 7. svibnja 2014. obustavljen te je predlagateljica upućena u parnicu radi uređenja odnosa među suvlasnicima,

- da je tužiteljica upisana kao vlasnica 1. etaže 30/180 dijela s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva sa stanom koji je smješten na prvom katu zgrade iznad garaže i ostave u planu posebnih dijelova oznake "C" na k.č.br. 187/2, n kojoj je sagrađena jednokatna obiteljska stambena zgrada, garaža, dvorište i oranica, upisana u ul. br. 517, poduložak 1, k.o. N.V. – etažno vlasništvo s određenim omjerima, a da je tuženik suvlasnik u 5/6 dijela,

- da je predmet Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 28. svibnja 1996. zaključenog između tužiteljice kao kupca i E.N.K., E.N. i R.Ž.B. kao prodavatelja stan sagrađen nad garažom 65 m2 koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinjice, sobe, kupaonice terase stepeništa, u naravi predstavlja 1/6 stambene površine od k.č. 187/2 na adresi K.,  P., te vrt 36 m2 k.č. 187/4, 

prvostupanjski sud zaključuje da tuženiku kao suvlasniku sporne nekretnine pripada pravo korištenja okućnice kao zajedničkog dijela na temelju odluka broj R1-40/06-15 od 12. listopada 2006. i R1-103/07-15 od 2. siječnja 2008. te da tužiteljica zahtijeva drugačiju uspostavu vlasništva posebnoga dijela od one određene rješenjem od 2. siječnja 2008., bez da raspolaže pisanom suglasnošću tuženika kao preostalog suvlasnika, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev.

Žalbenim navodima, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužiteljica nije dovela u pitanje činjenična utvrđenja i pravni zaključak prvostupanjskog suda.

              Prema odredbi čl. 47. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15. - pročišćeni tekst; dalje ZVDSP), suvlasnik ima pravo na razvrgnuće  suvlasništva, ako je moguće i dopušteno; to mu pravo ne zastarijeva.

              Odredbom čl. 48. st. 2. ZVDSP propisano je da će pravo na razvrgnuće ostvarivati suvlasnik u sporazumu sa svim suvlasnicima s kojima razvrgava suvlasništvo (dobrovoljno razvrgnuće), ili putem suda (sudsko razvrgnuće), ako nije što drugo zakonom određeno.

Jedan od načina razvrgnuća je razvrgnuće uspostavom etažnoga vlasništva, propisano odredbom čl. 53. ZVDSP, po kojoj ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnoga dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), uzima se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa se na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću.

U konkretnom slučaju tužiteljica je u izvanparničnom predmetu Općinskog suda u Poreču broj R1-103/07-15 ishodila rješenje kojim je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela na nekretnini k.č.br. 187/2 iz z.k.ul. broj 517 k.o. N.V., na način da se na suvlasničkom dijelu predlagateljice, koji iznosi 30/180 dijela, uspostavlja vlasništvo posebnog dijela, tako što se s tim suvlasničkim dijelom neodvojivo povezuje pravo vlasništva na posebnom dijelu u Planu posebnih dijelova označenom sa "C", a to je upravo onaj dio koji je i kupila Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 28. svibnja 1996.

Predmet ovog spora, međutim, nije razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina, već utvrđenje da je tužiteljica samovlasnica dijela dvorišta k.č. br. 187/2 k.o. N.V. koji je na skici od 19. travnja 2013. prikazan žutom bojom s oznakom B, te nalaganje tuženiku da joj izda tabularnu ispravu kojoj joj se dozvoljava da svom posebnom dijelu pripiše sporedni dio – sporni dio dvorišta, koju će u suprotnom zamijeniti presuda.

S obzirom da je tužiteljica Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 28. svibnja 1996. kupila stan sagrađen nad garažom 65 m2 koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinjice, sobe, kupaonice terase stepeništa, što u naravi predstavlja 1/6 stambene površine od k.č. 187/2 na adresi K. P., dakle nije kupila ni zemljište ispod stana ni ostalo zemljište koje čini čest. zem. 187/2 k.o. N.V., jednokatna obiteljska stambena zgrada, garaža, dvorište i oranica ukupne površine 1274 m2, to tužiteljica nema pravnu osnovu za utvrđenje da je vlasnica bilo kojeg dijela dvorišta k.č. br. 187/2 k.o. N.V., pa ni onog koji je na skici od 19. travnja 2013. prikazan žutom bojom s oznakom B.

Prema odredbi čl. 67. st. 1. ZVDSP, vlasništvo posebnoga dijela može biti uspostavljeno glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija.

Uz stan odnosno drugu samostalnu prostoriju, vlasništvo posebnoga dijela nekretnine može se protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji (st. 3.).

Budući da tužiteljica nije kupila ni dio dvorišta, neodlučni su njezini žalbeni navodi da cijelo dvorište sigurno ne potpada pod dijelove nekretnine koji služe kao zajednički te da se i dvorište u praksi često povezuje s posebnim dijelovima.

Isto tako, suvlasnički udio tužiteljice od 30/180 dijela proteže se i neodvojivo je povezano sa stanom kojeg je kupila, kako je to upisano u zk. ul. broj 517, poduložak 1 k.o. N.V., a ne proteže se i nije povezano s dvorištem, koje pripada suvlasničkom udjelu tuženika od 5/6 dijela.

Neosnovan je i tužbeni zahtjev usmjeren na izdavanje tabularne isprave, jer je takav zahtjev po svojoj prirodi obveznopravni zahtjev koji se podnosi prema suugovorniku u obveznom odnosu prijenosa prava vlasništva (kupoprodaji, darovanju i sl.), čija je obveza prenijeti kupcu pravo vlasništva te tuženik, kao suvlasnik, nije u obvezi izdati tužiteljici tabularnu izjavu, budući da s njom nije ni u kakvom obveznopravnom odnosu.

Pravilno je primijenjeno materijalno pravo i kod odluke o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP), kad je tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.250,00 kn.

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu u toč. 1) izreke i u dosuđujućem dijelu toč. 2) izreke, tj. odlučiti kao u izreci ove presude.

U nepobijanom dijelu toč. 2) izreke, kojim se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška odbija, ista presuda ostaje neizmijenjena.

 

U Zadru 13. travnja 2018.