Broj: Gž-828/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vicka Prančića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Zorana Kežića i Denis Pancirov Parcen, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja t.d. T. d.o.o. Z., OIB:…, kao upravitelja P. K. K. u Z., Z., zastupanog po direktoru P. Ć., a ovaj po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva „V. i partneri“ j.t.d. u Z., protiv tuženika Ž. S., OIB: …, iz R., zastupanog po punomoćnici S. M. odvjetnici u Š., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Povrv-480/2016 od 14. studenog 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 19. travnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Povrv-480/2016 od 14. studenog 2017.u pobijanom dijelu iz točke 1. izreke kojim je održano na snazi rješenje o ovrsi koje je pod poslovnim brojem Ovrv-2154/2016 dana 27. srpnja 2016. donio javni bilježnik u Š. V. V. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju na ime neplaćenih iznosa sredstava pričuve za razdoblje od srpnja 2013. do zaključno lipnja 2016. iznos od 168.161,10 kuna sa pripadajućim kamatama.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje o troškovima postupka Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Povrv-480/2016 od 14. studenog 2017. u pobijanom dijelu iz točke 2. izreke rješenja.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"1. Održava se na snazi rješenje o ovrsi koje je pod poslovnim brojem Ovrv-2154/2016 dana 27. srpnja 2016. godine donio javni bilježnik u Š. V. V. u dijelu kojim je tuženiku Ž. S., OIB:…, naloženo platiti tužitelju T. d.o.o. Z., OIB:…na ime neplaćenih iznosa sredstava pričuve za razdoblje od srpnja 2013. do zaključno lipnja 2016. (ukupno trideset šest mjeseci) sveukupno 168.161,10 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:

 

- na iznos od 5.181,93 kune od dana 01. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 5.181,93 kune od dana 01. rujna 2013. godine do isplate,

- na iznos od 5.181,93 kune od dana 02. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 5.181,93 kune od dana 01. studenog 2013. godine do isplate,

- na iznos od 5.181,93 kune od dana 01. prosinca 2013. godine do isplate,

- na iznos od 5.181,93 kune od dana 29. prosinca 2013. godine do isplate,

- na iznos od 5.181,93 kune od dana 01. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 5.181,93 kune od dana 02. ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 4.606,16 kuna od dana 30. ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 5.181,93 kune od dana 01. svibnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 5.181,93 kune od dana 31. svibnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 5.181,93 kune od dana 02. srpnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 5.181,93 kune od dana 01. kolovoza 2014. godine do isplate,

- na iznos od 5.181,93 kune od dana 31. kolovoza 2014. godine do isplate,

- na iznos od 5.483,93 kune od dana 01. listopada 2014. godine do isplate,

- na iznos od 5.181,93 kune od dana 01. studenog 2014. godine do isplate,

- na iznos od 5.181,93 kune od dana 30. studenog 2014. godine do isplate,

- na iznos od 5.181,93 kune od dana 01. siječnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 3.631,78 kuna od dana 05. veljače 2015. godine do isplate,

- na iznos od 4.207,55 kuna od dana 04. ožujka 2015. godine do isplate,

- na iznos od 4.207,55 kuna od dana 01. travnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 4.207,55 kuna od dana 02. svibnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 4.207,55 kuna od dana 31. svibnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 4.207,55 kuna od dana 02. srpnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 4.207,55 kuna od dana 01. kolovoza 2015. godine do isplate,

- na iznos od 4.207,55 kuna od dana 02. rujna 2015. godine do isplate,

- na iznos od 4.207,55 kuna od dana 01. listopada 2015. godine do isplate,

- na iznos od 4.207,55 kuna od dana 01. studenog 2015. godine do isplate,

- na iznos od 4.207,55 kuna od dana 02. prosinca 2015. godine do isplate,

- na iznos od 4.207,55 kuna od dana 01. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 4.207,55 kuna od dana 31. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 4.207,55 kuna od dana 02. ožujka 2016. godine do isplate,

- na iznos od 4.207,55 kuna od dana 31. ožujka 2016. godine do isplate,

- na iznos od 4.207,55 kuna od dana 01. svibnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 4.207,55 kuna od dana 01. lipnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 4.207,55 kuna od dana 30. lipnja 2016. godine do isplate,

do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo isplati uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, uključivo sa ovršnim troškom u iznosu od 2.577,01 kunu  s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku od dana 27. srpnja 2016. godine do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena sve rokom od petnaest dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Ukida se rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-2154/2016 koje je dana 27. srpnja 2016. godine donio javni bilježnik u Š. V. V. u dijelu kojim je tuženiku Ž. S., OIB:…, naloženo platiti tužitelju T. d.o.o. Z., OIB:…, na ime ovršnog troška u iznosu od ukupno 37,50 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.",

 

te rješenjem koje glasi:

 

" Utvrđuje se da je tužitelj T. d.o.o. Z., OIB:… povukao dio zahtjeva prema tuženiku Ž. S., OIB:…, istaknut radi naplate ovršnog troška u iznosu od 37,50 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka 1.izreke).

 

Odlukom o troškovima postupka iz točke 2. rješenja naloženo je tuženiku Ž. S., platiti tužitelju T. d.o.o. Z. parnični trošak u iznosu od 12.188,25 kuna uključivo sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na isti iznos počevši od dana donošenja ove prvostupanjske presude do konačne isplate.

 

Protiv prvostupanjske presude u dosuđujućem dijelu iz točke 1. izreke žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku. ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se u tome dijelu ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže žalbu odbiti, budući je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je održao platni nalog na snazi. U odnosu na daljnje žalbene navode vezane uz parkirna mjesta,odnosno da njihova površina ulazi u ukupnu površinu cijelog kompleksa K. tužitelj ističe da parkirna mjesta sukladno članku 67. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, u daljnjem tekstu: ZV) predstavljaju sporedne dijelove, odnosno pripatke posebnih dijelova, a koja su naznačena kao vlasništvo pojedinih suvlasnika u međuvlasničkom ugovoru i Ugovoru o upravljanju poslovnim kompleksom K. iz prosinca 2011., te da su vlasnici najvećeg broja predmetnih parkirnih mjesta na području poslovnog kompleksa K. upravo potpisnici međuvlasničkog ugovora. U odnosu na žalbeni navod da je sud trebao izvesti dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke,tužitelj ističe da tuženik u postupku, u smislu odredbe članka 7. i 219. stavak 1. ZPP-a nije predložio navedeno vještačenje, pa mu je opravdano sud odbio dokazni prijedlog za pregledom građevinskog vještva vještaka E. G. čiju je izradu izvan postupka tuženik zatražio, a o čijem izboru osobe vještaka tužitelj nije imao prilike očitovati se. Kako je dakle tužitelj legitimni upravitelj poslovnog kompleksa K. u razdoblju od 1997. do danas, što je razvidno iz međuvlasničkog ugovora iz 2011., te kako su isti ugovor potpisali suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, to su žalbeni navodi tuženika vezani uz nepotpisivanje mjerodavnog međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju poslovnim kompleksom K. od strane tuženika i odluka koje iz toga proizlaze ( članak 375. stavak 3. ZV-a) za ovaj postupak irelevantni. Nadalje, u odnosu na žalbene navode vezane uz visinu pričuve, tužitelj ističe da se ista određuje odlukama Savjeta suvlasnika, a kojeg čine većinski suvlasnici u poslovnom kompleksu, sve sukladno odredbama članka 380., članka 381. i članka 375. stavak 3. ZV-a.

 

Žalba tuženika nije osnovana.

 

Predmet spora je tražbina tužitelja koja se odnosi na neplaćena sredstva zajedničke pričuve za poslovni prostor u poslovnom kompleksu K. u Z., u vlasništvu tuženika za 1/2 dijela, a nakon što je javni bilježnik u Š. V. V. dana 27. srpnja 2016. pod brojem Ovr-2154/16 donio rješenje o ovrsi kojim je tuženiku naloženo platiti 168.161,10 kuna na ime neplaćene zajedničke pričuve s pripadajućim zakonskim zateznim kamata na isti iznos po dospijeću svakog mjesečnog iznosa počev od 1. kolovoza 2013. zaključno od 30. lipnja 2016.

 

Prema odredbi članka 90. stavak 1. i 2. ZV-a zajednička pričuva iz članka 85. stavak 2. ZV-a je namjenski vezana zajednička imovina svih suvlasnika nekretnina, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, a tu pričuvu tvore novčani doprinosi koje suvlasnici uplaćuju na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova. Tuženik je kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora za 1/2 dijela sukladno utvrđenoj površini i sukladno Zakonu dužan doprinositi u zajedničku pričuvu.

 

Temeljem članaka 375. stavka 1. i 2. ZV-a propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), a koji ugovor između ostalog sadrži veličinu suvlasničkih udjela, uvjete i način upravljanja nekretninom, pobliže podatke o osobi koja će upravljati nekretninom, opseg poslova upravitelja i odgovornosti istog, uvjete i način prikupljanja, te raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve, ime suvlasnika ovlaštenog za predstavljanje i zastupanje prema upravitelju i trećim osobama i granice njegovih ovlasti, uvjete i način korištenja zajedničkih prostorija, uključivo uređaja i zemljišta pripadajućeg nekretnini, te stana namijenjenog nadstojniku zgrade. Stavkom 3. navedenog članka određeno je da odluke iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, dok je stavkom 4. istog članka određeno da odredbe zaključenog međuvlasničkog ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkog ugovora.

 

Odredbom članka 378. stavak 1. ZV-a propisano je da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojeg s tim upraviteljem sklapaju.

 

Visina dugovanja tuženika utvrđena je uvidom u Izvadak iz poslovne knjige o dugovanju tuženog za razdoblje od 1. srpnja 2013. do 30. lipnja 2016., međuvlasničkog ugovora od 21. prosinaca 2011., koji je stupio na snagu dana 30. prosinca 2011., privitka 1. Međuvlasničkom ugovoru, Izvadaka iz zapisnika Savjeta suvlasnika poslovnog kompleksa K. u svezi visine pričuve za pojedine godine kao i Ugovora o upravljanju poslovnim kompleksom K. u Z. iz prosinca 2011.

 

Postupkom je utvrđeno:

 

- da je javni bilježnik V. V. iz Š. dana 27. srpnja 2016. pod poslovnim brojem Ovrv-2154/16 donio rješenje o ovrsi kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti ukupno 168.161,10 kuna glavnice na ime neplaćene zajedničke pričuve, zajedno s neplaćenim kamatama i troškovima ovršnog postupka,

 

- da je tuženik izjavio prigovor protiv istog rješenja, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

 

- da je tuženik vlasnik 1/2 dijela poslovnog prostora, ukupne površine 442,90 m², koji se nalazi u poslovnom kompleksu K. u naravi skladište oznake L-19a na koti 163,35, položen u poslovnom trgovačkom kompleksu u Z., K. 199, izgrađenom na kčbr. 4064/6 k.o. Š., koja nekretnina je upisana u posjedovnom listu broj 3453, a odgovara dijelu čestice broj 1357/1 k.o. G. Z.,

 

- da je predmetna poslovna zgrada, kao samostalna jedinstvena cjelina upisana u poseban posjedovni list za k.o. Š. broj 3453 i različita je od pet stambenih zgrada izgrađenih na K. koje nose drugu katastarsku oznaku i to kčbr. 4064/1, upisana u posjedovni list 2926 k.o. Š.,

 

- da je iz zapisnika sa sjednica Savjeta suvlasnika Poslovnog kompleksa K. od 5. srpnja 2013. razvidno da je visina pričuve poslovnih prostora za razdoblje od 1. srpnja 2013. pa nadalje određena u iznosu od 6,00 kuna za 1 m² za jedan mjesec, iz zapisnika od 28. studenog i 11. prosinca 2014. određena visina pričuve za razdoblje od 1. siječnja 2015. pa nadalje u iznosu od 19,00 kuna po 1 m² za jedan mjesec, a temeljem čega su tuženiku izdavani računi i temeljem kojih je javni bilježnik na osnovu Izvatka iz poslovne knjige donio rješenje o ovrsi na iznos neplaćene pričuve od 168.161,10 kuna, i to za razdoblje od 1. srpnja 2013. do 30. lipnja 2016.,

 

-da je kroz to razdoblje tužitelj posebno obračunavao pričuvu za parkirno mjesto u skupnoj garaži predmetnog poslovnog kompleksa,

 

- da su suvlasnici s većinom suvlasničkih udjela u poslovnom kompleksu K. u Z., dakle preko 50% suvlasničkog udjela potpisali međuvlasnički ugovor od 21. prosinca 2011., koji je stupio na snagu 30. prosinca 2011. te sa tužiteljem zaključili Ugovor o upravljanju poslovnim kompleksom K. u Z. broj: 1748/11 i koji ugovori su obvezujući za tuženika.

 

Za navedena odlučna činjenična utvrđenja prvostupanjski sud je naveo valjane i uvjerljive razloge koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja, a ta utvrđenja kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica,vezanih uz osnov i visinu tužiteljevih potraživanja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženik kao suvlasnik ½ dijela poslovnog prostora ukupne površine 442,90 m2, a temeljem odluka koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora koji ga obvezuje (članak 375. stavak 3. ZV-a) budući je potpisan od strane suvlasnika čiji je suvlasnički dio preko 50 % i temeljem Ugovora o upravljanju poslovnim kompleksom K. u Z. te zapisnika sa sjednica Savjeta suvlasnika poslovnog kompleksa K. o visini pričuve unutar utuženog razdoblja za 1 m2 prostora, u obvezi podmiriti  novčana sredstva za koje je obvezan temeljem računa, odnosno kako je to razvidno iz Izvoda iz poslovne knjige kao vjerodostojne isprave iz članka 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14) tužitelja na osnovu koje je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi.

 

Naime, iz međuvlasničkog ugovora i njegova privitka 1. proizlazi da je ukupna površina poslovnih prostora u kompleksu K. 22.276,69 m2, što u žalbi ne prijepori ni tuženik, a da su potpisnici tog ugovora Republika Hrvatska, Privredna banka Zagreb i PBZ L. d.o.o Z. ukupno suvlasnici za 55,24 % svih posebnih dijelova nekretnine.

 

Stoga žalbeni navodi tuženika da potpisani suvlasnici međuvlasničkog ugovora zajedno nemaju 1/5 površine posebnih dijelova time je neosnovana, jer kako je razvidno njihovi suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Žalba tuženika uglavnom je usmjerena na preispitivanje i preocjenjivanje već izvedenih dokaza u postupku,a za koje je prvostupanjski sud dao valjanje i argumentirane razloge, pa pokušaj izračuna tuženika drugačije površine poslovnog kompleksa te činjenice da tim uvećanim izračunom površine potpisnici međuvlasničkog ugovora nemaju više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, time ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjskog suda, jer je to suprotno međuvlasničkom ugovoru, Ugovoru o upravljanju nekretninom poslovnim kompleksom K. te zapisnicima sa sjednica Savjeta suvlasnika tog kompleksa time su neosnovani.

 

Nadalje, suprotno žalbenim navodima, a kojim tuženik temeljem vještva čiju je izradu naložio izvan postupka i kojim se utvrđuje drugačija površina tog kompleksa od one utvrđene međuvlasničkim ugovorom, također za ovaj postupak nije relevantna, jer to nije dokaz izveden u postupku i o tome se suprotna stranka nije imala mogućnosti izjasniti se, što je suprotno odredbi članka 251. ZPP-a. Pri tome valja primijetiti, pregledom stanja u spisu da tuženik u smislu odredbi članka 7. i članka 219. stavak 1. ZPP-a nije ni predložio izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem, pa se u tom smislu i ne može pozivati na relevantnost toga dokaza.

 

Kako ni ostali žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude u dosuđujućem dijelu, to je u smislu odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo u tom dijelu odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu suda prvog stupnja u odnosu na točku 1. izreke pobijane presude.

 

Pravilna je i odluka o parničnom trošku koju je sud prvog stupnja donio temeljem odredbe članka 154. stavak 1., članak 155. i članka 164. ZPP-a, kao i u suglasju sa Tbr. 7. – 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), pri čemu ih tuženik posebnim žalbenim navodima nije ni osporavao, osim kroz žalbeni osnov iz članka 356. u svezi članka 381. ZPP-a, pa je temeljem članka 380. točka 2.valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijano rješenje u tome dijelu.

 

U Splitu 19. travnja 2018.