Broj: Gž-572/18

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, u građanskopravnoj stvari tužiteljice M. M. iz K., . OIB …, koju zastupa punomoćnik B. Č., odvjetnik u R., protiv tuženika D. K. iz K., . OIB …, kojeg zastupa punomoćnica K. M.-D., odvjetnica u K., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku od 5. ožujka 2018. poslovni broj Psp-40/17, dana 11. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

1. Uvažava se djelomično žalba tužiteljice M. M. te se djelomično preinačuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku od 5. ožujka 2018. poslovni broj Psp-40/17 u točki I. njegove izreke tako da se utvrđuje se da je tuženik D. K. smetao (uznemirio) tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu nekretnine, kuće na adresi u N., I. Z. br. 3a, time što je točno neutvrđenog dana, a što je tužiteljica saznala 3. ožujka 2017. prerezao i uklonio metalnu ogradu na stražnjoj terasi na prvom katu, na jugoistočnoj strani predmetne nekretnine, pa mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanja posjeda ubuduće, dok se žalba djelomično odbija kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjsko rješenje u dijelu koji se odnosi na uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja.

2. Preinačuje se odluka o trošku sadržana u točki II. prvostupanjskog rješenja tako da svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

              Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja pod točkom I. njegove izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik D. K. iz K., . OIB …, smetao tužiteljicu M. M. iz K., . OIB …, u posljednjem mirnom posjedu nekretnine, kuće na adresi u N., time što je tuženik točno neutvrđenog dana, a što je tužiteljica saznala 3. ožujka 2017. godine, svojatajući si pravo posjeda, prerezao i uklonio metalnu ogradu na stražnjoj terasi na prvom katu, na jugoistočnoj strani predmetne nekretnine, pa se tuženiku nalaže da u roku od 8 dana uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da tužiteljici postavi prerezanu i uklonjenu metalnu ogradu na način kakva je bila prije smetanja posjeda, te se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično smetanja ubuduće.

2. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi parnični trošak, sve u roku od 8 dana, uvećan za zateznu kamatu tekuću od presuđenja pa do isplate."

              Točkom II. odlučeno je:

"Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (slovima: dvije tisuće petsto kuna), u roku od osam dana.

Protiv gornjeg rješenja žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da se rješenje preinači ili ukine.

U odgovoru na žalbu tuženik je, u bitnom, osporio žalbene navode i predložio odbijanje žalbe.     

              Žalba je djelomično osnovana.                           

              Sud prvog stupnja svoju odluku obrazlaže time:

- da u konkretnom slučaju tuženik ne spori da je prerezao metalnu ogradu na prvom katu stražnje terase kuće tužiteljice, da je potom tu ogradu naslonio na terasu tužiteljice. Navedeno potvrđuje i sadržaj fotografije dostavljenih po tužiteljici sa lista 17 spisa. Stav je suda da je za opisan čin koji tužiteljica vidi kao smetanje posjeda tužiteljica saznala 3. ožujka 2017. jer taj zaključak potvrđuje izvješće Policijske postaje K. od 14. ožujka 2017. o provedenoj intervenciji upravo tog dana, ali i dopis tuženika od 26. srpnja 2016. koji je tuženik neprijeporno uputio tužiteljici prije nego je prerezao ogradu pa stoga propust tužiteljice koja prilikom svog saslušanja nije mogla odrediti je li ograda prerezana 2015., 2016. ili 2017. godine se može pripisati uzbuđenosti i smetenosti stranke, a ne namjerom lažnog prikazivanja činjenica u tužbi, međutim, iz iskaza tužiteljice vidljivo je da je tužiteljica spornu metalnu ogradu popravila nakon otprilike dva tjedna po saznanju za učinjeno smetanje. Tužiteljica je naime opisala kako je angažirala majstora koji je zavario ogradu kako unuci prilikom igre ne bi pali u dvorište tuženika. S druge strane, iz iskaza tužiteljice proizlazilo bi da je odvjetnika putem kojeg će pokrenuti ovaj parnični postupak angažirala tek kasnije, odnosno da je tek nakon popravka ograde protiv tuženika podnijela tužbu radi smetanja posjeda. Na ispravnost ovog zaključka ukazuje i činjenica što je tužba u ovom predmetu podnesena 31. ožujka 2017., dakle, dvadeset i osam dana od dana počinjenog smetanja, odnosno netom prije isteka prekluzivnog zakonskog roka za podnošenje tužbe,

- da je očevidom lica mjesta utvrđeno da je bijela metalna ograda zatečena na starom mjestu, zavarena za ostatak metalne ograde. O izgledu metalne ograde sačinjene su fotografije koje prikazuju s jedne strane da je gornji dio metalne ograde prema dvorištu kuće tužiteljice zavaren na isto mjesto i premazan bijelom bojom (fotografije broj 2 i 3), da je krajnja sjeverozapadna točka dolje gdje je ograda prerezana također u potpunosti zavarena na prethodno postojećem mjestu te je mjesto novog vara ofarbano bijelom bojom (fotografije broj 4 i 5 spisa), a da je jedina točka gdje ograda nije na prvotni način spojena s ostatkom ograde istaka na jugoistočnoj strani koja se nalazi iznad dvorišta tuženika (fotografije broj 6 i 7 spisa) gdje je ograda zavarena s postojećim nosačem tek jednim dijelom. Međutim, cjelokupna ograda terase prvog kata kuće tužiteljice zatečena je čvrsta, obijeljena, sigurna za korištenje te u potpunosti obavlja svoju funkciju zaštite i odvajanja posjeda. Tako utvrđene činjenice ukazuju da je tužiteljica svoj posjed spornog dijela nekretnine u cijelosti zaštitila prije podnošenja ove tužbe, upotrebom samopomoći. Sukladno čl. 21. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, dalje - ZVDSPP) pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupku smetanja posjeda) ili putem samopomoći. Postupak sudske zaštite posjeda uređen je čl. 22. do čl. 26. ZVDSP-a pri čemu je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten u posebnom, hitnom postupku štititi svoj posjed putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja posjeda, naredi uspostava posjednog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. S druge strane, pretpostavke za primjenu dopuštene samopomoći propisane su čl. 27. istog zakona prema kojem onaj tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije ga zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz čl. 21. st. 3. ZVDSP-a silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga uznemirava u posjedovanju, ukoliko je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ukoliko za zaštitu svog posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego je primjerena okolnostima. Međutim, iz citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da posjednik ima pravo tražiti zaštitu posjeda ili putem sudskog postupka, ili primjenom instituta dopuštene samopomoći. Prema tome, u situaciji kao što je konkretna gdje je tužiteljica koja tvrdi da je posljednja mirna posjednica, svoj posjed zaštitila tako što je ponovno zavarila metalnu ogradu terase, prethodno prerezanu po tuženiku, te je na taj način funkcionalno uspostavila prijašnje posjedovno stanje, tužiteljica ne ostvaruje istovremeno i pravo na sudsku zaštitu posjeda. Na drugačiji zaključak ne utječe niti činjenica što je tužiteljica jedan dio ograde zavarila na način drugačiji od postojećeg, spojivši samo jednu stranicu ograde za postojeću bazu (a koji dio je vidljiv tek naginjanjem preko terase tužiteljice), jer kao što je rečeno, spajanjem prerezanih dijelova ograde na siguran način, bijeljenjem mjesta varova tako da prerezani dio ograde s ostatkom ponovno čini jednu funkcionalnu i čvrstu cjelinu, te činjenicom što nakon ovako poduzetih radova ograda u cijelosti vrši svoju funkciju sigurne i čvrste zaštite, ukazuje da je prijašnje posjedovno stanje u naravi u cijelosti uspostavljeno. Prema tome, tužiteljica je ponovnim postavljanjem metalne ograde na opisani način, u naravi uspostavila prijašnje posjedovno stanje „kakvo je bilo prije počinjenog smetanja posjeda“, kako traži tužbenim zahtjevom, s time što je to odluka tužiteljice bila jedan manji dio ograde zavariti na način drugačiji od postojećeg (najvjerojatnije zbog lakšeg izvođenja radova i nemogućnosti pristupa u dvorište tuženika otkud bi se radovi mogli lakše izvršiti), a i tako zavarena ograda zatečena je čvrsta i funkcionalna,

- da sukladno sudskoj praksi izraženoj u brojnim odlukama, posjednik koji je svoj posjed prije podnošenja tužbe zaštitio dopuštenom samopomoći, nema pravo na sudsku zaštitu (npr. odluke Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-8191/00,. Gž-7298/07 i Gž-827/84 i Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-856/14). Samopomoć kojom se poslužila tužiteljica bila je učinkoviti način na koji je tužiteljica u cijelosti uspostavila ranije posjedovno stanje, da se tužiteljici skreće pozornost da se navedeno ne smije miješati s pitanjem sadržaja tužbenog zahtjeva u parnici zbog smetanja posjeda u slučaju gdje je restitucija (uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja) nemoguća zbog specifičnih okolnosti slučaja, a o čemu u konkretnom slučaju nije riječ pa je iz iznesenih razloga tužbeni zahtjev i bez provođenja preostalih dokaza valjalo odbiti kao neosnovan.

Po ocjeni ovog suda pobijano rješenje nije opterećeno niti jednom bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u svezi čl.381. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a ni onom iz točke 11. na koju se upire u žalbi, jer presuda nema proturječnosti ili nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa ni u pogledu utvrđenja da se tužiteljica poslužila samopomoći i uspostavila ranije posjedovno stanje, jer je sud prvog stupnja očevidom na licu mjesta utvrdio i dao valjane razloge, a što je vidljivo i iz priloženih fotografija, da je tužiteljica vratila spornu ogradu te istu zavarila čime je u bitnom uspostavila ranije posjedovno stanje, no ako je pri tome počinjena i šteta koju bi trebalo reparirati kazati je da se o tome ne odlučuje u posjedovnim parnicama u smislu čl.441. ZPP-a.

Dakle, što se tiče primjene materijalnog prava sud prvog stupnja je osnovano odbio dio petita koji se odnosi na uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja zbog čega je u tom dijelu valjalo potvrditi prvostupanjsko rješenje, temeljem čl. 380. točka 2. ZPP-a.

Međutim, i u slučaju samopomoći po pravnom shvaćanju ovog suda, zauzetog još u odluci broj Gž-291/89, moguće je pružiti posjedovnu zaštitu zabranom budućeg takvog ili sličnog uznemiravanja pod uvjetom da iz dotadašnjeg stranačkog odnosa koji je prethodio ovom sporu slijedi da je tuženik na prijeporu već uznemiravao tužiteljicu što bi ukazivalo na mogućnost ponavljanja čina uznemiravanja, jer se time pruža potpuna posjedovna zaštita.

U tom pravcu tužiteljica u stranačkom iskazu na ročištu od 22. siječnja 2018. vidno uznemirena navodi da je odmah posumnjala da je ogradu uklonio tuženik i da to nije bilo prvi put od kada dolaze u Njivice, dok tuženik navodi da je to učinio jer da je tužiteljica izgradnjom prešla među, iz čega se dade zaključiti da se ne radi tek o jednom usamljenom slučaju uznemiravanja, već o ozbiljnom slučaju, s mogućim teškim posljedicama pada s visine bez sporne zaštitne ograde, posebno djece, zbog čega je tužiteljica i bila primorana uspostaviti ranije stanje, pa je intervenirala i policija, što sve skupa ukazuje na visok stupanj mogućnosti ponavljanja čina uznemiravanja i da je slijedom toga sasvim opravdano tuženiku zabraniti da ubuduće čini takvo ili slično smetanje kako bi se osigurao kontinuitet posjedovnog stanja.     

Kraj navedenog stanja stvari valjalo je djelomično uvažiti žalbu tužiteljice i odlučiti kao u točki 2. izreke ove odluke, temeljem čl. 380. točka 2. ZPP-a, zbog čega je posljedično preinačena i odluka o trošku, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi čl. 154. st. 2. ZPP-a, na način da zbog polovičnog uspjeha svaka stranka snosi svoj trošak.

U Zadru, 11. svibnja 2018.