Broj: Gž-1295/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. B., … iz Z., … kojega zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u S., protiv tuženika G. S., … radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Px 79/14 od 5. ožujka 2018., u sjednici održanoj 17. svibnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Px 79/14 od 5. ožujka 2018. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana, te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Px 79/14 od 5. ožujka 2018. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen dio njegovog tužbenog zahtjeva, kao što se ukida i u dijelu pod točkom II. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka, pa se predmet u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime naknade za dio bivše čest. zem. 6047 k.o. S., koju danas čini, između ostalih, dio čest. zem. 6047/3 za 842 m2 i stambena zgrada oznake čest. zgr. 4555 k.o. S. ukupni iznos od 3.227.507,20 kn sa zateznim kamatama propisanim zakonom koje teku od 5. ožujka 2018. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok je u preostalom dijelu, kojim je tužitelj zatražio isplatu na ime naknade za dio bivše čest. zem. 6047 k.o. S., koju danas čine, između ostalih, dijelovi čest. zem. 10323/1 za 290 m2, čest. zem. 10323/10 za 410 m2, čest. zem. 6046/3 za 1006 m2, čest. zem. 6046/5 za 304 m2, čest. zem. 6046/4 za 426 m2, čest. zem. 6047/2 za 411 m2, čest. zem. 6045/2 za 193 m2, čest. zem. 9988/3 za 29 m2 ukupnog iznosa od 8.147.888,00 kn s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke).

 

Odlukom o troškovima postupka odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (točka II. izreke).

 

Protiv te presude žale se obje stranke.

 

Tužitelj je pobija u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen dio njegovog zahtjeva, kao što je pobija i u dijelu pod točkom II. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine«, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači tako da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno, da se u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik je pobija u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva tužitelja, kao što je pobija i u dijelu pod točkom II. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine«, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno, da se u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Žalba tužitelja je osnovana.

 

Žalba tuženika nije osnovana.

 

Predmet ovoga spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu naknade za nekretnine oznake čest. zem. 6047 k.o. S. i na njoj izgrađenu kuću oznake čest. zgr. 4555 k.o. S., kao i za dio bivše čest. zem. 6047 k.o. S., koju danas čine, između ostalih, dijelovi čest. zem. 10323/1 za 290 m2, čest. zem. 10323/10 za 410 m2, čest. zem. 6046/3 za 1006 m2, čest. zem. 6046/5 za 304 m2, čest. zem. 6046/4 za 426 m2, čest. zem. 6047/2 za 411 m2, čest. zem. 6045/2 za 193 m2, čest. zem. 9988/3 za 29 m2, koje su predniku tužitelja M. B. pok. J., konfiscirane rješenjem Kotarskog suda za II. i III. rajon G. Z. broj I-390/47 od 11. studenog 1947., i za koje je doneseno rješenje o dokidanju konfiskacije te koje predniku tužitelja nisu vraćene, a nalaze se u k.o. S.

 

Nakon provedenog postupak prvostupanjski sud utvrdio je sljedeće činjenično stanje:

 

- da je pravnom predniku tužitelja M. B. pok. J., rješenjem Kotarskog suda za II. i III. rajon G. Z. broj I-390/47 od 11. studenog 1947. konfiscirana cjelokupna pokretna i nepokretna imovina, a nakon što je izgubio državljanstvo,

- da je Kotarski sud u Splitu u postupku provođenja konfiskacije nad imovinom ing. M. B., pok. J., donio pod poslovnim brojem Konf. 32/47 rješenje od 9. travnja 1948., kojim se, između ostale imovine, prenosi kao općenarodna imovina i predaje Gradskom NO Split, Komunalni odjel, čest. zem. 6047 z.u. 1483 k.o. S., koja u naravi predstavlja prizemnu kućicu, veliki vrt iza te kućice, dvorište pred kućom na kojem je podignuta otvorena teza, sve u procijenjenoj vrijednosti 754.050 din te je određen prijenos prava vlasnosti na ime općenarodne imovine pod upravom Gradskog NO Split, Komunalni odjel, uz istodobnu uknjižbu brisanja istog prava s imena M. B., pok. J. u zemljišniku za k.o. S.,

- da je 9. siječnja 1974. G. B. u predmetu Konf. 24/48 podnio prijedlog za ponavljanje postupka konfiskacije navodeći da je njegovom pok. ocu M. B. rješenjem Državnog sekretarijata za unutrašnje poslove NRH broj 14104/2-1961 od 13. rujna 1961., vraćeno državljanstvo SFRJ,

- da je rješenjem Općinskog suda u Zagrebu broj Konf. 24/48 od 25. listopada 1976. . udovoljeno prijedlogu G. B., te je dokinuta konfiskacija cjelokupne imovine ing. M. B. i odlučeno da će se odluka o vraćanju konfiscirane imovine nasljedniku konfiskata donijeti naknadno nakon pravomoćnosti tog rješenja. Povodom žalbe protustranke Gradskog javnog pravobranilaštva Zagreb, drugostupanjski Županijski sud u Zagrebu, rješenjem broj Gž-8041/1976-2 od 15. veljače 1977., potvrdio rješenje suda prvog stupnja,

- da je u dopisu Općinskog suda u Zagrebu od 15. travnja 1977., Općinskom sudu u Splitu navedeno da se traženi spis u predmetu konfiskacije imovine ing. M. B. za sada ne može dostaviti jer treba donijeti rješenje o povratku konfiscirane imovine, a postupak je još u toku. Napomenuto je da je taj sud 28. ožujka 1977. Općinskom sudu u Splitu (na broj II P 1235/72) dostavio primjerak drugostupanjskog rješenja Okružnog suda u Zagrebu, broj Gž-8041/76 iz kojeg je vidljivo da je dokinuta konfiskacija cjelokupne imovine pok. ing. M. B.,

- da je dopisom od 6. siječnja 1978., sutkinja zadužena za predmet II P 1235/72 obavijestila Općinski sud u Zagrebu da je u tom predmetu tužitelj povukao tužbu protiv Općine Split, radi čega se predmet Konf. 24/48 vraća,

- da se u predmetu Konf. 24/48 nalazi službena bilješka od 7. ožujka 1978. o pristupanju pun. G. B. koji je zamolio odgodu roka za obavijest na koju se sve imovinu odnosi zahtjev za povrat, a da je stavio molbu u Split radi nekretnina koje se nalaze u Splitu,

- da je podneskom od 11. svibnja 1978. u predmetu Konf. 24/48 predlagatelj dostavio izvatke iz zemljišnih knjiga o nekretninama za koje se traži povrat. Između dostavljenih izvadaka nalazio se i izvadak za z.u. 1483 i 10480 k.o. S.,

- da je u predmetu Konf. 24/48 doneseno rješenje od 21. travnja 1979. kojim je određena uspostava ranijeg gruntovnog stanja kako je bilo prije konfiskacije provedene temeljem rješenja Kotarskog suda za II. i III. rajon Grada Zagreba od 11. studenog 1947., i to na nekretninama upisanim u z.u. 11674 i 7192 k.o. G. Z., provedba rješenja za navedene nekretnine povjerena je zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu, time da se prethodno ima izvršiti postupak nacionalizacije pod koji bi eventualno potpale te nekretnine, dok je u pogledu zahtjeva za vraćanje građevinskog poduzeća ing. M. B. predlagatelj upućen ostvariti naknadu štete u parničnom postupku. Za ostale nekretnine koje su predmet dekonfiskacije, a s obzirom na to da se nalaze na području Splita, odlučeno je (pod točkom IV. izreke rješenja) da će odluku o vraćanju istih donijeti Općinski sud u Splitu kojem će biti upućen spis nakon pravomoćnosti rješenja,

- da je rješenjem broj Eks. 56/55 od 24. svibnja 1956. F. G., pok. L. u zamjenu za ekspropriranu nekretninu čest. zem. 6979/5 i čest. zgr. 4249 z.u. 8583 k.o. S. dana u vlasništvo stambena zgrada u Splitu sagrađena na čest. zem. 6047 z.u. 1483 k.o. S. vlasništvo općenarodna imovina kojoj će se nakon izvršene parcelacije pridodati i dio zemljišta iz fonda općenarodne imovine,

- da je rješenjem Kotarskog suda u Splitu broj Z-2252/57 od 28. kolovoza 1957.  dozvoljena dioba čest. zem. 6047 z.u. 1483 k.o. S. u podčestice zem. 6047/1 (1913 m2), 6047/2 (705 m2) i 6047/3 (964 m2),

- da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za z.u. 1483 k.o. S. proizlazi da je čest. zem. 6047/3 iz 4. zemljišnoknjižnog tijela prenesena u novi z.u. 10480 k.o. S. (upis pod rednim brojem 5. pod brojem Z-2254/57), da je temeljem upisa pod brojem 8. od 6. studenog 1962. pod brojem Z-2316/62 evidentirano cijepanje čest. zem. 6047/1 u podčestice 6047/1 i 6047/4, da je upisom pod rednim brojem 10. od 7. veljače 1973. pod brojem Z-305/73 evidentirano poništenje čest. zem. 6047/1 te da je upisom pod rednim brojem 11. od 7. veljače 1973. pod brojem Z-308/73 evidentirana promjena površine čest. zgr. 4555 sa 84 na 94 m2,

- da je prednik tužitelja G. B. tom sudu podnio prijedlog od 17. rujna 1986. da se temeljem rješenja Općinskog suda u Zagrebu broj Konf. 24/48 od 25. listopada 1976. donese rješenje kojim će se na nekretninama u k.o. S. uspostaviti ranije gruntovno stanje odnosno predlagatelja uknjižiti kao gruntovnog vlasnika. Prijedlog je evidentiran pod brojem Z-2777/86 odnosno I-3773/88,

- da je u navedenom predmetu, ali pod poslovnim brojem I R 551/88 doneseno  rješenje od 6. prosinca 1990. kojim je odlučeno o prijedlogu (zavedenom pod poslovnim brojem Z-2777/86 odnosno I-3773/88) te je odlučeno da se izvanparnični postupak obustavlja uz obrazloženje da je predlagatelj postavio vlasničkopravni zahtjev koji podrazumijeva brisanje upisanih prava s imena uknjiženih osoba i predaju za što je nadležan redovan sud u građanskoj parnici.

 

Nadalje je prvostupanjski sud naveo kako iz ranije ukinute presude toga suda, poslovni broj P 1 8489/09 od 9. ožujka 2010. proizlazi da je odbijen tuženi zahtjev tužitelja iz razloga što tuženik ne bi bio pasivno legitimiran i iz razloga što je prihvaćen i prigovor zastare, sve kada bi tuženik bio legitimiran, kao što je naveo i da iz drugostupanjske presude, poslovni broj Gžp 1210/2010. od 7. travnja 2011, proizlazi kako je i taj sud prihvatio zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja novčanog iznosa naknade za sporne čest. zem. 6047 i čest. zgr. 4555 k.o. S., a računajući da je prednik tužitelja tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 16. srpnja 1991., dok da je rješenje Općinskog suda u Zagrebu broj Konf. 24/48 postalo pravomoćno 11. lipnja 1979., i od kada da se ima računati petogodišnji zastarni rok, pritom navodeći kako je prednik tužitelja za nemogućnost vraćanja spornih nekretnina saznao još 31. ožujka 1978. kada je izdan zatraženi zemljišno-knjižni izvadak za te nekretnine.

 

Prvostupanjski sud dalje navodi kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud u rješenju, poslovni broj Rev-x 843/11-2 od 2. travnja 2014., a kojim su ukinute prethodno navedene odluke prvostupanjskog i drugostupanjskog suda i predmet je vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ocijenio da je osnova potraživanja tužitelja  zahtjev za naknadu za oduzete nekretnine osnovom ranije donesenog rješenja o dokidanju konfiskacije broj Konf. 24/48 od 25. listopada 1976. koje je postalo pravomoćno 11. lipnja 1979. i na temelju kojeg vlasnik (kojem je imovina konfiscirana, a potom doneseno rješenje o dokidanju te konfiskacije), ima pravo na vraćanje, odnosno naknadu u novcu ako vraćanje nije moguće. Vrhovni sud RH u toj se odluci pozvao na odredbe Zakona o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije (Službeni list FNRJ, broj 40/45, 70/45 i 61/46 – u daljnjem tekstu: Zakon o konfiskaciji), obrazlažući kako su sporne nekretnine predniku tužitelju temeljem tog Zakona bile konfiscirane i da je temeljem tog istog Zakona konfiskacija i poništena.

 

Prema odredbi članka 6. Zakona o konfiskaciji, u slučajevima obustave postupka o konfiskaciji, pravomoćne oslobađajuće presude ili poništenja odluke o konfiskaciji, konfiscirana imovina mora biti vraćena vlasniku, a ako nije moguće vraćanje same imovine naknaditi će mu se njena vrijednost u novcu. Prema stavku 2. istoga Zakona, isplata se vrši iz prihoda od konfisciranih i likvidiranih imovina o čemu će podrobnije odredbe propisati pravilnikom ministar financija FNRJ.

 

S obzirom na nesporno utvrđenje prvostupanjskog suda da je u provedbi rješenja o izricanju konfiskacije broj I-390/47 od 11. studenog 1947. doneseno rješenje Kotarskog suda u Splitu Konf. 32/47 od 9. travnja 1948. kojim je predmetna čest. zem. 6047 z.u 1483 k.o. S., prenesena kao općenarodna imovina i predana Gradskom Narodnom odboru Splitu na upravljanje, to je taj sud pravilno zaključio da iz navedenog proizlazi kako je konfiskacija izvršena u korist pravnog prednika tuženika i da u slučaju primjene odredbe članka 6. Zakona o konfiskaciji, a na što ukazuje i Vrhovni sud RH, imovinu mora vlasniku vratiti onaj u čiju je korist konfiskacija izvršena, a u slučaju nemogućnosti vraćanja imovine ima se izvršiti isplata vrijednosti imovine u novcu. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik u ovoj pravnoj stvari pasivno legitimiran.

 

Budući da je utvrđeno kako je pravni prednik tuženika, Gradski NO Split upisan kao organ upravljanja za čest. zgr. 4555, kao i čest. zem. 6047/2 i 6047/4 z.u. 1483 k.o. S., pravilno je prvostupanjski sud zaključio da to znači kako je stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – u daljnjem tekstu: ZV) i primjenom odredbe članka 360. stavka 1. ZV-a, pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, korištenja i raspolaganja, odnosno osobe koja je pretvorbom postala sveopći slijednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, korištenja i raspolaganja, a to je u ovom slučaju tuženik u odnosu na navedene čestice.

 

Kako je tuženik ustrajao u prigovoru zastare potraživanja tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud imao na umu stajalište revizijskog suda iznesenim u prethodno navedenom rješenju poslovni broj Rev-x 843/11-2 od 2. travnja 2014., a prema kojemu je potrebno u ovom slučaju primijeniti zastarni rok iz odredbe članka 6. Zakona o zastarjelosti potraživanja, koji je prestao važiti stupanjem na snagu Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99, 88/01 - u daljnjem tekstu: ZOO), koji je stupio na snagu 26. svibnja 1978., i koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO/05), s time što je pritom pravilno zaključio da je potrebno cijeniti, je li prednik tužitelja ostvario pravo na povrat spornih nekretnina odnosno pravo na isplatu ako povrat nije moguć za svog života (umro je 10. listopada 1994.), koju bi naknadu onda mogli ostvariti njegovi slijednici (slijednik), zbog čega je trebalo raspraviti je li predmet nakon donošenja rješenja o dokidanju konfiskacije iz 1976. dostavljen prvostupanjskom sudu radi izvršenja odluke o vraćanju odnosno isplate naknade. Izraženo je i mišljenje u toj odluci da bi se zahtjev prednika tužitelja iz 1986. upućen prvostupanjskom sudu mogao smatrati požurnicom za rješavanje o njegovim pravima po rješenju o poništenju konfiskacije za nekretnine na području k.o. S., dok od važnosti da nije ishođenje zemljišnoknjižnog izvatka za predmetne nekretnine iz 1978. nego donošenje rješenja o obustavi izvanparničnog postupka iz 1990., ako je taj postupak vođen radi povrata spornih nekretnina, a ponovljen je stav da pravo vlasnika u pogledu naknade za oduzetu stvar ne može prestati zbog zastare sve dok on može zahtijevati povrat svoje stvari.

 

Stoga je prvostupanjski sud detaljno pregledao i posložio aktivnosti prednika tužitelja u predmetu Konf. 24/48 nakon donošenja rješenja broj I-390/47 od 11. studenog 1947. kojim je predniku tužitelja konfiscirana cjelokupna pokretna i nepokretna imovina, a nakon što je izgubio državljanstvo, pa je tako taj sud utvrdio i to:

 

- da je prednik tužitelja G. B. podnio je 9. siječnja 1974. prijedlog za ponavljanje postupka u kojem je naveo da je njegovom, tada već pok. ocu M. B., rješenjem Državnog sekretarijata za unutrašnje poslove NRH broj 14104/2-1961 od 13. rujna 1961. vraćeno državljanstvo NRH i FNRJ, pa da nije bilo mjesta donošenju rješenja o izricanju konfiskacije imovine,

- da je nakon donošenja i pravomoćnosti rješenja o dokidanju konfiskacije cjelokupne imovine pok. M. B. (Konf. 24/48 od 25. listopada 1976. ) predlagatelj G. B. rješenjem Općinskog suda u Zagrebu od 5. travnja 1977., pozvan izvijestiti sud na koju se imovinu odnosi zahtjev za povrat, pa je podneskom od 19. svibnja 1977. obavijestio sud da se, između ostale imovine, zahtjev za povrat odnosi i na čest. zem. 6047 z.u. 1483 k.o. S., u naravi prizemna kućica, veliki vrt iza kućice, dvorište pred kućom s otvorenom tezom te je predložio izvršiti povrat i predaju navedene imovine predlagatelju, a ta imovina je u podnesku navedena u točki 4.,

- da iz dopisa prvostupanjskog suda upućenog Općinskom sudu u Zagrebu od 11. siječnja 1978. proizlazi da je u predmetu Općinskog suda u Splitu broj II P 1235/72 tužitelj podneskom od 13. prosinca 1977. povukao tužbu, a radi se o predmetu koji se vodio po tužbi tužitelja (od 10. listopada 1972.) G. B. protiv Općine Split, radi utvrđenja zajedničke imovine stečene radom u tijeku braka, u kojoj je prednik tužitelja tvrdio da je rješenjem o konfiskaciji Konf. 32/47 konfiscirana i imovina koja nije bila isključivo vlasništvo M. B. nego i njegove supruge M., stečena zajedničkim radom u tijeku braka,

- da su uz podnesak predlagatelja G. B. od 11. svibnja 1978. u spis dostavljeni zemljišnoknjižni izvadci za nekretnine za koje se traži povrat na području k.o. S., a nalaze se u z.u. 1483 i 10480, izdani predniku tužitelja 31. ožujka i 12. travnja 1978.,

-da je, a očitujući se na poziv suda na prijedlog predlagatelja u vezi načina vraćanja konfiscirane imovine, protustranka G. Z., zastupan po Javnom pravobranilaštvu Grada Zagreba, u podnesku od 4. travnja 1979., naveo, da bi pojedine nekretnine iz popisa predlagatelja, i da nije bilo konfiskacije, silom zakona postale društvena imovina pa da vraćanje u vlasništvo ne bi bilo moguće nego samo isplata naknade. Točnije, da bi nekretnine iz točke 1. prijedloga već 28. travnja 1948. postale društveno vlasništvo, a za nekretnine iz točaka 2. do 7. da bi sud rješenjem trebao utvrditi da je pok. M. B. na dan stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ 52/58) odnosno 25. prosinca 1958. bio vlasnikom tih nekretnina u cijelosti ili u nekom idealnom dijelu pa će se te nekretnine, a koje mogu biti u vlasništvu odnosno na korištenju, ostaviti u vlasništvo ili dati na korištenje nasljedniku ranijeg vlasnika, dok će se za ostale provesti postupak za određivanje naknade,

- da je nakon donošenja i pravomoćnosti rješenja od 21. travnja 1979. o vraćanju konfisciranih nekretnina iz k.o. G. Z. uz prethodno provođenje postupka nacionalizacije pod koji bi potpale te nekretnine, o upućivanju predlagatelja u pogledu zahtjeva za vraćanje građevinskog poduzeća ing. M. B. ostvariti naknadu štete u parničnom postupku te odluke da će za ostale nekretnine na području Splita odluku o vraćanju donijeti Općinski sud u Splitu kojem će spis biti ustupljen nakon pravomoćnosti rješenja doneseno je rješenje Z-15594/81 od 23. studenog 1981. kojim je dozvoljena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na kat. čest. 7933/1 z.u. 19036 k.o. G. Z., dok je u pogledu kat. čest. 7933/4 z.u. 19036 k.o. G. Z., kat. čest. 7933/5, 7933/3 i 7933/2 z.u. 7192 k.o. G. Z. i kat. čest. 2273/31 z.u. 11674 k.o. G. Z. uskraćena provedba rješenja Konf. 24/48 od 21. travnja 1979. g. iz razloga navedenim pod t. II. st. 1. do 5. tog rješenja odnosno, samo ukratko treba navesti, radi toga što nekretnina nije prešla u društveno vlasništvo temeljem rješenja Konf. 24/48, već prema očitovanju o odreknuću nekretnine u korist Grada Z., zbog toga jer su nekretnine upisane u vlasništvo drugog vlasnika prije provedbe konfiskacionog spisa, zbog toga jer je nekretnina još 1941. prije provedbe spisa Konf. 24/48 bila otpisana u drugi z.u. na druge osobe, zbog toga što rješenjem Komisije za nacionalizaciju izuzet jedan trosobni stan kao posebni dio zgrade uz uputu da je potrebno putem upravnog postupka zatražiti eventualno izuzeće stanova kao posebnih dijelova zgrade u korist bivšeg vlasnika uz prethodnu nacionalizaciju zgrade po objektivnom kriteriju ili pak izuzeće cijele zgrade od nacionalizacije ukoliko zgrada ne prelazi maksimum po broju stanova,

- da nakon uvezanog rješenja Z-15594/81 od 23. studenog 1981. u spisu se nalazi dopis od 21. rujna 1982. iz kojeg proizlazi da se Općinskom sudu u Splitu vraća spis Konf. 32/47 bivšeg Kotarskog suda u Splitu i spis P 303/71 Općinskog suda u Splitu, jer ti predmeti više nisu potrebni tom sudu u postupku Konf. 24/48, te da se iza dopisa nalazi  i dostavnica iz koje proizlazi da su navedeni predmeti dostavljeni Općinskom sudu u Splitu, i da je rješenjem od 12. studenog 1982. spis određen za a/a.

 

S obzirom na utvrđeno, pravilno je prvostupanjski sud smatrao da nakon donošenja rješenja broj Z-15594/81 od 23. studenog 1981., čiji je sadržaj prethodno interpretiran, i vraćanja predmeta broj P 303/71 i Konf. 32/47, predmet Konf. 24/48 da nije po službenoj dužnosti dostavljen Općinskom sudu u Splitu, radi donošenja odluku o vraćanju nekretnina upisanih u k.o. S.

 

Budući da je prvostupanjski sud utvrdio kako je prednik tužitelja podnio tom sudu 15. rujna 1986., prijedlog koji je evidentiran pod poslovnim brojem Z-2777/86, odnosno pod poslovnim brojem I-3773/88 te kasnije pod poslovnim brojem I R 551/88, a iz kojeg predmeta proizlazi sljedeće utvrđenje:

 

- da je u prijedlogu od 15. rujna 1986. citirana točka IV. rješenja Općinskog suda u Zagrebu broj Konf. 24/48 od 21. travnja 1979., te je navedeno da se prijedlog podnosi radi donošenja rješenja kojim će se na predmetnim nekretninama uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje, odnosno predlagatelja uknjižiti kao zemljišnoknjižnog vlasnika,

- da je prije odluke o prijedlogu pravnog prednika tužitelja sud izvršio uvid u zemljišne knjige prvostupanjskog suda te utvrdio da je na nekretnini oznake čest. zem. 6047/3 k.o. S. (koja je nakon konfiskacije formirana od osnovne čest. zem. 6047 k.o. S.) uknjižen F. G., pok. A., koji je tu nekretninu dobio kao naknadu za ekspropriranu zgradu oznake čest. zgr. 4249 od 68 m2 z.u. 8583 k.o. S. rješenjem NO Kotara Split od 24. srpnja 1957. pod brojem Eks. 56/55,

- da je rješenjem, poslovni broj I R 551/88 od 6. prosinca 1990. obustavljen izvanparnični postupak koji je pokrenut po navedenom prijedlogom pravnog prednika tužitelja uz obrazloženje da je predlagatelj postavio vlasničkopravni zahtjev koji podrazumijeva brisanje upisanih prava s imena osoba koje su uknjižene na nekretninama koje su nekada bile konfiscirane predniku predlagatelja i predaju predlagatelju na slobodno raspolaganje, za ostvarenje kojih prava da nije nadležan sud u izvanparničnom postupku već predlagatelj pravnu zaštitu da može ostvariti pred redovnim sudom u građanskoj parnici, a koje je rješenje pun. pravnog prednika tužitelja primio 22. prosinca 1990.,

- da je nakon zaprimanja rješenja pod brojem I R 551/88 od 6. prosinca 1990. o obustavljanju izvanparničnog postupka prednik tužitelja izjavio žalbu od 6. veljače 1991., koju je sud ocijenio nepravovremenom i odbacio ju je.

 

Prvostupanjski sud je uvažavajući okolnost što je Općinski sud u Zagrebu, nakon donošenja i pravomoćnosti rješenja o dokidanju konfiskacije cjelokupne imovine pok. M. B. broj Konf. 24/48 od 25. listopada 1976., i nakon donošenja i pravomoćnosti rješenja broj Konf. 24/48 od 21. travnja 1979. o vraćanju konfisciranih nekretnina iz k.o. G. Z. uz prethodno provođenje postupka nacionalizacije pod koji bi potpale te nekretnine, o upućivanju predlagatelja u pogledu zahtjeva za vraćanje građevinskog poduzeća ing. M. B. ostvarenja naknade štete u parničnom postupku te odluke da će za ostale nekretnine na području Splita odluku o vraćanju donijeti Općinski sud u Splitu, kojem da će spis biti ustupljen nakon pravomoćnosti rješenja i nakon donošenja rješenja Z-15594/81 od 23. studenog 1981., kojim je dozvoljena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na dio nekretnina iz k.o. Z., propustio po službenoj dužnosti dostaviti cijeli predmet Konf. 24/48, radi donošenja odluke o vraćanju nekretnina koje su konfiscirane pravnom predniku tužitelja na području k.o. S., pravilno postupio kada je prihvatio mišljenje Vrhovnog suda RH o pravnoj prirodi prijedloga pravnog prednika tužitelja od 17. rujna 1986., koji je kod prvostupanjskog suda zaveden pod poslovnim brojevima Z-2777/86, I 3773/88 i I R 551/88, odnosno o tome da se radi o požurnici za rješavanje o njegovim pravima po rješenju o dokidanju konfiskacije za nekretnine na području k.o. S.

 

Stoga je, i pravilna zaključak prvostupanjskog suda da je tek dostavom rješenja o obustavi izvanparničnog postupka toga suda, poslovni broj I R 551/88 od 6. prosinca 1990., kojim je okončan postupak vođen radi povrata spornih nekretnina za k.o. S., jer je tako glasio prijedlog pravnog prednika tužitelja (koji je prethodno interpretiran), pravni prednik tužitelja saznao je da postoji mogućnost da mu se barem dio nekretnina ne vrati u posjed i vlasništvo, već da za te nekretnine mora postaviti zahtjev za isplatu naknade vrijednosti oduzetih nekretnina, pa je shodno tome pravilno taj sud zaključio da to znači kako je zastarni rok za podnošenje zahtjeva za isplatu naknade za oduzete nekretnine koje su predmet ovoga spora počeo teći danom zaprimanja rješenja o obustavi izvanparničnog postupa (22. prosinca 1990.), i da je prigovor zastare koji je istaknuo tuženik u cijelosti neosnovan, jer je pravni prednik tužitelja ustao tužbom (16. srpnja 1991.), bez da je prekoračio i najkraći zastarni rok koji bi bio u primjeni.

 

Ujedno je prvostupanjski sud naveo kako je u ovom slučaju potrebno raspraviti i prigovor tuženika da je o zahtjevu tužitelja za naknadu za imovinu oduzetu temeljem konfiskacije nakon donošenja rješenja o dokidanju konfiskacije nadležno upravno tijelo na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 – u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi).

 

Prema ocjeni toga suda, a koju prihvaća i ovaj sud, prilikom ocjene osnovanosti navedenog prigovora tuženika trebalo je voditi računa o mišljenju Vrhovnog suda RH izraženom u odluci, poslovni broj Uzz-5/1999 od 8. svibnja 2002., a u kojem je predmetu centralno sporno pitanje bilo, treba li naknadu za oduzeto građevinsko zemljište utvrditi prema odredbama ukinutog Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 48/88, 16/90 i 53/90) ili prema odredbama Zakona o naknadi.

 

U konkretnom slučaju postupak radi utvrđivanja naknade za oduzeto zemljište započeo je 1986., a na temelju odredbe članka 37. ranijeg Zakona o građevinskom zemljištu, prijašnjem vlasniku građevinskog zemljišta pripada pravična naknada koja se određuje na način i po postupku propisanom Zakonom o eksproprijaciji.

 

Kako je Vrhovni sud RH ocijenio u prethodno navedenoj odluci da se naknada za oduzeto neizgrađeno građevinsko zemljište, a na način kako je to uredio Zakon o naknadi određuje samo u slučaju ako je postupak za određivanje naknade pokrenut nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi, a ne i na postupke koji su pokrenuti prije stupanja na snagu Zakona o naknadi. Ovakvo stajalište obrazloženo je time što Zakon o naknadi ne sadrži odredbe o postupcima koji su u tijeku, ali da Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV), sadrži prijelaznu odredbu u članku 394. stavku 2., koja upućuje na primjenu ranijih propisa u postupcima utvrđivanja naknade za oduzeto zemljište koji su bili u tijeku u vrijeme stupanja na snagu ZV-a, a koji je stupio na snagu istovremeno kao i Zakon o nakadi, odnosno 1. siječnja 1997.

 

Budući da u ovom slučaju, a prema stajalištu Vrhovnog suda RH iz ukidnog rješenja broj Rev-x 843/11-2 od 2. travnja 2014., a koje stajalište prihvaća i ovaj sud, kao što ga je pravilno prihvatio i prvostupanjski sud, tužitelj svoje potraživanje temelji na odredbi članka 6. Zakona o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije, s time što o postupcima koji su u tijeku na temelju toga Zakona o konfiskaciji, prijelazne odredbe nemaju ni ZV-a ni Zakon o naknadi, to je pravilno mišljenje prvostupanjskog suda da je u ovom slučaju trebalo ocijeniti da stupanjem na snagu Zakona o naknadi tužitelj nije izgubio pravo voditi ovaj spor jer nijedan od navedenih Zakona nema izričitu odredbu u odnosu na postupke u tijeku pokrenute prije stupanja na snagu Zakona o naknadi.

 

Pri tome je pravilno prvostupanjski sud imao na umu i da se obveznik naknade u novcu prema odredbama Zakona o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije, razlikuje od obveznika naknade u novcu prema odredbama Zakona o naknadi, kao i da su za tužitelja povoljnije odredbe Zakona o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije u pogledu visine naknade, pa je pravilno postupio i kada je odbio kao neosnovan prigovor tuženika sudske nenadležnosti suda.

 

Kako je dalje, prvostupanjski sud na temelju rezultata uviđaja na licu mjesta i nalaza i mišljenja oba angažirana sudska vještaka u postupku utvrdio da su svi dijelovi nekretnine koja je nekad nosila oznaku čest. zem. 6047 z.u. 1483 k.o. S. i koja je konfiscirana pravnom predniku tužitelja, osim čest. zem. 6047/3 i čest. zgr. 4555 k.o. S., danas u naravi javne površine, odnosno da bi dijelovi te nekretnine zasigurno bili oduzeti pravnom predniku tužitelja i da mu imovina nije konfiscirana, odnosno da bi bili ekspropriirani za potrebe gradnje ulica, odnosno stambenih zgrada.

 

Navedeno iz razloga što je prvostupanjski sud utvrdio da je nekretnina koja je konfiscirana pravnom predniku tužitelja bila označena kao čest. zem. 6047 z.u. 1483 k.o. S. i u naravi je predstavljala prizemnu kućicu, veliki vrt iza te kućice i dvorište pred kućom na kojem je podignuta otvorena teza, da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka mjernika T. D. ta nekadašnja čest. zem. 6047 k.o. S., danas predstavlja kompleks koji se sastoji od: dijela čest. zem. 10323/1 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem. upisana u zemljišne knjige u z.u. 11443) u površini od 290 m2, dijela čest. zem. 10323/10 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem. upisana u zemljišne knjige u z.u. 11443) u površini od 410 m2, dijela čest. zem. 6046/3 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem. upisana u zemljišne knjige u z.u. 406) u površini od 1006 m2, dijela čest. zem. 6046/5 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem. upisana u zemljišne knjige u z.u. 7641) u površini od 304 m2, dijela čest. zem. 6047/3 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem. upisana u zemljišne knjige u z.u. 10480) u površini od 842 m2, dijela čest. zem. 6046/4 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem. upisana u zemljišne knjige u z.u. 8215) u površini od 426 m2, dijela čest. zem. 6047/2 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem. upisana u zemljišne knjige u z.u. 1483) u površini od 411 m2, dijela čest. zem. 6045/2 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem. upisana u zemljišne knjige u z.u. 406) u površini od 193 m2, dijela čest. zem. 9988/3 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem. upisana u zemljišne knjige u z.u. POPIS I) u površini od 29 m2 i čest. zgr. 4555 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem. upisana u zemljišne knjige u z.u. 1483) u površini od 94 m2, da prema navodima iz zapisnika o uviđaju na licu mjesta od 11. srpnja 2003. dio čest. zem. 6047/2 u naravi predstavlja dio D. ulice u S., a dio čest. zem. 6046/3/4 i /5 u naravi predstavljaju dio javnog parka, parkinga i pristupa stepenicama za okolne stambene blokove i da prema već iznesenim utvrđenjima prvostupanjskog suda dio čest. zem. 6047/3 u površini od 842 m2 i čest. zgr. 4555 k.o. S., upisane su u zemljišnim knjigama kao vlasništvo nasljednika F. G., pok. A., kojem su ove nekretnine dodijeljene kao naknadu za ekspropriranu zgradu oznake čest. zgr. 4249 od 68 m2 z.u. 8583 k.o. S. rješenjem NO Kotara Split od 24. srpnja 1957. g. pod brojem Eks. 56/55.

 

Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je osnovan zahtjev tužitelja da mu se nadoknadi tržišna vrijednost čest. zgr. 4555 z.u. 1483 k.o. S. i zemljišta oko zgrade koje predstavlja vrt ograđen betonskim zidom obloženim kamenom s ugrađenom željeznom ogradom, a prema opisu sudskog vještaka za građevinarstvo J. M., jer iz njegovog pisanog nalaza i mišljenja, proizlazi da zemljište ima površinu od 842 m2 i današnju oznaku dijela čest. zem. 6047/3 z.u. 10480 k.o. S., iz razloga što je tim zemljištem tuženik raspolagao na način što ga je dodijelio trećoj osobi kao naknada za ekspropriranu zgradu (sada pok. F. G. pok. A. još1957.), zbog čega je pravilna i ocjena toga suda da pravnom predniku tužitelja nije bila oduzeta sva imovina (u S. bio je vlasnik jedne čest. zem. 6047 (od koje su kasnije cijepane sve prethodno označene čest. zem.) s pripadajućom zgradom oznake čest. zgr. 4555), da bi te nekretnine ostale u vlasništvu pravnog prednika tužitelja i ne bi bile dodijeljene na korištenje drugoj osobi kao naknada za oduzetu kuću, što znači da je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je tuženika obveza na plaćanje naknade za ovu nekretninu u visini koju je procijenio vještak J. M. prilikom izvanjskog pregleda kuće na uviđaju na licu mjesta, jer ulaz u kuću i detaljna procjena nije bila moguća.

 

Kako je naznačeni vještak procijenio da je kuća građena između 1930. i 1940., da je prema vizualnom pregledu u derutnom stanju te da se, prema vanjskom stanju održavanja, može procijeniti da se najmanje 30 godina nisu vršili nikakvi popravci, to je vještak dao približnu neto površinu objekta na osnovu izmjere vještaka mjernika T. D. i na osnovi približnog odbitka svih konstruktivnih i pregradnih zidova te procijenio da etaže podruma i prizemlja imaju površinu od po 79,90 m2, odnosno ukupno 159,80 m2. Nadalje je dao je procjenu prometne (tržne) vrijednosti stambenog objekta kao useljivog prostora s građevinskim zemljištem, a sve prema jediničnim cijenama na dan 26. siječnja 2006.,. i to za etažu podruma po 3.680,00 kn po m2, a za etažu prizemlja po 9.568,00 kn po m2 te je tako dobio iznos od 1.058.515,20 kn, dok je okolno zemljište koje pripada kući i ograđeno je te čini dio zemljišta označenog kao čest. zem. 6047/3 z.u. 10480 k.o. S. u površini od 842 m2 procijenio po jediničnoj cijeni za m2 od 2.576,00 kn, pa je za ovu površinu dobiven iznos od 2.168.992,00 kn, odnosno ukupno za kuću i zemljište iznos od 3.227.507,20 kn, koji je iznos pravilno prvostupanjski sud dosudio tužitelju, skupa sa zatraženim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, pozivom na odredbu članka 29. stavka 1. ZOO/05, i to po stopi u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a.

 

Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda koja se odnose na obvezu tuženika da isplati tužitelju na ime naknade za dio bivše čest. zem. 6047 k.o. S., koju danas čini, između ostalih čestica, dio čest. zem. 6047/3 u površini od 842 m2 i stambena zgrada oznake čest. zgr. 4555 k.o. S., ukupni iznos od 3.227.507,20 kn skupa sa zateznim kamatama propisanim zakonom koje teku od donošenja prvostupanjske odluke, tj, od 5. ožujka 2018. do isplate, kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj žalbeni sud, a na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je taj sud primijenio i materijalno pravo, jer je taj sud nedvojbeno utvrdio su ove nekretnine dodijeljene sada pok. F. G., kao naknada za njegovu ekspropriranu zgradu od strane prednika tuženika, rješenjem NO Kotara Split od 24. srpnja 1957. pod brojem Eks. 56/55, pa kako se te nekretnine na temelju odredbi članka 6. Zakona o konfiskaciji, u ovom slučaju kada je poništena odluka o konfiskaciji, ne mogu vratiti sada tužitelju kao vlasniku, to isti ima pravo na temelju te iste odredbe na naknadu njihove vrijednost u novcu od tuženika, a imajući na umu da je upravo u tuženikovu korist izvršena konfiskacija navedenih nekretnina.

 

S obzirom na izneseno, primjenom odredbe članka 375. stavka 5. ZPP-a, izostavlja se daljnje posebno obrazloženje kao suvišno, ali se i pored toga ukazuje da su žalbeni navodi tuženika sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka i tumačenja, a suprotnih pravilnim činjeničnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda u odnosu na pobijani dio presude kojim je prihvaćen dio zahtjeva tužitelja i koje žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju.

 

Međutim, u odnosu na ostalo zemljište, koje ima površinu od ukupno 3.163 m2 i koje je vještak procijenio prema istoj jediničnoj cijeni za m2 (2.576,00 kn) i za koje je dobio ukupan iznos od 8.147.888,00 kn, ne može se za sada prihvatiti mišljenje prvostupanjskog suda da tužitelju za ovaj dio zemljišta ne može pripasti naknada u visini većoj nego što bi mu pripadala da je, po redovnom tijeku stvari, nekretnina prijašnje vlasništvo njegovog pravnog prednika, da nije bila konfiscirana, da bi bila nacionalizirana ili eksproprirana za potrebe izgradnje stambenih zgrada i ulica, a o kojoj se naknadi radi, odnosno koja bi naknada nakon oduzimanja dijelova zemljišta radi prometnica i objekata od općeg i javnog interesa, po redovnom tijeku stvari bila isplaćena pravnom predniku tužitelja da taj sud nije mogao procijeniti bez pomoći osobe koja raspolaže stručnim znanjem. Kako je teret dokaza vezano uz visinu naknade koja mu pripada za preostali dio nekretnine izvorne oznake čest. zem. 6047 k.o. S. na tužitelju, to je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije dokazao kolika bi njegovom pravnom predniku visina naknade pripadala za preostali dio ove čest. zem. koji danas nije u sastavu kuće s vrtom nego u naravi predstavlja dio ulica, parkova, parkinga i prilaza stambenim zgradama, zbog čega je ovoj dio tužbenog zahtjeva odbio kao neosnovan (za isplatu iznosa od 8.147.888,00 kn s pripadajućim kamatama).

 

Osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da za navedenu česticu prednika tuženika u razdoblju od 60 godina, tj. od konfiskacije do danas nije bilo nikakve odluke o ekspropriaciji ili nacionalizacije, pa da nije jasno na temelju kojih dokaza je prvostupanjski sud zaključio da bi dio bivše čest. zem. 6047 k.o. S., koju danas čine, između ostalih, dijelovi čest. zem. 10323/1 za 290 m2, čest. zem. 10323/10 za 410 m2, čest. zem. 6046/3 za 1006 m2, čest. zem. 6046/5 za 304 m2, čest. zem. 6046/4 za 426 m2, čest. zem. 6047/2 za 411 m2, čest. zem. 6045/2 za 193 m2, čest. zem. 9988/3 za 29 m2, bio pravnom predniku nacionaliziran ili ekspropriiran za potrebe izgradnje stambenih zgrada i ulica, bez obzira što sada iste predstavljaju dio ulica, parkova, parkinga i prilaza stambenim zgradama, pa da je potrebno utvrditi status navedenih čestica u trenutku kada rješenja o dokidanju konfiskacije broj Konf. 24/48 od 25. listopada 1976., postalo pravomoćno, tj. 11. lipnja 1979. i na temelju kojeg statusa bi prednik tužitelja kao vlasnik (kojem je imovina konfiscirana, a potom doneseno rješenje o dokidanju te konfiskacije), imao pravo na vraćanje, odnosno naknadu u novcu ako vraćanje nije moguće.

 

Stoga je potrebno nedvojbeno utvrditi bi li tada prethodno označene nekretnine bile nacionalizirane na temelju odredaba Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta iz 1958. godine («Službeni list FNRJ», broj 52/58, 46/61 i 40/64), jer  ako bi se radilo o nacionaliziranim nekretninama, za istaći je da je nacionalizacija originarni način stjecanja vlasništva, pa se od nacionalizacije nadalje smatra da je prijašnji vlasnik izgubio pravo vlasništva, ili bi bile pak eksproprirane kroz primjenu odredaba Zakona o eksproprijaciji ("Narodne novine", broj 46/82, 28/87, 39/88 i 73/91), uz plaćanje naknade ili davanja zamjenske nekretnine, a što prvostupanjski sud nije raspravio niti utvrdio, pa shodno tome nije utvrdio ni kolika bi eventualno naknada pripadala tužitelju za navedene nekretnine po tom Zakonu ili eventualno po Zakona o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije, a što osnovano u žalbi tvrdi i tužitelj.

 

Iz naprijed iznesenog proizlazi da činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari nije potpuno ni pravilno utvrđeno u odnosu na preostali dio predmetnih nekretnina koje su nastale cijepanjem od osnovne nekretnine oznake čest. zem. 6047 k.o. S., zbog čega nije moguće ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

 

Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva tužitelja, dok je valjalo na temelju odredbe članka 366. stavka 1. ZPP-a, uvažavanjem žalbe tužitelja ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kojim je odbijen dio njegovog tužbenog zahtjeva i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

S obzirom na to da je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta, trebalo je na temelju odredbe članka 166. stavka 3. i  4. ZPP-a, ukinuti i odluku o troškovima postupka, a o kojima će se odlučiti u konačnoj odluci.

 

U nastavljenom postupku prvostupanjski sud utvrdit će odlučne činjenice kako je to ukazano ovim rješenjem, nakon čega će ponovo odlučiti o preostalom postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja, novom, pravilnom i zakonitom odlukom.

 

U Splitu 17. svibnja 2018.