Broj: Gž-569/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, u pravnoj stvari predlagatelja T. B. iz Z., I …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv protustranke D. M. iz P., G …, OIB …., zastupanog po punomoćnici G. B., odvjetnici iz Z., radi osnivanja služnosti vodovoda, odlučujući o žalbi protustranke D. M. protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj R1-17/2015 od 22. ožujka 2017., dana 23. svibnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

             

Odbija se žalba protustranke D. M. kao neosnovana i potvrđuje  rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj R1-17/2015 od 22. ožujka 2017.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenim rješenjem, riješeno je:

 

„1. Osniva se pravo služnosti vodovodnih instalacija na nekretnini protustranke katastarske oznake čestice broj 3017/2, dvorište i voćnjak od 824 m2, upisane u z.k.ul. br. 3203 k.o. K., kao poslužnoj, u korist nekretnine predlagatelja katastarske oznake čestice broj 3017/1, voćnjak od 1042 m2, upisane u z.k.ul. br. 3693 k.o. K., kao povlasne, na zemljišnoj površini omeđenoj linijom označenom na skici očevida geodetskog vještaka J. Ž. od 2. ožujka 2017. godine točkama A-B-C-D, gdje je širina pojasa služnosti između točaka A-B i C-D 0,80 metara, dok je duljina pojasa služnosti između točaka A-D 31,10 metara, a B-C 31,12 metara.

 

2. Nalaže se predlagatelju da protustranci plaća godišnju naknadu za osnovanu služnost u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 13,73 eur-a, prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, plativo do svakoga 15. siječnja u tekućoj godini za prethodnu godinu, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od prvoga dana iza dana dospijeća, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3,00 postotna poena, i to na rok od 30 godina, nakon čega je potrebna revalorizacija.

 

3. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“               

 

Na označeno rješenje žalbu je izjavio protustranka D. M. iz svih žalbenih razloga, navodeći da je odluka prvostupanjskoj suda protivna sadržaju spisa i zakonu, posebice što je on tijekom postupka isticao da je prikladnija veza za postavljanje vodovodnih cijevi preko k.č.br. 3018/1, obzirom da je preko nje kraći put polaganja za cca 17 m, a time bi za tu nekretninu nastala manja šteta nego na nekretnini žalitelja, a činjenica da bi takvo polaganje cijevi bilo skuplje za predlagatelja ne znači da se radi o neprikladnoj vezi. Žalitelj ističe da je i vještak potvrdio u svom nalazu da je ta druga veza moguća, jedino što je skuplja izvedba, a što po mišljenju žalitelja ne bi trebao biti od presudnog utjecaja na odluku suda. Žalitelj ukazuje da je prvostupanjski sud, nakon što je on tvrdio da postoji prikladnija veza  preko druge nekretnine, morao naložiti predlagatelju da svojim prijedlogom obuhvati i vlasnicu te nekretnine, a što nije učinio. Žalitelj ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 225. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kada pri odlučivanju o visini naknade nije utvrdio visinu štete i naknade sukladno odredbi čl. 224. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer osnivanjem ove služnosti ne nanosi se šteta žalitelju samo na ovom dijelu nekretnine širine 0,80 cm u dužini nekretnine već se umanjuje vrijednost cijele nekretnine, pa i kuće koja je sagrađena na toj nekretnini, pa je prvostupanjski sud morao vještaku dati jasnu uputu da naknadu za služnost izračuna primjenom odredbe čl. 224. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Žalitelj predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu usvoji, preinači pobijano rješenje u skladu sa žalbenim navodima, u protivnom ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 1,250,00 kuna.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prije svega treba reći da se u ovom izvanparničnom postupku, temeljem odredbe paragrafa 21. Zakona o vanparničnom postupku (Službene novine broj: 45-174/1934), a koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj: 73/91.), podredno primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. -pročišćen tekst, 25/13. i 89/14. -dalje ZPP).

 

Nije prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11., u svezi čl. 381. ZPP, na koju se opisno ukazuje u žalbi, jer je izreka rješenja razumljiva, nije u suprotnosti sama sa sobom, sa obrazloženjem, a niti sa stanjem spisa, u obrazloženju su izneseni jasni razlozi o bitnim činjenicama tako da se pobijano rješenje može valjano ispitati.

 

Nije prvostupanjski sud počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14., u svezi čl. 381. ZPP, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2., u svezi čl. 381. ZPP.

 

Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je osnovao pravo služnosti vodovodnih instalacija na nekretnini protustranke D. M. u korist predlagatelja T. B. i odredio visinu godišnje naknade za osnovanu služnost u korist protustranke D. M., kao vlasnika poslužne nekretnine, obrazlažući da je, prihvaćajući nalaze i mišljenja vještaka geodetske struke J. Ž. i vještakinje građevinske struke K. P. Ž., te osobnim opažanjem očevidom na licu mjesta utvrdio da za nekretninu predlagatelja T. B. nema druge prikladne veze osim preko nekretnine protustranke D. M. i to na način kako je predloženo u prijedlogu, a na skici vještaka geodetske struke označeno slovima A-B-C-D, te da je alternativni pravac predložen od strane protustranke D. M. neprikladan, pa je primjenjujući odredbu čl. 225. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 70/06., 141/06., 146/08., 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje ZV), pod točkom 1. izreke pobijanog rješenja, prijedlog predlagatelja T. B. o osnivanju služnosti vodovodnih instalacija našao osnovanima i prihvatio te, pod točkom 2. izreke utvrdio visinu godišnje naknade za osnovanu služnost i način njenog plaćanja, a pod točkom 3. izreke odredio da svaka strana plaća svoje troškove postupka.

 

Sa ovakvom ocjenom provedenih dokaza, utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda u cijelosti je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

 

Nije u pravu protustranka D. M. kada u žalbi upire da je prvostupanjski sud predloženi pravac polaganja vodovodnih instalacija prihvatio kao prikladniji samo iz razloga manjeg troška postavljanja jer iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi drugačije.

 

Naime prvostupanjski sud u obrazloženju ističe, a što prihvaća i ovaj sud, da iz podnesaka V. i o. … Z d.o.o., dostavljenih na upit prvostupanjskog suda dana 23. veljače 2015. i 6. svibnja 2015., proizlazi da je upravo predloženi pravac najkraći i tehnički najprihvatljiviji, pa kada upravo ovo trgovačko društvo, na tom području, pruža usluge opskrbe vodom to je njeno mišljenje bitno za odluku prvostupanjskog suda, posebice kada se isto podudara i sa mišljenjem vještaka građevinske struke.

 

Dakle i po stavu ovog suda trošak postavljanja vodovodnih instalacija, je samo jedan od razloga za osnivanje tražene služnosti upravo ovim pravcem, no osim ovog razloga za takvu odluku su postojali i drugi bitni i odlučujući razlozi a to je najkraći put te tehnička mogućnost izvedbe sa što manje štete za poslužno dobro, te proporcijalno puno veća korist za poslužno dobro, a kako to i proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja.

 

Treba reći da iz dopisa V. i odvodnje Z … d.o.o. također proizlazi da na k.č. 3078/5, k.o. K. nema izgrađene javne vodovodne mreže pa da sa te nekretnine nije moguć priključak na nekretninu predlagatelja T. B., a iz skice očevida od 2. lipnja 2015. nedvojbeno proizlazi, suprotno tvrdnjama protustranke D. M., da je alternativni pravac predložen sa njegove strane puno duži.

 

Neosnovano protustranka D. M. upire da je sud morao naložiti predlagatelju T. B. da prijedlogom obuhvati i vlasnicu nekretnine preko koje je protustranka D. M., u prigovoru predložila osnivanja predložene služnosti kao alternativnog pravca, te se neosnovano poziva na presudu Okružnog suda u Splitu broj Gž-303/79, obzirom da se ne radi o istoj procesnoj situaciji.

 

Naime, iz spisa proizlazi da je na očevidu održanom 2. lipnja 2015., protustranka D. M. prigovorila predloženom pravcu osnivanja služnosti vodovodnih instalacija i predložila alternativni pravac kao i pribavu podataka o postojanju javne vodovodne mreže na putu označenom kao k.č.3078/5, k.o. K., no također proizlazi i da je prvostupanjski sud pozvao vještaka geodetske struke da u skici očevida označi pravac predložen od strane protustranke D. M. te da je od društva koji se bavi isporukom vode na tom području zatražio podatak o postojanju vodovodne mreže i mogućnosti priključka po tom alternativnom pravcu, pa kada je, kako je već naprijed obrazloženo, isto društvo odgovorilo da na toj alternativno predloženoj nekretnini nema javne vodovodne mreže i da nije s nje moguće priključiti vodu za nekretninu predlagatelja T. B., tada i po stavu ovog suda nije bilo potrebe ni razloga pozivati predlagatelja T. B. da u postupak uključuje i vlasnike drugih nekretnina.

 

Također treba reći da iz sadržaja odluke, na koju se protustranka D. M. poziva, proizlazi da bi sud trebao pozvati predlagatelja da u prijedlogu označi i vlasnika druge nekretnine preko koje bi, po prijedlogu protustranke trebalo osnovati traženu služnost, samo ako prosudi da je taj prigovor osnovan, a što u konkretnom slučaju nije tako, pa je dakle činjenična i procesna situacija u ovim slučajevima različita.     

 

Ne stoji niti žalbena tvrdnja protustranke D. M. da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno da je u trebao kod izračuna visine naknade za ustanovljenu služnost naložiti vještaku građevinske struke da istu računa na način kako se ista utvrđuje kod potpunog izvlaštenja.

 

Odredbom čl. 225. st. 2. ZV je propisano, kako se to i upire u žalbi, da se na nužno osnivanje služnosti vodova na odgovarajući način primjenjuju pravila o nužnim prolazima, a odredbom čl. 224. st. 4. ZV je propisano da će sud, prilikom osnivanja nužnog prolaza, naložiti vlasniku povlasne nekretnine da vlasniku poslužne nekretnine plati novčanu naknadu koja ne može biti manja od one koju bi dobio da se u interesu Republike Hrvatske provodi izvlaštenje.

 

No međutim treba reći da je odredbom čl. 5. st. 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine broj 74/14. – dalje ZION) propisano da izvlaštenjem nekretnina postaje vlasništvo korisnika izvlaštenja (potpuno izvlaštenje), a odredbom čl. 6. ZION da se nepotpunim izvlaštenjem ograničava pravo vlasništva na nekretnini ustanovljenjem zakupa ili ustanovljenjem služnosti.

 

Dakle prema naprijed citiranim odredbama propisana su dva oblika izvlaštenja i to potpuno izvlaštenje kada dosadašnji vlasnik gubi pravo vlasništva i ostala prava koji iz njega proizlaze bespovratno i djelomično izvlaštenja kada se njegovo pravo vlasništva na nekretnini samo više ili manje ograničava.

 

Odredbom čl. 51. ZION propisano je da za ustanovljenje služnosti naknada se određuje u iznosu za koji je zbog ustanovljenja služnosti umanjenja tržišna vrijednost nekretnine.

 

Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina (Narodne novine broj: 78/15 – dalje ZPVN) je propisano da se isti primjenjuje prilikom procjene vrijednosti nekretnina, njihovih sastavnih dijelova, pripadaka i drugih stvarnih pravan na nekretninama, kao tržišne vrijednosti, a st. 2. istog članka je propisano da je procjena nekretnina iz st. 1. tog članka multidiciplinarni postupak tržišnog vrednovanja prema zadacima naručitelja, koji provode stalni sudski vještaci za procjenu nekretnina i stalni sudski procjenitelji, čije ovlasti proizlaze iz posebnih propisa kojima se uređuje rad sudova i postupci izvlaštenja.

 

Iz nalaza i mišljenja vještakinje građevinske struke mr. K. P. Ž. proizlazi da je ista svoj nalaz i mišljenje donijela upravo primjenom odredbi čl. 34. i čl. 35. ZPVN, a koji propisuje osnove i način procjene naknade za služnost vodova, što je u ovdje upravo predmet postupka, pa kada je ovaj nalaz, kojeg prihvaća i ovoj sud, sačinjen stručno, objektivno i profesionalno, to je opravdano prvostupanjski sud isti nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti, te prema istome i utvrdio godišnju naknadu protustranci D. M. za ustanovljenu služnost vodovodne instalacije na njegovoj nekretnini.

 

Neosnovano protustranka D. M. je u žalbi pobija odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka, jer je predlagatelj T. B. je u cijelosti uspio u postupku, a je upravo on troškove vještačenja i očevida platio, pa su stoga na strani protustranke D. M. nastali samo troškovi zastupanja, a koje, obzirom na njegov uspjeh u postupku, ne može valjano potraživati.

 

S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi protustranke D. M., a da ovaj sud nije našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, to je, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, njegovu žalbu trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda.

 

S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zadru 23. svibnja 2018.