Broj: Gž-975/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Blanke Pervan, kao predsjednice vijeća, Marina Grbića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Tante, kao članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. A. P. sina F. iz G., OIB: …, 2. A. P. ud. I. iz S., OIB: …, 3. L. P. iz S., OIB: …, 4. L. P. iz S., . OIB: …, 5. Đ. P. iz S.a, i 6. D. P. iz S., svi zastupani po punomoćnici I. F. T., odvjetnici u O., protiv tužene R. H., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., radi utvrđenja prava suvlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu od 19. svibnja 2017. poslovni broj Pst-109/13, u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

1. Uvažava se žalba tuženice R. H. te se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu od 19. svibnja 2017. poslovni broj Pst-109/13 tako da se odbija dio tužbenog zahtjeva radi utvrđenja i uknjižbe prava suvlasništva na čest. zem. 6273 k.o. G. i to 1. tužitelja A. P. sina F. za ½ dijela, a ostalih tužitelji 2. A. P. ud. I., 3. L. P., 4. L. P. i 5. Đ. P.., svaki za 1/10 dijela, kao i da tuženica tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 19.381,28 kuna, dok se u dijelu koji se odnosi ovlaštenje tužitelja da se temeljem ove presude u katastarskom operatu upišu kao suposjednici presuda ukida i odbacuje tužba.

              2. Nalaže se tužiteljima da solidarno nadoknade tuženici parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kuna, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se naprama tuženici navedenoj u tužbi da je tužitelj ad 1. suvlasnik i suposjednik ½ suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čest.zem. 6273, ZU 834 k.o. G., te da su tužitelji ad 2, ad 3, ad 4, ad 5 i ad 6 suvlasnici i suposjednici svaki od njih za po 1/10 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čest.zem. 6273, ZU 834 k.o. G., pa se ovlašćuju tužitelji da se temeljem ove presude u zemljišnim knjigama suda i u katastarskom operatu, sve za k.o. G., upišu kao vlasnici i posjednici, odnosno suvlasnici i suposjednici naprijed citirane nekretnine u gore navedenim suvlasničkim dijelovima, uz istovremeni izbris tog prava vlasništva, s imena i vlasništva tuženice, i to upisane R. H., na nekretnini koja je predmetom tužbenog traženja, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II.              Dužna je tuženica naknaditi tužiteljima troškove parbenog postupka u iznosu od 19.381,28 kn,  sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Protiv gornje presude žali se tuženica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka, pobijajući i odluku o trošku, s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana odluka preinači ili ukine.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Prije svega, prema odredbi čl. 65. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine”, broj 16/07 do 9/17) promjena posjednika u katastarskom operatu katastra   nekretnina provodi se u upravnom postupku, naime, promjene glede nositelja prava na zemljištu (upis vlasnika i ovlaštenika u posjedovne listove) provode se u katastru zemljišta na temelju obavijesti koju čini rješenje zemljišnoknjižnog suda ili na temelju pravomoćnog rješenja područnog ureda za katastar donesenog u upravnome postupku, a što je upravno-pravna stvar o kojoj odlučuje nadležno upravno tijelo pa je trebalo predmetnu tužbu s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ovlaštenje ishođenja promjene posjednika u katastru na temelju presude odbaciti, uz napomenu da je odbačaj tužbe u navedenom dijelu procesno povoljnija radnja za tužiteljice nego odbijanje tog dijela tužbenog zahtjeva. Stoga je valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje - ZPP-a) riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Po ocjeni ovog suda pobijana presuda u preostalom dijelu nije opterećena niti jednom apsolutno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Svoju odluku sud prvog stupnja obrazlaže time:

- da nije prijeporno da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu, kao vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. 6273, u naravi vinograd,  upisane u zk. ul. 834 k.o. G. upisana R. H., da su u posjedovnom listu upisani kao posjednici nekretnine kat. čest. 6273 k.o. G., površine 883 m², P. F., A., P. I., A., P. I., A. i P. T., p. A., prednici parbenih stranaka, ispravno tužitelja, a prijeporno je postoji li valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine od strane tužitelja,

- da sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja u osnovan kojim traže da se utvrdi da su isti suvlasnici i to 1. tužitelj A. P. da je suvlasnik i suposjednik ½ dijela sporne nekretnine, a ostali tužitelji svaki za 1/10 suvlasničkog dijela iste nekretnine, pa da se isti ovlašćuju temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi i u katastarskom operatu sve za k.o. G. upišu kao vlasnici i posjednici, odnosno suvlasnici i suposjednici u navedenim suvlasničkim dijelovima, uz istovremeno brisanje tog prava vlasništva s imena tužene R. H.,

- da se u konkretnom slučaju radi o stjecanju vlasništva na poljoprivrednom zemljištu koje je bilo evidentirano kao društveno vlasništvo pod Upravom Narodnog odbora Općine S. u S.. Rješenjem Narodnog odbora kotara S. br. 04-14302/1-1961 od 31. kolovoza 1961. utvrđeno je da je imovina Bratovštine crkvice rimokatoličke sv. Ivana od G. općina O. postala društveno vlasništvo, a koja imovina se sastoji, između ostalih, i od čest.zem. 6273 k.o. G.. Kako se u konkretnom slučaju radi o poljoprivrednom zemljištu koje je ranije bilo u društvenom vlasništvu (pod upravom NO Općine Omiš), a po Zakonu je prešlo u vlasništvo države i kao takvo bilo u njenom vlasništvu na dan podnošenja tužbe, tj. nositeljem prava vlasništva istog postala je Republika Hrvatska na temelju čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne Novine“ broj 34/91) po kojoj odredbi je na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike postaje nositelj vlasničkih prava R. H.,

- da je ugovorom  o diobi nekretnina od 1. srpnja 1983. sklopljenom  između P. F., P. T., P. I. i P. I. kojim su ugovorne stranke podijelile između sebe nekretnine iz posjedovnog lista 98 k.o. Gata koje se nalaze upisane na posjednika P. F. pok. A., a koje su isti stekli iza smrti oca pok. P. A. pok. I. temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Omišu br. O-42/72 od 31.ožujka 1972. između ostalih nekretnina i nekretninu oznake čest.zem. 6273 zv. Podublje, na način da je svakome od diobenika pripalo pravo vlasništva za po ¼ dijela iste. Ugovorom o darovanju nekretnina od 9. kolovoza 2007. sklopljenim između F. P., kao darovatelja i A. P., kao daroprimatelja, F. P. darovao je svome sinu A. P. u cijelosti svoje nekretnine navedene u čl. 1. ugovora, između ostalih i ¼ dijela predmetne nekretnine, a ugovorom o darovanju od 9. kolovoza 2007. sklopljenim između I. P. pok. A., kao darovateljice i A. P., kao daroprimatelja, I. P. darovala je svome nećaku A. P. u cijelosti svoje nekretnine navedene u čl. 1. Ugovora, između ostalih i ¼ dijela predmetne nekretnine, da je pregledom priloženog izvatka iz zemljišne knjige od 20. studenoga 2012. utvrđeno je, a to je među strankama i neprijeporno, da je pravo vlasništva predmetne čestice upisano na ime tužene R. H.. Iz posjedovnog lista broj 959 proizlazi da su na predmetnoj nekretnini kao posjednici upisani F., I., I. i T. P., prednici tužitelja, a iz rješenja Uprave za katastar i geodetske poslove od 12. listopada 1987. proizlazi da su promijenjeni podaci o zemljištu u posjedovnom listu br. 98 na način da nekretnine dopale ugovorom o diobi P. F. pok. A. na ime podmire njegova suvlasničkog dijela ostaju upisane u dosadašnjem posjedovnom listu 98 nekretnine dopale diobom T. P. pok. Andrije upisuju se u novi posjedovni list br. 255, nekretnine dopale diobom I. P. pok. A. upisuju se u novi posjedovni list br. 257, nekretnine dopale diobom I. P. pok. A. upisuju se u novi posjedovni list br. 256, da je uvidom u odluku Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju broj Reg. A 665/47 od 21 studenoga 1947. utvrđeno da u odnosu na čest. zem. 6273 k.o. G. obrađivaču A. P. pok. I. i članovima njegove obitelji nije priznato vlasništvo predmetnog zemljišta, jer ne postoji odnos feudalnog karaktera, osobito stoga što je odnos obrađivača nastao poslije 1930. I da obrađivač nije dokazao da je taj odnos trajne naravi,

- da iz iskaza svjedoka I. B. proizlazi da je od malih nogu pomagao prednicima tužitelja, u poljoprivrednom obrađivanju predmetne nekretnine, da je obitelj P. od davnina u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine, da su na istoj imali voćnjak (višnje, trešnje) i da im to nikada nitko nije osporavao, a i njegov otac mu je pričao da je predmetna nekretnina u imovini obitelji P.. Svjedok T. B. u svom iskazu navodi da je predmetna nekretnina od davnina u posjedu obitelji P., da su je oni koristili, uzgajali trešnje, višnje, a u novije vrijeme da je tužitelj ad 1. čisti, kosi travu, skuplja drva i sl. Tužiteljima nitko nikada nije osporavao pravo posjeda. I po iskazu svjedoka I. P. predmetna nekretnina je od davnina u obitelji P., na kojoj su uzgajali poljoprivredne kulture, posebice trešnje i višnje koje su oni kao djeca uz dopuštenje pok. A. P., prednika tužitelja, znali jesti, te da im nitko nikada nije osporavao pravo na posjedovanje i korištenje predmetne nekretnine. Svjedok I. O. u svom iskazu navodi da je predmetna nekretnina obrađivana od strane A. P. još od prije Drugog svjetskog rata (sadili su rajčice, tikve, kukumare, blitvu, salatu, voćke višnje, trešnje i od toga su živjeli). Sada se ta zemlja slabo radi, ali da ju A. P. redovito čisti,

- da je očevidom na licu mjesta te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za geodeziju identificirana predmetna nekretnina, njezin položaj i površina. Sudski vještak J. T. u svom pisanom nalazu i mišljenju od 28. travnja 2016. navodi da predmetno zemljište predstavlja zapušteno zemljište na čijem sjevernom dijelu dominira hrastova šuma, dok je južni dio pod travom i kupinom. Sjevernu stranu definira stari kameni suhozid, kao i istočnu stranu, dok je južna strana definirana starim kamenim podzidom, a ujedno koji predstavlja rub potoka. Na skici predmetna nekretnina omeđena je točkama A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,

- da po ocjeni suda, a imajući u vidu sve provedene dokaze, na strani tužitelja ispunile su se pretpostavke za dosjelost uzimajući u obzir da je tužiteljev posjed kao i posjed njegovih prednika u neprekinutom i nesmetanom trajanju od više od 50 godina. Predmetna nekretnina, što je razvidno iz vještačenja, predstavlja hrastovu šumu, sjeverni dio, a južni dio je pod travom i kupinom, te je omeđena starim kamenim suhozidom (sjeverna i istočna strana) i starim kamenim podzidom (južna strana). Iz iskaza svjedoka I. B., T. B., I. P. i I. O. da se zaključiti da su tužitelji, te njihovi prednici u posjedu predmetne nekretnine odavno, odnosno da je predmetna nekretnina više desetljeća u nesmetanom i mirnom posjedu tužitelja i njihovih prednika (u njihovom posjedu ta je čestica još od početka 20. stoljeća), a njihovim iskazima sud nije imao razloga ne povjerovati, jer isti o spornim činjenicama vezanim za predmetne nekretnine dali su logičan iskaz. Iako iz njihovih iskaza proizlazi da je sada predmetna nekretnina zapuštena, da se više poljoprivredno ne obrađuje, što je utvrđeno i očevidom na licu mjesta, međutim, samim time ne znači da tužitelji nisu u posjedu nekretnine, jer tužitelji, posebice tužitelj ad 1. A. P. dolazi na predmetnu nekretninu, čisti je, skuplja drva, te kosi travu, kao što to iskazuju svi preslušani svjedoci. Tvrdnje tužitelja potvrđuju navodi saslušanih svjedoka koji ističu da su predmetne nekretnine oduvijek bile u posjedu tužitelja i njihovih prednika. Ovi svjedoci imaju saznanje o korištenju i posjedu predmetne nekretnine jer žive na tom području, poznaju obitelj P., pa sud nema razloga ne vjerovati u istinitost njihovih iskaza, a posebice stoga što navedeni svjedoci nemaju nikakvog svog posebnog interesa, a da bi iskazivali u prilog tužitelju. Osim toga, oni potvrđuju navode tužitelja da ih nitko nikada nije smetao u posjedu, a niti je za to imao razloga. Dakle, gore navedeni svjedoci tvrde da su prednici tužitelja i sami tužitelji  dugogodišnji posjednici predmetne nekretnine, te da ih nitko nikada nije ometao u korištenju i posjedu predmetne nekretnine. Da i dokumentacija priložena u spisu, izvaci iz katastra, odnosno posjedovni listovi potvrđuju da su prednici tužitelja, a onda i tužitelji u neprekinutom posjedu predmetne nekretnine više od 50 godina. Iz posjedovnog lista broj 94 Kotarskog narodnog Odbora S. razvidno je da je na nekretnini kao posjednik bio upisan prednik tužitelja pok. A. P., pok. A., a onda njegovi nasljednici F., I., I. i T. P., kao što to proizlazi iz posjedovnog lista broj 959. Iz rješenja Općinskog komiteta za privredu, Uprave za katastar i geodetske poslove od 12. listopada 1987. razvidno je da su katastarskom operatu općine G. promijenjeni podaci o zemljištu u posjedovnom listu 98 sve temeljem ugovora o diobi braće i sestre F., T., I. i I. P.,

- da imajući u vidu prednje dokaze sud smatra nesumnjivo utvrđenim da su tužitelji i njihovi pravni prednici u neprekidnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine sigurno još od prije Drugog svjetskog rata iz čega proizlazi zaključak ovog suda da su bili u posjedu spornih nekretnina kroz vrijeme duže od 40 godina, a koji se kontinuitet posjeda tužitelja, uključujući i njihove prednike nastavio i od 6. travnja 1941. pa sve do današnjeg dana. Na predmetnoj nekretnini uzgajali su poljoprivredne kulture, a sada, iako nekretninu više ne koriste za poljoprivredu, nastavili su je nesmetano posjedovati tako što na nju nesmetano dolaze, čiste je i održavaju. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske sukladno odredbi čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, dalje - ZVDSP) potrebno je dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. i 3. članka 159. što znači da je u odnosu na predmetne nekretnine potreban savjesni, neprekinuti, nesmetan posjed kroz razdoblje 40 godina da bi se na istima steklo pravo vlasništva dosjelošću. Odredbom čl. 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996. godine bilo je određeno da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, ali je  odlukom Ustavnog suda („Narodne novine“ br. 137/99). ukinuta odredba čl. 388, st. 4. ZVDSP-a jer ista nije u suglasnosti s Ustavom, pa u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na njima, ne bi se računalo vrijeme posjedovanja proteklo do 8. listopada 1991. Međutim, Republika Hrvatska kao članica Europske unije u svom pravnom sustavu dužna je primjenjivati Europsko pravo, pa tako i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te Konvencije, tako je dužna primjenjivati i Protokol br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava, kao i odluke Europskog suda za ljudska prava, posebice u onim predmetima koji se odnose na Republiku Hrvatsku. Europski sud za ljudska prava već je odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se odnosili na stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu (predmet Trgo protiv Republike Hrvatske, zahtjev broj 35298/04, Radomilja i drugi protiv Republike Hrvatske, zahtjev broj 37685/10, predmet Jakeljić protiv Republike Hrvatske, zahtjev broj 22768).

Ovaj drugostupanjski sud navedene činjenične zaključke, njihovu ocjenu i primjenu materijalnog prava ne prihvaća, jer, prije svega, iako to sud prvog stupnja ne navodi, treba reći da tužitelji nisu pravo vlasništva na spornom zemljištu stekli putem svojih pravnih prednika na neki zakonom propisani način pa ni temeljem dosjelosti do 6. travnja 1941. po pravnim pravilima bivšeg OGZ-a po kojima se pravo vlasništva moglo steći dosjelošću na državnom zemljištu (fiskusu) ako se utvrdi da je posjed bio zakonit, pošten te istinit i neprekidno trajao 40 godina, jer su u posjed ušli 1930. bez da se tvrdilo i dokazivalo da bi posjed prednika tužitelja eventualno sezao i ranije, a o čemu pak klasični svjedoci po čuvenju nemaju baš nikakvih saznanja.

Isto tako, treba reći da su bratovštine bile crkvene institucije jer je lokalni biskup prihvaćanjem statuta (matrikule) dao dozvolu za utemeljenje bratovštine (konstitutivni učinak) koji je i nadzirao njihov rad, međutim, nakon Drugog svjetskog rata Bratovština crkvice rimokatoličke sv. I. od G. u općini O. je raspuštena i njezina imovina je postala društevnom imovinom, odnosno državna imovina u skladu s čl. 12. Zakona o udruženjima, zborovima i drugim javnim skupovima „Službeni list“ FNRJ broj 51/46 i 29/47) jer nije u zakonskom roku zatražila obnovu rada pa je upis u zemljišnoj knjizi 1961. nekretnina kao općenarodne imovine bio tek deklaratoran upisu jer je do podržavljenja došlo ex lege (list spisa 36).

Prilikom usvajanja tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja zaključuje da su tužitelji osobno i putem prednika stekli pravo suvlasništva na prijeporu i da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva po tom osnovu na temelju sada važećeg čl. 159. st. 4. ZVDSP-a, kojom prilikom im je uračunao posjed prednika smatrajući da je tako proteklo potrebno vrijeme dosijedanja u trajanju od 40 godina.

Što se tiče dileme da li se u vrijeme posjedovanja osobno ili putem prednika uračunava vrijeme koje je proteklo do 8. listopada 1991. ovaj sud, uz dužno poštovanje i respekt konvencijskog prava, je ipak stajališta da se to vrijeme ne uračunava tužiteljima sukladno primjerice odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 504/2013, ali i Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1480/2014.

Osim toga, po ocjeni ovog suda nije se moglo tužiteljima uračunati posjed prednika pok. P. A. pok. I. kao i članova njegove obitelji F. (neposredni prednik tužitelja), T., I. i I. P., jer su bili agrarni interesenti, kako to slijedi iz odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju broj Reg. A 665/47 od 21. studenoga 1947. kojom je utvrđeno da u odnosu na čest. zem. 6273 k.o. G. obrađivaču A. P. pok. I. i članovima njegove obitelji nije priznato vlasništvo predmetnog zemljišta, jer ne postoji odnos feudalnog karaktera, osobito stoga što je odnos obrađivača nastao poslije 1930. godine i da obrađivač nije dokazao da je taj odnos trajne naravi (list spisa 83), dakle, podnošenjem agrarne prijave priznali su vlasništvo veleposjednika rečene Bratovštine, ali nisu dokazali postojanje trajnijeg kmetskog odnosa što samo po sebi potire poštenje, odnosno savjesnost posjeda jer su znali da je parcela u vlasništvu Bratovštine, a kako je prednik tužitelja F. P. tek ugovorom o darovanju nekretnine od 9. kolovoza 2007. prenio (su)posjed na tužitelje bjelodano nije proteklo potrebno vrijeme dosijedanja iz citirane odredbe čl. 159. st.4. ZVDSP-a neovisno o tome da li su oni osobno savjesni posjednici.

Stoga je trebalo uvažiti žalbu tuženice i preinačiti prvostupanjsku presudu, temeljem čl. 370. točka 3. ZPP-a, pa je posljedično preinačena i odluka o trošku temeljem čl. 166. st. 2. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, s time da je tuženici trebalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu od 1.000,00 kuna, nagradu u istom iznosu za dva ročišta te polovicu nagrade za tri ročišta, ali ne i nagradu za podnesak od 5. svibnja 2016. jer se očitovanje o nalazu mjernika da je nekretnina zapuštena trebalo poduzeti na ročištu od 16. lipnja 2016. pa je ukupni trošak tuženice 5.000,00 kuna, s time da nije popisan trošak sastava žalbe.

 

U Zadru, 28. svibnja 2018.