Broj: Gž-1985/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu po sucu Vicku Prančiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja trgovačkog društva Č. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik iz R., protiv tuženika B. B., OIB: …, iz R., kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik iz R., radi naplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Povrv-1420/2015-11 od 21. lipnja 2017., dana 30. svibnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Djelomično se odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Povrv-1420/2015-11 od 21. lipnja 2017. u točki I. izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ž. M. poslovni broj Ovrv-78/15-2 od 15. svibnja 2015. za iznos glavnice od 103,98 kune sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

 

- 8,04 kune od 16. ožujka 2014.,

- 8,04 kune od 16. travnja 2014.,

- 8,04 kune od 16. svibnja 2014.,

- 8,04 kune od 16. lipnja 2014.,

- 8,04 kune od 16. srpnja 2014.,

- 10,54 kuna od 16. kolovoza 2014.,

- 10,54 kuna od 16. rujna 2014.,

- 10,54 kuna od 16. listopada 2014.,

- 8,04 kune od 16. studenoga 2014.,

- 8,04 kune od 16. prosinca 2014.,

- 8,04 kune od 16. siječnja 2015.,

- 8,04 kune od 16. veljače 2015.,

do 31. srpnja 2015. po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

2. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Povrv-1420/2015-11 od 21. lipnja 2017. u točki I. izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ž. M. poslovni broj Ovrv-78/15-2 od 15. svibnja 2015. za iznos glavnice od 312,30 kuna i sudi:

 

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ž. M. poslovni broj Ovrv-78/15-2 od 15. svibnja 2015. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju na ime duga za obavljene komunalne usluge iznos od 312,30 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:

- 24,15 kune od 16. ožujka 2014.,

- 24,15 kune od 16. travnja 2014.,

- 24,15 kune od 16. svibnja 2014.,

- 24,15 kune od 16. lipnja 2014.,

- 24,15 kune od 16. srpnja 2014.,

           - 31,65 kunu od 16. kolovoza 2014.,

- 31,65 kunu od 16. rujna 2014.,

- 31,65 kunu od 16. listopada 2014.,

- 24,15 kune od 16. studenoga 2014.,

- 24,15 kune od 16. prosinca 2014.,

- 24,15 kune od 16. siječnja 2015.,

- 24,15 kune od 16. veljače 2015.,

do 31. srpnja 2015. po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i tužbeni zahtjev se u tom dijelu odbija kao neosnovan.

 

3. Nalaže se tužitelju da u roku od 8 dana nadoknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 672,75 kune.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ž. M. poslovni broj Ovrv-78/15-2 od 15. svibnja 2015. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 416,28 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kamatom po stopi i rokovima dospijeća na pojedinačne iznose kako je to pobliže naznačeno u točki I. izreke prvostupanjske presude te u dijelu troška ovršnog postupka u iznosu od 118.50 kuna (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 725,00 kuna (točka II. izreke). Nadalje je istom presudom ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ž. M. poslovni broj Ovrv-78/15-2 od 15. svibnja 2015. u preostalom dijelu do ukupnog iznosa od 446,28 kuna, u preostalom dijelu u odnosu na ovršni trošak do ukupnog iznosa od 156,00 kuna, kao i u preostalom dijelu tijeka zatezne kamate (točka III. izreke).

 

Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu kojom pobija presudu u dosuđujućem dijelu iz svih dopuštenih razloga s prijedlogom da se presuda preinači na način da se pobijani platni nalog ukine u cijelosti i naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak ovog postupka, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

 

Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Budući da se tužbeni zahtjev u ovom predmetu odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, radi se o sporu male vrijednosti (članak 458. stavak 1. u vezi s člankom 460. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP).

 

Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovoga Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer su u obrazloženju presude izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa sadržajem izvedenih dokaza, pa je presudu moguće ispitati. Pogrešan pravni pristup u primjeni odredaba materijalnog prava, u konkretnom slučaju u pogledu postojanja solidarne odgovornosti među suvlasnicima, na što se ukazuje žalbom, sam po sebi, ne znači postojanje apsolutno bitne povrede odredaba postupka, ako je presudu unatoč tome moguće ispitati.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da u prvostupanjskom postupku nisu počinjene navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev za isplatu iznosa od 416,28 kuna na ime neplaćenih računa za izvršenu uslugu odvoza komunalnog otpada za kuću u V., na adresi Općina P., za razdoblje od veljače 2014. do siječnja 2015.

 

Nije sporno da je tuženik suvlasnik za ¼ dijela kuće u V..

 

Prvostupanjski sud je utvrdio da obveza svih suvlasnika navedene nekretnine po osnovi odvoza komunalnog otpada za razdoblje od veljače 2014. do siječnja 2015. sukladno Cjeniku za komunalnu uslugu sakupljanja odvoza i deponiranja komunalnog otpada na području Općine P. iznosi ukupno 416,28 kuna, s dospijećem računa svakog petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, i da suvlasnici nisu podmirili svoju dospjelu obvezu po toj osnovi, pa je zaključio da je tuženik kao suvlasnik u skladu s odredbom članka 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVDSP) dužan podmiriti ukupnu obvezu za izvršenu komunalnu uslugu odvoza otpada. Pritom je prvostupanjski sud u vezi s tuženikovim prigovorom da stranke nisu ni u kakvom ugovornom odnosu glede odvoza komunalnog otpada zauzeo stajalište da tuženikova obveza plaćanja komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada proizlazi iz članka 2. Pravilnika o općim uvjetima isporuke komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada (dalje: Pravilnik) kojim je propisano da su korisnici komunalne usluge skupljanja odvoza komunalnog otpada pravne i fizičke osobe koje su vlasnici ili korisnici nekretnine na području Grada Z. te drugih općina i gradova na kojem isporučitelj komunalnih usluga Č. d.o.o., Z., obavlja navedenu komunalnu uslugu i članka 3. Pravilnika prema kojem se smatra da je zaključen ugovor o isporuci komunalnih usluga (ugovor o pristupanju) i u slučaju kada korisnik usluge nije podnio obavijest isporučitelju usluge o početku korištenja komunalne usluge, ali koristi komunalnu uslugu.

 

Slijedom navedenog prvostupanjski sud je održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ž. M. poslovni broj Ovrv-78/15-2 od 15. svibnja 2015. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 416,28 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je ukinut platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu koji se odnosi na iznos glavnice preko 416,28 kuna do 446,28 kuna, tj. za 30,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik kao suvlasnik nekretnine obveznik plaćanja utužene naknade, time da ta obveza tuženika proizlazi iz odredbe članka 30. stavka 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine, broj 94/2013).

 

Pogrešno je međutim, prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je tuženik kao suvlasnik predmetne nekretnine solidarno odgovoran davatelju usluge za utuženu naknadu.

 

U konkretnom slučaju se ne radi o troškovima posebnog dijela nekretnine i obvezi suvlasnika na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine u smislu odredbe članka 84. ZVDSP-a da plati davatelju usluge naknadu za obavljenu uslugu, a ni o slučaju iz članka 70. ZVDSP-a kada ima više ovlaštenika glede istoga posebnog dijela, u kojem slučaju oni prema trećima solidarno odgovaraju za obveze koje terete taj posebni dio nekretnine.

 

Tuženik, naime, kao suvlasnik nekretnine na kojoj nije uspostavljeno etažno vlasništvo u smislu odredbe članka 38. stavka 2. ZVDSP-a za obvezu s osnove pružene usluge odvoza komunalnog otpada odgovara razmjerno svojem suvlasničkom dijelu, a to znači da odgovara za 1/4 dijela utužene naknade.

 

Stoga je trebalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a djelomično odbiti tuženikovu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave za iznos glavnice od 103,98 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i presuditi kao u točki 1. izreke, dok je primjenom članka 373. točke 3. ZPP-a valjalo djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu i ukinuti platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave za iznos glavnice od 312,30 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i presuditi kao u točki 2. izreke.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 166. stavka 2., članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP-a.

 

Uspjeh tužitelja u prvostupanjskom postupku iznosi 23%, a uspjeh tuženika 77%.

 

Pritom treba reći da postupak određivanja ovrhe na temelju vjerodostojne isprave po javnom bilježniku te nastavni postupak pred parničnim sudom koji se vodi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, predstavlja jedan jedinstveni postupak u pogledu prava na trošak zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, pa stoga kada vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.000,00 kuna stranci za cijeli taj postupak pripada pravo na trošak u visini jedne jedinstvene naknade iz Tbr. 7. t. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u daljnjem tekstu: Tarifa), a ne zasebno na trošak određivanja ovrhe i zasebno na trošak parnice.

 

Tužitelju, dakle, prema Tbr. 7. t. 8. Tarife pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak od 50 bodova, odnosno 500,00 kuna, čemu treba dodati porez na dodanu vrijednost (25%) u iznosu od 125,00 kuna, što onda iznosi 625,00 kuna. Osim toga tužitelju pripadaju i troškovi sudske pristojbe u iznosu od 100,00 kuna. Dakle, troškovi tužitelja u prvostupanjskom postupku iznose 725,00 kuna, od čega tužitelju s obzirom na uspjeh u prvostupanjskom postupku (23%) pripada iznos od 166,75 kuna.

 

Tuženiku prema Tbr. 7. t. 8. Tarife pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak od 50 bodova, odnosno 500,00 kuna, čemu treba dodati porez na dodanu vrijednost (25%) u iznosu od 125,00 kuna, što onda iznosi 625,00 kuna. Osim toga tuženiku pripadaju i troškovi sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 100,00 kuna. Dakle, troškovi tuženika u prvostupanjskom postupku iznose 725,00 kuna, od čega tuženiku s obzirom na uspjeh u prvostupanjskom postupku (77%) pripada iznos od 558,25 kuna.

 

Tuženiku su prema Tbr. 10. t. 3. Tarife priznati troškovi za sastavljanje žalbe od 30 bodova, odnosno 300,00 kuna, čemu treba dodati porez na dodanu vrijednost od 75,00 kuna što onda iznosi 375,00 kuna. Tuženiku nisu priznati troškovi za sudsku pristojbu za žalbu jer taj trošak nije popisan u skladu s odredbom članka 164. stavka 2. ZPP-a. Tuženiku od ukupnog troška žalbenog postupka od 375,00 kuna s obzirom na uspjeh u žalbenom postupku (75%) pripada trošak u iznosu od 281,25 kuna.

 

Prema tome tuženiku s obzirom na njegov uspjeh u prvostupanjskom i žalbenom postupku pripada parnični trošak u  iznosu od 839,50 kuna.

 

Kada se prebiju troškovi koji strankama pripadaju s obzirom  na njihov uspjeh u parnici, proizlazi da je tužitelj dužan nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 672,75 kuna.

 

U Splitu 30. svibnja 2018.