Broj: Gž-3649/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, po sucu tog suda Andrei Boras Ivanišević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. D. J. iz…., 2. D. M. iz V., …, 3. C. S. iz S. N., …i 4. J. S. iz S. N., …, svi zastupani po punomoćnicima iz Z. odvjetničkog ureda S.. P., G. G., V. D., V. V. i M. K. iz R., protiv tuženika A. P. iz V., … radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi stranaka protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, stalne službe u Opatiji pod poslovnim brojem 81 Psp-262/2015-101 od 2. rujna 2016., dana 5. lipnja 2018. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

              I.  Djelomično se uvažava žalba tuženika i pobijano rješenje ukida u dijelu točke II. izreke kojim je naložena uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja uklanjanjem željeznog lanca postavljenog preko k,č 940/6 k.o. V., a između k.č 940/5 i grč 107. i 108 te kuće tužitelja pod III. i IV. sa kućnim brojem 7.

 

              II. Djelomično se odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, stalne službe u Opatiji pod poslovnim brojem 81 Psp-262/2015-101 od 2. rujna 2016. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te odlučeno o troškovima postupka (pobijani dio u točki I., II. i IV. izreke).

             

              III. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja i pobijano rješenje preinačava u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i u tom dijelu rješava:

 

              "Utvrđuje se da je tuženik A. P. smetao tužitelje D. J., D. M., C. S. i J. S. u posljednjem mirnom suposjedu k.č.br. 940/6, upisane u ZU 863 k.o. V., na način da je na ulazu u k.č.br. 940/6 postavio betonski stupić te na taj način svim tužiteljima u potpunosti oduzeo suposjed navedene nekretnine, a tužiteljima C. i J. S. onemogućio ulaz u kuću te garažu sagrađenu na grč. 107 k.o. V., pa se naleže tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje i ukloni sa k.č.br. 940/6 k.o. V. betonski stupić iza kliznih metalnih vrata, u roku od 8 dana te mu se zabranjuje svako daljnje i takvo slično smetanje suposjeda ubuduće pod prijetnjom novčane kazne".

 

IV. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje pobijano rješenje u dijelu točke V. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu preostalog troška.

 

V. Nalaže su tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužiteljima trošak sastava žalbe u iznosu od ukupno 1.475,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem je suđeno:

 

              " I. Utvrđuje se da je tuženik A. P. smetao tužiteljicu D. J., D. M., C. S. i J. S. u posljednjem mirnom posjedu k.č.br. 940/6 upisane u zk.ul.br. 863 k.o. V. na način da je na ulazu u k.č.br. 940/6 postavio klizna metalna vrata i zaključao ih bez da je ključ vrata predao tužiteljima, na taj način svim tužiteljima u  potpunosti oduzeo suposjed navedene nekretnine, a tužiteljima C. i J. S. onemogućio i ulaz u kuću, te garažu sagrađene na grč. 107 k.o. V..

             

              Nalaže se tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje i ukloni sa k.č.br. 940/6 k.o. V. klizna metalna vrata, sve u roku od 3 (tri) dana, te mu se zabranjuje svako daljnje, takvo ili slično smetanje suposjeda ubuduće.

 

              II. Utvrđuje se da je tuženik A. P. smetao tužitelje D. J., D. M., C. S. i J. S. u posljednjem mirnom suposjedu k.č.br. 940/6 i 940/5 obje u k.o. V., a tužitelje C. i J. S. još i u suposjedu grč. 107 iste k.o. postavivši točno neutvrđenog dana željezni lanac, a dana 12., 13. i 14. ožujka 2016. godine još i ogradu od željeznih stupova (cijevi) i armaturne mreže, sve preko k.č.br. 940/6 k.o. V., a između k.č. 940/5 i grč. 108 i 107, te kuće 3. i 4. tužitelja sa kbr. 7, čime je sve tužitelje isključio iz suposjeda k.č.br. 940/6 i 940/5 na koji su parkirali osobna vozila, a 3. i 4. tužiteljima time onemogućio suposjed i pristup na grč. 107 k.o. V. - kući stanovanja i garaži s motornim vozilom.

             

              Nalaže se tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje i sa k.č.br. 940/6 k.o. V. ukloni željezne lance i ogradu od željeznih stupova s armaturnom mrežom postavljenje između k.č.br. 940/5 i grč. 108 i 107 sve k.o. V., u roku od 3 dana, te mu se zabranjuje svako daljnje takvo ili slično smetanje suposjeda ubuduće.

 

              III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              " Utvrđuje se da je tuženik Anto P. smetao tužitelje D. J., D. M., C. S. i J. S. u posljednjem mirnom suposjedu k.č.br. 940/6 upisane u zk.ul.br. 863 k.o. V. na način da je na ulazu u k.č.br. 940/6 postavio betonski stupić te na taj način svim tužiteljima u potpunosti oduzeo suposjed navedene nekretnine, a tužiteljima C. i J. S. onemogućio i ulaz u kuću, te garažu sagrađene na grč. 107 k.o. V..

             

              Nalaže se tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje i ukloni sa k.č.br. 940/6 k.o. V. betonski stupić iza kliznih metalnih vrata, sve u roku od 3 (tri) dana, te mu se zabranjuje svako daljnje, takvo ili slično smetanje suposjeda ubuduće, pod prijetnjom novčane kazne."

 

              IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 8.651,16 kuna (slovima: osamtisućašestopedestjednakunašesnaestlipa), sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja ovog rješenja do isplate, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

              V. Odbijaju se tužitelji sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška, sve preko iznosa utvrđenog u točki IV izreke ovog rješenja.

 

              VI. Smatra se da je podnesak tuženika zaprimljen na ovome sudu dana 11. prosinca 2015. godine, za koji se podnesak tuženik na ročištu od 17. ožujka 2016. godine izjasnio da se radi o protutužbi, povučen."

 

              Protiv navedenog rješenja u dijelu kojim nije prihvaćen njihov zahtjev žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP)  s prijedlogom da se pobijano rješenje u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima podredno ukine i predmet vrati sudu na ponovni postupka i odlučivanje.

 

              Žali se i tuženik pobijajući prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 354. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se u tom dijelu pobijano rješenje preinači shodno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

              Žalbe su djelomično osnovane.

 

              U konkretnom slučaju predmet posjedovne zaštite tužitelja predstavlja suposjed nekretnine označene kao čest. zem. 940/6 upisane u ZU 863 k.o. V. te čest. zem. 940/5 upisane u ZU 1467 k.o. V..

 

              Nakon što je prvostupanjski sud u skladu s uputom Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-3649/2016, a obzirom na odredbu članka 366a. ZPP-a o zabrani dvostrukog ukidanja, u postupku obnovio dokaz saslušanjem parničnih stranaka na okolnost saznanja za čin smetanja tuženika, proizlazi u bitnom utvrđeno:

 

-          da su tužitelji posjednici kuća koje se naslanjaju jedna na drugu, izgrađenih na čest. zgr. 108 i čest. zgr. 107 k.o. V.;

-          da se nasuprot istima nalazi nekretnina označena kao čest. zem. 940/5 k.o. V. u posjedu tužitelja, a između njih se nalazi nekretnina označena kao čest. zem. 940/6 k.o. V.;

-          da je na licu mjesta prilikom očevida obavljenog dana 25. travnja 2013. utvrđeno postojanje kliznih metalnih vrata, koja se nalaze neposredno uz pristupnu cestu koja vodi u naselje S. te betonski stupić koji se nalazi iza kliznih vrata;

-          da kuća obitelji S. nosi oznaku broj 7 te ima pristup u kuću samo s čest. zem. 940/6, a u produžetku je iste garaža do koje se može doći samo sa mjesta prijepora i na kojem je u trenutku očevida bilo parkirano vozilo;

-          da je rješenjem Županijskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Gž-5345/11 od  25. studenog 2011. na zahtjev tuženika određena privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine zabrane D. J., C. S. i J. S. da vrše pretakanje plina iz autocisterne u plinski spremnik, kao i da poduzimaju bilo kakve radnje potrebne za održavanje bespravno postavljenih plinskih cijevi koji vode do plinskog spremnika, a koje radnje bi se odvijale na nekretnini u suvlasništvu tuženika označeno kao čest. zem. 940/6;

-          da je rješenjem nadležnog ministarstva od 6. srpnja 2011. klasa UP/I-362-02/11-02/1646 naloženo uklanjanje rekonstrukcije obavljenih građevinskih radova na objektu izgrađenom na čest. zgr. 107 k.o. V.;

-          da prema dostavljenim fotografijama (list spisa 285, 286, 291) proizlazi da  sporna klizna metalna vrata nisu bila postavljena u travnju 2012., a tada nije bilo ni postavljenog betonskog stupića te da bi u ljeto 2012. na nekretnini označenoj kao čest. zem. 940/5 bila parkirana vozila dok je portun postojao u jesen 2012.;

-          da je tuženik između čest. zem. 940/5 i čest. zgr. 107 i 108 te kuća 3. i 4. tužitelja sa kućnim brojem 7 dana 12., 13. i 14. travnja 2016. ponovno postavio lance uz ogradu od željeznih stupova (cijevi) između kojih je isprepleo armaturnu mrežu;

-          da su klizna metalna vrata na čest. zem. 940/6 od strane tuženika prvi put postavljena u kolovozu 2012.;

-          da je dana 8. listopada 2012. tuženik zatražio intervenciju policije budući su skinuta metalna ulazna vrata, i da je pod poslovnim brojem Ovr-564/11 tuženik kao predlagatelj osiguranja zatražio donošenje privremene mjere kojim se traži da se protivnicima osiguranja, a ovdje tužiteljima, odredi zabrana nasilnog otvaranja kapije na čest. zem. 940/6 k.o. V. odstranjene na ulazu predmetne nekretnine.

 

Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja pružajući istim posjedovnu zaštitu u odnosu na čine poduzete od strane tuženika postavljanjem kliznih metalnih vrata na čest. zem. 940/6 k.o. V. te izgradnjom betonskog temelja na koje postavio željezne stupiće s željeznom ogradom i iskopom temelja na koje je postavljena ograda od armaturne mreže i željezni lanac između nekretnina označenih kao čest. zem. 940/5 i 940/6 k.o. V. uz armaturnu mrežu, sve preko čest. zem. 940/6 k.o. V. jer je smatrao utvrđenim da su tužitelji u vrijeme poduzimanja čina od strane tuženika bili u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine označene kao 940/6 te da je opisanim radnjama samovlasno smetan njihov posjed. Pri tom je sud prvog stupnja otklonio kao neosnovan istaknuti prigovor prekluzije pozivom na odredbu članka 21. ZV-a.

 

Naime, odredbom članka 24. stavak 1. ZV-a regulirano je pravo svakog suposjednika na zaštitu suposjeda putem suda od samovlasnog smetanja, među ostalim, i od drugih suposjednika i to jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

 

Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijanog rješenja konstatirao kao nesporno da je tuženik vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest. zem. 940/6 te čine poduzete od strane tuženika u odnosu na koje je zatražena posjedovna zaštita, držeći da je istima ostvaren čin smetanja, zadiranjem u faktičnu vlast tužitelja na predmetnoj nekretnini, a koja se, pak, očituje u faktičnom korištenju predmetne nekretnine u neprijepornom vlasništvu tuženika.

 

              Suprotno navodima žalbe tuženika, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da zabranom korištenja sporne nekretnine izrečenom od strane tuženika tužitelji nisu prestali obavljati faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini, kao odlučujućem čimbeniku za pružanje tražene sudske zaštite u postupcima smetanja posjeda, čime bi se u ovom dijelu istaknuti prigovor prekluzije prava tužitelja u odnosu na čine poduzete od strane tuženika, a kojima je dopuštena tražena sudska zaštita ukazao u cijelosti neosnovan.

 

S druge strane za odgovoriti je u odnosu na istaknuti prigovor da pravo na zaštitu posjeda zakonodavac pruža svim odnosima faktične vlasti u pogledu stvari koja se smatra posjedom. Doista i jedino posjed koji nije istinit (stečen na nedozvoljen način tj. silom, prijevarom, zlouporabom povjerenja) nije miran, ali samo u odnosu na osobu od koje je neistinito stečen, i to samo, onoliko dugo koliko traje njegovo pravo na posjedovnu zaštitu putem samopomoći.

 

To zapravo znači da svatko tko izvršava posjedovne čine, drži stvar u svojoj vlasti ili izvršava sadržaj prava stvarne služenosti, makar to činio usprkos protivljenju vlasnika ili drugog stvarnopravnog ovlaštenika jest posjednik i njegov posjed se štiti. Štiti se dakle svaki posjednik stvari ili prava stvarne služnosti, pa i neistiniti, tj. onaj koji je stečen silom, prijevarom ili na izmoljen način. Međutim, ne štiti se samo viciozni posjednik stvari odnosno vršitelj prava stvarne služnosti i to samo prema osobi prema kojoj je viciozno stekao posjed, prema odredbi članka 21. ZV-a i u tamo navedenim rokovima od 30 dana odnosno godinu dana, nakon čijeg proteka i takav posjed postaje "miran", prestaje biti viciozan, te se štiti i prema onom od kojeg je stečen silom odnosno potajno.

 

Iz navoda dopunskih saslušanih tužitelja pod 1. i 2. proizlazi kako je u konkretnom slučaju prva ograda na predmetnoj nekretnini, identificiranoj kao čest. zem. 940/6, od strane tuženika postavljena u kolovozu 2012., koja međutim nije bila zaključana sve do zadnjeg vikenda u istom mjesecu kada je na istu postavljen lokot, koji su tužitelji prepilili i nastavili koristili nesmetano predmetnu nekretninu za prolaz osobnim vozilima do vlastitih kuća i garaža sve do desetog mjeseca iste godine.

 

Iz pregledanog podneska tuženika od 24. rujna 2012., kojim isti predlaže kao predlagatelj osiguranja određivanja privremene mjere u odnosu na tužitelje u ovom postupku proizlazi da su isti silom odstranili kapiju predlagatelja osiguranja na ulazu u njegovo dvorište označenom kao čest. zem. 940/6 k.o. V., a prema priležećim fotografijama razvidno je da se radi i o kapiji – metalnim vratima koje su predmet ovog postupka.

 

U navedenom proizlazi da su poduzetim činom uklanjanja predmetnih metalnih vrata tužitelji uspostavili ranije faktično stanje posjeda u odnosu na predmetnu nekretninu nesmetanim korištenjem istih unatoč zabrani tuženika.

 

Da je tomu tako proizlazi i iz prijedloga tuženika za određivanjem privremene mjere zabranom tužiteljima u ovom postupku radnji u cilju uklanjanja prvotne "kapije" koji je tuženik postavio na čest. zem. 940/6 k.o. V. a što je razvidno iz podnesenog prijedloga zaprimljenog pod poslovnim brojem Ovr-564/11 od 24. rujna 2012.

 

U prilog tome govori i činjenica da je tuženik u ovom postupku ustao prema tuženicima pod 1., 2. i 3. s vlasničko pravnim zahtjevom u odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem. 940/6 zabranom uznemiravanja u ostvarivanju njegovih tada suvlasničkih prava, kako zabranom postavljanja plinskih cijevi na predmetnoj nekretnini, tako i svakog korištenja iste u cilju prolaska vozilom, a koji postupak se vodi pred istim sudom pod poslovnim brojem P- 364/11.

 

Naime, iz naracije tužbe u predmetnom postupku koju je tuženik podnio protiv tužitelja pod 1., 2. i 3. dana 12. srpnja 2011. proizlazi da su tuženici koristili predmetnu nekretninu unatoč njegovom protivljenju kao javni put tj. za svakodnevni prolaz vozilima da bi ih parkirali u garaži i odnosili se prema istom kao da je njihovo vlasništvo (list spisa broj 40-42).

 

Iz obrazloženja rješenja Županijskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Gž-5345/11 od 25. studenog 2011. kojim je pravomoćno odbijen prijedlog tuženika za određivanje privremene mjere zabranom protivnicima osiguranja, ovdje tužiteljima, da koriste predmetnu nekretninu za prolaz osobnim vozilom proizlazi da su isti bili u suposjedu predmetne nekretnine faktičnim vršenjem posjedovnih čina na način kako je to navedeno i u činjeničnom supstratu ove tužbe.

 

S druge strane s pravom tužitelji ukazuju na pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen njihov tužbeni zahtjev za uklanjanjem betonskog stupića, koji se nalazi iza predmetnih metalnih vrata i koji u cijelosti prijeći korištenje predmetne nekretnine na dotadašnji način. Naime, iz iskaza tijekom postupka saslušanog svjedoka I. P. proizlazi da je na predmetnoj nekretnini prvotno bio postavljen betonski stupić koji je uklonjen, što je i logično jer su se tužitelji nedvojbeno koristili predmetnom nekretninom za prolaz do svoje kuće odnosno garaža. U protivnom niti tuženik ne bi ustao sa zaštitom svojih vlasničkih prava zabranom uznemiravanja od strane tužitelja u predmetu pod poslovnim brojem P-364/11, kao i prijedlogom za određivanje privremene mjere u predmetu tog suda pod broj, Ovr-564/11.

 

U tom pravcu navodi tijekom postupka saslušane Z. S.. ne otklanjaju osnovanost tvrdnji tužitelja jer ista ne spori da je predmetni betonski stupić bio postavljen u ljeto 2012. Naime, tijekom postupka je na nedvojben način utvrđeno da su se tuženici nakon što je tuženik postavio prvi put prepreku koja je priječila dotadašnji način korištenja predmetne nekretnine koristili samopomoću i nastavili koristiti prijepor, a što je pak razvidno iz fotografija dostavljenih od strane tuženika ( list spisa 285, 286 i 201), prema kojima se vide parkirana vozila u ljeto 2012.

 

Pri tom je obzirom na navode tuženika za ukazati da je doista prema stanju spisa u kolovozu 2011. na početku predmetne nekretnine označene kao čest. zem. 940/6 k.o. V. tuženik već tada postavio metalne stupiće sa željeznim lancem, koji je trebao služiti kao prepreka ulaza na predmetnu nekretninu, a koja, međutim, očito nije predstavljala nikakvu zapreku tužiteljima koristiti istu sve do trenutka dok isti nije postavio i zaključao metalna vrata na predmetnom dijelu.

 

Ovdje je, međutim, za ukazati tuženiku,  a obzirom na navode žalbe kojima se ukazuje na njegova stvarnopravna ovlaštenja u odnosu na predmetnu nekretninu, da upravo odluka u postupcima koji se vode radi pružanja stvarnopravne zaštite tuženiku odnosno utvrđenje stvarnopravnih ovlaštenja na strani tuženika na predmetnoj nekretnini, predstavlja konačno razrješenje odnosa između stranaka. No, u konkretnom slučaju predmet sudske zaštite u ovom postupku jest posjedovna zaštita kojom se štiti posljednjoj faktično stanje posjeda bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda ili poštenje posjeda u smislu odredbe članka 22. ZV-a.

 

Naime, odredbom članka 10. ZV-a posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari ili pak osoba koja faktično izvršava sadržaj prava stvarne služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), time da se na posjed prava primjenjuje na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava ni odredbama zakona.

 

Utoliko je pravilno  sud prvog stupnja u pobijanom rješenju zaključuju da je tuženik postavljanjem i zaključavanjem kliznih metalnih vrata na predmetnoj nekretnini, identificiranoj tijekom postupka kao 940/6 k.o. V. isključio tužitelja iz ostvarivanja faktičnog vršenja suposjeda u odnosu na predmet posjedovne zaštite.

 

Ovdje je za ukazati  tuženiku da je i u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem U-III-632/2006 od 28. lipnja 2006. i pod poslovnim brojem U-III-2714/2004 od 2. svibnja 2006. izražen pravni stav prema kojoj je sud dužan u posjedovnoj parnici isključivo raspravljanje ograničiti na dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja pa utoliko načelo da stvarnopravni (vlasnički) zahtjev apsorbira posjedovni zahtjev (petitorium apsorbert possessorium) nema utjecaja i pravnog značaja za odluku o pružanju posjedovne zaštite, sukladno odredbi članka 441. ZPP-a.

 

Stoga ni ovaj sud nije mogao zauzeti stajalište da tužiteljima ne bi pripadala posjedovna zaštita ukoliko je prije završetka posjedovne parnice u petitornoj (vlasničkoj) parnici, koja se vodi između istih stranaka odlučeno o pravu na posjed onome koji je u posjedovnoj parnici tuženik.

 

Međutim, s pravom tuženik osporava pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja u dijelu kojim je tuženiku naloženo uspostaviti prijašnje posjedovno stanje uklanjanjem željeznog lanca postavljenog preko k.č. 940/6 k.o. V., a između k.č. 940/5 i grč 107. i 108 te kuće tužitelja pod III. i IV. sa kućnim brojem 7 jer u ovom dijelu povučena tužba obzirom da je tuženi tijekom postupka uklonio predmetni lanac. Utoliko je sud prvog stupnja u ovom dijelu počinio bitnu povredu postupka na koju opisno ukazuje tuženik u žalbenim navodima iz članka 354. stavka 2. točka 12. ZPP-a, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

To ne otklanja, međutim, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o pravu tužitelja na pružanjem posjedovne zaštite u odnosu na predmetnim čin zabranom takvog i sličnog smetanja. Pritom je za ukazati tuženiku da u smislu odredbe članka 352. stavka 1. ZPP-a u žalbenom stadiju postupka nije ovlašten isticati nove činjenice niti prilagati nove dokaze osim ako se ne odnose na bitne povrede postupka, što nije konkretni slučaj.

 

Slijedom naprijed izloženog, žalbu tuženika je djelomično valjalo u ovom dijelu prihvatiti, a u preostalom dobiti kao neosnovanu te žalbu tužitelja u pobijanom dijelu prihvatiti i uz pravilnu primjenu materijalnog prava odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 380. točka 2. i 3. ZPP-a.

 

              Međutim, iako je djelomično ukinuta odnosno preinačena odluka o glavnoj stvari budući je sud odluku o troškovima postupka zasnovao na primjeni odredbe članka 154. stavak 3. ZPP-a, a koja se odnosi na trošak zastupanja tužitelja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93,16/94,11/96), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 148/09 i 142/12), držeći kako tužitelji samo u neznatnom dijelu nisu uspjeli u postupku zbog čega nisu nastali posebni troškovi, potvrđena je i odluka o troškovima postupka.

 

              No, obzirom da su tužitelji uspjeli u žalbenom stadiju postupka istima je valjalo priznati trošak sastava žalbe, a koji se odnosi na sastav žalbe Tbr. 10. točka 2., uz uvećanje za zastupanje više osoba temeljem Tbr. 36. točke 1. te trošak PDV-a i pristojbe žalbe u iznosu od ukupno 1.475,00 kuna.

 

U Splitu 20. travnja 2018.