Broj: Gž-231/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, , u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Nediljke Radić, kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i Ivice Botice, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. R. iz S.,., OIB:…, zastupanoga po punomoćniku T. T., odvjetniku u S., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Splitu od 28. studenog 2017. pod poslovnim brojem Pst-1284/13, u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tuženičina žalba kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (točka II. i III. izreke prvostupanjske presude).

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom djelomično je odbijen tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke, i to u dijelu kojim je traženo utvrđenje da je tužitelj suvlasnik dijela nekretnine, dok je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev ( pod točkom II. prvostupanjske presude ) te utvrđeno kako je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao čest.zem. 6450/2 k.o. K., i to fizički odvojenog dijela nekretnine koji je na skici mjerenja geodetskog ureda označen kao lik A, a površine 598 m2 i kao lik B površine 372 m2 pa je tužitelj ovlašten upisati pravo vlasništva na cijelo na navedenoj nekretnini uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene Republike Hrvatske – javno vodno dobro u općoj uporabi pod upravom Hrvatskih voda.

 

Odlukom o troškovima postupka pod točkom III. izreke obvezana je tužena nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.667,28 kn.

 

Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužena osporavajući presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev, te odlučeno o troškovima postupka zbog pogrešna primjene materijalnog prava, koji žalbeni razlog je propisan odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 89/14) s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti ili podredno da se presuda u ostvarenom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na suđenje.

 

Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

 

Žalba nije osnovana.

 

U ovoj fazi postupka s obzirom da se tužitelj nije žalio na odbijajući dio presude sporno je je li tužitelj stekao pravo vlasništva točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 6450/2 k.o. K., a koji realni dio je označenom likom A površine 598 m2 i likom B površine 372 m2.

 

U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

-kako je kao vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 6450/2 k.o. K. upisana Republika Hrvatska – javno vodno dobro u općoj uporabi pod upravom Hrvatskih voda,

-kako je predmet spora realni dio označen likovima A i B ukupne površine 970m2,

-kako se tužiteljev otac tada pokojni L. R. obratio Mjesnom Narodnom Odboru K. s molbom za dodjelom zemljišta,

-kako je Mjesni Narodni Odbor K. 3. listopada 1951. usvojio zahtjev tužiteljeva oca i ustupio zemljište u dužini od 85 m i u širini od 8-12 m uz uvjet da tužiteljev otac mora osigurati pravilan tok vode u potoku kako ne bi došlo do zastoja ili prouzročio štetu na susjednom zemljištu , kao i da mora pribaviti građevnu dozvolu i sve ostalo potrebno za gradnju stambene zgrade,

-kako je tužiteljev otac i stupio u posjed te izgradio kuću s pomoćnim objektom prije 15. veljače 1968.,

-kako je parcela odnosno realni dio u koji je ušao u posjed tužiteljev otac jasno omeđen i odijeljen od potoka,

-kako je tužitelj isključivi nasljednik svog oca sada pokojnog L. R. koji je preminuo 23. studenog 1973.,

-kako inače nekretnina oznake čest. zem. 6450/2 k.o. K. ranije bila upisana kao narodna imovina bez organa upravljana, a 27. travnja 1949. kao organ upravljanja bila je upisana D. industrija cementa i cementnih proizvoda S.,

-kako je 1991. izvršena parcelacija te nekretnine oznake čest. zem. 6450/2 utvrđena u površini od 7944 m2,

-kako je zatim kao vlasnik cjelokupne čestice bio upisan Hrvatski fond za privatizaciju,

-kako je 2012. prvo predbilježeno pravo vlasništva u korist Republike Hrvatske – javno dobro u općoj uporabi, dok je 2013. opravdana predbilježba prava vlasništva i dopuštena uknjižba prava vlasništva Republike Hrvatske – javno dobro u općoj uporabi hrvatskih voda,

-kako su hrvatske vode dale suglasnost za legalizaciju tužiteljevog nadograđenog objekta iz razloga što postojanje zgrade ne ugrožava stabilnost i sigurnost vodnih građevina odnosno postojanje zgrade ne utječe na pogoršanje postojećeg vodnog režima.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio kako je tužiteljev otac pokojni L. R. stekao pravo vlasništva građenjem, i to sukladno odredbi članka 418. austrijskog općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), a koje stjecanjem prava vlasništva valja prihvatiti sukladno odredbi članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima (dalje: ZV – "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14).

 

Kako je građenje originalni način stjecanja prava vlasništva, a tužitelj je pravni slijednik L. R., te je i nasljeđivanjem stekao pravo vlasništva u trenutku otvaranja nasljedstva, to je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev, jer je upis vodnog dobra u zemljišnoj knjizi izvršen nakon što je već tužiteljev otac na temelju građenja stekao pravo vlasništva, time da predmetna nekretnina u naravni posebna cjelina odijeljena od potoka, dok je u zemljišnoj knjizi i katastru sastavni dio potoka.

 

Prvostupanjski sud je zaključio kako je gradnjom stambenog i pomoćnog objekta tužiteljev otac stekao pravo vlasništva zemljišta koje služi za redovnu uporabu zgrade, a to je upravo zemljište koje je predmet postupka, s time da je dodatno i prvostupanjski sud zaključio kako bi tužitelj u svakom slučaju i dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine.

 

Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu povredu postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a jer tužena ne osporava presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka.

 

S obzirom da tužena ne osporava prvostupanjsku presudu niti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja valja istaći kako ovaj sud u cijelosti smatra da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, i to baš odredbu članka 388. stavak 2. ZV-a u svezi paragrafa 418 OGZ-a.

 

Naime, u vrijeme kada je tužiteljev prednik izgradio zgradu i pomoćni objekt nije bilo zapreke da se građenjem na društvenom zemljištu stekne pravo vlasništva, a nema dvojbe da je tužiteljev prednik savjestan graditelj s obzirom da mu je i Narodni Odbor K. dopustio ulazak u posjed predmetne nekretnine, kako bi izgradio zgradu.

 

Praktično u konkretnom slučaju radi se o pravnom sjedinjenju zemljišta i neupisane zgrade u smislu odredbe članka 368. stavak 1. ZV-a, jer ako je do stupanja na snagu ZV-a na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu ZV-a u nečijem vlasništvu, ali nije upisano u zemljišnoj knjizi iako je upisano zemljište na kojem je izgrađena, vlasnik te zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine upisom postojanja zgrade na zemljišnoj čestici na kojoj je izgrađena, uz upis prava vlasništva na cijelom zemljišno-knjižnom tijelu u korist vlasnika zgrade.

 

Upravo je prvostupanjski sud činjenični utvrdio da je realni dio nekretnine čije je samovlasništvo stekao tužitelj u cijelosti odijeljen od potoka, te stoga nema govora da bi došlo povrede vodnog dobra u smislu odredbe članka 8. Zakona o vodama ("Narodne novine", broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14).

 

Slijedom navedenog, kako tužena niti ne osporava da bi zemljište služilo za redovnu uporabu zgrade, što je utvrdio prvostupanjski sud, to je očito da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava na činjenično stanje koje je utvrdio i prihvatio tužbeni zahtjev.

 

Odluka o troškovima postupka je pravilna jer je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 3. ZPP (pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da se primjenjuje odredba članka 154. stavak 1. ZPP).

 

Slijedom navedenog, valjalo je ne temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odbiti tuženičinu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Splitu, 14. lipnja 2018.