Broj: Gž-138/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Denis Pancirov Parcen, predsjednice vijeća, Vicka Prančića, člana vijeća i suca izvjestitelja, i Zorana Kežića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Đ. iz O. G., OIB:…, koga zastupa punomoćnik N. J., odvjetnik u S., protiv tuženika: 1. S. T. d.o.o. iz J., OIB: …, koga zastupa punomoćnik mr. sc. M. R., odvjetnik u V., i 2. V. Đ. iz J., OIB:…, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama tužitelja i prvotuženika S. T. d.o.o protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-434/17 od 29. rujna 2017., u sjednici održanoj 21. lipnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-434/17 od 29. rujna 2017. i sudi:

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„1. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Trogiru poslovni broj OVR-161/07 od 17.09.2008. i Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj OVR-238/05 od 15.06.2005. u korist ovrhovoditelja S. T. d.o.o. J. protiv ovršenika V. Đ. vl. Trgovačkog obrta G. C., a radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 145.597,46 kuna i spp, i to baš u odnosu na predmete:

 

- Pokretnine koje su zaplijenjene na adresi O. G., a naznačene na zapisniku o pljenidbenom popisu i procjeni sačinjenom od strane sudske ovršiteljice A. B. dana 12 svibnja 2008. pod posl.br. OVR-161/07 i to baš: - TV marke Samsung sa zvučnicima – plazma ekran 110, - DVD marke Sony, - Rastriever – satelit, - DVD marke Samsung, - video Samsung, - muzička linija marke Sony sa zvučnicima, - zidna klima uređaj marke Fujitsu, - mikrovalna pećnica Galanz, - TV marke Sony – ekran 81 cm, - DVD Vivax sa zvučnicima, - automatsko pojačalo marke Strong, - perilica suđa marke Gorenje, - napa marke Gorenje, - kazetofon marke Quadro, - pianino marke "Petrpf", - bas gitara električna marke "Stagg" s futrolom, akustična gitara marke Yamaha s futrolom, - gitara marke Ibanez s koferom, - pojačalo marke Fender, model 15 R, - klavijatura M- Audio, - gitara marke Sguer, - muzičko pojačalo marke Marshall, model Valvestate 2000, - računalo (kućište, LG- monitor, zvučnici, printer marke Canon i skener) – zvučna kutija, - pojačalo Pioneer sa zvučnicima, - oprema za ronjenje – boca, ronilačko odijelo i peraje (rabljeno), - 6 slika različitih autora, - 6 grafika različitih autora.

 

2. Nalaže se tuženiku pod 1/ da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.279,95 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi propisanoj odredbama čl. 29. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

2. Nalaže se tužitelju I. Đ., OIB: …, da u roku od 15 dana nadoknadi prvotuženiku S. T. d.o.o, OIB:.., troškove postupka u iznosu od 34.663,75 kuna (trideset četiri tisuće šesto šezdeset tri kune i sedamdest pet lipa).

 

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je proglašena nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Trogiru poslovni broj Ovr-161/07 od 17. rujna 2008. i Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Ovr-238/05 od 15. lipnja 2005. u korist ovrhovoditelja S. T.d.o.o. iz J. protiv ovršenice V. Đ. vl. Trgovačkog obrta G. C., a radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 145.597,46 kuna i spp u odnosu na predmete koji su pobliže naznačeni u točki I. izreke prvostupanjske presude. Odlukom o troškovima postupka naloženo je prvotuženiku S. T. d.o.o da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.279,95 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi propisanoj odredbama članka 29. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka II. izreke).

 

Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tužitelj i prvotuženik S. T. d.o.o.

 

Tužitelj pobija rješenje o troškovima postupka. U žalbi nije naveo zbog kojeg zakonskog žalbenog razloga pobija odluku o troškovima postupka a iz sadržaja navoda u žalbi proizlazi da se žali zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se rješenje preinači na način da mu se pored već dosuđenog parničnog troška dosudi i daljnji trošak sukladno njegovom parničnom uspjehu, uključujući i troškove žalbe.

 

Prvotuženik S. T. d.o.o. pobija presudu u cijelosti, i to odluku o glavnoj stvari zbog pogrešno utvrđenoga činjeničnog stanja, a odluku o troškovima postupka zbog pogrešno utvrđenoga činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev te tužitelja obveže da nadoknadi prvotuženiku parnični trošak prema troškovniku kao i troškove žalbe.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Žalba prvotuženika S. T. d.o.o. je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao treće osobe za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Trogiru poslovni broj Ovr-161/07 od 17. rujna 2008. i Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Ovr-238/05 od 15. lipnja 2005. u korist ovrhovoditelja S. T. d.o.o. (u ovoj parnici prvotuženika) protiv ovršenice V. Đ. (u ovoj parnici drugotuženice), u pogledu pokretnih stvari koje su pobliže specificirane u izreci prvostupanjske presude.

 

Prema ovdje mjerodavnoj odredbi članka 55. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ) osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.

 

Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj kao treća osoba podnio dana 27. svibnja 2008. prigovor protiv ovrhe u ovršnom predmetu Općinskog suda u Trogiru poslovni broj Ovr- 161/07, i da je ovršni sud rješenjem poslovni broj Ovr-161/07 od 9. srpnja 2008. uputio tužitelja da pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja S. T. d.o.o. i ovršenice V. Đ. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na popisanim predmetima ovrhe.

 

Tužitelj zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom u pogledu predmetnih pokretnina temelji na tvrdnji da su navedene stvari dijelom njegovo vlasništvo, a dijelom vlasništvo njegova sina M. Đ..

 

Prvostupanjski sud je pregledom zapisnika Općinskog suda u Trogiru  pod poslovnim brojem Ovr-161/07 od 12 svibnja 2008. utvrdio da su u pljenidbenom popisu popisane pokretnine koje su zatečene u stanu na drugom katu stambenog objekta anagrafske oznake O. G., i da su to pokretnine koje su pobliže naznačene u izreci prvostupanjske presude, pa je cijeneći činjenicu da je drugotuženica V. Đ. još u odgovoru na tužbu priznala da bi stvari iz pljenidbenog popisa bile suvlasništvo njezinog bivšeg supruga i njezine djece jer su prije nego što su počeli živjeti odvojeno sporazumno odredili koje nekretnine kome pripadaju zaključio da su nekretnine koje su predmet tužbe vlasništvo tužitelja i djece koja su ostala živjeti u toj kući, pa je slijedom toga prihvatio tužbeni zahtjev u pogledu predmetnih pokretnina.

 

Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) jer postoji proturječnost između izreke i razloga presude i jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nerazumljivi.

 

Naime, izrekom presude je ovrha proglašena nedopuštenom u pogledu točno određenih pokretnina, a u razlozima presude je sud utvrdio da je tužitelj zajedno sa svojom djecom vlasnik nekretnina koje su predmet tužbe i da je stoga prihvatio tužbeni zahtjev. Budući da predmet ove izlučne parnice nisu nekretnine, nego pokretnine, nedvojbeno je da izreka proturječi razlozima presude.

 

Budući da tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je vlasnik predmetnih pokretnina, u razlozima prvostupanjske presude je trebalo utvrditi odlučne činjenice koje se odnose na stjecanje vlasništva na predmetnim pokretninama, tj. činjenice koje se odnose na opće i posebne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na pokretninama. Ti razlozi su u obrazloženju presude izostali.

 

Zbog navedenog pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

Prema odredbi članka 373.a stavka 1. ZPP-a drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

 

Prigodom donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio (stavak 2. članka 373.a ZPP-a). U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovoga Zakona (stavak 3. članka 373.a ZPP-a).

 

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju su ispunjene pretpostavke za donošenje presude iz članka 373.a stavka 1. ZPP-a, iako postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

Iz stanja spisa proizlazi da su tužitelj i drugotuženica V. Đ. u vrijeme sastavljanja pljenidbenog popisa 12. svibnja 2008., kojim su u obiteljskoj kući u O. G., popisane pokretnine u odnosu na koje se traži proglašenje ovrhe nedopuštenom bili u braku, iako je njihova faktična bračna zajednica već bila prestala. Također iz stanja spisa proizlazi da je predmetna obiteljska kuća stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice tužitelja i drugotuženice V. Đ. jer je kako to proizlazi iz zapisnika od 27. veljače 2008. u spisu Općinskog suda u Trogiru poslovni broj 161/07, sagrađena 1994. i da je drugotuženica V. Đ. živjela na drugom katu predmetne zgrade u kojemu su zatečene popisane stvari. Nadalje iz navedenog zapisnika od 27. veljače 2008. proizlazi da su se u predmetnom stanu nalazile stvari drugotuženice – na što nedvojbeno upućuje tamo dana izjava tužitelja da drugotuženica "nije bila u mogućnosti sa sobom odnijeti svoju pokretnu imovinu, a koja da se nalazi u rečenom stambenom objektu."

 

Prema odredbi članka 131. stavka 5. OZ-a smatra se da su bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima svih pokretnina koje se zateknu u njihovoj kući, stanu, poslovnoj prostoriji ili drugoj nekretnini.

 

S obzirom na zakonsku presumpciju iz članka 131. stavka 5. OZ-a tužitelj je trebao dokazati da drugotuženica V. Đ. nije vlasnica predmetnih pokretnina koje su popisane u pljenidbenom popisu, nego da su one njegovo vlasništvo.

 

Prema odredbi članka 115. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVDSP) vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a stavkom 2. istog članka je propisano da je na temelju stavka 1. ovoga članka stečeno pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

 

Tužitelj je u smislu odredaba članka 115. ZVDSP-a bio dužan dokazati kada je i na koji način te čijim sredstvima stekao predmetne pokretnine.

 

U ovom slučaju tužitelj nije dokazao činjeničnu osnovu tužbe odnosno nije dokazao da su predmetne pokretnine kupljene njegovim novčanim sredstvima odnosno da je na neki drugi zakonom propisani način stekao vlasništvo tih pokretnina. Naime, priloženi računi sami za sebe ne upućuju bez rezerve na zaključak da su predmetne pokretnine kupljene isključivo njegovim novcem.

 

Prema odredbama članka 7. i članka 219. stavka 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, a prema odredbi članka. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

Kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost njegovog zahtjeva, tj. da su predmetne pokretnine njegovo isključivo vlasništvo, valjalo je primjenom pravila o teretu dokazivanja, te polazeći od odredbe članka 57. stavka 1. OZ-a kojom je propisano da iznimno od odredbe članka 55. stavka 1. ovoga Zakona, osoba koja je suvlasnik pokretne stvari koja je predmet ovrhe ne može zahtijevati da se ovrha u pogledu njezina udjela proglasi nedopuštenom, ali ima pravo na namirenje iz iznosa dobivenoga prodajom stvari prije namirenja ovrhovoditelja i drugih osoba koje se namiruju u ovršnom postupku te prije naknade troškova ovršnoga postupka, zahtjev tužitelja ocijeniti neosnovanim.

 

Za ishod ovog spora pravno je neodlučna tvrdnja tužitelja da je treća osoba – njegov sin M. Đ. vlasnik dijela predmetnih pokretnina, jer se u izlučnoj parnici odlučuje samo o zahtjevu treće osobe koja je podnijela prigovor protiv ovrhe i koja je rješenjem ovršnog suda upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a to u konkretnom slučaju nije M. Đ..

 

Zbog navedenog je trebalo na temelju odredbe članka 373.a ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

 

Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a odlučiti o troškovima cijelog postupka.

 

Tužitelj je izgubio parnicu pa je dužan u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a prvotuženiku Saga tekstil d.o.o. nadoknaditi troškove postupka.

 

Prvotuženika S. T. d.o.o je u ovoj parnici kao punomoćnik zastupao odvjetnik, pa su troškovi zastupanja sukladno odredbi članka 155. stavka 2. ZPP-a odmjereni prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u daljnjem tekstu: Tarifa).

 

Vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi 157.885,74 kuna.

 

Prvotuženiku S. T. d.o.o. su kao potrebni troškovi za vođenje ove parnice priznati troškovi zastupanja, i to za zastupanje na ročištima od 16. studenoga 2009., 6. prosinca 2011., 14. ožujka 2011., 8. studenoga 2012. i 16. listopada 2015. po 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 8. 11. 2009., 15. svibnja 2012., 6. lipnja 2012., 21. rujna 2015. i 22. ožujka 2017., po 125 bodova (Tbr. 9. t. 2. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastavljanje podnesaka od 16. lipnja 2011. i 18. ožujka 2015. po 50 bodova (Tbr. 8. t. 3. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife), za pristup na ročište od 20. kolovoza 2015. 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife), za pristup na ročište od  30. prosinca 2015. na kojemu je objavljena presuda 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife), odnosno ukupno 2075 bodova, što pomnoženo s 10,00 kuna, koliko iznosi vrijednost boda (Tbr. 50. Tarife), daje iznos od 20.750,00 kuna, čemu treba pribrojiti porez na dodanu vrijednost (25%) u iznosu od 5.187,50 kuna, što onda iznosi 25.937,50 kuna. Osim toga prvotuženiku S. T. d.o.o. su priznati troškovi za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 964,00 kune (Tar. br. 1. stavak 2. Tarife sudskih pristojbi – „Narodne novine“, broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15).

 

Prvotuženiku S. T. d.o.o. su priznati troškovi za sastavljanje žalbe protiv presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-434/17 od 29. rujna 2017. u iznosu od 3.906,25 kuna i trošak za sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 3.856,00 kuna.

 

Prema tome prvotuženiku S. T. d.o.o. pripadaju troškovi postupka u ukupnom iznosu od 34.663,75 kuna.

 

Prvotuženiku S. T. d.o.o. nisu priznati troškovi za odgovor na tužbu jer odgovor nije sastavio punomoćnik u osobi odvjetnika, a nisu mu priznati ni troškovi za sastavljanje žalbe protiv presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-6587/15 od 30. prosinca 2015. jer trošak nije popisan u žalbi u skladu s odredbom članka 164. stavka 3. ZPP-a. Nisu mu priznati ni ostali popisani troškovi jer nisu bili potrebni za vođenje ove parnice.

 

Drugotuženica V. Đ. nije popisala troškove postupka.

 

Tužitelj je izgubio parnicu, pa nema pravo na naknadu troškova postupka, zbog čega je njegova žalba neosnovana te ju je valjalo na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti.

 

U Splitu 21. lipnja 2018.